Druga Mojsijeva — od tiranije do teokratskog uređenja

JEHOVA je čuo njihov vapaj dok su bili ‘robovi pod tiranijom’. Došlo je vrijeme da se zauzme za njih kao njihov Svemogući izbavitelj. Uskoro je Bog utemeljio svoj izabrani narod kao dobro organiziranu teokraciju.

U biblijskoj knjizi Druga Mojsijeva (“Izlazak”) naći ćeš uistinu uzbudljiv izvještaj. Napisana po hebrejskom proroku Mojsiju ona govori o doživljajima Izraelaca između 1657. i 1512. pr. n. r. vr. Zadivljujuća čuda i izvanredno zakonodavstvo su među istaknutim obilježjima knjige.

No, da li je 2. Mojsijeva (Izlazak) od stvarnog značaja u 20. stoljeću? Doista jest — kao što će nam to pokazati ovo kratko razmatranje te knjige.

Sažet prikaz 2. knjige Mojsijeve

Jakovljevi potomci su se kao došljaci u Egiptu brzo namnožili, tako da su pod egipatskim kraljevima morali patiti kao ‘robovi pod tiranijom’. Faraon je čak naredio ubijanje sve izraelske novorođene muške djece. Da bi spasila svoje dijete, jedna majka ga ostavlja u papirusovoj košarici u rijeci Nilu. Faraonova kćerka ga nalazi i usvaja ga kao svog sina, dajući mu ime Mojsije, što znači “spašen iz vode”. Premda je odrastao na kraljevskom dvoru, Mojsije se u starosti od 40 godina stavlja na stranu svog potlačenog naroda, ubivši jednog Egipćanina. Primoran je bježati i odlazi u madijansku zemlju, gdje se ženi i živi kao pastir. U međuvremenu umire taj Faraon, a njegov nasljednik još više tlači Izraelce. Tokom vremena Bog čuje njihov vapaj za pomoć (2. Mojsijeva 1:1–2:25).

Jednog dana Mojsije ugleda grm sav u plamenu, ali začudo ne izgara. Tu mu Jehova preko anđela zapovijeda da se vrati u Egipat i izvede Izraelce iz tlačiteljskog ropstva. Bog postavlja njegovog brata Arona za njegovog govornika (2. Mojsijeva 3:1–4:1).

Mojsije i Aron se pojavljuju pred Faraonom tražeći da se Izraelcima dozvoli svetkovanje praznika Jehovi u pustinji. Egipatski vladar to prkosno odbija, ali tada Jehova djeluje da bi načinio sebi ime. Oholi Faraon i njegovi čarobnjaci ne mogu se suprotstaviti Mojsiju koga Jehova upotrebljava da prouzroči prorečene nevolje. Egipatski tiranin, međutim, i nakon devet nevolja ostaje tvrdoglav! (2. Mojsijeva 5:1–10:29).

U očekivanju desete nevolje, Jehova zapovijeda Izraelcima da slave ‘Pashu’. Svaki dom uzima 10. nizana janje ili jare. Životinju su ubili 14. nizana, a njenom krvlju su poprskali dovratnike i nadvratnike svojih domova. Nakon zalaska sunca oni ga peku i jedu sa gorkim zeljem i beskvasnim kruhom. Sve izraelske obitelji su unutra, a oko ponoći Jehovin anđeo prolazi zemljom, ali zaobilazi svaki izraelski dom. Deseta nevolja se širi. Umiru svi egipatski prvorođenci, uključujući i Faraonovog prvog sina. Na to Faraon dopušta Izraelcima da odu (2. Mojsijeva 11:1–12:36).

Međutim, uskoro počinju egipatski tlačitelji sa svojim vojnim snagama žestoko progoniti Izraelce. No, Jehova izbavlja Izraelce otvarajući im spasonosni prolaz kroz Crveno more. Zatim, kad su Izraelci u sigurnosti na drugoj strani, Bog prouzrokuje da se more zatvori i potopi sve progonitelje — Faraona i njegovu vojsku. Kakav je to bio način da se sazna za Jehovu i njegovu snagu koja ulijeva strahopoštovanje! (2. Mojsijeva 12:37–15:21).

Otuda pa do gore Sinaja u Arabiji, Izraelci su opetovano učili sve više o Jehovi — kad pretvara gorku vodu u slatku, kada im osigurava mnoštvo prepelica i pruža ukusnu hranu zvanu mana. U trećem mjesecu nakon oslobođenja od egipatske tiranije, utaborili su se u podnožju brda Sinaja. Tu primaju Božje zakone, uključujući i “Deset zapovijedi” i stupaju u savez s Jehovom, svojim svemogućim izbaviteljem (2. Mojsijeva 15:22—24:18; 5. Mojsijeva 4:13).

Mojsije boravi 40 dana na gori primajući uputstva u vezi pravog obožavanja Jehove i izgradnje Jehovinog šatora od sastanka, prenosnog hrama. U međuvremenu Izraelci prave i obožavaju zlatno tele. Silazeći s gore Mojsije to vidi i postaje tako razdražen da razbija dvije ploče, na kojima je bilo na čudesan način napisano Deset zapovijedi. Nakon što je bila odmjerena odgovarajuća kazna idolopokloničkim prijestupnicima, Mojsije se ponovo penje na goru i prima dvije nove ploče. Mojsije vidi Božju slavu i čuje kako Jehova objavljuje da je milosrdan, ali krivca nekažnjena ne ostavlja (2. Mojsijeva 25:1–34:7).

Nakon drugog silaska i povratka Mojsija s gore, počinje izgradnja šatora od sastanka po slici (uzoru) koju je Jehova dao. Krajem prve godine u slobodi, Izraelci su završili izgradnju tog divnog šatora od sastanka sa svom njegovom opremom. Šator od sastanka je postavljen i potpuno opremljen, nakon čega ga Jehova puni svojom slavom (2. Mojsijeva 34:8–40:38).

Vjerojatno si duboko dirnut ovim kratkim pregledom tih uzbudljivih događaja. No prilikom osobnog čitanja 2. Mojsijeve mogu iskrsnuti određena pitanja i na neka (od njih) možemo dobiti odgovore razmatrajući sada tri glavna obilježja te knjige u obliku pitanja i odgovora.

‘Robovi pod tiranijom’

• 3:1 — Kakav je svećenik bio Jetro, Mojsijev tast?

Jetro je očito bio patrijarhalni poglavar madijanskog plemena i bio je odgovoran za njihovo poučavanje i vođenje u svjetovnim i vjerskim stvarima. Budući da su Madijani bili Abrahamovi potomci preko Ceture, imali su neke uspomene na Jehovino obožavanje, koje je Abraham uvijek zapovijedao svojim ukućanima. Ne možemo sa sigurnošću reći koliko je čista bila religija plemena u Mojsijevo vrijeme. Ipak, Jetro je pokazao zapaženo cijenjenje za Jehovu iako nije bio posebno imenovan od Boga (2. Mojsijeva 18:1–24).

• 4:11 — Da li je Jehova odgovoran za tjelesne mane poput sljepoće?

Ne, Jehova nije odgovoran za svaki slučaj fizičkih nedostataka poput sljepoće i gluhoće. Takvi nedostaci se uglavnom javljaju zato jer je Bog dozvolio rađanje nesavršenih ljudi. Grešnici Adam i Eva izgubili su svoju savršenost i sposobnost rađanja savršene djece (Job 14:4; Rimljanima 5:12). Kako su se njihovi potomci dalje množili, tako se nesavršenost, uključujući i tjelesne nedostatke, sve više izražavala. Dozvoljavajući razvoj takovog stanja, Bog je mogao reći da je on “stvorio” nijeme, gluhe i slijepe. U nekim slučajevima, ali u određene svrhe, prouzročio je Jehova fizičku sljepoću i nijemost (2. Carevima 6:18; Luka 1:20-22, 62-64; Djela apostolska 13:8-11). Ako ljudi sami izaberu biti duhovno gluhi i slijepi, on im dopušta ustrajati u svom nevjerovanju i odbijanju njegove vijesti i tako Bog ‘određuje’ gluhe i slijepe u duhovnom pogledu (Izaija 6:9, 10). No Jehova je dao duhovni sluh i vid onima, koji mu se nastoje dopasti. Osim toga, Bog ljubavi Jehova će osloboditi čovječanstvo kroz svoje Kraljevstvo pod Isusom Kristom, kako fizičke sljepoće tako i svih drugih nedostataka (Izaija 61:1, 2; 1. Ivanova 4:8; Otkrivenje 21:1-4).

• 4:24-26 — Čiji je život bio u opasnosti i što se dogodilo?

Budući da je taj odlomak nejasan, mi pretpostavljamo da se Mojsijev sin našao u smrtnoj opasnosti, jer nije bio obrezan u skladu s ranijim zavjetom o obrezanju (1. Mojsijeva 17:9-14). Nakon odstranjenja kožice s dječjeg uda, Sefora je učinila da taj dokaz podložnosti zavjetu dotakne noge utjelovljenom anđelu, pokazujući tako da više ne postoji razlog za smrt njenog sina. Ako je rekla Jehovi, preko anđela, da je ‘krvavi zaručnik’, onda bi to bilo kao da je prihvatila ulogu žene u zavjetu o obrezanju s Bogom kao mužem.

• 6:3 — Budući da su Abraham, Izak i Jakov upotrebljavali ime Jehova — u kom smislu im Bog nije bio poznat?

Ime Jehova doslovno znači “on prouzrokuje da postaje”, a što je u suglasnosti s Božjom namjerom. Abraham, Izak i Jakov su upotrebljavali božansko ime i primili obećanja od Jehove. Ipak, oni nisu znali i doživjeli Jehovu kao onoga, koji je prouzročio da ta obećanja budu potpuno ispunjena (1. Mojsijeva 12:1, 2; 15:7, 13-16; 26:24; 28:10-15). Međutim, Jehovino ime je trebalo uskoro imati još veće značenje za njihove potomke Izraelce. Trebali su saznati njegovo pravo značenje, kada Jehova bude izvršio svoju namjeru s Izraelom oslobađajući ih tiranije, dajući im zatim Obećanu zemlju u ispunjenju saveza sklopljenog s njihovim precima.

• 7:22 — Odakle su egipatski svećenici uzeli vodu koja još nije bila pretvorena u krv?

Mogli su upotrijebiti nešto vode, koju su uzeli iz rijeke Nila prije nastupa te nevolje. Međutim, očito su Egipćani mogli doći do nezagađene vode kopajući bunare u vlažnoj zemlji oko Nila (2. Mojsijeva 7:24). Možda su svećenici upotrijebili tu vodu u namjeri da bi izvršili svoju prevaru.

• 12:29 — Da li su u prvorođene bila uračunata i muška i ženska djeca?

U prvorođene su spadala samo muška djeca. To je razvidno iz činjenice da su kasnije, kada su se Leviti davali kao u zamjenu Jehovi, bila izbrojena samo muška djeca (4. Mojsijeva 3:40-51). Faraon je i sam bio prvorođenac, ali nije bio ubijen, jer je imao svoj vlastiti dom, a u noći Pashe nije trebao umrijeti poglavar, nego prvorođeni sin u domu (2. Mojsijeva 12:12).

Jehova ih je oslobodio

• 15:8 — Budući da se voda Crvenog mora ‘stvrdnula’ (ST), znači li to da se smrzla?

Hebrejska riječ, ovdje prevedena sa ‘stvrdnuti se’ znači stisnuti se ili zgusnuti. Taj izraz je upotrijebljen u Jobu 10:10, gdje se govori o zgrušavanju sira. Dakle, ne mora bezuvjetno značiti da su vodeni zidovi bili kruti — smrznuti. Budući da ništa vidljivo nije zadržavalo vodu, činilo se kao da se voda stvrdnula, ukrutila ili zgusnula i tako ostala stajati. Da je ranije spomenuti vjetar bio tako hladan da je zamrznuo vodu, nesumnjivo bi se u izvještaju spomenula velika hladnoća (2. Mojsijeva 14:21).

Organizirani u teokraciju

• 20:5 — Znači li to da će i vjerni biti kažnjeni?

Ne, jer se svakom pojedincu, nakon što zađe u doba vlastite odgovornosti, sudi na temelju njegovog vlastitog ponašanja i stanovišta. (Usporedi Ezehijel 18:20.) Međutim, kada se kasnije Izrael kao nacija okrenuo idolopoklonstvu, on je još kroz naraštaje nakon toga trpio zle posljedice. Vjerni nisu bili osobno kažnjeni za grijeh nacije, iako su i oni osjetili neke posljedice toga. Za osobe, koje su sačuvale svoju čistoću, bilo je teško plivati protiv struje nacionalnog i religioznog zločina, ali čineći tako uživali su Jehovinu ljubaznu dobrotu.

• 23:20-23 — Tko je bio ovdje spomenuti anđeo i kako je bilo Jehovino ime “u njemu”?

Jehova je upotrijebio druge anđele, a ne Isusa Krista u predljudskom postojanju, da prenesu Božji zakon Mojsiju (Ivan 1:1-3, 14; Jevrejima 2:2, 3). No razumno je zaključiti, da je Isus u predljudskom obliku bio anđeo, za koga je Jehova rekao “ta moje je ime u njemu”. On je bio upotrijebljen da vodi Izraelce na putu u Obećanu zemlju (1. Korinćanima 10:1-4). Isus, čije ime znači “spasenje Jehovino”, je glavni koji podržava i opravdava ime svog Oca.

• 32:25 — Zašto Aron nije bio kažnjen zbog pravljenja zlatnog teleta?

Aran je to učinio po nalogu narodu, a ne zato što je u srcu gajio simpatije za idolopoklonstvo. Kasnije se očito pridružio vjernim Levitima zauzimajući stav za Jehovu i protiv onih, koji su se tom prilikom protivili Mojsiju. Oko 3 000 osoba (vjerojatno kolovođe) bilo je ubijeno, ali ih je više bilo krivih, jer je Mojsije, nakon pogubljenja tih 3 000 osoba, podsjetio narod da je teško sagriješio. Dakle, tada je primilo više osoba Jehovinu milost, a ne samo Aron (2. Mojsijeva 32:1-6, 26-35).

• 34:26 — Kakvo značenje je imala zapovijed, da se ne kuha jare u majčinom mlijeku?

Kuhati jare u majčinom mlijeku bio je, prema zapisima, poganski ritual koji je trebao prouzročiti padanje kiše. Zato je vjerojatno Izraelcima bio dan taj zakon kako se ne bi onečistili takvim običajima. Međutim, ta zapovijed, zajedno s ostalima, izgleda naglašava činjenicu, da postoji pravilan i odgovarajući red u svim stvarima. Jehova je dao majčino mlijeko za hranu njenoj mladunčadi. No, kuhanje mladunčeta u njenom mlijeku prouzročilo bi bol i njegovu smrt, što je sasvim suprotno namijenjenoj svrsi mlijeka. Osim toga, ovaj zakon je izgleda pružio pouku Božjem zavjetnom narodu, pokazujući da ne trebaju postupati bezosjećajno, nego da budu milosrdni.

Pravo značenje za vjerne

Druga Mojsijeva je dirljivi izvještaj o tiranskim okovima, božanskom oslobođenju i organiziranju teokratskog društva. A što mogu naučiti iz te knjige Jehovini svjedoci 20. stoljeća?

Jehova podržava svoj narod. To je činio podupirajući i blagoslivljajući Izraelce, dok su bili ‘robovi pod tiranijom’ (2. Mojsijeva 1:7, 14). Jehova jednako tako podržava i svoje suvremene svjedoke, kada su suočeni sa teškim progonstvima.

Jehova je neusporedivi izbavitelj. Kako je to samo bilo očito na Crvenom moru! Prema tome, njegovi današnji svjedoci mogu biti sigurni da će kao skupina preživjeti dolazeću ‘veliku nevolju’ pod snažnom rukom tog velikog Osloboditelja (Matej 24:20-22; Otkrivenje 7:9, 14).

Jehova je Bog teokratske organizacije. Kad su Izraelci slušali njegove zakone, mogli su ga obožavati na uredan, siguran i radostan način, odavajući tako čast njegovom imenu. Ako bi uspoređivali, tako je Jehova i danas organizirao svoje svjedoke kao uredno, sigurno i sretno bratstvo. Zato, za našu osobnu sigurnost i sreću moramo vjerno služiti Bogu kao dio tog teokratskog društva koje slavi njegovo sveto ime (Psalam 100:1-5; 1. Petrova 2:17).

Ovo su neke od mnogih korisnih pouka koje se mogu izvući iz Druge knjige Mojsijeve. Ojačajmo svoju vjeru razmišljajući o tom uzbudljivom izvještaju božanskog Osloboditelja od tiranije do teokratskog uređenja.

[Slika na stranici 17]

Jehova je na brdu Sinaju organizirao Izraelce u teokraciju