Ravnati se po “Jehovinim mislima” otkrivenim danas
1. Koji je narod zamijenio prirodni Izrael i u kom zavjetu?
SIN Božji je zamijenio proroka Mojsija, koji je bio posrednik zavjetnog zakona između Boga i prirodnog Izraela. Isus Krist je postao imenovani posrednik Jehovinog prorečenog novog zavjeta. Ovaj zavjet je sklopljen s narodom koji je zamijenio stari prirodni Izrael i koji je sada duhovni Izrael, “Izrael Božji” (Galaćanima 6:16). Deset zapovijedi i svi drugi s njima povezani zakoni zavjeta posredovanog preko nesavršenog čovjeka Mojsija, bili su pismeno utvrđeni, ali nisu bili upisani u srca i misli obrezanih prirodnih Židova ili Izraelaca. Budući da je znao za taj nedostatak Mojsijevog zakona, Jehova Bog je preko proroka Jeremije prorekao sklapanje novog zavjeta što je zapisano u Jeremiji 31:31-34.
2. a) Kako je Isus postao posrednikom (novog) saveza? b) Kada i kako je postao djelotvornim ovaj zavjet?
2 Isus Krist je potvrdio taj obećani “novi savez” svojom krvlju kada je umro na sramnom stupu slomljena srca, izvan Jeruzalema. Prethodne noći kada je, u poslušnosti prema Mojsijevom zakonu, slavio posljednju Pashu sa svojim vjernim apostolima, pružio im je Isus čašu vina i pridao joj je novo značenje rekavši: “Ova čaša znači novi zavjet na temelju moje krvi, koja će se proliti za vas” (Luka 22:20, NS; 1. Korinćanima 11:23-26). Tako je postao posrednikom novog saveza koji je bio “bolji savez” nego Mojsijev zavjetni zakon (Jevrejima 8:6; 9:11-28). Otkako je Isus 33. g. n. r. vr. predočio na nebu vrijednost svoje savršene žrtvene krvi, otada služi kao posrednik onim učenicima koje Jehova prima u novi savez (1. Timoteju 2:5, 6).
3. Kuda upisuje Jehova, prema Jevrejima 10:15, 16, zakone ovog zavjeta?
3 Raspravljajući o novom zavjetu u Jevrejima 10:15, 16 apostol Pavao citira Jeremijino proročanstvo prema grčkom prijevodu Septuaginta i piše: “Osim toga to nam i duh sveti svjedoči jer je rekao: ‘Ovo je zavjet koji ću sklopiti sa njima poslije onih dana’, govori Jehova. ‘Stavit ću svoje zakone u njihova srca (kar.di’as) i u njihove misli (di.a’noi.an) napisat ću ih’” (NS).
4. a) Kako se razlikuje simbolično srce od misli? b) Prema čemu prilagođavaju svoje srce i misli kršćani u novom zavjetu u skladu sa 119. psalmom? c) Kada i kako je počelo upisivanje Božjih zakona u srca i misli?
4 U suglasnosti s funkcijama simboličnog srca i misli, kršćani koji su dovedeni u novi zavjet preko Krista, posrednika, ljubili bi Jehovine zakone svojim srcem i tako bili poticani slušati ih, a također bi se vjerno sjetili tih božanskih zakona. Bilo bi tako kao što se izrazio psalmist: “O, kako ljubim zakon tvoj! Čitav dugi dan bavim se njim (“o njemu razmišljam”, ST)” (Psalam 119:97, NS). Stavljanje Jehovinih zakona u simbolična srca Kristovih učenika i njihovo upisivanje u misli učenika počelo je na dan Duhova 33. g. n. r. vr. Tada je izliven sveti duh na učenike Isusa Krista, koji su čekali, i vidljivi “plameni jezici” su se pojavili nad glavama tih 120 učenika i oni su počeli govoriti stranim jezicima koje nisu studirali niti učili. Zaista, čudo! Kao posljedica tada datog svjedočanstva sakupljenim očevicima, krstilo se 3 000 osoba koje su povjerovale da je Isus Krist ili Mesija i bili su preko njega kao svog posrednika prihvaćeni u novi zavjet (Djela apostolska 2. poglavlje; Joel 2:28-32).
5. Tko je danas uzet u novi zavjet i po čemu se dokazuju kao “grane”?
5 Danas, 1900 godina kasnije, postoji ostatak “Božjeg Izraela” čiji članovi daju dokaz da su primljeni u novi zavjet i da su kršteni svetim duhom. Oni dokazuju da su Jehovini zakoni stavljeni u njihova simbolična srca i upisani u njihove misli. Oni ispunjavaju pretskazivanje svog posrednika koje je zapisano u Mateju 24:14 i Marku 13:10. Oni su “grane” na duhovnoj maslini, koju je opisao apostol Pavao u Rimljanima 11. poglavlje i donose mnogo ploda.
6. a) Koja je daljnja osobina Jehovinih “misli” bila otkrivena 1935. godine? b) Na koji način “druge ovce” uvjerljivo dokazuju da ljube Božji “zakon” koji vrijedi za ovo vrijeme?
6 Daljnja osobina Jehovinih “misli” otkrivena je 1935. godine na kongresu Jehovinih svjedoka u Washington-u (D. C.). Što je bilo u Jehovinim “mislima” s obzirom na “veliko mnoštvo” prorečeno u Otkrivenju 7:9-17? Ova velika skupina slavitelja Jehove Boga i njegovog Janjeta, Isusa Krista, koja služi Bogu u njegovom simboličnom hramu, pojavila se 1935. godine. U subotu, 1. lipnja te godine krstilo se u Washington-u 840 osoba, a njima su se priključili drugi i sve do sada se priključuju. Danas ima diljem svijeta više nego dva i pol milijuna “drugih ovaca” izvrsnog pastira, Isusa Krista, koji se redovito sastaju sa duhovno rođenim dionicima novog zavjeta i sudjeluju u djelu svjedočenja o Kraljevstvu, kako je prorečeno u Mateju 24:14 (Ivan 10:16). Pružaju poput psalmiste, uvjerljivi dokaz da ljube Jehovin “zakon” koji vrijedi za ‘svršetak ovog sustava stvari’, i da je taj “zakon” nešto o čemu misle i za što su zainteresirani u svojim srcima.
Spasenje vjerom i priznanjem
7, 8. a) Zavisi li spasenje samo od znanja u glavi? b) Što piše u Rimljanima 10:5-10 o uzajamnom djelovanju simboličnog srca i misli?
7 Postići spasenje, bilo u duhovnom Jehovinom kraljevstvu ili u zemaljskom raju pod tisućugodišnjom vladavinom Isusa Krista, nije stvar samo znanja u glavi, stvar same misli. Apostol Pavao to daje jasno do znanja u Rimljanima 10:5-10. Tu on raspravlja o pitanju kršćana koji imaju prirodno, tjelesno srce, a ne neko presađeno ili mehaničko srce. On nastavlja svoje dokazivanje ovako:
8 “Mojsije piše, da će čovjek koji čini pravednost koja dolazi od Zakona, živjeti od nje. No pravednost koja dolazi vjerom ovako govori: “Nemoj reći u srcu svom: ‘Tko će uzići na nebo?’ to jest da dovede Krista dolje, ili: ‘Tko će sići u bezdan?’ to jest da izvede Krista iz mrtvih.” Nego što ona (premudrost) govori? ‘Blizu ti je riječ, u tvojim ustima i u tvom srcu’, to jest ‘riječ’ vjere koju mi propovijedamo. Ako, dakle, javno objavljuješ tu ‘riječ u svojim ustima’, da je Isus Gospodin, i vjeruješ u svom srcu da ga je Bog uskrsnuo iz mrtvih, bit ćeš spašen. Jer, srcem se vjeruje za pravdu, ali ustima se javno izjavljuje za spasenje” (NS).
9. a) Od čega ovisi nečije spasenje i zašto tako odgovaraš? b) Što mora kršćanin zaista vjerovati u svom srcu? c) Kakav su stav zauzeli Atenjani i zašto?
9 To pokazuje da je u pitanju nešto mnogo dublje u nečijem samom bivstvu negoli da dodiruje samo razum ili misli. Nije stvar samo u prikupljanju podataka i njihovom slaganju u mozgu, kako bi ih mogli onda napamet izgovarati. Nije razum sa svojom spoznajom odlučujući činilac, nego Bog gleda i na poticaje. Simbolično srce mora poticati vjeru kršćanina. On mora vjerovati u Kristovo uskrsnuće svim svojim srcem, jer je svim srcem zahvalan za to čudo koje je svemogući Bog učinio. Tu je u pitanju nešto što ni Krist nije mogao učiniti za sebe kao ni bilo koji drugi čovjek, naime, Božje uskrsnuće njegovog sina u nebeski život (2. Korinćanima 4:13). Znamo da su neki učeni Atenjani bili ponekad skloni ‘rugati’ se kada su čuli “za uskrsnuće iz mrtvih”, dok drugi nisu odmah donosili sud, nego su rekli: “Čut ćemo te drugi put o tome.” Njihov razum prepun znanja sprečavao ih je da prihvate obavještenje iako se temeljilo na činjenicama. Samo su neki postali vjernici i udružili se s Pavlom (Djela apostolska 17:21, 32-34).
10. a) Koji poticaj mora dati srce? b) Koja dva zahtjeva prema tome postavlja Jehova?
10 Srce mora potaknuti osobu da vjeruje. Ona mora pokazati vjeru svojim srcem. Kada to bude slučaj tada će vjernik biti potaknut svojim srcem, unutarnjim “ja” da svojim ustima daje javno priznanje. On mora vjerovati svim svojim srcem. Tada će uslijediti javno priznanje ustima, potaknuto srcem koje vjeruje. Kad se vjernik krsti u vodi u znak svog predanja Jehovi Bogu preko Isusa Krista, on daje javno priznanje koje vodi spasenju. Jehova Bog ne samo da ispituje simbolično srce da bi utvrdio nalazi li se u njemu djelotvorna vjera, nego također očekuje i javno priznanje.
Sačuvati odanost zbog “cjelovitosti” srca
11. a) Kako je David mogao ostati odan Jehovi? b) Kako je mogao David i pored svog grijeha, moliti kao u Psalmu 86:11? c) Tko je slijedio Davidov izvanredan primjer?
11 David, koji je živio u staro vrijeme, bio je, poput svih nas ostalih ljudi, rođen u prijestupu i začet u grijehu, no ipak je ostao odan svom Bogu, Jehovi, jer je bio svojim simboličnim srcem ‘nepodijeljen’ prema Bogu izraelskog naroda (Psalam 51:5). Dokaz tome dat je u 1. Carevima 15:3, gdje piše: “Ne bijaše njegovo (Abijamovo) srce nedjeljivo prema Jehovi Bogu njegovu, kao srce Davida, praoca njegova” (NS). David je, istina, jednom počinio odvratan grijeh sa ženom Urije Hetejina, ali se on iskreno pokajao zbog toga i njegovo je srce ostalo nedjeljivo i nepokolebljivo u svom predanju Jehovi Bogu njegovu (1. Carevima 15:4, 5). S dobrim razlogom je David mogao moliti: “Učini jedinstvenim srce moje da se bojim imena tvoga” (Psalam 86:11, NS). Ostavio je izvanredan primjer svojim nasljednicima u kraljevanju nad ‘Izraelom, a kralj Aza je u tom pogledu oponašao Davida, jer čitamo u 1. Carevima 15:14 da je ‘Azino srce bilo nedjeljivo prema Jehovi svega vijeka njegova’.
12. Za što su potrebni hrabrost i poštenje i kako je to pokazao Ezehija?
12 Da bi se netko usrdno molio za milost i ljubaznu uviđavnost presvetom Bogu koji ispituje ljudska srca, sigurno mora biti dosta dobar i pošten prema sebi. Takav je bio izraelski kralj, Ezehija. Kada je zahvaćen bolešću koja bi sigurno dovela do tragičnog kraja bez intervencije njegovog Boga, molio se: “O Jehova, preklinjem te, sjeti se molim te kako sam pred tobom hodio u istinitosti i nedjeljiva srca, i činio ono što je dobro u tvojim očima” (Izaija 38:3, NS).
13. Što bi trebali stalno imati u mislima pomazani kršćani prema Isusovom primjeru?
13 Slijedeći takav primjer, današnji pomazani kršćani koji su primljeni u “zavjet za Kraljevstvo” sa Isusom Kristom na nebu, moraju stalno misliti na obavezu hodati pred Jehovom “nepodijeljena srca”. Kada je Isus Krist kao savršeni čovjek bio na Zemlji, hodio je pred svojim nebeskim ocem Jehovom “nepodijeljena srca” poput svog kraljevskog praoca Davida. Zato se osobito svidjelo Jehovi Bogu, koji postavlja kraljeve, da preda Isusu vlast u nebeskom kraljevstvu, gdje bi vladao kao “kralj nad kraljevima i gospodar nad gospodarima” zajedno sa svojim učenicima koji su sačuvali svoju čistoću, kao podređenim kraljevima i gospodarima (Luka 22:29; Otkrivenje 19:16).
14. Zašto su “druge ovce” bile dovedene u “jedno stado” pod “jednim pastirom”?
14 “Veliko mnoštvo” Kristovih “drugih ovaca” očekuje da budu prvi podanici tisućugodišnje vladavine pod Isusom Kristom i njegovih 144 000 suvladara (Otkrivenje 7:9, 10; Ivan 10:16; Otkrivenje 14:1; 20:4-6). Od te značajne 1935. godine članovi tog “velikog mnoštva” povezani su s ostatkom tih sunasljednika Kraljevstva koji nepodijeljena srca hode pred Jehovom Bogom. Budući da te “druge ovce” izvrsnog pastira, Isusa Krista, jednako nastoje hoditi “nepodijeljena srca” pred Jehovom Bogom, oni čine sada, zajedno s ostatkom sunasljednika Kraljevstva, “jedno stado” pod “jednim pastirom”, Isusom Kristom. Budući da čuvaju svoju čistoću ujedinjenim, nedjeljivim srcima, oni će imati prednost sudjelovati u opravdanju univerzalnog suvereniteta Jehove Boga, čiji i jesu svjedoci (Izaija 43:10, 12).
15. Za što trebamo danas svi biti zahvalni?
15 Tako se svi mi, kao učenici Božjeg sina, našeg izvrsnog pastira, ravnamo po Jehovinim “mislima” kako ih je otkrio danas svojim predanim, krštenim obožavateljima. Koliko bi mogli i morali biti zahvalni Svevišnjem Bogu što je nama otkrio ono što je prvo njemu došlo u “misli”, a ne ni jednom čovjeku od krvi i mesa! Upravo zbog toga smo potaknuti misliti onako kako Jehova misli o svojem slavnom naumu.
16, 17. a) Što se pokazalo u 1. Korinćanima 2:16 kao “misao Jehovina” i “misao” Kristova? b) Što se može vidjeti iz Filipljanima 2:5-8 o “misli” Kristovoj?
16 Mi cijenimo ono što je napisano za nas u 1. Korinćanima 2:16, naime: “Jer ‘tko pozna misao Jehovinu da ga pouči?’ A mi imamo misao Kristovu” (NS). Ovdje je upotrijebljena na oba mjesta grčka riječ nous za “misao”.
17 Nije nikakvo protuslovlje da se Kristova “misao” ravnala po Jehovinoj “misli”. Nadahnute riječi iz Filipljanima 2:5-8 pomažu nam zaviriti u “misli” Božjeg sina, što se tiče njegovog predljudskog postojanja, jer tamo čitamo: “Sačuvajte u sebi isti duševni stav (“imajte u sebi istu misao”, dr. Čarnić) koji je bio i u Kristu Isusu, koji iako je postojao u Božjem obličju, nije pridavao važnosti uzimanju u posjed, naime, da bude jednak Bogu. Ne, nego se ponizio i uzeo obličje sluge i postao sličan ljudima. Jer više od toga, našavši se u liku čovjeka, ponizio je sam sebe postavši poslušan do smrti, da, do smrti na mučeničkom stupu” (NS).
18. Na što je Sin morao računati budući da se ravnao prema “mislima” svog Oca?
18 Jehova Bog je naumio osloboditi čovječanstvo vječne smrti, a Božji jedinorođeni sin se bio spreman ravnati prema toj misli nebeskog Oca, iako je morao računati sa velikim patnjama na Zemlji.
19. a) Na što možemo upraviti svoje simbolično srce u vezi s Jehovinom “misli”? b) Što moramo sada izvršiti s obzirom na Kristovu “misao”?
19 Ako se želimo danas ravnati prema Jehovinim “mislima”, moramo poput Krista poniziti sami sebe i bezuvjetno se podložiti Jehovinoj volji. To nas obavezuje da budemo Jehovini svjedoci i potaknuti srcem (kar.di’a) punim ljubavi i odanosti trebamo izvršiti ono o čemu je Krist Isus davno unaprijed mislio kada je rekao: “Ova dobra vijest o Kraljevstvu propovijedat će se po cijeloj nastanjenoj Zemlji za svjedočanstvo svim narodima” sve dok ne dođe kraj (Matej 24:14, NS; Marko 13:10).
20. a) Što vodi danas k jedinstvu djelovanja diljem svijeta? b) Kojem uspjehu se danas raduje ujedinjeno stado Božjeg naroda?
20 Svi mi predani, kršteni svjedoci Svevišnjeg Boga danas trebali bi željeti biti “jedne misli” s obzirom na te službene prednosti (Filipljanima 4:2, NS). To vodi k jedinstvu djelovanja diljem svijeta. Radi takvog našeg postupanja, Jehova Bog je blagoslovio, kako “veliko mnoštvo” Kristovih “drugih ovaca” tako i pomazani ostatak sunasljednika Kristovog kraljevstva, divnim uspjehom, koji mi doživljavamo danas diljem svijeta dok i dalje prikupljamo sve “druge ovce” i dajemo cijelom čovječanstvu konačno svjedočanstvo prije Jehovine slavne pobjede i opravdanja njegovog suvereniteta u Harmagedonu (Otkrivenje 16:16).
Nekoliko pitanja za ponavljanje:
◻ Kako su “srce” i “misli” uključene u Jehovino pisanje novog zavjeta?
◻ Koje dvije stvari su važne za spasenje?
◻ Kako nam “nepodijeljeno” srce pomaže ostati odanima?
◻ Kako možemo pokazati da imamo i “Jehovinu misao” i “Kristovu misao”?
[Slika na stranici 12]
Jehova je napisao “zakon” svog novog zavjeta u srca i misli pomazanika. U svetoj službi danas im se radosno priključuju “druge ovce”
[Slika na stranici 14]
Ezehija je bio “nedjeljiva” srca kad je obolio od teške bolesti. I mi možemo biti takovi.