Predanje — kome? zašto?

“A vi ste izabrani rod, kraljevsko svećenstvo, sveti narod (posvećen narod; predani narod), narod za naročitu svojinu” (1. PETROVA 2:9, NS; The Jerusalem Bible; The New English Bible).

1, 2. a) Da li je Abraham Linkoln pripadao nekoj crkvi kršćanstva i kako se, ipak, u svom govoru u Gettysburgu pozvao na naciju čiji je bio predsjednik? b) Kojim se postupkom odražava pouzdanje te nacije u Boga i kakva će biti ‘za ljude’ vladavina, koja će uslijediti nakon svjetske nevolje?

OD SVIH crkava kršćanstva ni jedna nije mogla izjaviti, da je 16. predsjednik Sjedinjenih Američkih Država, njen član. Pa ipak, kada je predsjednik Abraham Linkoln 19. novembra 1863. g. održao svoj glasoviti govor u Gettysburgu, izrekao je sljedeće značajne riječi (taj predsjednik je čitao Bibliju):

“Prije osamdeset i četiri godine naši su oci na ovom kontinentu proizveli novi narod, začet u slobodi i posvećen tvrdnji, da su svi ljudi stvoreni jednaki. ... Ali u širem smislu mi ne možemo predati — ne možemo posvetiti — ne možemo obožavati — ovu zemlju. Hrabri ljudi, živi i mrtvi, koji su se borili ovdje, su je posvetili daleko iznad naše moći da dodamo ili oduzmemo. ... Za nas žive je bolje, da se posvetimo nedovršenom djelu koje su ti, koji su se ovdje borili, tako plemenito unapredili. Za nas je bolje da se posvetimo ogromnom zadatku koji stoji pred nama ...”

² Od tog znamenitog govora na nacionalnom groblju u Gettysburgu (Pensilvanija), Sjedinjene Države su si lažno prisvojile pravo da stave na svoju novčanicu, dolar, moto: “Uzdamo se u Boga”. Usprkos predanju predsjednika i drugih Amerikanaca tom cilju, “vladavina od naroda i kod naroda” “nestat će sa zemlje”. Srećom, “za ljude” nikada više neće biti nesreće, jer će zatim uslijediti uzvišena Božja kraljevska vladavina pod njegovim imenovanim kraljem, Isusom Kristom za blagoslov svih stanovnika ovog planeta, uključujući i današnji američki kontinent.

3, 4. a) Koja će ‘nacija’ doći na prvo mjesto? b) Kome su bile upućene Jehovine riječi koje je Petar citirao s obzirom na tu novu naciju?

³ Zatim će nova nacija doći na vodeće mjesto. Koja je to nacija? To je ona, kojoj su bile upravljene slijedeće nadahnute riječi: “A vi ste izabrani rod, kraljevsko svećenstvo, sveti puk, narod određen za Božju svojinu” (1. Petrova 2:9, ST).

⁴ Tim riječima apostol Petar citira izraze, koje je Bog upotrijebio s obzirom na njegov izabrani narod Izrael, koji se tada nalazio na gori Sinaju u Arabiji. O tome čitamo u 2. Mojsijevoj 19:5, 6: “Stoga, budete li mi se vjerno pokoravali i držali moj savez, vi ćete mi biti predraga svojina mimo sve narode — ta moj je sav svijet! Vi ćete mi biti kraljevstvo svećenika, narod svet” (ST).

 5. Da li riječi “posvetiti” i “predati” znače jedno te isto u smislu upotrebe tih riječi u Bibliji?

⁵ Neki prijevodi u gore spomenutim stavcima iz 2. Mojsijeve 19:6 i 1. Petrove 2:9 naglašavaju jednostavni izraz “sveti narod”, prevodeći ga sa “posvećeni narod” ili “predani narod”.a (Vidi The Jerusalem Bible; Moffat; Knox; The New English Bible.) Ako bi Izraelci živjeli po Jehovinim temeljnim načelima, to bi ih izdvojilo od ostalih naroda kao posvećeni ili predani narod. Bog može “posvetiti” ili smatrati sebi “predanim” osobu ili grupu ljudi. S Božjeg stajališta mogu dvije riječi označiti istu stvar. Međutim, iako nesavršeni ljudi nisu u mogućnosti “posvetiti” nešto, učinivši to čistim za svetu svrhu, no, ipak mogu ispravno i ljubazno “predati” nešto, uključujući i sebe.

 6. a) Koji su korak pojedinačno i zajednički poduzeli Izraelci kada su rekli: “Što je god rekao Jehova činit ćemo”? b) U koje uređenje ih je Bog dobrovoljno uveo?

⁶ Bog Jehova je predložio oslobođenim Izraelcima da bi mu bili sveti narod, ali pod uvjetom da bi “strogo slušali glas njegov i držali se njegovog saveza”. Oni su odgovorili: “Što je god rekao Jehova činit ćemo i slušat ćemo.” Dakle, oni su se kako pojedinačno tako i zajednički neopozivo predali svom spasitelju, Jehovi Bogu. Međutim, iako je Jehova izabrao Izraelce jer su bili prirodni potomci Abrahama i na čudesan ili nadnaravni način ih oslobodio iz Egipta, zatim ih preveo preko Crvenog mora, ipak je čekao na njih da mu se dobrovoljno predaju i obožavaju ga. Na temelju toga postali su Jehovin zavjetni narod. U vezi toga čitamo:

“Jer kad Mojsije izgovori sve zapovijesti po zakonu svemu narodu, onda uze krvi jarčije i teleće, s vodom i vunom crvenom i isopom, te pokropi i knjigu i sav narod, govoreći: ovo je krv zavjeta koji Bog načini s vama” (Jevrejima 9:19, 20; 2. Mojsijeva 24:1-8).

 7. a) Što se očekivalo od slijedećih generacija hebrejskog naroda? b) Kako su mogli izgubiti povlašteni položaj ?

⁷ Budući da su Hebreji postali Jehovin zavjetni narod, zato su i njihove slijedeće generacije ili naraštaji rođeni u tom zavjetu čime su došli u zavjetni odnos s Bogom. No, kad bi pojedinci osobno došli u godine kad bi mogli odgovarati za svoje postupke, morali bi, ako žele ostati u Jehovinom zavjetnom narodu ili svetoj naciji, oponašati vjerne Hebreje sa gore Sinaj, dokazujući tako i poticajima srca i svojim življenjem da su zaista predani Jehovi. O tome je ovisio njihov život, kao i dobrobit cijele nacije. To je točno, jer Bog može oduzeti povlašteni položaj ljudima, koji se ne pokažu dostojnima, i prenijeti ga na one koji se pokažu takovima. Zato je apostol Petar te prvobitne Božje riječi upućene prirodnom Izraelu — da će ‘biti kraljevsko svećenstvo i sveti narod’ — primijenio na novu kršćansku naciju koja je nastala o Duhovima 33. g. n. r. vr. Kako je došlo do toga da je bilo prenijeto to sveto priznanje?

 8. a) Kakva se nesreća približavala na Izrael, kad je Petar napisao prvo inspirirano pismo i u kojem odnosu nisu bili Hebreji s Bogom? b) Tko je sačinjavao ‘posvećenu naciju’?

⁸ U vrijeme kad je apostol Petar pisao riječi zapisane u 1. Petrovoj 2:9, hebrejskom narodu se približavala nacionalna katastrofa. Jeruzalem sa svojim templom je po Isusovom proročanstvu morao biti uništen od rimske vojske, a Hebreji prognani po mnogim zemljama (Luka 21:20-24). Žalosno je da su 33. g. n. r. vr. odbacili Isusa Krista, posrednika Božjeg novog zavjeta, a stari Zavjetni zakon nije više bio na snazi. Sada je bio odbačen ‘Izrael po tijelu’ (1. Korinćanima 10:18; Matej 23:38). Jehova Bog je uspostavio novu naciju duhovnog Izraela (Rimljanima 9:6; Galaćanima 6:15, 16). Tu novu ‘posvećenu naciju’ sačinjavali su učenici Isusa Krista kojima je Petar naslovio svoje pismo, naime, izabrani “po proviđenju Boga oca, svetinjom duha” (1. Petrova 1:1, 2).

 9. Je li Bog pojedinačno predvidio članove te svete nacije i kako su postali izabrani “rod”?

⁹ To ne znači da je Bog unaprijed znao pojedine članove i imenovao ih. Umjesto toga, predvidio je da će proizvesti novu naciju, “svetu naciju”, a da bi netko bio izabran i primljen u svetu naciju, predvidio je Jehova Bog stvari ili uvjete koji će se zahtijevati od svakog člana te nacije. Također će pomoću Božjeg svetog duha ta nacija postati naročito svetom. Članovi nacije su rođeni pomoću svetog duha, da bi postali duhovni sinovi Božji (Titu 3:4-7). U tom svetom ili posvećenom stanju mogu služiti kao “kraljevsko svećenstvo”, a kao duhovno rođeni, bili su “rod”, “izabrani rod”.

10. Budući da Bog saobraća sa pomazanim kršćanima kao sa ‘nacijom’ ili grupom, koja se pitanja pojavljuju u vezi odgovornosti pojedinaca?

¹⁰ Ali kako se pojedini članovi nove nacije mogu predati Jehovi? Mora li se bezuvjetno svaki pojedinac predati Bogu da bi ga prihvatio kao člana nove nacije, dok ih “posvećuje” ili “predaje” kao grupu ili naciju? Zar se u Svetom pismu ne kaže jednostavno: “Vjerujte u Gospodina Isusa Krista i bit ćete spašeni”? Ili jednostavno: “Pokajte se i obratite”? Da bi netko postao učenikom Isusa Krista — kršćaninom, zar se, dakle, ne zahtijeva samo vjerovanje, pokajanje i obraćenje? Da li je Isus, sin Božji, dok je bio na Zemlji, poduzeo korake predanja? Zapazimo što o tome kaže Biblija!

“Dođoh da vršim volju tvoju”

11. Pod kojim je zavjetnim uređenjem bio Isus rođen i kako se to dogodilo?

¹¹ S obzirom na Isusovo ljudsko rođenje čitamo u Galaćanima 4:4: “A kad se navrši vrijeme, posla Bog sina svojega jedinorodnoga, koji je rođen od žene i pokoren (Mojsijevom) zakonu.” Nakon što ga je rodila židovska djevica na nadnaravan način, bio je osmog dana obrezan, što je potvrdilo njegovu pripadnost Božjem narodu i tom prilikom su ga Josip i Marija odnijeli u “Jeruzalem da ga metnu pred Jehovu” (Luka 2:22-24).

12. U znak čega je Ivan krstio Židove koji su dolazili kod njega i zašto se je ustručavao krstiti Isusa?

¹² Ivan Krstitelj je kao preteča Isusa Krista bio poslan toj predanoj naciji, da je pozove na pokajanje. Čak i Isus je rekao: “Ja sam poslan samo k izgubljenijem ovcama doma Izraelova” (Matej 15:24). Poruka za predani Božji narod bila je naročita, i nije se mogla primijeniti na neizraelske narode. Ivan Krstitelj je pozivao te “izgubljene ovce doma Izraelova” da se pokaju za učinjene grijehe protiv Zavjetnog zakona (Matej 3:1-6). “Ivan krsti krštenjem pokajanja, govoreći narodu da vjeruju onoga koji će za njim doći, to jest, Krista Isusa” (Djela apostolska 19:4). Međutim, kad je Isus došao k Ivanu da ga krsti u vodi, očito nije to bio znak pokajanja, jer je Isus bio savršen i nije prestupio Zavjetni zakon pod kojim je bio rođen. Budući da je Ivan Krstitelj to znao ustručavao se krstiti Isusa, no ipak je udovoljio tom zahtjevu kad mu je Isus rekao: “Ostavi sad, jer tako nam treba ispuniti svaku pravdu” (Matej 3:13-17). Što je time mislio?

13. a) Kako je Isus ispunio Psalam 40:7, 8? b) Što je simboliziralo Isusovo krštenje?

¹³ Tu je Isus postupio u suglasnosti sa proročanstvom, koje je bilo zapisano u Psalmu 40:7, 8, a koje se je odnosilo na njega: “Tada rekoh: ‘Evo dolazim! U svitku knjige piše za mene: Milje mi je, Jahve, vršit volju tvoju.’” (40:8, 9, ST). U Jevrejima 10:5-10, primjenjuje se to proročanstvo na Isusa Krista, jer Bog više nije želio žrtve prinijete po Mojsijevom zavjetnom zakonu, nego je želio žrtvu — savršeno Isusovo ljudsko tijelo, koje je pripremio da žrtvuje kao temelj za novi zavjet. Dakle, kad se Isus krstio, nije se predao Bogu, jer je već tada bio član predane nacije, a osim toga bio je bezgrješan (savršen), i nije mu trebalo obraćenje (Jevrejima 7:26). Njegovo krštenje je, u stvari, simboliziralo njegovo predstavljanje svom nebeskom Ocu da će vršiti njegovu volju. I u tom pogledu Isus je ostavio primjer za krštenje svojih učenika.

14. a) Koju poruku je započeo propovijedati Isus nakon što je bio Ivan zatvoren? b) Na što je tada pripremalo pokajanje i krštenje?

¹⁴ Nakon što je Isus čuo da su zatvorili Ivana Krstitelja, nastavio je intenzivno propovijedati među predanim Izraelcima. “Otada poče Isus učiti i govoriti: pokajte se, jer se približi carstvo nebesko” (Mat. 4:17). Krštenje, kao znak pokajanja, dobilo je nove razmjere (Ivan 3:26; 4:1, 2). Kad je veći Mojsije, Isus Krist, uzašao na nebo i predstavio Jehovi Bogu vrijednost svoje ljudske žrtve, bio je ukinut Mojsijev zavjetni zakon i ujedno postavljen temelj za uvođenje prorečenog “novog zavjeta” (Jeremija 31:31-34). Tako su Isusovi učenici na dan Duhova 33. g. n. r. vr. bili prenijeti iz Mojsijevog zavjetnog zakona u “novi zavjet” čiji posrednik je bio veći Mojsije, Isus Krist.b

15. a) Što nije prestalo za Židove istodobno sa uklanjanjem zavjetnog zakona? b) Što je bila Božja volja za Židove koji su se brinuli o svom odnosu predanja Bogu?

¹⁵ Iako je tada Zavjetni zakon bio ukinut, ipak vrijeme Božje milosti i pažnje prema Židovima, kao prirodnim sjemenom Abrahama, nije prestalo. Ono je prestalo tek 36. g. n. r. vr. Zato je čak nakon prvog izlijevanja duha 33. g. n. r. vr. pomazani apostol Petar rekao mnoštvu Židova u Jeruzalemu: “Pokajte se dakle, i obratiti se, da se očistite od grijeha svojih, da dođu vremena osvježavanja od strane Gospodinove (Jehovine), i da pošalje onoga koji vam je određen, Isusa Krista.” Dakle, oni koji su postali Isusovi učenici — kršćani, trebali su učvrstiti svoj odnos predanja Bogu, međutim, to nije uključivalo samo pokajanje grijeha protiv Zavjetnog zakona, u kojem su smatrali da se još uvijek nalaze, nego su se morali predstaviti kao budući članovi te nove nacije, koja je bila po Božjoj volji. To je razvidno iz Petrovog govora Židovima, na dan Duhova, kojima se “ražali u srcu”, jer su prouzročili Isusovu smrt. Njima je Petar rekao: “Pokajte se, i da se krstite svaki od vas u ime Isusa Krista za oproštenje grijeha; i primit ćete dar svetoga Duha.” Dakle, to je uključivalo mnogo više negoli samo pokajanje i odluku, općenito činiti bolje na temelju vjere u Isusa Krista (Djela apostolska 3:19, 20, BA; 2:37-40).

16. a) Kad je poruka o Kraljevstvu doprla do obrezanih Samarićana i što je simboliziralo njihovo krštenje u vodi? Zašto? b) Što je potvrdilo da su bili primljeni u zavjetni odnos s Bogom?

¹⁶ Prije nego je Isus uzašao na nebo, rekao je svojim apostolima, da će proširiti svjedočenje o njemu na “Samariju i sve do kraja zemlje” (Djela apostolska 1:8). Iako Samarićani nisu bili Izraelci, nego neznabošci, ipak su se obrezivali, jer su priznavali biblijske knjige, koje je Mojsije napisao i smatrali ga posrednikom između sebe i Boga (Luka 17:16-18). U svojoj nezasluženoj dobroti Jehova je smatrao da bi Petar morao upotrijebiti naročiti ključ za Samarićane i time im pružiti priliku ulaska u nebesko Kraljevstvo, prije, negoli će upotrijebiti ključ za neobrezane neznabošce. Budući da Samarićani nisu bili pod Mojsijevim zavjetnim zakonom i ‘obožavali su ono što nisu znali’, bilo je sasvim razumljivo da su se morali najprije krštenjem predati Jehovi Bogu u ime Mesije, Isusa, kao posrednika novog zavjeta. Njihovo krštenje svetim duhom nakon toga, potvrdilo je da su bili primljeni u novi zavjet (Matej 16:18, 19; Ivan 4:4-42; Djela apostolska 8:5-25).

17. a) Kada i kako je Bog prvi put “primio iz neznabožaca narod k imenu svojemu”? b) Što je predstavljalo njihovo krštenje u vodi?

¹⁷ Kada je 36. g. n. r. vr. isteklo vrijeme naročite Božje milosti prema Židovima, okrenuo je Jehova Bog svoju pažnju neobrezanim neizraelcima, neznabošcima, da “primi iz neznabožaca narod k imenu svojemu” (Djela apostolska 15:14-18). Da bi upotrijebio još jedan od “ključeva” poslao je Petra u kuću rimskog kapetana Kornelija, koji je bio ljubazno naklonjen prema Židovima. Ti su neznabošci prihvatili svjedočanstvo o Jehovi Bogu i njegovom proslavljenom Mesiji, i sveti duh je sišao na njih, te su počeli govoriti tuđim jezicima. Bog je milostivo počeo davati i neznabošcima “pokajanje za život” preko Isusa Krista, ‘Božjeg janjeta koji odstrani grijeh svijeta’ (Djela apostolska 11:18; Ivan 1:29). Ipak, Jehova je i njih prihvatio u svoju duhovnu naciju na temelju njihovog čistog predanja njemu. To je potvrdio sveti duh. Stoga nitko od kršćanskih Židova, koji su bili s Petrom, nije mogao prigovoriti na njegovu zapovijed da se “krste u ime Isusa Krista”. Time je započelo “obraćenje neznabožaca” (Djela apostolska 10:1-48; 15:3). Od tada su se svi, koji su željeli služiti Bogu, bilo Židovi ili neznabošci, morali predati Jehovi u svojim srcima. Dok svojim krštenjem u vodi predstavljaju sebe da vrše volju Božju i tako oponašaju Isusa.

[Bilješke]

Možeš li odgovoriti na ova pitanja u smislu ponavljanja gradiva:

◻ Tko sačinjava “sveti” ili “predani narod” spomenut u 1. Petrovoj 2:9?

◻ Kako su se stari Izraelci predali Jehovi Bogu?

◻ Da li se Isus predao Bogu prilikom krštenja?

◻ Što je simboliziralo krštenje vodom u slučaju vjernih Samarićana i neznabožaca?

◻ Što su morali učiniti neobrezani nežidovi da bi postali Isusovi sljedbenici?

[Okvir na stranici 15]

Nova “nacija” je nastala na dan Duhova 33. g. n. r. vr.

Stari Izraelci su se dobrovoljno predali Jehovi Bogu i obožavali ga

Kad se Isus krstio, predstavio se svom nebeskom Ocu da dalje vrši Božju volju