Sloboda koju uživaju obožavatelji Jehove

1, 2. a) Kakovu je slobodu Bog dao prvim ljudima? b) Navedi neke zakone koji su određivali njihovo postupanje.

KAD je Jehova stvorio prve ljude uživali su slobodu, koja daleko premašuje današnju slobodu ljudi. Živjeli su u raju. Nikakva bolest nije krnjila njihovu životnu radost, smrt nije vrebala na njih. No, da bi i dalje mogli uživati tu slobodu, morali su poštovati Božje zakone.

² Neki od tih zakona nisu možda bili izraženi riječima, ali Adam i Eva su bili tako stvoreni da je za njih bilo sasvim normalno slušati ih. Tako je apetit signalizirao potrebu za jelom; žeđ potrebu za pićem. Zalaz Sunca bio je povod da krenu na počinak i spavanje. Jehova je razgovarao s njima i dao im radni zadatak. Taj je zadatak u stvari bio zakon jer je određivao njihove postupke. No, kakvog li ugodnog, korisnog zakona! Posao koji su izvršavali bio je u potpunosti zadovoljavajući, omogućavao im je da se do maksimuma i na koristan način služe svojim sposobnostima. Trebali su također roditi djecu, vladati nad zemaljskim životinjama i postupno proširivati granice raja, da bi se konačno proširio po cijeloj Zemlji (1. Mojsijeva 1:28; 2:15). Bog ih nije opterećivao nepotrebnim pojedinostima. Dao im je dovoljno međuprostora za donašanje vlastitih odluka. Što su više mogli tražiti?

 3. Što je moglo pomoći Adamu da mudro upotrijebi svoju slobodu odlučivanja?

³ Kad je Adamu dana prednost da sam odlučuje, to naravno nije značilo da će svaka odluka koju donese automatski uroditi dobrim rezultatima. Njegova sloboda odlučivanja bila je povezana s odgovornošću. Mogao je učiti slušajući svog nebeskog Oca i promatrajući njegova djela. Bog je dao Adamu razum, koji mu je omogućavao da primijeni naučeno. To što je Adam bio stvoren “po slici Božjoj” značilo je da po prirodi naginje pri odlučivanju odražavati božanska svojstva. Da je uistinu cijenio što je Bog učinio za njega i da se je želio dopasti Bogu, sigurno bi nastojao da tako postupa (1. Mojsijeva 1:26, 27; usporedi Ivan 8:29).

 4. Je li ograničenje koje je dobio, oduzelo Adamu slobodu? b) Zašto je taj zahtjev bio u redu?

⁴ Da bi podsjetio čovjeka na ovisnost o svom Stvoritelju i Darovatelju života, Jehova mu je dao sljedeću zapovijed: “Sa svakog drveta u vrtu jedi slobodno do sita. Ali, što se drveta spoznaje dobra i zla tiče, s njega ne jedi, jer u koji dan jedeš s njega sigurno ćeš umrijeti” (1. Mojsijeva 2:16, 17, NS). Je li taj zakon oduzimao ljudima slobodu? Sigurno ne. Adamu je bilo dopušteno da posluša ili ne. Zapovijed nije bila stroga. Adam je imao dovoljno za jesti i bez tog drveta. Ipak, bilo je pravilno da prizna da Zemlja na kojoj živi pripada Bogu, te da je Bog kao Stvoritelj pravovaljani vladar nad svojim stvorenjima (Psalam 24:1, 10).

 5. a) Kako su Adam i Eva izgubili svoju divnu slobodu? b) Što je došlo na njeno mjesto i kako je to utjecalo na nas?

⁵ No, što se je dogodilo? Tjeran sebičnim častoljubljem jedan je anđeo prevario Evu, prikazavši se savjetnikom dostojnim povjerenja, zajamčivši joj nešto protivno Božjoj volji. Umjesto da posluša svog Oca, Adam se je priključio Evi u njenom prijestupu. Posegavši za nečim što im nije pripadalo, Adam i Eva su izgubili svoju divnu slobodu. Grijeh je zavladao njima i kao što ih je Bog upozorio, sada ih je očekivala sigurna smrt. I što su sada mogli dati u nasljeđe svojim potomcima? Grijeh koji se očitovao u urođenom naginjanju prema vršenju nepravde, u slabosti koja ih je učinila prijemljivima za bolesti, u procesu starenja i konačno smrti. To urođeno naginjanje vršenju nepravde, pojačano kroz utjecaj Sotone, proizvelo je ljudsko društvo u kojem je život svakog pojedinca postao nesigurnim. Kakove li suprotnosti slobodi, koju je Bog u početku dao čovječanstvu! (Rimljanima 5:12; Job 14:1; Otkrivenje 12:9).

 6. a) Gdje se može naći prava sloboda? b) O kakvoj je slobodi govorio Isus prema Ivanu 8:31, 32?

⁶ Obzirom na današnje okolnosti ne iznenađuje da mnogi čeznu za većom slobodom, nego je trenutno uživaju. Ali, gdje se može naći prava sloboda? Isus Krist je rekao: “Ako ostanete u mojoj nauci, uistinu ste moji učenici; upoznat ćete istinu i istina će vas osloboditi” (Ivan 8:31, 32, NS). Time nije mišljena ograničena sloboda kojoj se nadaju ljudi kad svrgnu nekog političkog vladara ili jedan oblik vladavine u korist drugog. Umjesto toga, riječ je o slobodi koja se dotiče jezgre ljudskih problema. Isus je govorio o slobodi od grijeha, od ropskog služenja grijehu. (Vidi Ivan 8:24, 34-36.) Dakle, kad netko postane pravi učenik Isusa Krista, to prouzrokuje izrazitu promjenu ili oslobođenje u njegovu životu.

 7. a) U kojem smislu možemo danas biti oslobođeni od grijeha? b) Što moramo raditi da bismo mogli posjedovati tu slobodu?

⁷ To ne znači da pravi kršćani ne osjećaju danas više posljedice urođenog naginjanja grešnom postupanju. Naprotiv, radi toga se nalaze u stalnoj borbi (Rimljanima 7:21-25). Ipak, onaj tko uistinu živi u skladu s Isusovim naukama, neće više robovati grijehu. Grijeh ne vlada više njime kao kralj, čijim se zapovijedima on pokorava. Nije više zarobljenik načina života bez smisla i cilja, koji opterećuje savjest. On ima čistu savjest pred Bogom, jer su mu na temelju vjere u Kristovu žrtvu oprošteni prijašnji grijesi. Ponekad će njegova grešna naginjanja pokušati doći do izražaja, no ako on odbije popustiti im, dozvavši u sjećanje čistu Kristovu nauku, dokazat će da grijeh ne vlada njime (Rimljanima 6:12-17).

 8. a) Koju daljnju slobodu nam daje pravo kršćanstvo? b) Kako to treba utjecati na naše stajalište prema svjetskim vladarima?

⁸ Kao kršćani mi uživamo veliku slobodu. Oslobođeni smo posljedica krivih nauka, praznovjerja i robovanja grijehu. Veličanstvene istine o stanju mrtvih i uskrsnuću oslobodile su nas nerazumnog straha pred nasilnom smrću, radi čega su mnogi ljudi ugušili svoju savjest. Spoznaja da će pravedno Božje Kraljevstvo nadomjestiti nesavršene ljudske vladavine, oslobađa nas očajanja. Ipak, ta nam sloboda ne daje pravo da bismo pod izgovorom kako će stari sustav uskoro nestati, omalovažavali ga, ne pokazujući poštovanje prema državnim službenicima (1. Petrova 2:16, 17; Titu 3:1, 2).

 9. a) Kako nam Jehova ljubazno pomaže uživati najveću mjeru slobode koju ljudi danas posjeduju? b) Kako možemo svojim odlukama pokazati da jasno razumijemo kakove su posljedice Adamovog zloupotrebljavanja slobode?

⁹ Jehova ne traži od nas da isprobavanjem ustanovimo koji je način života najbolji. On zna kako smo stvoreni, što nas uistinu može zadovoljiti, što nam može dati osjećaj osobnog dostojanstva i što će nam trajno koristiti. Poznavajući vremenski plan za ostvarenje svog nauma, on zna koja djelatnost je danas za nas najbolja. Poznato mu je također kakove misli i postupci mogu nekoga izopačiti ili razoriti njegov odnos prema drugima, čak dovesti do toga da dotični proigra blagoslove Božjeg Kraljevstva. Stoga nam ljubazno obznanjuje te stvari kroz Bibliju i preko svoje vidljive organizacije (Galaćanima 5:19-23; Marko 13:10; usporedi 1. Timoteju 1:12, 13). A nama preostaje da se koristimo slobodnom voljom, koju nam je dao Bog, da odlučimo kako ćemo postupati. Uzmemo li k srcu biblijski izvještaj o tome kako je Adam izgubio slobodu danu čovječanstvu na samom početku, sigurno ćemo donijeti razumne odluke. Dat ćemo do znanja da je dobar odnos sa Jehovom najvažnija stvar u našem životu.

10. Za kojom vrstom slobode teže neki koji kažu da su kršćani?

¹⁰ Mladi koji su odrasli kao Jehovini svjedoci, a i neki drugi ne više tako mladi, osjete ponekad težnju za drugom vrstom slobode. Svijet im se učini privlačnim, i što više razmišljaju o tome, sve jačom postaje u njima želja da postupaju kao ljudi u svijetu. Možda oni ne namjeravaju uzimati drogu, opijati se ili nemoralno postupati. Ipak, nakon škole ili posla nastavljaju druženje s ljudima iz svijeta. Naravno, tada požele biti priznatima od svojih novih drugova, i tako počinju oponašati njihov način govora i vladanja (3. Ivanova 11).

11. Od koga dolazi ponekad kušnja?

¹¹ Kušnja da se upuste u svjetsko ponašanje može nekada doći od osobe koja tvrdi da služi Jehovi. Upravo to se dogodilo u Edenu, kad je Sotona naveo Evu u iskušenje, a Eva potom Adama da joj se priključi. Događalo se je to i prvim kršćanima, a događa se i danas. Često su to osobe koje vole uzbuđenja, zahtijevajući stvari koje donose veliko zadovoljstvo. Tada zovu i druge da se zabavljaju s njima. Oni ‘im obećavaju slobodu, a sami su robovi propasti’ (2. Petrova 2:18, 19, NS).

12. a) Koje su žalosne posljedice svjetskog načina postupanja? b) Zašto osobe koje se upuštaju u takovo postupanje, ustraju u tome, čak kad im je poznat ishod?

¹² Posljedice toga nisu ugodne. Nedopušteni spolni odnos izaziva duševno uzbuđenje, a može prouzročiti također bolesti, neželjenu trudnoću ili čak dovesti do razvoda nekog braka (Priče Salamunove 6:32-35; 1. Korinćanima 6:18; 1. Solunjanima 4:3-8). Zloupotreba droge vodi često do razdražljivosti, prouzrokuje govorne smetnje, oštećenje vida, vrtoglavicu, teškoće u disanju, haluciniranje i smrt. (Usporedi Priče Salamunove 23:29-35.) Osim toga, uživanje droge u velikim količinama dovodi do ovisnosti koja navodi na kažnjiva djela, samo da bi se mogle platiti daljnje količine droge. Osobe koje se upuštaju u takove stvari, znaju obično ishod. Ali, zahtjev za uzbuđenjem i putenim zadovoljavanjem navodi ih da zatvaraju oči pred posljedicama. Oni se izgovaraju da je to sloboda, a potom utvrđuju — većinom prekasno — da su postali robovima grijeha. A kako li je samo grijeh okrutan gospodar! Sada trebamo razmišljati o tome. To nas može sačuvati da ne doživimo takvo što (Galaćanima 6:7, 8).

13. a) Kako se često bude požude, koje uzrokuju te probleme? b) Čije stajalište trebamo imati, želimo li razumjeti što je “loše društvo”? c) Istakni Jehovino stajalište odgovarajući na pitanja postavljena na kraju stavka. Odgovaraj redom na svako pitanje zasebno.

¹³ Razmisli jednom, gdje počinju ti problemi. Biblija objašnjava: “Svakoga napastuje njegova vlastita požuda. Ona ga izvlači i mami. Zatim požuda, pošto začne, rađa grijeh, a grijeh, kad je gotov, rađa smrt” (Jakov 1:14, 15, ST). Ali, kako se bude (javljaju) takve požude? Kroz ono što uzimamo u svoje misli, a to je često posljedica druženja s osobama koje ne primjenjuju biblijska temeljna načela. Naravno, svi mi znamo da trebamo izbjegavati “loše društvo”. No, pitanje je: Koje društvo je loše? Što misli Jehova o tome? Razmišljanje o sljedećim pitanjima i biblijskim stavcima, pomoći će nam izvući ispravne zaključke.

Znači li činjenica što neki ljudi izgledaju dostojni poštovanja, da su oni dobro društvo za nas? (Usporedi 1. Mojsijeva 34:1, 2, 18, 19.)

Daju li njihovi razgovori, možda njihove šale spoznati, pripadamo li mi njihovom društvu? (Efežanima 5:3, 4).

Imamo li razloga biti opreznima, ako ne vjeruju isto što i mi u vezi s Božjim naumom? (Usporedi 1. Korinćanima 15:12, 32, 33.)

Što će Jehova misliti o nama ako ćemo tražiti društvo osoba, koje njega ne ljube? (Usporedi 2. Dnevnika 19:1, 2.)

Kako možemo pokazati da ne biramo za drugove one koji ne vjeruju, čak ako radimo s njima ili idemo s njima u školu? (1. Petrova 4:3, 4).

Gledanje televizijskih emisija, čitanje knjiga, časopisa i novina, mogućnosti su družiti se s drugima. Kakvih se emisija i koje literature trebamo posebno čuvati u ovim danima? (Priče Salamunove 3:31; Izaija 8:19; Efežanima 4:17-19).

Što o našoj osobnosti otkriva izbor naših drugova? (Psalam 26:1, 4, 5; 97:10).

14. Kakova veličanstvena sloboda očekuje one koji već danas vjerno primjenjuju savjete Riječi Božje?

¹⁴ Božje novo uređenje neposredno je pred nama. Kroz njegovo će Kraljevstvo čovječanstvo biti oslobođeno ropskog utjecaja Sotone i njegovog cjelokupnog zlog sustava stvari. Sve posljedice grijeha postupno će biti odstranjivane s ljudi, a pred njima će biti vječni život u raju. Sva će stvorenja konačno uživati slobodu, koja je u skladu s “Jehovinim duhom” (2. Korinćanima 3:17). Da li bi imalo smisla podleći riziku, sve to izgubiti, samo zato jer bismo sada lakomisleno gledali na savjete Riječi Božje? Neka bi način kako se koristimo svojom kršćanskom slobodom, dao jasno spoznati da mi uistinu želimo ‘slavnu slobodu djece Božje’ (Rimljanima 8:21, NS).