Mladi pitaju...
Kako mogu spriječiti zadirkivanje školskih drugova?
Već po hodu moglo se nepogrešivom točnošću primijetiti da je mladić nervozan i nesiguran, da ga nova sredina zbunjuje. Stariji učenici su odmah primijetili da je novi đak u školi. Ubrzo ga je okružila grupa djevojaka, započele su svoju ceremoniju “upoznavanja” obasuvši ga psovkama. Lica oblivenog crvenilom, sklonio se u najbliže skrovište — WC. Zidovi su odzvanjali smijehom.
TAJ je opisani slučaj karakterističan za mnoge škole. Brutalna zabava nekih mladića sastoji se u tome da dosađuju drugima, da ih zadirkuju ili vrijeđaju. Jedan mladić je rekao: “Čim su me ugledali, đaci su se počeli smijati, a ja bih najradije propao u zemlju.”
Salamun je jednom rekao: “Nesmotren govori kao da mačem probada” (Priče Salamunove 12:18, ST). Kad nas vršnjaci vrijeđaju možemo izgubiti samopouzdanje, što može imati negativnog utjecaja čak u kasnijem životu. Jednog su dječaka često ismijavali u školi zbog govorne mane. “Postao sam nesiguran, plašio sam se govoriti pred stranim ljudima.” Na njemu se još danas primjećuje da je kao dijete bio ismijavan.
“Što moram učiniti da bi me pustili na miru?” mogao bi se pitati neki omladinac. Možda je korisno najprije pozabaviti se pitanjem zašto neki zadirkuju druge.
Zašto to rade
“I u smijehu srce osjeća bol”, čitamo u Pričama 14:13, ST. Omladinci kojima pođe za rukom da nekoga razljute većinom se glasno smiju, no to nije smijeh “od sreće u srcu” (Izaija 65:14, ST). Često se netko smije samo zato da bi sakrio unutarnju nesigurnost. U stvarnosti ti junaci na jeziku vjeruju da će se bolje osjećati ismijavajući druge.
Učitelj Edward C. Martin sjeća se slijedećeg slučaja: “Jedna je grupa djevojčica dva tjedna dosađivala svojoj školskoj drugarici, bilo u razredu ili poslije škole.” Žrtva “se jako bojala”. Učitelj Martin je razmišljao: “Djevojčice koje dosađuju svojoj školskoj drugarici osjećaju se ujedinjene tim postupkom, naime, određeno ih drugarstvo povezuje međusobno. Uživale su u tome da ljute i zadirkuju tu djevojčicu, a one koje su se sjetile nečeg posebno uzbudljivog u ruganju svojoj neprijateljici, bile su umišljene, ostale su ih čak hvalile zbog toga.” Djevojčica imenom Shelley, koja je također sudjelovala u tom zadirkivanju kaže: “To je u našim očima bilo ugodno, ... posredujući nam osjećaj međusobnog povjerenja i pripadništva.”
I ljubomora može biti povodom agresivnog ponašanja. U Bibliji čitamo o mladiću po imenu Josip, čija su braća bila jako ljuta, zato što je on bio očev ljubimac. Silna ljubomora navela je braću ne samo da vrijeđaju Josipa, nego su čak namjeravali ubiti ga (1. Mojsijeva 37:4, 11, 20). Slično se može dogoditi i danas. Drugovi u razredu mogu zavidjeti đaku koji je vrlo inteligentan ili obljubljen kod učitelja i profesora. Vrijeđajući pokušavaju ga poniziti.
Dakle, razlog zašto neki đaci ismijavaju druge u mnogo je slučajeva njihova vlastita nesigurnost, ljubomora i pomanjkanje samopoštovanja. Zašto da izgubiš svoje samopoštovanje, samo zato jer su ga izgubili mnogi drugi nesigurni omladinci?
Što učiniti da prestanu dosađivanja?
“Blago čovjeku ... koji ne sjeda u zbor podrugljivaca”, čitamo u psalmima (Psalam 1:1, ST). Ako pušemo u isti rog samo zato da bi odvratili pažnju od sebe, dosađivanju neće biti kraja.
No, Salamun daje koristan savjet: “Ne nagli u srdžbu, jer srdžba počiva u srcu luđaka” (Propovjednik 7:9, ST).
Zašto zadirkivanje shvaćati ozbiljno? Često iza toga ne stoji loša namjera. Dakle zašto da si uzimaš k srcu kad te netko za šalu — ili čak ozbiljno — zadirkuje, pogađajući pri tom osjetljivo mjesto? Ako ono što se kaže nije prosto, prihvati to sa humorom. Ima “vrijeme smijehu”, a tko se vrijeđa kad ga zadirkuju, taj reagira pretjerano (Propovjednik 3:4).
Ali, što ako je to više od zadirkivanja? Na satu tjelesnog odgoja ili u garderobi mogao bi te netko zadirkivati radi tvog izgleda. Često se djeca rugaju djevojčici koja ima akne (kožno oboljenje). Savjet prihvatiti to s humorom, u svakom je slučaju lakše dati, nego slijediti ga, jer prirodno je braniti se kad budemo napadnuti. Dr Manuel J. Smith kaže s tim u vezi: “Uvijek preporučam ne odbaciti kritiku (to bi samo značilo vraćanje istom mjerom), ne braniti se, niti krenuti u protunapad.” Rugači žele samo uživati u tvojoj reakciji, oni se vesele kad se ti ljutiš. Ako vratiš istom mjerom, ako se braniš ili zaplačeš, vjerojatno će se osjetiti navedenima da nastave.
Autorica Kathleen McCoy izvještava o jednoj djevojčici imenom Carol, kojoj su se stalno rugali, jer je bila neobično visoka i debela. Jednom je majka upitala Carol: “Budući da ne možeš promijeniti tuđe ponašanje, što radiš da bi ih skinula s vrata?” Odgovorila je: “Ne pružam im zadovoljstvo da vide kako me je uznemirilo ono što su rekli”. I ostali omladinci su riješili taj problem time što omalovažavaju svako zadirkivanje.
Kralj Salamun je rekao: “Nemoj se obazirat; na govorkanje; čut ćeš možda da te sluga tvoj proklinjao; a zna tvoje srce kako si i ti često druge proklinjao” (Propovjednik 7:21, 22, ST). Ako se obazireš na “govorkanja” onih koji ti se rugaju, time pokazuješ da ti je pretjerano stalo do njihova suda. No, da li oni ispravno prosuđuju? Kad su ljubomorna braća u vjeri, neopravdano napala apostola Pavla, on je odgovorio: “Meni nije nimalo stalo do toga da me vi ili drugi ljudski sud sudite. ... Moj sudac je Jehova” (1. Korinćanima 4:3, 4, ST). Pavao je razvio izvanredan odnos s Jehovom, pa je stoga posjedovao toliko samopouzdanja i samopoštovanja da mu nedolična kritika nije smetala.
Pretrpjeti “protivljenje”
Može se dogoditi da će ti se rugati zato što živiš kršćanskim načinom života. Isus Krist je također morao pretrpjeti takovo “protivljenje” (Jevrejima 12:3). Iako je to uključivalo žestoke i ponižavajuće klevete, Isus nije nikada vraćao istom mjerom (1. Petrova 2:22, 23). Postupao je po savjetu kojeg je sam dao u propovijedi na gori, naime, onome tko nas vrijeđa ‘okrenuti i drugi obraz’ (Matej 5:38-42).
Možda te netko ismijava; tada ga jednostavno ignoriraj. Ipak, čuvaj se da ne izazivaš neprijateljstvo svojih drugova u školi time da ih stalno kritiziraš, pobuđujući dojam kako si ti bolji od njih. Ako ti se ukaže prilika da razgovaraš s drugima o svom uvjerenju, učini to “s blagošću i dubokim poštovanjem” (1. Petrova 3:15). Ako ideš u školu, tvoje ti uzorno ponašanje može biti zaštita. Možda je tvoja odvažnost nekima trn u oku, ipak isti ti potajno zavide i poštuju te.
Mladoj kršćanki imenom Vanessa stalno je dosađivala grupa djevojčica. Tukli su je, gurali, otimali knjige iz ruku, samo da bi je izazvali. Jednom su joj čak prolili kakao po glavi i bijeloj haljini, ali ona se ničim nije dala izazvati. Nekoliko mjeseci, kasnije Venessa je srela kolovođu te grupe na jednom kongresu Jehovinih svjedoka. “Mrzila sam te kao kugu”, rekla joj je dotična. “Željela sam doživjeti da barem jednom izgubiš samosvladavanje.” Budući da se divila tome kako je Vanessi uspjelo sačuvati mirnoću, pristala je na proučavanje Biblije s Jehovinim svjedocima. “Ono što sam učila dolazilo mi je do srca”, nastavila je, “i danas ću se krstiti”.
Dakle, ne dopusti da te “protivljenje” obeshrabri. Ako je uputno, prihvati stvar s humorom. Vraćaj zlo dobrim. Ne daj se navesti na raspirivanje svađe; zanovijetala će s vremenom osjećati sve manju radost u tome da ti se rugaju i konačno će prestati. Jer “kad nestane drva, oganj se gasi” (Priče Salamunove 26:20, ST).
[Slika na stranici 20]
Rugači žele uživati u tvojoj reakciji. Počneš li se braniti, ili ako zaplačeš, još će ti se više rugati
[Slika na stranici 20]
U mnogim je slučajevima najbolje ne obraćati pažnju uvredljivom zadirkivanju