Graditi uspješnu obitelj s pastorčadi
NA DAN vjenčanja Feliks je postao roditelj. Njegova žena je već imala sedmogodišnju kćer iz prvog braka. Kad je kasnije istog dana šetao sa svojom pastorkom, bio je zaprepašten čuvši kako ona upotrebljava neke prljave izraze. Ljubazno je pokarao djevojčicu. No, iznenadio ga je njen zajedljiv odgovor: “Pazi, ti nisi moj otac!” Feliks je, kao kršćanin, želio izgraditi obitelj koja bi slavila onoga kome ‘sve obitelji duguju svoje ime‘. Sada je, međutim, osjetio tračak jakih osjećaja s kojima se mora boriti njegova nova obitelj s pastorkom (Efežanima 3:15).
Dok je u prošlosti dolazilo do ponovne ženidbe (udaje) i mješovite obitelji uglavnom radi smrti supružnika, strahovito visoka stopa razvoda u ovim “posljednjim danima”, dovela je do rekordnog broja obitelji s pastorčadi (2. Timoteju 3:1-5). Zašto? Jer otprilike 80 posto razvedenih osoba — od kojih su mnogi sa djecom — ponovno stupa u brak. Osim toga, tu su i brakovi sklopljeni s osobama koje imaju vanbračnu djecu. Prema izvještaju Ustanove za obitelji s pastorčadi, do 1990. godine u Sjedinjenim Državama će biti više ljudi u drugom braku nego u prvom — što će prouzročiti prevladavanje obitelji s pastorčadi u mnogim domaćinstvima! No, obitelj s pastorčadi ima jedinstvene probleme.
Drugačije stanje
Dok se kod prvih brakova navodi nezrelost partnera kao glavni razlog nevoljama, u ponovnim brakovima se smatra odgoj djeteta glavnim razlogom poteškoća. Za novog je roditelja težak zadatak zadobiti ljubav i poštovanje djeteta za koje nije prirodno vezan — koje ga još možda smatra uljezom. Pravi roditelj mora naučiti ukazivati ljubav novom partneru, a da time ne otuđuje svoju djecu. I kada se u takvoj obitelji s pastorčadi nađu zajedno djeca različitih spolova ili kada muž prihvati pastorku, nastaje daljnja mogućnost za napetost: opasnost od spolnog nemorala. Izvještaji pokazuju da se u 25 posto obitelji s pastorčadi održavaju nemoralni spolni odnosi u domaćinstvu (1. Korinćanima 6:9, 10).
I pastorčad se često mora boriti sa svim mogućim osjećajima — odbijanjem, ljubomorom, srdžbom i sukobima oko odanosti. Duševni stres radi razvoda ili smrti jednog roditelja čini daljnje prilagođavanje još težim. Izvještaji na žalost pokazuju, da preko četiri od deset mješovitih obitelji završavaju razvodom u prvih pet godina. Ipak, može se izgraditi uspješna mješovita obitelj. Kako?
Temelj za rješavanje problema
“Ako Jahve kuću ne gradi, uzalud se muče graditelji” (Psalam 127:1, ST). Dopustiti Jehovi da ‘gradi‘ mješovitu obitelj znači stavljati na prvo mjesto njegove zapovijedi, načela i savjete te usmjeravati nastojanja tako da bi mogla biti blagoslovljena od Jehove. “Jedino što je bilo drugačije kod nas”, povjerio se Feliks “jest da smo stavljali Jehovinu riječ ispred bilo čijih osjećaja u obitelji. Izbjegavao sam govoriti pastorci svoje mišljenje, ali upotrebom Biblije, stvorio se zajednički temelj na kome su se mogla susresti dva mišljenja.” On je upotrijebio Bibliju da ‘ispravi stvari’ i ona je služila kao mjerilo u obitelji (2. Timoteju 3:16). Kada djeca primijete da čak i roditelji slušaju “Jehovin savjet”, oni osjećaju da u kući vladaju Jehovina nepromjenjiva načela, a ne kaprici maćehe ili očuha (Priče Salamunove 19:21; 20:7).
Bračni par, čija su oba partnera dovela po troje djece u novi mješoviti brak, bio je uspješan zato što “su se djeca zaista trudila postupati po Bibliji”. Nakon što su djeca odrasla, jedno je od njih pisalo: “Kada dođe do spajanja dviju obitelji lako se može dogoditi da se važnija pažnja usmjeri sa duhovnih stvari na pitanje društvene prirode, naime, da se misli samo o tome kako izići na kraj jedan s drugim, a ne o tome kako služiti Jehovi kao obiteljska zajednica.” Mnoge se uspješne miješane obitelji s pastorčadi slažu, da se ključ rješenja nalazi u težnji za dobrim osobnim odnosom s Bogom nastojeći svom snagom slijediti njegovu Riječ.
Potrebna je razboritost
Kratko nakon što se je majka dvanaestogodišnje Marle preudala, ona je postala buntovna i više je puta bježala od kuće. Njeni su roditelji s pravom zahtijevali poslušnost, ali su previdjeli da je korijen problema u osjećajima. “Mama i ja smo bile tako bliske”, objasnila je Marla, “da smo se osjećale kao sestre. Čak smo i spavale u istom krevetu. A kada je došao k nama moj očuh, ja sam izgubila tu prisnost. Uskoro sam osjećala da više nema mjesta za mene.” Da, često očuh ili maćeha neće shvatiti da su potisnuli pastorčad iz sklonosti njihovog pravog roditelja, i previdjet će poremećaj u osjećajima djeteta, koga su oni prouzročili. Što je potrebno?
U Pričama Salamunovim 24:3 piše: “Razborom se (domaćinstvo) utvrđuje” (ST). Razboritost gleda preko djela ili riječi da bi razabrala razlog tome. Na primjer, možda pastorče izgleda povučeno. Zašto? Da nije možda zbog sukoba odanosti u svojim osjećajima prema izgubljenom roditelju? Istraživač Elizabeta Einstein i sama maćeha, piše u knjizi The Stepfamily (Obitelj s pastorčadi): “Nikada se ne može zamijeniti biološki roditelj — nikada, čak i roditelj koji je umro ili napustio djecu zadržava važno mjesto u životu djece. Upravo sam nedavno malo prekasno naučila, da se tajna biti očuh ili maćeha sastoji u ovome: ne nagovarati ili zahtijevati.” Ona kaže da je to najvjerojatniji način da dođeš do srca svog pastorka (ili pastorke). Razumjevši to, kršćanski očuh (ili maćeha) pokušava ne očekivati “trenutnu ljubav” i ne osjećati se osobno odbačenim kad nema znakova približavanja. No to nije lako.
“Obično mi ne smeta odbijanje, osim od strane kćeri moga muža”, žalila se neka maćeha. “Odbijanje od strane Emi pretvara mi sunčan dan u mračan, puno srce u prazno.” Ona je još dodala: “Emi mi mnogo znači. I moj uspjeh kao maćehe isto mi mnogo znači.” Razumljivo je da takvo odbijanje pozlijeđuje. Ipak, Biblija savjetuje: “Ne nagli u duhu svom da bi se povrijedio, jer povredljivost počiva u njedrima glupoga” (Propovjednik 7:9, NS). Ako je netko osjetljiv — lako uvredljiv — i gaji ozlojeđenost “u njedrima”, to će vjerojatno dovesti do nepromišljenih riječi i postupaka.
No, kako ta razboritost izgleda u praksi? Kada je Feliksova pastorka izrekla spomenutu oštru primjedbu, on se je sjetio da je bila jako vezana za svog preminulog oca. “U pravu si, ja ti nisam otac, ali bi ti želio biti prijatelj a i duhovni brat”, glasio je njegov razboriti odgovor. Tako, budi “mudar u srcu” — ali istodobno razvijaj “debelu kožu”! (Priče Salamunove 16:21; 14:1)
Nedostatak prisnosti u mješovitoj obitelji dovodi često do ‘drskosti‘, kako se to u Bibliji naziva, to jest do “tvrdoglavog postupanja” ili “sasvim neosnovanog tvrđenja i time vršenja pritiska bez spremnosti na popuštanje”, kako to piše u jednom hebrejskom rječniku. Takva samoživost uzrokuje borbu (Priče Salamunove 13:10). “Iako mi je bilo vrlo teško, trudila sam se prestati misliti samo na svoje osjećaje”, priznala je jedna pastorka. “Kada sam to učinila, mogla sam primijetiti tuđe osjećaje i uživjeti se u njih. Još uvijek te muče tvoji osjećaji, ali ti razvijaš osjećaje koji uključuju i drugu osobu.”‘
Da bi se razvio prisan osjećaj prema drugome, u mješovitoj obitelji mora postojati izmjena misli! U Pričama Salamunovim 13:10 se dodaje: “Mudrost je u onih koji se međusobno savjetuju” (NS). Redovitim obiteljskim razgovorima — ‘međusobnim savjetovanjem‘ — mogu se izgladiti problemi i stvoriti obiteljsko jedinstvo. Međutim, roditelji moraju biti jedinstveni u mišljenju kod takvih razgovora. Ustrajnost u takvim razgovorima obično donosi s vremenom dobre rezultate. Obrati pažnju na još neke korisne prijedloge na stranici 30 (1. Petrova 3:8).
‘Međusobnim savjetovanjem‘ može se čak mudro spriječiti i mogući spolni grijeh. Neki roditelji su otvoreno o tome razgovarali sa svojom djecom još prije ponovnog stupanja u brak, i razmotrili pitanja poput ovih: Kako trebaju djevojčice biti obučene ili kako se trebaju ponašati u prisustvu očuha ili brata po očuhu ili maćehi? Dok djeca rastu, često su o tome potrebni daljnji razgovori. Roditelji trebaju u tome zahvatiti inicijativu jer se djeca možda sramežljivo ustručavaju.
Kada je potrebno karanje
Nesumnjivo je najosjetljivija točka kod izgradnje mješovite obitelji način karanja kada je potrebno. Budući da “ludost prianja dječaku za srce” — jednako i pastorcima — vrlo je važno dosljedno karanje (poučavanje) (Priče Salamunove 22:15, NS; Izr 13:1). Jedna kršćanka je primijetila, da je njena pastorka vodila život bez ikakvih ograničenja. “Bila sam veoma pažljiva kod podržavanja uređenja poglavarstva”, rekla je Pat čija je pastorka, na kraju, postala njenom najboljom prijateljicom. “Bila sam uvijek spremna objasniti joj zašto treba razgovarati i prelaziti preko mnogih stvari, ali ne bi je na to nagovarala ako nije željela. Čvrsto sam zastupala Jehovine pripreme.”
Savjetnici za mješovite obitelji, dr Emily i dr John Visher izjavljuju: “Temeljno uzevši ukoravanje je dobro samo onda kada je osobi koja prima ukor stalo do ponašanja i odnosa prema osobi koja je kori.” Dok se ne razvije takav odnos, neki prepuštaju pravom roditelju da provede disciplinske mjere. Naravno, očuh ostaje poglavar domaćinstva, zato može jasno kazati svojoj ženi zašto je potreban ukor, te njoj prepustiti da to provede u djelo. Prema Pismu, oba roditelja mogu postaviti “pravila” karanja (Priče Salamunove 1:8; 6:20; 31:1). Budući da je svaka mješovita obitelj različita, nema krutih pravila kako treba karati. Ipak, očuh (ili maćeha) trebaju “ispravljati prema onome što je pravo”, a ne odgovarati na svaku sitnicu ili razdraživati dijete očekujući velike promjene u kratko vrijeme (Izaija 28:26-29; Kološanima 3:21). S druge strane, pastorčad treba prihvatiti karanje koje poučava. Estera iz biblijskih vremena bila je zahvalno poslušna svom odgajatelju ili poočimu Mardoheju, koji ju je odgojio nakon smrti njenih roditelja. Njegovo pomaganje joj je pomoglo da je postala izvrsna žena (Estera 2:7, 15, 20).
Ponekad može karanje očuha (ili maćehe) potkopati drugi supružnik koji štiti svoje rođeno dijete i ne podupire taj ukor (pouku). Kršćanska majka troje djece, koja se preudala, rekla je: “Osjećaš se kao da si pritisnut između dvije osobe koje mnogo voliš.” Nemoj nikada zaboraviti da na prvo mjesto dolazi tvoj odnos prema partneru. Iako ponekad može biti bolno, nastoj spriječiti da se prirodna sklonost ispriječi između vas dvoje. Abraham je mudro spriječio da bilo koji ukućanin uništi njegov odnos prema ženi Sari ili onemogući izvršenje božanske volje (1. Mojsijeva 16:1-6; 21:8-14).
Iako netko ne može osjećati prema pastorčetu ono što osjeća prema svom rođenom djetetu, ipak mora postupati sa oboje pošteno. Temeljno načelo za donošenje odluka glasi: “Nemoj imati ljubimce” (1. Timoteju 5:21, Filips). Lako je opravdati greške svog rođenog djeteta a uveličati greške pastorčeta. Bolje je da muž i žena nasamo razgovaraju o neslaganjima u vezi provođenja ukoravanja, i tada donesu odluku te istupe pred djecom kao ujedinjeni front.
Alesia koja je odrasla u uspješnoj mješovitoj obitelji sa djecom od oba roditelja, sada stara 19 godina, prisjeća se: “Važno je bilo to što su moji roditelji bili dosljedni u primjeni karanja. Znali smo da ćemo — bez obzira čiji smo sin ili kćerka — biti ukoreni za naše greške. Njihova mjerila ili očekivanja uvijek su bila jedinstvena.”
Biti strpljiv — zahtijeva vrijeme
“Bolji je svršetak stvari nego njezin početak, i bolja je strpljivost od oholosti” (Propovjednik 7:8, ST). Dok mnogi odustaju već u neugodnom početnom razdoblju, oni koji ustraju obično dožive da obitelj počinje rješavati probleme. “Istraživači kažu da novoj mješovitoj obitelji treba od četiri do sedam godina da bi postala stabilnom, te da svi surađuju s osjećajem zajedništva”, izjavila je Elizabeth Einstein, stručnjak na tom području. Primjenom biblijskih načela može se skratiti to razdoblje privikavanja; pa i pored toga mora postojati strpljivost u duhu!
Drzak (ohol) ili “uobražen čovjek (ili žena)”, koji misli da samo on (ili ona) dobro zna kako treba djelovati obitelj i tko očekuje trenutne promjene, “izaziva svađe”. Različiti načini obiteljskog života i jako ukorijenjena mišljenja pojačana dugogodišnjim navikama ne mogu se brzo promijeniti. Mudro će biti da se ne oslanjaš na svoj razum ili trenutne poticaje, nego da se skromno osloniš na Jehovino vodstvo i pomoć (Priče Salamunove 28:25, 26).
Nagrade uspjeha
Znanje, vještine i iskustvo onih u mješovitoj obitelji može biti obogaćeno mješavinom različitog obiteljskog porijekla. Neka je kršćanska majka rekla o svojoj pastorki: “Valerija je dodala još jednu dimenziju našoj obitelji. Ona je drugačije gledala na stvari i to nam je ponekad proširilo vidike.” Biti vezan za dijete koje je biološki tvoje je jedna stvar, ali stvoriti bliskost gdje nema prirodne sklonosti — kada te je to dijete možda napadalo oštrim primjedbama — opisuju mnogi sretni očusi (ili maćehe) kao “poseban dar”.
Dok su problemi teški, srce se raduje ako se mogu riješiti. Takva iskušenja mogu prokrčiti put važnim duhovnim osobinama poput strpljenja, razumijevanja, uživljavanje s drugima i samopožrtvovnost. “Naučila sam kako rješavati situacije onoliko koliko ja mogu, a ostalo prepuštam Jehovi”, istakla je Luize nakon što je odgojila troje pastorčadi. “To je bila vrlo važna pouka. To mi je pomoglo biti boljom duhovnom osobom. Utvrđuješ da ništa ne radiš sam ako služiš Jehovi.”
Nagrada, vidjeti svoju obitelj da slavi Boga, vrijedna je tih napora. Kada je kralj David govorio svom sinu kako da sagradi hram na slavu Jehovi, dao mu je također, moglo bi se reći, ključ za izgradnju uspješne mješovite obitelji. On je rekao: “Neka Jehova bude s tobom ... neka ti dade Jehova razboritost i razumijevanje ... da se držiš zakona Jehove, Boga svoga. Tada ćeš biti uspješan” (1. Dnevnika 22:11-13, NS).
[Okvir na stranici 30]
Prijedlozi za izmjenu misli u obitelji
1. Nađi prikladno vrijeme i mjesto za redoviti razgovor o osjećajima.
2. Svi trebaju nastojati govoriti od srca i izbaciti bilo kakvu zlovolju ili povrijeđenost osjećaja. Daj jasno do znanja da su vrijedni osjećaji svakog člana obitelji (Job 33:3).
3. Nastoj posredovati izjave kao izraze osjećaja a ne kao optužbe. Na primjer: “Kada sam došla kući, bila sam povrijeđena i ljuta zato što nitko nije oprao suđe”. Radije tako negoli: “Ovdje se nitko ne brine ni za što. Svi ste sebični i neodgovorni” (Kološanima 4:6).
4. Budite ljubazni jedan prema drugome i pokušajte se uživjeti u tuđe osjećaje (Efežanima 4:31, 32).
5. Postavi praktična i razumna rješenja, uzimajući u obzir sva biblijska načela koja su tu uključena.
6. Završi razgovor pozitivnim, ohrabrujućim izjavama koje pomažu razvijati srdačnost u obitelji i pružaju svakom članu obitelji osjećaj vlastite vrijednosti (Efežanima 4:29).
[Slika na stranici 29]
Roditelji koji se međusobno savjetuju mogu često izbjeći probleme sa pastorčadi