Širiti Božju Riječ u strahom ispunjenom svijetu
1. Kakvo je besprimjerno stanje straha u svijetu prorekao najveći prorok ljudske povijesti?
ISUS KRIST, najveći prorok ljudske povijesti, prorekao je da će u razdoblju promjene svijeta izbijanjem Prvog svjetskog rata 1914. g. među narodima ovladati određeno duševno stanje: “Ljudi će se onesvješćivati od straha u očekivanju onoga što će zadesiti nastanjenu zemlju; jer će se sile nebeske uzdrmati” (Luka 21:26, 27, NS).
2. Tko su oni koji ne strahuju i zašto ne?
2 No, može izgledati neobičnim da ima i onih koji se ne boje i ne padaju u nesvijest radi osjećaja bespomoćnosti. To su Jehovini svjedoci koji se sada mogu naći u 205 zemalja. Oni čine ono, na što je Isus poticao: “Kad se te stvari počnu događati, uspravite se i podignite svoje glave, jer je blizu vaše oslobođenje” (Luka 21:28, NS).
3. Zašto nije bilo Mesijansko Kraljevstvo uspostavljeno u Jeruzalemu, u Izraelu, i zašto nisu Društvo naroda i njegov nasljednik odvratili opasnost atomskog doba?
3 Danas je više nego ikada potvrđena činjenica, da su se ‘određena vremena naroda’, ‘vremena neznabožaca’, završila u drugoj polovici 1914. g. i da je tada na nebu uspostavljeno obećano Kraljevstvo Jehove Boga pod Isusom Kristom da vlada usred svojih neprijatelja (Luka 21:24, NS; Karadžić). Dakle, Mesijansko Kraljevstvo nije uspostavljeno, sve do ovoga dana, u zemaljskom Jeruzalemu. Također je logično da Društvo naroda nije uspjelo postati “politički izraz Božjeg Kraljevstva na Zemlji”. Ujedinjeni narodi, nasljednik Društva naroda, iznevjerili su, nakon više od 35 godina svog djelovanja i molitve kršćanstva; nisu odvratili opasnost atomskog doba.
4. Protiv čega je Društvo naroda doista predstavljalo urotu?
4 Od vremena i samog predlaganja osnutka Društva naroda, krajem Prvog svjetskog rata, Jehovini svjedoci su neustrašivo upozoravali, da će propasti takve ljudske zamjene one prave, naime, Jehovine kraljevske vladavine pod Kristom. Postupali su po proročanstvu Izaije 8:12: “Ne zovite urotom sve što narod ovaj urotom zove; ne bojte se čega se on boji i nemajte straha” (ST). Taj ljudski plan zaista predstavlja ‘urotu’, da, zavjeru protiv dragocjenih interesa Božjeg Kraljevstva pod Kristom (NS). Kako bi on dakle mogao imati blagoslov i podršku Kralja nad kraljevima, Jehove Boga?
5. Kakvog je ukusa bio “Svitak knjige” i pored njegovog sadržaja kada ga je Ezehijel pojeo? b) Kakvo iskustvo doživljavamo, kada stavimo Božju Riječ u usta da bi služili kao Božji svjedoci?
5 Vijest o Kraljevstvu koju još uvijek objavljuju Jehovini svjedoci uistinu je izazovna u svijetu koji je drugačije usmjeren. Oni doživljavaju iskustvo slično onome proroka Ezehijela, kada je bio zarobljenik u Babilonu, nekoliko godina prije uništenja Jeruzalema po Babiloncima 607. g. pr. n. r. vr. Ezehijel je, kao kasnije apostol na otoku Patmosu, dobio “svitak knjige”. Prorok nam kaže: “Bila je ispisana na prednjoj strani i na poleđini. U njoj su bila napisana naricanja, stenjanja i jadikovanja” (Ezehijel 2:9, 10, NS). Nakon što je poslušao Božja uputstva i pojeo taj “svitak knjige”, Ezehijel objašnjava: “I bijaše mi u ustima sladak kao med” (Ezehijel 3:1-3, NS). Za svakoga od nas je danas slatka prednost, bez obzira na sadržaj te Riječi, čak i na naricanja, stenjanja i jadikovanja, staviti u usta Božju Riječ i tako služiti kao Božji nosioci poruke. (Usporedi Psalam 19:7-10.) Od poslijeratne 1919. godine Jehovini svjedoci hvale otkrivenu Božju Riječ nakon što je pojedu. Ona ih jača, kao što je doslovni med okrijepio Jonatana (1. Samuelova 14:26, 27).
6. Zašto se zahtijeva hrabrost dok se približava dan Božje osvete i u što mogu biti uvjereni Jehovini svjedoci?
6 Budući da će uskoro doći “dan osvete Boga našega”, od Jehovinih svjedoka se traži hrabrost da ukažu na ‘naricanje, stenjanje i jadikovanje’, što će zahvatiti cijelo ljudsko društvo u bliskoj budućnosti (Izaija 61:1, 2). Ljudi, koji traže olakšanje u ovom ugroženom svijetu ne žele slušati takvu vijest iz usta Jehovinih svjedoka. A budući da ih Bog šalje da šire njegovu Riječ, oni mogu biti uvjereni da će ih on podržati sve do dana njegove osvete.
7. Kako je Jehova pomogao Ezehijelu da može izvršiti svoj zadatak?
7 Nije ugodno kada ljudi ne žele slušati, ali obratimo pažnju onome što je Bog rekao Ezehijelu: “‘A dom te Izraelov neće poslušati, jer ni mene ne sluša, jer dom je Izraelov tvrde glave i okorjela srca. Evo, zato ću sada otvrdnuti tvoje lice, kao što je i njihovo, i glavu ću tvoju učiniti tvrdoglavom kao što je njihova. I ne boj ih se i ne plaši jer oni su rod odmetnički!’ ... I hajde izgnanicima, sinovima svojega naroda i reci im: Ovako govori Jahve Gospod! — poslušali ili ne poslušali!” (Ezehijel 3:7-11, ST).
8. Kako se klasa Ezehijela našla u odbojnim okolnostima nakon Prvog svjetskog rata i što bi bilo da je svećenstvo poslušalo?
8 U sličnim odbojnim okolnostima našao se ostatak onih kršćana, koji su rođeni Božjim duhom da bi postali duhovni sinovi i koji su bili pomazani njegovim duhom da bi bili njegovi postavljeni svjedoci. Oni tvore klasu Ezehijela u 20. stoljeću. Poput Ezehijela, ni oni nisu ustuknuli pred zastrašujućim licem profesionalnih svećenika kršćanstva, sa impresivnom službenom odjećom (koja ostavlja dojam), koji možda tvrde da su duhovni Izraelci. Da su ti religiozni vođe smekšali svoje lice i prignuli poslušno uho vijesti o Kraljevstvu objavljenoj po pomazanom ostatku od 1919. g., kršćanstvo se ne bi upustilo u Drugi svjetski rat, koji je poprimio mnogo veće razmjere i prouzročio više štete diljem svijeta negoli prvi.
9. Kako su ostatak i njegovi predani sljedbenici mogli izvršiti svoj zadatak?
9 Čak i danas, kada opasnost atomskog rata postaje sve veća i pored Ujedinjenih naroda, religiozni vođe nisu promijenili lice prema objaviteljima Kraljevstva. Tako su, članovi pomazanog ostatka, kao poslanici Kraljevstva, i njihovi predani, kršteni suradnici iz svih naroda morali otvrdnuti svoje lice poput dijamanta obzirom na kruto religiozno protivljenje. Oni i dalje ustrajno i neustrašivo govore Božju Riječ.
10. Zašto bi trebali svećenstvo i njihovi vjernici saslušati Jehovine svjedoke, i koju će činjenicu ipak morati priznati takvi religionisti?
10 Posebno bi svećenici kršćanstva i njihovi vjernici trebali razumjeti poruku i savjet Jehovinih svjedoka. Ono što imaju reći svjedoci uzimaju iz same Biblije, koju vjernici takozvanog kršćanskog svijeta, kako tvrde, prihvaćaju i koju njihova biblijska društva raspačavaju na mnogim jezicima. Upravo je tako, kako je Jehova Bog rekao Ezehijelu (prema prijevodu Novi svijet): “Šaljem te k sinovima bezobraznog lica i tvrda srca i moraš im reći: ‘Ovako je rekao Suvereni Gospodin Jehova’. I, ili će poslušati ili će suspregnuti — jer su dom buntovnički — sigurno će znati da se dogodilo da je prorok bio u njihovoj sredini” (Ezehijel 2:4, 5, NS).
11. Kakve osobine je kršćanstvo prema ostatku opunomoćenom od Jehove i kako je Jehova osposobio ostatak da izvrši ovaj izazovni zadatk?
11 Bezobrazno lice i tvrdo srce pokazao je takozvani duhovni Izrael, kršćanstvo, prema pomazanom ostatku, koga je suvereni Gospodin Jehova zadužio širiti njegovu konačnu poruku tokom ‘svršetka ovog sustava stvari’ (Matej 24:3, 14). Svemogući Bog je znao da može neustrašivost usaditi u suvremenog dvojnika Ezehijela, a to će ohrabriti ostatak da se prihvati izazovnog zadatka i provede ga u djelo.
12. Koju lažnu optužbu tako odbija Jehova i koji će ga značajan događaj ostaviti čiste savjesti?
12 Besprijekoran Bog je naumio ukloniti svaku mogućnost prigovora za nemarnost, da je propustio upozoriti ugrožene. Neprijatne okolnosti će nas zadesiti do te mjere da ćemo morati pokazati što zastupamo. Oni, koji nisu obratili pažnju na upozorenje bit će prisiljeni priznati da je Jehovin prorok bio među njima. Do toga će doći kada bude Babilon Veliki, svjetsko carstvo krive religije, otišlo u vječno uništenje od ruku političkih sila, s kojima je vršio besramni duhovni blud. To će ostaviti Boga, koji traži čisto obožavanje, potpuno čiste savjesti.
13. Kojeg se obećanja, danog pomazanom ostat držao Jehova, i na koji način taj ostatak služi kao dobar primjer ‘drugim ovcama’?
13 Neustrašivost propovijedanja, koju do sada pokazuje pomazani ostatak, postoji zahvaljujući tome što se Jehova drži svog obećanja: “Evo, zato ću sada otvrdnuti tvoje lice, kao što je i njihovo, i glavu ću tvoju učiniti tvrdoglavom kao što je njihova. I ne boj ih se i ne plaši, jer oni su rod odmetnički”. (Ezehijel 3:8, 9, ST). Tako ojačan, ostatak služi kao ohrabrujući primjer velikom mnoštvu ‘drugih ovaca’, za koje je Isus Krist, dobri pastir, obećao da će se skupiti na stranu njegovog pomazanog ostatka (Ivan 10:16; Otkrivenje 7:9-17). Te ‘druge ovce’, Jehovini svjedoci, postale su hrabre kao lavovi.
14, 15. a) Zbog čega mnogi Jehovini svjedoci unutar i van zemalja kršćanstva trpe zatvore i progonstva? b) Kako se razlikuje djelovanje tog zatvaranja na slobodne svjedoke od onoga što se možda očekivalo?
14 Jehovini svjedoci ne oponašaju Babilon Veliki. Zato i unutar i izvan zemalja kršćanstva imaju braću u kršćanskoj vjeri, koja stradaju u zatvorima zbog svoje stroge neutralnosti. To nije zastrašilo svjedoke koji su još na slobodi i nisu zatvoreni, nego se ponovo događa ono, što se je dogodilo u slučaju kršćanske braće apostola Pavla u Rimu. Kod suđenja se Pavao pozvao na rimskog cezara za pravdu, i sudac mu je dosudio: “Na cezara si se pozvao, pred cezara ćeš ići” (Djela apostolska 25:10-12, NS). Tako je Pavao u okovima prevezen u Rim i tamo stavljen u tamnicu, čekajući suđenje. Pod takvim okolnostima pišući svojoj dragoj i ljubljenoj kršćanskoj braći u gradu Filipima, (Grčka) on kaže:
15 “I mnoga braća u Gospodinu, osjetivši pouzdanje radi mojih okova, pokazuju sve veću hrabrost da neustrašivo govore Riječ Božju” (Filipljanima 1:14, NS).
16. Koju su osobinu pokazali Jehovini svjedoci na slobodi odmah nakon Prvog svjetskog rata i pored toga što su njihova kršćanska braća bila u zatvoru, i zašto je potrebna i danas ista osobina?
16 Nešto takvoga se dogodilo i krajem Prvog svjetskog rata, 1918. godine, kada su se našli u zatvoru, pod lažnim optužbama, službenici i članovi osoblja glavnog sjedišta Udruženja Kule stražare, Biblije i traktata. Onda je nastupio mir i braća koja su bila na slobodi poduzela su odmah hrabre korake za sigurno oslobođenje te braće. U 1919. godini otpušteni su iz zatvora i sud je obustavio njihov slučaj. Oslobođeni su krivih optužbi i proglašeni nevinima. Hrabrije, negoli ikada prije, nastavili su djelo propovijedanja dobre vijesti o uspostavljenom Božjem Kraljevstvu pod Kristom, usprkos Babilonu Velikom i njegovim ljubavnicima. Danas, kada ima mnogo više Jehovinih svjedoka u zatvoru negoli tijekom Prvog svjetskog rata, njihova braća na slobodi preuzimaju na sebe da ‘govore neustrašivo Božju Riječ’.
Oni slušanjem postiđuju kršćanstvo
17. a) Što je Jehova rekao Ezehijelu u vezi onih koji bi bili skloni slušati? b) Na koga je prije usredotočio napore pomazani ostatak i kako je zatim pravovremeno obratio pažnju onima koji su bili više naklonjeni poslušanju?
17 Bilo je zanimljivo pitanje — tko će se pokazati kao slušatelji? Na to je Jehova rekao Ezehijelu: “Ne šaljem te k narodu nepoznata jezika i nerazumljiva govora, koje ti ne bi mogao razumjeti, ... A kad bih te k njima poslao, oni bi te poslušali” (Ezehijel 3:5, 6, ST). Prorok je bio dužan dalje govoriti Božju Riječ svom narodu, onima iz desetplemenskog izraelskog naroda, koji su bili u zarobljeništvu u zemlji Babilonu. Tako je i pomazani ostatak duhovnog Izraela, do sredine četvrtog desetljeća našeg 20. stoljeća, usredotočio svoje napore na skupljanje posljednjih članova duhovnog Izraela u “tor” ‘malog stada’, kome je nebeski Otac dao Kraljevstvo, da vladaju s njegovim Sinom za blagoslov otkupljenog čovječanstva (Luka 12:32). A onda su, pravovremeno, ponovno razmotrili Riječi Božjeg Sina iz Ivana 10:16 i njihovu povezanost s Otkrivenjem 7:9-17.
18, 19. Zašto je bila potrebna neustrašivost da bi se 1935. poistovjetilo ‘veliko mnoštvo’ s tim ‘ovcama’ koje trebaju činiti “jedno stado” s pomazanim ostatkom?
18 U Ivanu 10:16 rekao je Isus, Božji sin: “I druge ovce imam, koje nisu iz ovoga tora; i one mi valja dovesti, i čut će glas moj i bit će jedno stado i jedan pastir” (NS).
19 Da bi slušali glas ‘jednog pastira’, tražila se neustrašivost onih, koji su se trebali ubrojiti u ‘druge ovce’. Jehovini svjedoci bili su izloženi žestokom progonstvu nacionalističkih snaga Adolfa Hitlera, uz podršku Rimokatoličke crkve kojoj je pripadao nacista Hitler. Suočivši se s tom svjetskom pozadinom, predsjednik Udruženja Kule stražare nesumnjivo je morao imati jaku vjeru, uvjerenje i neustrašivost, kada je 1935. godine istakao da se ‘veliko mnoštvo’ iz Otkrivenja 7:9-17 trebalo sastojati iz prorečenih ‘drugih ovaca’ i da one trebaju sačinjavati ‘jedno stado’ zajedno s progonjenim pomazanim ostatkom, koji je bio u ‘ovom toru’. On je morao ‘govoriti neustrašivo Riječ Božju’. Tako je i govorio.
20. Kako su odgovorili oni, koji su postali ‘druge ovce’ i koliko je poraslo do danas to “stado”?
20 Na to su se od samog početka odazvale stotine i stotine osoba koje su se bezuvjetno predale Jehovi Bogu preko njegovog ‘jednog pastira’ simbolizirajući to predanje javnim potapanjem u vodi. I do sada, i pored prekida u Drugom svjetskom ratu, te ‘druge ovce’ čine “stado” preko dva i pol milijuna pripadnika u 205 zemalja. Mnoge od tih zemalja ne pripadaju takozvanim kršćanskim zemljama, poput Japana gdje ima prosječno godišnje više od 70 000 predanih objavitelja vijesti o Kraljevstvu, Koreje sa više od 30 000 i Nigerije sa više od 100 000.
21. Čijim je odazivom na poziv ‘jednog pastira’ posramljeno kršćanstvo?
21 Mora se priznati: kršćanstvo bezobraznog lica i tvrda srca je posramljeno takvim odazivom na poziv ‘jednog pastira’ u onim zemljama gdje je govorni jezik možda težak i nešto nerazumljiv za one u kršćanstvu, osobito religiozni jezik njihovih religija. Oni, koji su postali Kristove ‘druge ovce’ pokazuju pohvalnu hrabrost budući da ne gledaju što svijet misli nego se sakupljaju oko ‘jednog pastira’, kao svog Vođe i Spasitelja, kojega im je Bog dao. Poput svog Pastira i oni neustrašivo govore Riječ Božju.
22. S kakvim duševnim stavom, s obzirom na svijet trebaju Jehovini svjedoci govoriti Riječ Božju?
22 Plašljiv stav svijeta se pogoršava. Pod utjecajem demona, narodi napreduju k bojnom polju Harmagedona da stupe u konačnu odlučnu bitku. Jehovini će svjedoci stajati u sigurnosti po strani i gledati kako njihov Bog pobjeđuje. Preživjet će rat nad svim ratovima i pridružiti se radosnoj nebeskoj vojsci i slaviti nadaleko nepobjedivog Boga, Jehovu, i njegovog moćnog feldmaršala, Isusa Krista (Otkrivenje 16:13-16). Sada nije vrijeme povlačenja! Samo naprijed, vi, ujedinjeno stado Jehovinih svjedoka, i ‘govorite neustrašivo Riječ Božju’ sve dok zemlja ne bude puna poznanja slave Jehovine kao što vode pokrivaju more (Izaija 11:9; Ezehijel 47:1-5).
Jesi li zapazio?
□ Što je doživio Ezehijel u Babilonu i na koji način on nalazi suvremenu usporedbu?
□ Zašto treba Božji narod, s obzirom na stav svećenstva, neustrašivo širiti Božju Riječ?
□ Kako je Jehovin predani narod objavio Božju vijest narodu ‘nerazumljivog jezika’?
□ Kakav stav trebaš ti pokazati sada i u budućnosti?
[Slika na stranici 26]
Jehovini svjedoci su neustrašivi i pored neodobravanja i tvrdoće svećenstva