Poštujte Jehovu, poziva knjiga Brojeva

JEHOVA BOG zaslužuje da ga svim srcem poštuju njegovi obožavatelji. Moraju ga slušati i odano surađivati s njegovim postavljenim slugama. Ta je potreba osobito istaknuta u biblijskoj knjizi Brojeva ili Četvrtoj Mojsijevoj.

To ime dobila je na temelju dva popisa ili brojenja Izraelaca, o kojima se izvještava u poglavljima od 1. do 4. i u 26. poglavlju. Četvrtu Mojsijevu (Brojevi) pisao je Mojsije 1473. g. pr. n. r. vr. u Moapskim ravnicama, a obuhvaća uglavnom razdoblje od 38 godina i 9 mjeseci, sežući unatrag do 1512. g. pr. n. r. vr. (4. Mojsijeva 1:1; 5. Mojsijeva 1:3).

Izvještaj Četvrte Mojsijeve podijeljen je na tri dijela: događaje na gori Sinaju (1:1–10:10), zatim u pustinji (10:11–21:35) i u Moapskim ravnicama (22:1–36:13). No, čemu nas mogu poučiti ti događaji? Nalaze li se u 4. Mojsijevoj načela, koja mogu koristiti Jehovinim svjedocima danas?

Poštovanje Boga istaknuto je u sadržaju

Izraelci su već bili u podnožju gore Sinaj oko godinu dana kada Jehova zapovijeda Mojsiju da izvrši popis. Osim Levita, svi muškarci od 20 godina i stariji bili su popisani i njihov broj je iznosio 603 550. Bog uzima Levite umjesto prvorođenaca za službu u Šatoru sastanka. Dobivaju uputstva u vezi redosljeda kod kretanja naroda, gdje Juda, kao najbrojnije pleme, treba preuzeti vodstvo. Na Božju zapovijed popisuju se Leviti i zatim im se dodjeljuju svete dužnosti (4. Mojsijeva 1:1-4:49).

Jehova zapovijeda karantenua, zatim daje zakone u vezi slučajeva ljubomore obzirom na žensku vjernost i zakone o zavjetima koje su davali Nazireji. Zatim se daju neke pojedinosti u vezi službe u Šatoru sastanka. Kad je izgrađen Šator sastanka i postavljen oltar, plemenski su poglavari donijeli dragocjene darove. Nakon što je u viziji od Jehove vidio uzorak, Mojsije je dao načiniti svijećnjak. Kad su bile upaljene njegove svjetiljke i Leviti očišćeni, mogli su početi služiti (4. Mojsijeva 5:1–8:26).

Ponavljaju se uputstva o Pashi. Čudesnim oblakom iznad Šatora sastanka određivalo im se da se ulogore ili da krenu na put. “Po zapovijedi Jehovinoj” bi se ulogorili ili kretali na put. Za sazivanje skupštine i druge svrhe, upotrebljavane su dvije srebrne trube (4. Mojsijeva 9:1–10:10).

Dvadesetog dana drugog mjeseca druge godine po izlasku iz Egipta, oblak nad Šatorom sastanka počinje se kretati i Izrael kreće na put. Događaju se slučajevi neopravdanog prigovaranja. Jedan je vika za mesom gdje se očituje pohlepa, i tada ih Jehova opskrbljuje prepelicama. Mirjam i Aron žale se na svog brata Mojsija, a Mirjam za kaznu privremeno ogubavi. To bi nas trebalo doista potaknuti da poštujemo od Boga dati autoritet! (4. Mojsijeva 10:11–12:16).

Dvanaest uhoda je poslano u Obećanu zemlju i oni se vraćaju 40 dana kasnije s ukusnim voćem. No deset uhoda preuveličava broj i snagu stanovnika i njihovih utvrđenih gradova, tako da se obeshrabreni Izraelci žele vratiti u Egipat. Uzalud ih vjerni uhode Jozua i Kaleb potiču da pokažu vjeru u Jehovu. Kada su ljudi počeli govoriti kako će kamenovati Mojsija, Arona, Jozuu i Kaleba, Bog kaže da će ih udariti pomorom i istrijebiti cijelu naciju. No, Mojsije posreduje i Jehova zapovijeda da će narod lutati pustinjom 40 godina, dok ne izumru svi oni od 20 i više godina. Jedini izuzetak su trebali biti Jozua, Kaleb i pleme Levijevo. Zatim Izraelci pokušavaju prodrijeti u Obećanu zemlju, ali doživljavaju strašan poraz (4. Mojsijeva 13:1–14:45).

Dalje dobivaju razne zakone vezane za prinose, povredu sabata i stavljanje resa na haljinama. Zatim Korej, Datan, Abiram, On (Hon) i 250 poglavara govore protiv Mojsija i Arona. Kakva je bila posljedica tog velikog nepoštovanja? Jehova uništava vatrom Koreja i 250 ljudi, dok ostali buntovnici ginu jer se zemlja otvorila pod njima i progutala ih zajedno s obiteljima i imanjima. Već narednog dana Izraelci gunđaju protiv Mojsija i Arona i zbog tog nedostatka poštovanja 14 700 umire od zla, koje je Jehova pustio na njih. Da bi učinio kraj mrmljanju i pokazao da je on izabrao Arona iz Levijevog plemena, Bog prouzročuje da procvate Aronov štap. Zatim slijede propisi o dužnostima svećenika i Levita i o očišćenju naroda od bilo kakve nečistoće (4. Mojsijeva 15:1–19:22).

U Kadesu viče narod za vodom. Zato što Mojsije i Aron nisu proslavili Jehovu za čudesno dobivanje vode, rečeno im je da neće ući u Obećanu zemlju. Napuštajući Kades narod dolazi do gore Hor, gdje Aron umire, a njegov sin Eleazar postaje prvosvećenikom. Izraelci pobjeđuju kralja Arada. Kasnije govore protiv Boga i Mojsija i ovog puta Jehova kažnjava narod otrovnim zmijama. Oni, koje su zmije ujele su ozdravljali jedino ako su pogledali u bakrenu zmiju koju je Mojsije po Božjem naređenju načinio i stavio na drveni stup. Iza toga, Izraelci pobjeđuju amorejskog kralja Sihona i bazanskog kralja Oga, i zauzimaju njihovu zemlju (4. Mojsijeva 20:1–21:35).

Kao slijedeće, opisuju se događaji u Moapskim ravnicama. Moapski kralj Balak unajmljuje Balama da prokune Izraelce, ali ih on, umjesto toga tri puta blagoslivlja. Balam pomaže da obožavateljice Bala navedu Izraelce na nemoral i idolopoklonstvo. Jehova ubija 24 000 prestupnika prije nego što Fines zaustavlja nevolju ubijajući jednog nemoralnog Izraelca i s njim Madijanku (4. Mojsijeva 22:1–25:18; 31:15, 16).

Nakon izvršenog drugog popisa i postavljene odluke, koja važi za sve kasnije slučajeve u pogledu kćerinih prava na naslijeđe, Mojsiju se ukazuje prilika da vidi Obećanu zemlju, a zatim postavlja Jozuu svojim nasljednikom. Data su uputstva za dnevne, tjedne, mjesečne i godišnje prinose, kao i u pogledu činjenja zavjeta. Izraelci se još osvećuju Madijanima zato što su ih naveli da sagriješe Bogu (4. Mojsijeva 26:1–31:54).

Plemena Rubenovo, Gadovo i Manasijino dobivaju u nasljedstvo zemlju istočno od Jordana, ali pod uvjetom da sudjeluju u osvajanju zemlje zapadno od rijeke. Tu je dalje i popis mnogih mjesta gdje su logorovali Izraelci od izlaska iz Egipta pa do Moapskih ravnica. Onda dobivaju Izraelci zapovijedi vezane za boravak u Obećanoj zemlji. Između ostalog, moraju uništiti sve predmete krive religije i istjerati stanovnike. Određuju se granice zemlje, imenuju se plemenski poglavari da pomažu Jozui i Eleazaru pri raspodjeli zemlje, a 48 gradova se dodjeljuje Levitima. Izdvojeno je šest gradova-utočišta i daju se uputstva o postupanju s ubojicom u slučaju nenamjernog ubojstva. Konačno se daju zakoni o udaji kćeri-nasljednica (4. Mojsijeva 32:1–36:13).

Dok čitaš 4. Mojsijevu, možda te se duboko dojmilo to što se u njoj ističe pokazivanje poštovanja prema Jehovi i onima, koji su postavljeni da nose odgovornost među njegovim narodom. No, možda si malo radoznao kod nekih točaka. Zato će svakako biti zanimljiva sljedeća pitanja i odgovori.

Događaji na gori Sinaj

• 5:11-31 — Što se, u stvari, dogodilo ženi, koja je bila kriva za preljub?

Nikakva patnja nije bila prouzročena samom vodom. No, ona se pila pred Jehovom koji je znao da li je žena kriva za preljub. Ako jeste, on bi prouzročio da joj otekne trbuh i spadne bedro. Očito se ovdje bedro upotrebljava eufemistički za organe za razmnožavanje. (Usporedi 1. Mojsijeva 46:26.) Riječ “spasti” ukazuje da će ti organi zakržljati, onemogućujući tako začeće. To je suglasno s činjenicom da je žena trebala zatrudnjeti od svog muža ako nije bila kriva.

• 8:25, 26 — Da li načelo zakona o povlačenju Levita iz službe važi danas i za Jehovin narod?

Svećenicima su pomagali svi sposobni muškarci iz tri glavne Levijeve obitelji. Vremenom su Leviti postali mnogobrojni, ali je broj mjesta za službu u svetilištu bio ograničen. Nesumnjivo je Jehova iz obzira prema starosti i da spriječi pretrpanost takvih službenih mjesta, dao uputstva da se Leviti sa 50 godina, povuku iz obavezne službe, iako su oni i dalje mogli dobrovoljno pomagati. Međutim, to nije postavljeno kao pravilo za duhovne Izraelce i njihove suradnike, jer se oni ne nalaze pod Zakonom (Rimljanima 6:14; Efežanima 2:11-16). Ako bi starost nekog kršćanima onesposobila da izvršava određenu dužnost, može ga se premjestiti u neku drugu službu, koju može obavljati. Za Jehovine svjedoke nema mirovine — povlačenja iz propovijedanja dobre vijesti o Kraljevstvu.

Lutajući od mjesta do mjesta

• 12:1 — Zašto su Mirjam i Aron govorili protiv Mojsija zbog njegove žene Kušanke?

To nije bio samo prigovor na Mojsijevu ženu. Pravi poticaj je bila želja za većom vlašću, naročito kod Mirjam. Mojsijeva žena Sefora neko vrijeme nije bila s njim, ali mu se opet pridružila i Mirjam se pribojavala da će joj Sefora preoteti mjesto “prve dame” u logoru (2. Mojsijeva 18:1-5). Tako je pridobila Arona da joj se pridruži prigovarajući Mojsiju zbog ženidbe s Kušankom i dovodeći u pitanje Mojsijev jedinstveni položaj pred Bogom. Zato je Jehova kaznio i Mirjam i Arona, ali činjenica da je samo Mirjam dobila gubu može ukazivati da je ona bila podstrekač. Aron je pokazao svoj dobar stav priznavši krivicu i molio je u korist gubave Mirjam (4. Mojsijeva 12:10-13). Sefora je bila kćerka Madijanina Raguela (1. Mojsijeva 25:1, 2; 4. Mojsijeva 10:29). U Habakuku 3:7 poistovjećuje se ‘zemlja Madijanska’ s Kušanom, što je očito drugo ime za Madijan ili se odnosi na obližnju zemlju. Osim toga, neka arapska plemena su se zvala Kusi ili Kušimi. Dakle, izgleda da “Kušiti” nisu bili ograničeni na Hamove potomke preko Kuša, nego se to ime primjenjivalo i na neke stanovnike Madijana. Zato je i Sefora mogla biti nazvana Kušankom.

• 21:14, 15 — Što je bila “knjiga o ratovima Jehovinim”?

Nesumnjivo je to bio pouzdani povijesni izvještaj o ratovima Jehovinog naroda. Možda je započinjala Abrahamovim uspješnim pohodom protiv četiri kralja, koji su zarobili Lota i njegovu obitelj (1. Mojsijeva 14:1-6). Sveto pismo se osvrće na razne nenadahnute spise, a neke od njih su nadahnuti pisci Biblije upotrijebili kao izvorni materijal (Jozua 10:12, 13; 1. Carevima 11:41; 14:19, 29).

Na moapskim ravnicama

• 22:20-22 — Budući da je Jehova rekao Balamu da ide s Balakovim ljudima, zašto se naljutio kada je prorok s njima pošao?

Jehova je rekao Balamu da ne može prokleti Izraelce, ali taj pohlepni prorok je otišao s namjerom da to ipak učini i primi nagradu moapskog kralja Balaka (2. Petrova 2:15, 16; Juda 11). Zato se Bog razgnjevio na Balama. Naravno, Jehova nije odobravao nikakvo proklinjanje Izraela. Ipak, Balam je poput Kaina, bio tvrdoglav i nije poštovao Božju volju (1. Mojsijeva 4:6-8). Nakon što je Jehova svako namjerno prokletstvo pretvorio u blagoslov, izopačenost je Balama natjerala savjetovati Balaku da Moapke i Madijanke koristi kao zavodnice Izraelaca i navede ih na obožavanje Bala (5. Mojsijeva 23:5; 4. Mojsijeva 31:15, 16; Otkrivenje 2:14). To je izazvalo Božji gnjev protiv Izraela i prouzročilo smrt 24 000 ljudi. Kasnije je pohlepni Balam umro od ruku onih koje je želio prokleti (4. Mojsijeva 25:1-9; 31:8). Kakvog li upozorenja protiv pohlepe!

• 25:10-13 — Kako se ispunilo ovo obećanje vezano za svećenstvo?

Prvosvećenstvo je izgleda ostalo u Finesovoj lozi sve do vremena prvosvećenika Ilije, potomka Itamara. Promjena je vjerojatno uslijedila radi privremene neprikladnosti Finesove loze. Međutim, kralj Salamun je na mjesto Itamarovog potomka Abijatara stavio za prvosvećenika Sadoka, koji je bio Finesov potomak (1. Carevima 1:1-14; 2:26, 27, 35). Koliko je razvidno iz povijesnih izvještaja, očito je prvosvećenstvo ostalo u Finesovoj lozi još mnogo godina.

• 30:6-8 — Može li muž poništiti zavjete svoje kršćanske žene?

Ne, jer Isusovi sljedbenici nisu pod Zakonom. Jehova sada postupa pojedinačno s osobama obzirom na zavjete, a kršćanski muž nije ovlašten poništiti ih ili zabraniti. Naravno, kršćanka ne bi trebala sklapati zavjete, koji su u suprotnosti s Božjom riječi ili dužnostima koje ima po Pismu prema svom mužu (Propovjednik 5:2-6).

Od velike vrijednosti za nas

4. Mojsijeva pruža korisnu vezu u lancu događaja, koji vode do uspostave Božjeg Kraljevstva. Također ukazuje na Isusa Krista. Životinjske žrtve i upotreba pepela crvene junice ukazivale su primjerice na daleko veću pripremu očišćenja kroz Isusovu žrtvu (4. Mojs. 19:2-9; Jevrejima 9:13, 14). Događaj s bakrenom zmijom predočavao je Jehovinu divnu pripremu za vječni život preko Krista (4. Mojsijeva 21:9, 8; Ivan 3:14, 15).

Knjiga 4. Mojsijeva može nam pomoći da izbjegnemo idolopoklonstvo i spolni nemoral. Upozorava nas na opasnost mrmljanja protiv Boga, protiv osoba koje je on postavio i protiv njegovih priprema. Ovaj uzbudljivi izvještaj treba nas svakako potaći da pokažemo najveće poštovanje svom ljubaznom Bogu, Jehovi.

[Bilješka]