Opomene i zapovijedi Božjeg sustava
“Čuvao sam tvoje zapovijedi i tvoje opomene, jer svi su putovi moji pred tobom” (PSALAM 119:168, NS).
1. Kako opomene služe Jehovinom narodu da bude sretan?
BOŽJI pravedan novi sustav je vrlo blizu! Jehovini svjedoci, koji ljube njegov pravedan zakon, trebaju dobiti opomene iz njegove Riječi i preko njegove organizacije u bitno važna vremena. Oni su sretni zato što poštuju te božanske opomene. Te opomene ih potiču da ga traže, što dovodi do sretnih posljedica. Hrvatsko-srpski prijevod hebrejske riječi ‘edoth’ kao “opomene” umjesto “svjedočanstva” (martvri’a, prema grčkom prijevodu Septuaginta) je jači i svrsishodniji. On ukazuje da nas Jehova, kako prilike zahtijevaju, podsjeća na to što su njegov zakon, njegove naredbe, odredbe, zapovijedi i uredbe. Tako nam on ne dopušta da ih potpuno zaboravimo. Ako nas ne ljute takve opomene, nego ih poštujemo, postajemo sretnima.
2. Koji je temelj imao pisac 119. psalma za isticanje tolikih opomena?
2 Ako je psalmist napisao svoj psalam najkasnije u petom stoljeću prije našeg računanja vremena, tada je imao na raspolaganju sve Hebrejske spise od 1. Mojsijeve do Malahije. Peta knjiga se zove Deuteronomium (grčki prijevod Septuaginta, kao što se gore može vidjeti), koje ime znači “drugi zakon”. Sadržaj ove knjige je očito bio smatran uglavnom kao objašnjenje Zakona (zavjeta) koga je Jehova sklopio s Izraelom preko posrednika proroka Mojsija. Dakle, Deuteronomium je trebao sadržavati opomene, ali i sve druge knjige Biblije također sadrže Božje opomene za nas.
3. a) Na što nas podsjećaju citati iz Hebrejskih spisa? b) Kako može naša sreća biti veća čak i od psalmistove?
3 Stotine citata iz Hebrejskih spisa koji se nalaze u Kršćanskim grčkim spisima ne služe samo kao opomena na ono čemu je Jehova učio svoj narod pod Zakonom, nego i na njegovu veličanstvenu namjeru u vezi s kršćanskom skupštinom i otkupljenom ljudskom vrstom. Današnji učenici Isusa Krista, većeg Mojsija, imaju više opomena od Jehove Boga nego što ih je imao psalmist; i ako ih budu vjerno držali, trebali bi imati veću sreću nego psalmist. Tragajući za njegovim opomenama kroz proučavanje Biblije, oni tragaju zapravo za Jehovom svim svojim srcem.
4. Koji stav je ispravan ako oponašamo psalmistu?
4 Treba cijeniti onoga koji nam daje dobre savjete i čuva nas od udesa zloga. Psalmist je tako gledao na Božje opomene (Psalam 119:24, 119, 167). Jehovine svjedoke danas također ne ljuti što Bog smatra za dobro da ih podsjeti na njegov zakon — bilo njihovim proučavanjem Biblije ili kroz svoju organizaciju. Oni se vjerno opredjeljuju za čvrsto držanje njegovih opomena. “Ostajem vjeran tvojim opomenama, o Jehova, nemoj me postidjeti” (Psalam 119:31, NS).
5. a) Kojoj svrsi služe opomene iz Božje Riječi i od njegove organizacije? b) Kako mi osobno možemo poput psalmiste pokazati veliko poštovanje prema Jehovinim opomenama?
5 Bog ne daje opomene da bi posramio svoje svjedoke, nego ih opomenama čuva od sramotnog puta. Oni žele usredotočiti svoje sjedište sklonosti na ono što je zaista korisno za sva buduća vremena; tako se pridružuju psalmistu u molitvi: “Prikloni srce moje opomenama svojim, a ne k dobitku” (Psalam 119:36, NS). Nije čudno što ne želimo izgubiti posjedovanje tih trajno korisnih stvari popuštajući u studiranju Biblije ili redovitom sastajanju s Jehovinim predanim narodom (Psalam 119:111). Ljubav prema svom Bogu svom dušom navodi ih na taj put. Iako to može značiti za njih velike promjene, Jehovini svjedoci se raduju što ih Jehova vodi putem svojih opomena, čuvajući ih tako da ne zastrane i zauvijek se ne izgube: “Na putu tvojih opomena radovao sam se, baš kao i svim drugim vrijednim stvarima” (Psalam 119:14, NS).
6. Kako su se trudili Jehovini svjedoci i kao kakvi su se dokazali pred Bogom?
6 Iako su mnogi oštro kritizirali opomene i čak ih se odrekli radi učinjenih grešaka, Jehovini svjedoci su se pokazali poštenima pred Bogom. Oni žele ići putem na koji im ukazuje knjiga njegovih opomena. Njihova suvremena povijest pokazuje, da su postupali upravo kao psalmist u staro vrijeme: “Promišljao sam o putovima svojim, da bi mogao vratiti noge svoje tvojim opomenama” (Psalam 119:59, NS). Jedino čineći tako mogli su se moliti Bogu da ih sačuva u životu kako bi nastavili izvršavati dodijeljeno im djelo i pored njihovih krvožednih neprijatelja (Psalam 119:88). Priznajući da su Božji robovi, jer su se predali Bogu kroz Krista, i da trebaju shvatiti pravi smisao onoga što je on iznio u svojoj napisanoj Riječi, oni kažu: “Ja sam sluga tvoj: daj mi razumijevanja da mogu spoznati tvoje opomene” (Psalam 119:125, NS).
7. Iz kojih razloga mogu biti zahvalnima i što su se molili?
7 Divljenja je vrijedno ono što im je Bog otkrio u svojoj Riječi po završetku Prvog svjetskog rata, 1918., tako da su željeli raditi ono na što im ukazuju ta otkrića (Psalam 119:129). Jehova je bio potpuno u pravu da nam skrene pažnju na svoje opomene i stavi ih pred nas kao zapovijedi. Radosno to priznajemo u molitvi riječima psalmiste: “Zapovjedio si svoje opomene u pravdi i u izvanrednoj vjernosti” (Psalam 119:138, NS). Zahvalni smo što imamo tako vjernog Boga!
8. Kako ovisi vječni život od razumijevanja i čuvanja Božjih opomena?
8 Jehovini svjedoci danas dobro razumiju da njihovo dobivanje vječnog života u Božjem pravednom novom sustavu stvari ovisi od toga hoće li razumjeti smisao onoga na što im on skreće pažnju a zatim hoće li razumno slušati (Psalam 119:144). U neprijateljskom svijetu oni se moraju moliti Bogu — slušatelju molitve, da ih izbavi iz najopasnijih situacija, naročito u ovim danima kada se svi narodi sakupljaju za “rat velikog dana Boga svemogućega”— Harmagedon (Otkrivenje 16:13-16). Najprikladnija je molitva: “Tebe sam prizivao. Spasi me! A ja ću držati tvoje opomene” (Psalam 119:146, NS).
9. Koje jamstvo imamo da će nam božanske opomene i dalje biti na raspolaganju?
9 Iako su sve napisane opomene Jehove Boga postavljene prije 1 900 godina, kada je završena Biblija od 66 knjiga, one su korisne još i danas i bit će nam na raspolaganju neodređeno vrijeme u budućnosti. Psalam 119:152, upućen Bogu, pokazuje se istinitim: “Odavno sam znao, za neke tvoje opomene, jer si ih postavio na neodređeno vrijeme” (NS). S obzirom na poznavanje nekih Jehovinih opomena, počelo je srpnja 1879. g. izdavanje časopisa Zion’s Watch Tower and Herald of Chrlst’s Presence (Sionska Kula stražara i glasnik Kristove prisutnosti). Danas, nakon 105. godina izdavanja, taj časopis i dalje nastavlja kružiti diljem svijeta na 102 jezika, čak ako bi neprijateljima Jehovinih svjedoka bilo dopušteno obustaviti izdavanje tog časopisa, oni nikada neće moći učiniti kraj Jehovinim opomenama sadržanim u Svetom pismu, koje se nalaze na vječnom temelju čije je trajanje neodređeno.
Izvršavajući naredbe našeg poglavara
10. Koje istaknuto mjesto daje psalam 119. Božjim ‘naredbama‘?
10 Nakon odobravanja sreće onih koji hode po Jehovinom zakonu i poštuju njegove opomene, u svoja dva uvodna retka, psalmist dalje kaže: “Oni zaista nisu počinili nikakvu nepravdu. Oni hode putovima njegovim. Naredbe si svoje izdao zapovjednički da bi se brižljivo čuvale” (Psalam 119:3, 4, NS). Sastavljač upotrebljava u ovom psalmu 21 puta riječ “naredbe”, da bi ih se tako zadržalo u mislima.
11. a) Zašto je psalmist pazio na svoje ponašanje, kako to proizlazi iz Psalma 119:168? b) Koja se pogonska snaga nalazi iza riječi “naredbe”?
11 Psalmist nam govori kako je osjećao i što je radio s obzirom na te božanske ‘naredbe‘. Tako nam danas služi kao pouzdani primjer. On je cijenio što je njegov način života bio pod Božjim nadzorom i što je trebao paziti kako se ponašao pod Jehovinim zavjetnim zakonom. S dobrim razlogom je rekao: “Čuvao sam tvoje naredbe i tvoje opomene, jer su svi moji putovi pred tobom” (Psalam 119:168, NS). Opomene su poticaj za pamćenje, a naredbe su nalozi izdati od pretpostavljenog podčinjenom. One nalažu što i kako treba poslušno učiniti sluga, rob, radnik ili vojnik. Naredbe su jače od pravila, a hebrejska riječ koja je tako prevedena, piqudim‘, znači “određivanja”, “opterećenje”. Jesu li se te božanske naredbe činile psalmistu tegobnima i nezahvalnima, posebno onda kada je zbog njihovog držanja bio lažno optužen ili pogrešno prikazan? Poslušajmo njega: “Gle, naredbe sam tvoje ljubio. O Jehova, po tvojoj ljubaznoj dobroti sačuvaj mi život” (Psalam 119:159, 169, NS).
12, 13. a) Kako je mjerilo postavljeno od psalmiste osposobilo Božje sluge da izdrže kušnje tijekom i nakon Prvog svjetskog rata? b) Čije je naredbe slušao ostatak iako je bio “oklevetan lažima”?
12 Kakvo divno mjerilo je ostavio psalmist pravim kršćanima udruženim s Jehovinom vidljivom organizacijom usred ovog svijeta bez ljubavi i bezakonja! Živjeti po njemu pokazalo se nagrađujućim. Kao što se psalmist osjećao ‘došljakom’, tako se osjećaju i oni u svojoj sredini punoj neprijatelja njihovog Boga (Psalam 119:19, 54). Oni ipak smatraju, da se ništa ne može usporediti s Božjim odredbama za ispravno življenje. Jedva su se spasili tijekom Prvog svjetskog rata (1914-1918). U tim ludim ratnim godinama neprijatelji su doprli dosta daleko unutar osoblja Jehovine vidljive organizacije da bi ubrzali uništenje njegovog naroda. Otišli su čak tako daleko da su nepravedno zatvorili predsjednika i druge vrlo odgovorne osobe iz sjedišta Udruženja Kule stražare, Biblije i traktata. To je bilo slično iskustvu opisanom u Psalmu 119:69: “Drznici me oklevetaše lažima. Ali ja ću se svim svojim srcem držati naredaba tvojih” (NS). Oni moraju više slušati Svevišnjega Boga, svog pretpostavljenoga, negoli ljude ovdje, na Božjem podnožju.
13 Da, na vrhuncu Prvog svjetskog rata, s takvim prividnim uspjehom protiv onih koji drže Božje naredbe, neprijatelji su mislili da sada mogu istrijebiti Božji poslušan, predani narod. Zato su mogli reći pripadnici Božjeg naroda: “Za malo me ne istrijebiše na Zemlji; ali naredbe tvoje ne stavih” (Psalam 119:87, NS). Svevišnji svemira osujetio je podlu zavjeru drskih neprijatelja.
14. U kom je smislu mogao ostatak izraziti riječi iz Psalma 119:45?
14 Nakon svog oslobođenja po završetku rata osjećali su potrebu, kao nikada prije, tragati za Božjim naredbama da bi saznali što Bog želi da oni rade u tom neočekivanom razdoblju mira. Mogli su izraziti riječi iz Psalma 119:45: “Ja ću hodati prostranim mjestom, jer sam istraživao naredbe tvoje” (NS).
Sada i u budućnosti
15. a) Koje je gledište izraženo u 119. psalmu usvojio Božji narod? b) Na što su se usredotočili od 1919. godine?
15 Proširivanjem svog djela Kraljevstva do samih krajeva zemaljskih, namnožili su se i njihovi neprijatelji. To ih ipak nije uplašilo i prisililo da izbace iz misli Božje upute. Oni su odlučno ustrajali (Psalam 119:93, 94). Budući da nisu zaboravni slušači Božje Riječi i njegovih jasnih naredaba, nego su tvorci njegova djela, što oni mogu sada reći bez hvalisanja odajući priznanje Jehovi? Slijedeće: “Postao sam razumniji od staraca, jer sam motrio tvoje naredbe” (Psalam 119:100, 104, NS). Dakle, od poslijeratne 1919. godine, nisu se bavili planovima i pripremama naroda. Nepokolebljivo su objavljivali da je Božje kraljevstvo pod Kristom jedna i jedina nada za čovječanstvo, a ne Društvo naroda i njegov sadašnji nasljednik, Ujedinjeni narodi. Kakvo ‘razumijevanje’!
16. U što smo uvjereni iako se na nas vrši pritisak da radimo što ne valja?
16 Kad Božja Riječ govori nama koji živimo u razdoblju Ujedinjenih naroda da ne ljubimo svijeta i onoga što je u njemu, tada nam izdaje božanske naredbe. Mi ih moramo (a to i činimo) smatrati ispravnima — jer one to i jesu! Naš je stav poput onoga u Psalmu 119:128: “Zato sam smatrao ispravnima sve naredbe u vezi svih stvari; mrzio sam svaki lažni put” (NS). Radi našeg beskompromisnog stava možda nas preziru svjetski ljudi, ali ono što nam je važno jeste Božje priznanje, pa zato ne želimo omalovažavati njegove upute (Psalam 119:141).
17. Kakvi izgledi predstoje i kako će se naći božanska zaštita kada će protivnici nasrnuti na Jehovin narod?
17 I pored toga što se već više od 60 godina pojačano propovijeda da je Božje Kraljevstvo pod Kristom jedina nada za čovječanstvo, oni koji stvaraju planove svjetskih prilika ne obraćaju tome pažnju. Sada prijeti uništenje čitavog ljudskog roda u nuklearnom oružanom sukobu. Ne samo to, antireligiozna mržnja zagorčava sve više ljudska srca. Kad budu uništeni svi oblici krive religije, Božji će se neprijatelji morati okrenuti protiv Jehovinih svjedoka. Kad nereligiozni protivnici Božjeg Kraljevstva nasrnu na preživjele Jehovine svjedoke, trebat će im kao nikada prije nadljudska pomoć. Morat će ih pokriti zaštitna sjenka svemoćne ruke, Božje ruke. Tada će oni imati razloga moliti da im ta božanska ruka dođe u pomoć, kao što je rečeno u Psalmu 119:173: “Neka mi tvoja ruka bude na pomoći jer sam odabrao tvoje naredbe”. Pod tim najizazovnijim okolnostima, Jehovina ruka neće biti prekratka da ne bi mogla spasiti bogobojazne vršitelje njegovih naredaba (Izaija 50:2).
18. a) Zašto će spasenje pri uništenju ovog sustava stvari imati veze s tim da li se netko nalazi u pravom društvu? b) Čime ćemo se uvijek baviti budući da znamo ishod za one koji se boje Jehove?
18 U čijem se društvu želimo naći dok se približavamo katastrofalnom kraju ovog sustava stvari bez ljubavi i bezakonja i kraju dijeljenja ljudi iz naroda, kao kad pastir luči ovce od jaraca? U društvu ljudi sličnih jarcima, koji će biti vječno izbrisani iz postojanja ili u društvu ovcama sličnih ljudi, koji ljube Jehovu Boga? (Matej 25:31-46). Za nikoga nije prerano izabrati pravo društvo. Sada je vrijeme da se učini izbor koji je učinio psalmist, koji je rekao za vrhovno Biće: “Drug sam svima koji te se boje i koji čuvaju tvoje naredbe” (Psalam 119:63, NS). Mi znamo što će biti udes onih koji se boje Jehove Boga, i želimo sudjelovati s njima u udesu koji ispunjava duše i na samu Jehovinu radost. Budući da ga ljubimo, duboko smo i uvijek zainteresirani da mu se dopadamo čineći ono što on traži od nas. Psalmist je dobro izrazio našu odlučnost rekavši: “Bavit ću se tvojim naredbama i pazit ću na tvoje putove” (Psalam 119:15, NS).
19. Koje se divno djelo sada provodi?
19 Od kraja svjetskog rata (1918), prvog takve vrste, Svevišnji Bog provodi divno djelo usred protivničkog svijeta. To djelo vrše njegovi svjedoci propovijedajući ‘ovu dobru vijest o Kraljevstvu po cijeloj nastanjenoj Zemlji za svjedočanstvo svim narodima’, s izgledom na približavajući se “kraj” ovog tisućama godina starog sustava stvari (Matej 24:14). Mi želimo imati udjela s njim u njegovim djelima. Mi želimo vršiti njegovu volju i zato ga molimo da nas potiče da mu služimo. Naša iskrena molitva je još uvijek ona iz Psalma 119:27: “Daj mi da razumijem put tvojih naredaba, da bi se mogao baviti tvojim djelima” (NS).
20. Koje jedno od najdivnijih djela treba Bog još učiniti i što će reći preživjeli za Božje naredbe?
20 Jedno od najdivnijih djela koje će Bog tek učiniti bit će što će sačuvati svoje vjerne i odane svjedoke u dolazećem kraju ovog sustava stvari i uvesti ih u Novo uređenje (2. Petrova 3:13). Bit će od njega pravedno da ih zaštiti od smrti ovog smrtno bolesnog sustava stvari. On će odgovoriti na ovu nadahnutu molitvu koju mu upućuju: “Evo, čeznuo sam za naredbama tvojim. U pravdi mi svojoj sačuvaj život” (Psalam 119:40, NS). Neka to bude i tvoja molitva. Zatim, nakon najveće nevolje u povijesti cijelog svijeta i kada se budeš našao siguran unutar vrata novog i pravednog sustava stvari, iskreno ćeš biti potaknut reći: “Naredbe tvoje neću zaboraviti dovijeka, jer po njima ti si mi sačuvao život” (Psalam 119:93, NS).
Pomoć za pamćenje?
◻ Koje ti Božje “opomene” stoje na raspolaganju?
◻ Kako možeš izvući koristi iz Božjih opomena?
◻ Što su Jehovine “naredbe”?
◻ Zašto bi trebao željeti izvršavati ih?
[Slike na stranici 26]
Današnji Božji sluge imaju više “opomena” iz kojih mogu izvući koristi
[Slika na stranici 27]
Jesi li izabrao biti ‘suradnik “ovcama” koje čuvaju Božje naredbe’?