Ugnjetavanja će prestati
POVIJESNI zapisi o ugnjetavanju ili tlačenju, koja si je ljudski rod sam prouzročio, zaista su strašna. Nebrojeni milijuni su patili. Velike patnje su nanijeli osobito osvajački ratovi. Nisu, međutim, samo u ratu mnogi izgubili živote, nego i uslijed gladi i zaraznih bolesti, koje su popratne pojave ratova. Zar i ti ne čezneš za vremenom, kad više neće biti tlačenja i patnji?
Onaj, koji je daleko viši od ljudi, odlučio je ukinuti sva ugnjetavanja u od njega određeno vrijeme. Da, svemogući Bog Jehova vrlo dobro poznaje sramotnu povijest koju su prouzročili pojedinci i čitavi narodi. Njegovo postupanje sa pojedincima i narodima u prošlosti nam jamči, da će od njih zahtijevati polaganje računa. I zaista, Bog kao što je on, mora nešto poduzeti. Njegova Riječ nam govori: “Jahve je Bog ljubomoran i osvetnik. Jahve se osvećuje, gospodar srdžbe! Jahve se osvećuje svojim protivnicima, ustrajan je u gnjevu na neprijatelje. Jahve je spor u gnjevu, ali silan u moći. Ne, Jahve neće pustiti krivca nekažnjena” (Nahum 1:2, 3, ST).
Te riječi su dio Nahumovog proročanstva protiv Ninive, glavnog grada pradavne Asirije. Povijesni izvještaj o uništenju Ninive jamči nam, da će tlačenja prestati, jer Jehova Bog ne mijenja svoja mjerila (Mal. 3:6). Prema tome, pravdoljubivi ljudi ne trebaju se plašiti dana obračuna. U Nahumovom proročanstvu nalazimo ohrabrenje: “Jahve je dobar onima koji se u njega uzdaju, on je okrilje u dan nevolje, poznaje one koji se njemu utječu” (Nahum 1:7, ST). Zato možemo razmatranjem Nahumovog proročanstva jako ojačati svoju vjeru.
Niniva ‘zavodi narode’
Prorok Nahum je nazvao Ninivu “krvničkim gradom” (Nahum 3:1). Njeni su ratnici bili za slabije narode kao lavovi, koji rastržu svoj plijen (Nahum 2:11-13). Kada je u 7. stoljeću pr. n. r. vr. Nahum prorokovao, bili su Asirci strah i trepet na Bliskom istoku. Da bi još više zadavali straha, bili su osobito okrutni prema onima koji su odbijali udovoljiti njihovim zahtjevima. Ratnim zarobljenicima su živima skidali kožu ili ih žive spaljivali. Mnoge su oslijepili ili vodili na konopcima koji su bili pričvršćeni za prstenove u probušenim usnama ili nosu.
Asirci nisu poštedjeli ni Judino kraljevstvo. Ahaz je nerazumno pozvao u pomoć asirskog kralja Tiglat Pileser-a (Tilgat Pilneser) protiv savezničkih kraljevstava Izraela i Sirije. Asirci su razbili vojsku tih kraljevstava, ali Juda nije izvukao nikakve koristi iz toga. Ahaz je sada bio zavisan od svog moćnog i nezasitnog saveznika. Biblija o tome izvještava: “Došao je na nj asirski kralj Tilgat Pilneser i pritijesnio ga umjesto da ga utvrdi. Ahaz bijaše opljačkao Jahvin Dom, kraljevski dvor i knezove i sve to dao asirskom kralju, ali mu ništa nije pomoglo” (2. Dnevnika 28:20, 21, ST; 2. Car. 16:5-9).
Drugi su se narodi također u tome prevarili i sklopili savez sa Asirijom u nadi da će sačuvati određenu nezavisnost. Međutim, taj savez je donio samo ugnjetavanje od Asiraca i gubitak slobode. Pošto je savez obećavao veliku pomoć i zaštitu, a na kraju donio sa sobom bolno iskustvo, opisana je Niniva kao prostitutka, koja ‘zavodi narode’ (Nahum 3:4). Prijateljske ponude Ninive bile su obećavajuće, ali teško narodu, koji ih je prihvatio!
Kada je Ezehija, sin i prijestolonasljednik Ahazov, pokušao pružiti otpor asirskom jarmu, kralj Senaherib je prodro u Judino kraljevstvo, zauzimajući utvrđene gradove jedan za drugim. Samo je Božjim posredovanjem mogao Jeruzalem biti sačuvan od uništenja. Jehovin anđeo je pobio 185 000 asirskih vojnika i tako natjerao Senaheriba da odustane od svojih planova u vezi opsjedanja grada (2. Carevima 18:13; 19:32-36).
Kraj Ninive prorečen
Upad Asiraca u Judeju spriječio je stanovnike te zemlje da obave svoje, poljoprivredne poslove i da putuju za godišnje praznike u Jeruzalem, gdje su se u templu ti praznici slavili. Kakvo bi samo olakšanje donio pad Ninive! Prorok Nahum je to unaprijed vidio i bio nadahnut proreći: “Eto, na gorama noge onoga koji nosi dobre glase, koji oglašuje mir. Praznuj, Judo, svoje praznike, ispunjaj zavjete svoje, jer zlikovac neće više prolaziti po tebi; sasvijem se zatro” (Nahum 1:15).
Što je mogla očekivati Niniva na dan svoje nesreće? Prorok Nahum opisuje opsjednuti grad. Asirski kralj se uzalud uzda u zaštitu svojih “junaka”, silne vojske (Nahum 2:5). Branioci grada će biti kao nemoćne žene. Proročanstvo upućuje izazov Ninivi: “Nacrpi vode za opsadu, utvrdi svoje bedeme, gnječi blato, gazi ilovaču, uzmi kalup za opeku.” Sva nastojanja da se pojača obrambeni sistem pokazat će se beskorisna. Proročanstvo dalje kaže: “A ipak će te oganj sažeći i mač potamaniti” (Nahum 3:13-15, ST).
Niniva je bila kao “jezero” u koje su se slijevali narodi i bogatstvo nacija. “Ali”, kaže Nahum, “bježe. Stanite, stanite. Ali se niko ne obzire” (Nahum 2:8). Dakle, ljudi, koji su nekada imali koristi od Ninive, bježat će u svim smjerovima. Neće poslušati pozive da ostanu i pomognu gradu. Ogromne zalihe srebra i zlata pasti će u ruke pljačkaških osvajača (Nahum 2:9).
Mnogima je možda izgledalo nevjerojatno, da će “krvnički grad” doživjeti takvu nesreću. Međutim, taj prorečeni događaj nije bio jedinstven u dotadašnjoj povijesti. Nahum je na to skrenuo pažnju riječima: “Jesi li tvrđa od Tebe Amonove, koja sjedi na rukavima Rijeke? Njezino predziđe bilo je more, njezini bedemi bile su vode. Njezina snaga bila je Etiopija, Egipat; nije imala granica. Narodi Puta i Libije bili su joj pomoćnici. A i ona je otišla u progonstvo, morala je ići u sužanjstvo; njezina nejaka djeca bila su razmrskana po svim raskršćima; za ugledne ljude njezine bacali su ždrijeb, svi njezini velikani okovani su lancima” (Nahum 3:8-10, ST).
Asirci su vrlo dobro znali što se dogodilo sa No-Amonom ili Tebom. Pod zapoviješću kralja Asurbanipala, njihova je vojska sravnila Tebu sa zemljom. Nisu je zaštitile gradske “zidine” — njen obrambeni sistem, koji je uključivao Nil i njegove kanale. Tebu nisu mogli spasiti svojom vojnom moći ni Etiopljani, ni Libijci, a ni ljudi od Puta (Futeji).
Isto tako ni Ninivu nije moglo ništa spasiti. Grad je po ratovima i savezima postao tako ozloglašen, da bi se svi radovali njegovoj propasti. Nahum piše: “Svi koji to saznaju, plješću tvojoj razvalini. Tko nije bez sanka i prestanka osjećao na sebi tvoju okrutnost?” (Nahum 3:19, ST).
Nahumovo proročanstvo se ispunilo. Niniva je pala 632. g. pr. n. r. vr. poslije opsjedanja združenih vojnih snaga Nabopolazara, babilonskog kralja i Medijanina Kijaksara. U jednoj babilonskoj kronici piše: “Ogroman su plijen odnijeli iz grada i hrama i (pretvorili) su grad u ruševine i gomilu kamenja.”
Danas se na mjestu pradavne Ninive, još uvijek nalaze napuštene ruševine, opravdavajući Božje istinito proročanstvo. Kao što je bila uništena ugnjetavalačka Niniva, tako će biti uništeni svi tlačitelji u približavajućem se “ratu velikog dana Boga svedržitelja” (Otkrivenje 16:14). Kakvo li će veliko olakšanje to donijeti! Neka bi se našli među onima, koji traže utočište kod Svevišnjeg Suverena.