Kako možeš “baciti svoje breme na Jehovu”?
DAVID, čuveni kralj drevne kraljevine dvanaestplemenskog Izraela, dao nam je ovo ohrabrenje: “Baci na Jehovu svoje breme i on će te poduprijeti. Neće dopustiti da ikada posrne pravednik” (Psalam 55:22, NS).
Zašto je taj savjet naročito prikladan budući da dolazi od kralja Davida? I kako ga možeš i ti primijeniti?
Davidov život je bio uistinu pun događaja u službi Jehovi Bogu. Još kao mladić ubio je lava, medvjeda i diva Golijata. David se istakao u ratu, proširivši područje starog Izraela na od Boga određene granice. Osim toga, nitko mu nije bio ravan u komponiranju muzike i pisanju psalama. Ipak, David nije okusio samo radost uspjeha i napretka, nego i gorčinu grižnje savjesti i nedaća (1. Samuelova 16:18; 17:34-36; 18:7).
Zašto je David ‘bacio na Jehovu svoje breme’
Kad je David rekao “Baci na Jehovu svoje breme”, govorio je prije svega sam sebi. Zašto se tako može reći? Jer je iz povezanosti vidljivo, da je David ispjevao ovaj psalam, kada je njegovo vladarsko pravo bilo vrlo oslabljeno. To se dogodilo kad je njegov slavoljubivi sin Apsalom zamalo uspio preoteti prijestol svom ocu.
Davidovo gotovo beznadno stanje je razvidno iz uvodnih riječi 55-tog psalma: “Saslušaj, o Bože, molitvu moju, i nemoj se sakrivati pred moljenjem mojim za milost. Obrati pažnju na mene, i odgovori mi. Neprestano me briga moja tjera i stalno sam u tjeskobi” (NS). Još u šest narednih stavaka on nastavlja govoriti u tom raspoloženju.
Zašto se David našao u takvom stanju? Radi svojih neprijatelja. Zatim se moli Bogu da poduzme korake protiv njegovih neprijatelja, a tu posebno izdvaja prijatelja koji je postao izdajnik. Nesumnjivo je, da je to bio Ahitofel, za koga se s pravom moglo reći: “Jer, mene nije grdio neprijatelj; (...) Nego si to bio ti, (...) meni blizak, poznanik moj; zajedno smo uživali u ugodnom prijateljstvu; zajedno smo ulazili u dom Božji sa skupom velikim” (st. 12-14, NS).
Nakon opisivanja svoje kobi i njenog uzroka, David govori djelomično o svom pouzdanju u Jehovu: “A ja ću prizivati Boga; i sam Jehova će me spasiti” (st. 16, NS). Budući da sam sebe savjetuje, “Baci na Jehovu svoje breme”, David zaključuje psalam istim kratkim zapažanjem o pouzdanju u Svevišnjega: “Ti sam, o Bože, ćeš ih svaliti u jamu najdublju. (...) A što se mene tiče, ja ću se u tebe uzdati.” Kako su samo istinite Davidove riječi! Njegov slavoljubivi sin Apsalom i prijevarni savjetnik Ahitofel doživjeli su prerani kraj, dok je David i dalje vladao kao Božji pomazani kralj (st. 22, 23, NS).
Bremena ili odgovornosti
Prije razmatranja toga kako možemo slijediti Davidov od Boga nadahnuti savjet, da bacimo na Jehovu svoja bremena, bilo bi umjesno zapaziti da postoje neke odgovornosti koje moramo sami nositi. Kršćanski apostol Pavao je pisao: “Svatko će nositi svoj vlastiti teret” (Galaćanima 6:5, NS). Takvi ‘tereti’ su naše osobne odgovornosti koje imamo kao muževi, žene, roditelji djeca, radnici, Jehovini svjedoci ili na primjer imenovani starješine u kršćanskoj skupštini. Mi ne možemo potpuno i neodgovorno baciti takve terete na Jehovu, nego ih sami trebamo dobrovoljno nositi. To vrijedi i kod donošenja odluka. Božja Riječ nam pruža zakone i načela, ali ih moramo primijeniti u rješavanju svojih problema. Naravno, možemo i trebamo tražiti od Boga mudrost, snagu i njegov sveti duh, da nam pomognu nositi terete, ali ih ne smijemo pokušati odgurnuti od sebe.
A koja bremena onda možemo baciti na Jehovu? To su tjeskobe, brige, razočarenja i strahovanja u pogledu budućnosti, kakva je i David doživio. Tu su uključena i bremena naših slabosti i grešaka. To su bremena koja možemo baciti na Jehovu, jer apostol Petar kaže: “Bacite svu svoju brigu na njega.” Zašto? “Jer se on brine za vas” (1. Petrova 5:6, 7, NS).
Isus Krist je dao sličan savjet u svojoj Propovijedi na gori. ‘Kako?’ — možda pitaš. Pa, on nam nije samo rekao da trebamo prestati brinuti o tome što ćemo jesti, piti i obući, nego nam je također rekao i razlog zašto se ne trebamo o tome brinuti. Isus nam je dao ovo jamstvo: “Ako dakle Bog tako odijeva poljske biljke (...) neće li još prije odjenuti vas malovjerni? (...) zna Otac vaš nebeski da vam je to sve potrebno” (Matej 6:25-32, NS).
Molitvom
Kako dakle možemo ‘baciti na Jehovu svoje breme’? Jedan način je, da mu se redovito obraćamo u molitvi. Nije li istina, da je jedno breme koje moramo dnevno nositi svjesnost, da ne ispunjavamo uvijek Božje pravedne zahtjeve? Da, ali ako se obratimo Bogu u molitvi, možemo se osloboditi tog bremena. Isus je to prikazao u priči o cariniku, koji je pokazao da je pravedniji od licemjernog farizeja zato jer se ponizno i iskreno molio Bogu da bude milostiv prema njemu. Drugim riječima, carinik je tada bio oslobođen svog bremena krivice. No, tu je riječ i o opreznosti: ovisno o našem duhovnom stanju, težini grijeha i prirodi krivice, možda trebamo zatražiti pomoć od drugih, možda od skupštinskih starješina, da bi se oslobodili svog bremena (Luka 18:9-14; Galaćanima 6:2; Jakov 5:14-16).
Da bi nam molitve pomogle baciti naša bremena na Jehovu, moramo biti zaista iskreni, sasvim ozbiljni u tim stvarima. Zato nam se zapovijeda: “Ne brinite se tjeskobno ni za što, nego u svemu iznesite svoje molbe Bogu molitvom i preklinjanjem, zajedno sa zahvalama.” To će nam pomoći da se oslobodimo bremena, jer će onda “mir Božji, koji nadilazi svaku misao, čuvati srca naša i misli naše kroz Isusa Krista” (Filipljanima 4:6, 7, NS)
Zapazi molimo, da Pavao spominje preklinjanje, kao i molitve. Što su preklinjanja? To su gorljive molitve. A što znači biti gorljiv? Ova riječ vuče korijen od riječi “biti vruć”, “kipjeti”. Dakle, biti gorljiv znači imati žarka, vruća, snažna osjećanja. Takve bi trebale biti naše molitve da bi pomoću njih uspješno ‘bacili svoja bremena na Jehovu’.
Ako smo doista iskreni u svojim molitvama, tada ćemo i ustrajati u njima. Nakon pokazivanja potrebe za ustrajnošću, naš Gospodin Isus Krist je poticao: “Kažem vam tražite neprestano i dat će vam se; ištite ustrajno i naći ćete; kucajte neprestano i otvorit će vam se. Jer svatko tko traži dobiva, i tko ište nalazi, i svakome tko kuca otvorit će se” (Luka 11:2-10, NS). Uistinu, neprestano tražite, ištite, kucajte i naš nebeski Otac će preuzeti bremena, koja se mogu s pravom staviti na njega.
Vjera i djela
Ovo načelo vrijedi kako za naše molitve, tako i za svako drugo stajalište našeg kršćanskog života i službe. “Neka vam bude prema vjeri vašoj” (Matej 9:29, ST). Mi moramo imati vjeru koja se Bogu dopada. Ne smijemo samo vjerovati svim srcem da on postoji, nego moramo također biti uvjereni da on nagrađuje one koji ga ozbiljno traže (Jevrejima 11:6). Moramo vjerovati da će nas Bog čuti.
Da bi imali tako jaku vjeru, moramo proučavati Božju Riječ. Trebamo se truditi dnevno čitati Bibliju i na njoj temeljena kršćanska izdanja. Lako je zaboraviti biblijske opomene i njena značajna jamstva. A tada nam se nameću mnoge svjetske stvari! Jedino ako se redovito hranimo Božjom riječju, možemo doista upoznati Jehovu, njegova divna svojstva i način postupanja sa zemaljskim slugama. Kako samo Jehovina riječ naglašava njegovu ljubaznu brigu za svoj narod! Uvijek iznova čitamo kako je uslišio molitve svojih slugu (1. Mojsijeva 20:17; Djela apostolska 12:5, 17). Nemoj nikada zaboraviti da Jehova uvijek pouzdano ‘uslišuje molitve’ (Psalam 65:2).
Višestruko je korisno naučiti napamet biblijske stavke, posebno one koji nam jamče Božju ljubaznu i pažljivu brigu. Među njima se nalaze gore citirani stavci, kao i neki psalmi, recimo 23. i 103. Nema boljeg načina da zadržimo svoje misli na Božjoj Riječi i izbacimo misli koje nas od nje odvraćaju, negoli učenjem napamet i recitiranjem nekih njenih dijelova! Ako smo zapamtili biblijske stavke, možemo se hraniti iz njegove Riječi i kad nismo u mogućnosti čitati iz same Biblije. Možemo na primjer razmišljati o stavcima ako noću ne možemo spavati. (Usporedi Psalam 63:6.) Sve nam to uistinu pomaže da ‘bacimo na Jehovu svoje breme’.
Osim toga, ‘baciti na Jehovu breme’ znači i učiniti svoj dio. Sjeti se da je ‘vjera bez djela mrtva’ (Jakov 2:26). Na to je također ukazao Isus u svojoj Propovijedi na gori, jer je nakon što je savjetovao da ne budemo zabrinuti, nego da se uzdamo u Božju skrb, zapovjedio: “Tako nastavite najprije tražiti Kraljevstvo i njegovu pravednost, a sve ovo drugo će vam se dodati”. Poslušanje (slijeđenje) tog savjeta pomoći će nam da doista budemo oslobođeni tjeskobne brige (Matej 6:33, NS).
Također će nam koristiti ako naučimo školovati svoje misli. Možda nam je prešlo u naviku negativno misliti. Ako ozbiljno iznesemo Jehovi svoje molbe i bacimo svoje brige na njega, tada trebamo i negativne misli ostaviti i ne se više time uznemiravati. Moramo se školovati i u pogledu naših riječi i djela. Moramo napredovati i ne praviti opetovano iste greške, kao da smo takorekuć “u začaranom krugu”. Budimo radije kao apostol Pavao i ‘bijmo svoje tijelo praveći ga robom’. Također moramo slijediti Isusov savjet i ‘bdjeti i moliti se neprestano’, jer je ‘duh srčan, a tijelo je slabo’ (1. Korinćanima 9:27, NS; Matej 26:41).
Kako dakle možeš ‘baciti na Jehovu svoje breme’? Ozbiljnim ustrajanjem u molitvi, redovnim hranjenjem iz Božje Riječi, traženjem najprije Božjeg Kraljevstva i primjenjivanjem samodiscipline. Tada će te Jehova, kako je obećao, poduprijeti i neće dozvoliti da posrneš.