Pohlepa može biti smrtonosna
“MOTIV je bila pohlepa”, glasila je optužba pomoćnika javnog tužitelja. Počinjen zločin bio je ubojstvo. Jedan dvadesetdevetogodišnjak stajao je pred sucem optužen da je ispaljenim mecima iz pištolja ubio svog tasta, punicu i 16-godišnjeg ženinog brata. Zašto? Da bi naslijedio imovinu u vrijednosti od 200 000 američkih dolara!
Iako većina ljudi neće dopustiti da ih pohlepa natjera na ubojstvo, ipak je pohlepa često uzrok pogoršanja odnosa. Kad pohlepa zatruje kršćansku skupštinu, mogu nastati duhovne štete pa čak i smrt ako ustane brat protiv brata i ako se u nekome počinje razvijati mržnja do te mjere da se razljuti i postane duhovni ‘ubojica’ (1. Ivanova 3:15; Marko 7:21, 22).
Tko joj je sklon?
Pohlepa je skrivena opasnost u svima nama. Radi naslijeđene nesavršenosti pohlepa je “divlja izraslina” normalne želje za materijalnim posjedom i financijskom sigurnošću (Rimljanima 5:12). Ona izrasta iz pretjerane ili nezasitne želje za posjedima, slavom ili moći. Ona može promijeniti uviđavnu osobu u nemilosrdnu, okrutnu. U posljednje vrijeme postoji grupa ljudi koja je postala podložnija promućurnim planovima pohlepnih spekulanata od većine drugih ljudi.
Ljudi koji naginju religioznosti postaju glavna meta varalicama. Zašto? Obično religiozni ljudi imaju više povjerenja u druge i više su spremni pomoći. U očima pohlepnih to je znak slabosti — lakovjernosti. Američki državni tužitelj Brent Ward, nakon ispitivanja jednog slučaja u saveznoj državi Utah (Juta), gdje je vjernicima jedne religiozne organizacije bilo na prijevaru oduzeto 200 milijuna američkih dolara za nekako dvije godine, rekao je: “Izgleda kada god religija stupi u prodajne poslove, organizatori su u stanju premostiti jaz između nevjerojatnoga i vjerojatnoga.” Te su žrtve bile prevarene vjerujući da mogu brzo doći do lake sreće, ne radeći ništa drugo nego ulažući svoj novac. Da li je poticaj mogla biti pohlepa, koja je primamila neke od njih da se na takav način odvoje od svoje teško zarađene ušteđevine?
Prividna sigurnost
Kako raste pohlepa — sa svojom čežnjom za posjedima i bogatstvom? Kako pohlepa može izmijeniti opreznog ulagača u lakovjernog? Jedan odgovor na to nalazi se u Propovjedniku 4:4: “Također sam saznao zašto ljudi tako teško rade da bi uspjeli; to je zato što zavide svojim bližnjima na stvarima koje imaju. No to je uzaludno. To je kao lovljenje vjetra” (Today’s English Version).
Bezobzirni poslovni poduzetnici često povezuju svoje planove uz miris bogatstva — luksuzna kola, skupocjeni nakit — i koriste to kao mamac koji krije udicu pohlepe za koju će zagristi netko neoprezan. Oni žele da im počneš zavidjeti na njihovom luksuzu. I to toliko, da povjeruješ da i ti možeš posjedovati slično obilje dobara i postati bogat sa malo rada, ali pod uvjetom da uložiš svoja sredstva u njihove poslove. U stvari, ako ne budeš odmah izgubio svoja sredstva, onda ćeš završiti tako, što ćeš duže i teže raditi nego ikada prije.
Pohlepa stvara opsjenu, da je novac sve što je čovjeku potrebno. Doista novac mu može biti zaštita, ali se njime ne može kupiti sreća ili vječni život. Novac ima granice. U Propovjedniku 7:12 piše: “Jer mudrost je zaštita, kao što je i novac zaštita; ali je prednost znanja u tome što mudrost daje život onome tko je ima” (NS). Postupanje temeljeno na točnoj spoznaji Jehove Boga i njegovog sina Isusa Krista, donijet će pravu sreću i voditi do vječnog života. Nije li zato mudro ulagati u to da postanemo duhovno bogati kod Boga, radije nego da težimo k materijalnom bogatstvu kod ljudi? (Matej 5:3; Luka 12:20, 21; Ivan 17:3).
Međutim, novac sam po sebi nije problem. Pravi problem je u tome kako dolazimo do novca i što radimo s njim (Matej 6:24).
Kršćanske veze
Mnogobrojne prodajne organizacije potiču svoje predstavnike da u svakome koga znaju vide buduću mušteriju — pa čak i u onima iz svoje crkve. Istovjernici postaju prirodno tržište za sve što se prodaje. To je jedan od snalažljivosti kojima se služe trgovačka poduzeća za proširenje svog kruga mušterija. No, hoće li pravi kršćanin željeti izvući trgovinske koristi iz svojih kršćanskih veza sa svojom braćom i sestrama u vjeri? (1. Korinćanima 10:23, 24, 31-33).
Nakon provedenih tri godine sa skupštinom u Efezu, apostol Pavao je mogao izjaviti čiste savjesti: “Srebra ili zlata ili odjeće nisam poželio ni od koga” (Djela apostolska 20:33, NS). Ne samo da Pavao nije žudio za tuđim materijalnim dobrima, nego nije želio niti upotrijebiti istinu za osobnu novčanu korist.
Neka poduzeća upotrebljavaju božansko ime u svojim reklamama i upravljaju prema Jehovinim svjedocima svoje prodajne akcije i to u Kraljevskim dvoranama. Može li se reći, da je takav način postupanja u skladu s načelom iz Djela apostolskih 20:33? Sigurno ne! Kraljevske dvorane ili mjesta za skupno proučavanje Biblije ili kongresi Jehovinih svjedoka nisu mjesta za sklapanje osobnih trgovačkih poslova ili za traženje poslovnih partnera, nego ona trebaju služiti kao središta za vođenje duhovnih razgovora i zajedništvo prije, za vrijeme i nakon sastanaka (Jevrejima 10:23-25). Dakle, prljanjem duhovne ljepote kršćanskog druženja trgovačkim poslovima pokazali bi krajnje pomanjkanje cijenjenja duhovnih vrijednosti.
Postoje stvari iz kojih možemo izvući koristi iz veza sa kršćanima izvan Kraljevske dvorane. Znači li to da kršćani ne mogu međusobno sklapati poslove ili započeti zajedno neki posao? Ne, to je osobna odluka. Međutim, neki se kršćani upuštaju u nesigurne poslovne poduhvate koji potiču pohlepu i tada pokušavaju uvući i drugu braću da budu njihovi sudionici ili trgovački zastupnici. Mnogi od tih poslova propadaju i samo koštaju mnogo novca naivne ulagače.
Istina, u nekim je slučajevima na to potakla ulagače novca jaka želja, da što prije dođu do novca. No, ne bi li se trebao svaki organizator osjećati odgovornim kako će izgledati novčani ishod za druge u tim poslovnim pothvatima? Ne bi li on trebao unaprijed dobro razmisliti kako će to djelovati na druge u duhovnom pogledu ako propadne njegov poslovni pothvat? Ako da, ne idu li tada uz veću odgovornost i veće obaveze?
Postoji nekoliko kršćanskih nadglednika, koji su unapređivali sumnjive pothvate koji su štetno djelovali na njihovu braću u vjeri. Takvi trebaju biti svjesni da to može utjecati na njihove prednosti u skupštini. Nikome se ne može reći kako da postupa u svojim svjetskim poslovima. Ipak, nitko ne smije niti iskorištavati svoje kršćanske veze u poslovne svrhe (2. Korinćanima 6:3, 4; 7:2; Titu 1:7).
Čuvaj se planova za brzo bogaćenje
Kršćanin koji brzo zapaža opasnost upuštanja u svjetske planove brzog bogaćenja, mogao bi biti manje oprezan kada su u pitanju planovi njegove braće u vjeri, te tako biti prevaren ovakvim razmišljanjem: “Naravno, ovaj posao je drugačiji; njega vode kršćanska braća i mogao bi uložiti dodatna sredstva. Siguran sam da se braća neće upustiti u neki posao skopčan s mogućnošću neuspjeha i dovesti u opasnost uložena sredstva svoje braće u vjeri. Osim toga, to će mi omogućiti da posvetim više vremena duhovnim stvarima. Možda ću čak moći postati pionir.” Budi oprezan! Biblija upozorava: “Srce je podmuklije od svega i gotovo beznadno” (NS). To se odnosi i na tvoje srce. Pohlepa nas može zaslijepiti i tako možemo krenuti putem mogućeg neuspjeha a iskoristiti i braću za svoje sebične ciljeve. Trebali bi iskreno ispitati svoje poticaje u svijetlu Riječi Božje (Jeremija 17:9, 10).
Nije mudro slijepo se prihvatiti nekog posla s bilo kim, čak ni s braćom u vjeri. Mudro je najprije ‘proračunati trošak’ (Luka 14:28, 29). Razmotri činjenice — svoje mogućnosti, poslovne mogućnosti.
Razmotri ovaj primjer: Siguran vozač zna mogućnosti svog auta i puta. On zna da se s drugim kolima može lakše upravljati u zavojima i pri skretanju radi izbjegavanja prepreka na putu i kod većih brzina od one kojom on vozi. Također zna da što se većom brzinom kola kreću postoji manja mogućnost ispravljanja učinjene greške a veća opasnost sudara. Zato se ne pokušava natjecati s drugim vozačima i njihovim kolima — on zna svoje granice. Na isti način, sada nije vrijeme utvrđivati koliko se dugo i kako brzo možemo kretati u ovom sustavu. Činjenica da neki kršćanin uspješno posluje ne znači bezuvjetno da će i drugi tako poslovati. Pohlepa može, poput alkohola u vozaču, navesti kršćanina precijeniti svoje granice, što ga može dovesti do duhovnog sloma i duhovnih povreda ili još gore, do duhovne smrti (Galaćanima 5:26).
Prije nego se upustiš u neki poslovni pothvat pitaj se: Je li to zaista potrebno? Da li reklame potiču na pohlepu ili će zadovoljiti stvarnu potrebu? Mogu li si ja dopustiti da izgubim sav uloženi novac? Hoću li uskratiti sebi i svojoj obitelji osnovne materijalne potpore ako posao propadne? Kolika je mogućnost neuspjeha mog ulaganja? Koliko imam poslovnog iskustva i poslovne sposobnosti ako hoću biti poduzetnik ili poslovni partner? Poznajem li dovoljno zakone o porezu? Jesam li pregledao vjerodajna pisma i razmatrao temeljna pravila za osnivača i poslovanje? Otvara li se sve više tržište za taj posao? Hoću li se toliko duboko upustiti u posao da će mi kasnije biti teško prekinuti? Što će biti s cjelokupnim poslovanjem ako se teško razbolim?
A što je još važnije, pitaj se: Hoću li zaista moći posvetiti više vremena duhovnim stvarima — ili još manje? Koliko njih koji već rade na tom poslu uistinu troše više vremena za duhovne stvari?
Odgovori na ova pitanja su neposredno vezani za tvoju duhovnost. Loši poslovni postupci, ideje ili planovi ne pretvaraju se u dobre samo zato što se tu radi o kršćanima, kao što ni kuća izgrađena od čvrstog materijala nije sigurna u vrijeme oluje, ako su joj temelji postavljeni na pijesku. Opasnost za kršćane ne leži samo u materijalnom gubitku nego i u duhovnom slomu (Matej 7:24-27).
Danijel, otac šestero djece je utvrdio, da mu njegov posao, koji je donosio godišnje 200 000 američkih dolara, oduzima previše vremena odvajajući ga od njegove obitelji i potkopava njegovu duhovnost. I, što je učinio? On je rekao: “Odlučio sam napustiti taj posao.” Sada, 12 godina nakon te odluke, on dodaje: “Nikada to nisam požalio; primio sam mnoge blagoslove od Jehove i naša cijela obitelj jedinstveno služi našem velikom stvoritelju Jehovi.”
Podmukao tok stvari
Podmukla sklonost prema materijalizmu mnoge uznemiruje navodeći zabrinute kršćane da kažu:
“Svijet je pun planova kako zaraditi puno novaca i to brzo — radeći puno ili skraćeno radno vrijeme, posebno na području neposredne prodaje svakovrsne robe. Time su primamljeni mnogi meni znani kršćani — samo da gube dragocjeno vrijeme i novac. Tako sam i ja tri puta gubio. Žao mi je što sam u to umiješao braću. Oni su izgubili novac koji nisu smjeli izgubiti.”
“Neki istaknuti kršćani ovdje potiču na razna ulaganja i poslovne planove među braćom. Samo prošlog tjedna bio sam tri puta upitan u vezi toga: hoću li kupiti neki proizvod od jednog brata, hoću li uložiti sredstva u ulagačko udruženje, koje su osnovala braća i za braću, ili hoću li stupiti u posao s jednim bratom.”
“Čini se da su kršćani postali toliko uzbuđeni tom mogućnošću (planovi velikog osiguranja) da se na svakog, bio to novozainteresirani ili vjernik koji ima duhovne poteškoće, baš na svakoga, gleda kao na budućeg člana njihove poslovne organizacije.”
“Ponekad se oni koji potiču brzo i lako bogaćenje, rugaju duhovnim vrijednostima, promičući svoje planove daju do znanja ili odlučno kažu da je Bog blagoslovio njihov pothvat i da je neposredan rezultat toga njihovo novostečeno bogatstvo ili uspjeh.”
Božansko gledište o bogatstvu upozorit će kršćanina na zamke pohlepe i pomoći mu da ne podlegne svjetskom toku stvari koji potiče materijalizam. Onda se postavlja pitanje: kako treba gledati na bogatstvo a da ne dođe do pohlepe?
[Istaknuta misao na stranici 27]
Bezobzirni poslovni poduzetnici žele da im zavidiš na njihovom luksuzu.
[Istaknuta misao na stranici 28]
Pohlepa stvara opsjenu da je novac sve što je čovjeku potrebno.
[Istaknuta misao na stranici 28]
Kraljevska dvorana nije mjesto gdje se traže poslovni partneri ili promiču trgovački interesi
[Istaknuta misao na stranici 28]
“Žao mi je da sam u to umiješao braću! Oni su izgubili novac koji nisu smjeli izgubiti.”
[Istaknuta misao na stranici 29]
Božansko gledište upozorava kršćane na zamke pohlepe.