Dodatak uz 14. poglavlje

Povjesničari smatraju da je Babilon pao oktobra 539. pr. n. r. vr. pod naletom Kirove vojske. U to je vrijeme Babilonom vladao kralj Nabonid, dok mu je suvladar bio njegov sin Baltazar. Neki su učenjaci sastavili listu novobabilonskih kraljeva, naznačivši duljinu trajanja njihova vladanja i to započevši zadnjom godinom Nabonidova vladanja, pa unatrag sve do Nabuhodonozorova oca Nabupolazara.

Prema toj novobabilonskoj kronologiji, prijestolonasljednik Nabuhodonozor potukao je Egipćane 605. godine pr. n. r. vr. u bitci kod Karkemiša (Jeremija 46:1, 2). Nakon smrti Nabupolazara, Nabuhodonozor se vraća u Babilon, da bi učvrstio svoj prijestol. Tako prva godina njegova vladanja počinje sljedećeg proljeća (604. g. pr. n. r. vr.).

Biblija izvještava da su Babilonci razorili Jeruzalem 18. godine vladanja Nabuhodonozora (19. godine, pribrojimo li godinu kada je preuzeo vlast) (Jeremija 52:5, 12, 13, 29). Prema gore spomenutoj novobabilonskoj kronologiji, Jeruzalem je bio opustošen 587/586. godine pr. n. r. vr. No, na čemu se temelji ta svjetovna kronologija i u kojoj se mjeri razlikuje od biblijske kronologije?

Slijede neka od najvažnijih dokazivanja za svjetovnu kronologiju:

Kanon Ptolomeja. Klaudije Ptolomej je bio grčki astronom, koji je živio u 2. stoljeću n. r. vr. Njegov je kanon ili lista kraljeva u vezi s jednim po njemu sastavljenim djelom o astronomiji. Većina novovremenih povjesničara priznaje Ptolomejeve navode o novobabilonskim kraljevima i vremenu njihova vladanja (iako je Ptolomej ispustio vladavinu Labaši-Marduka). Svoje povijesne navode Ptolomej očito temelji na izvorima iz vremena Seleukida, koje započinje preko 250 godina nakon osvajanja Babilona po Kiru. Stoga ne iznenađuje da su Ptolomejevi navodi suglasni s navodima Berossusa, babilonskog svećenika iz doba Seleukida.

Ploča Nabonida iz Harrana (NABON H 1, B): Ova suvremena ploča ili stup s natpisom otkriven je 1956. godine. Tu se spominje vladavina novobabilonskih kraljeva, Nabuhodonozora, Emil-Merodaha i Neriglissara. Vremenski navodi u vezi ta tri kralja suglasni su s kanonom Ptolomeja.

VAT 4956: To je ploča s klinastim pismom, koja sadrži astronomske navode, koji bi mogli datirati iz godine 568. pr. n. r. vr. Na ploči stoji da zapažanja potječu iz 37. godine Nabuhodonozora. To bi bilo suglasno s kronologijom, prema kojoj 18. godina njegova vladanja pada u godinu 587/586. pr. n. r. vr. No, priznaje se da je ploča duplikat učinjen u 3. stoljeću pr. n. r. vr. Stoga je moguće da su povijesne informacije na toj ploči samo izraz gledišta, zastupanog u doba Seleukida.

Poslovne ploče: Pronađeno je tisuće novobabilonskih ploča s klinastim pismom, na kojima su bili zabilježeni jednostavni poslovi, a katkada navedena i godina babilonskog kralja koji je vladao u vrijeme zaključivanja dotičnog posla. Ploče te vrste, pronađene su u vezi svih godina vladanja poznatih novobabilonskih kraljeva, priznatih u kronologiji tog vremena.

Gledano sa svjetovnog stajališta, izgleda da ti dokazi jednoznačno ukazuju na točnost novobabilonske kronologije, prema kojoj 18. godina Nabuhodonozora (i razorenje Jeruzalema) pada u 587/586. godinu pr. n. r. vr. Ipak, nijedan povjesničar ne može poreći da slika koju trenutno imamo o babilonskoj povijesti može biti zabludna ili kriva. Tako je na primjer poznato da su u starom vijeku svećenici i kraljevi ponekad mijenjali isprave u određenu svrhu. Čak ako je otkriveni činjenični materijal ispravan, moguće je da ga današnji učenjaci krivo protumače ili da je toliko nepotpun da bi mogao drastično izmijeniti dotada otkriveni materijal o kronologiji tog vremena.

Očito svjestan te činjenice, profesor Edward F. Campbell mlađi, piše slijedeće upozorenje u uvodu tabele, koja sadrži novobabilonsku kronologiju: “Samo je po sebi razumljivo da su te liste samo privremene, što više proučavamo komplicirane pojedinosti kronoloških problema starog vijeka na Bliskom Istoku, to manje smatramo konačnim bilo koje opisivanje. Iz tog razloga možemo riječ otprilike upotrebljavati mnogo slobodnije, nego smo to do sada činili” (The Bible and the Ancient Near East, 1965., strana 281).

Kršćani koji vjeruju Bibliji, uvijek su iznova mogli utvrditi da su se biblijska svjedočanstva uvijek oduprla kritici, pokazavši se tako točnima i vjerodostojnima. Oni su shvatili da Biblija, inspirirana Riječ Božja, može biti upotrijebljena kao mjerilo prema kojem je moguće mjeriti svjetovne povijesne izvještaje i gledišta (2. Timoteju 3:16, 17). Iako se, primjerice, u Bibliji spominje Baltazar kao babilonski kralj, učenjaci su stoljećima sumnjali u to, jer nisu postojali svjetovni dokumenti u kojima bi bilo spomenuto nešto o postojanju te osobe ili o njezinom položaju. No, arheolozi su konačno otkrili svjetovne dokumente, koji su potvrdili Bibliju. Da, unutrašnji sklad Biblije, kao i brižljivost njenih pisaca, također i u vezi vremenskih navoda, toliko govore njoj u prilog, da je kršćanin smatra autoritetom, ispred gledišta svjetovnih povjesničara, koja su podložna stalnim promjenama.

No, kako nam Biblija pomaže razumjeti kada je bio razoren Jeruzalem i u kojoj se mjeri njezina proročanstva razlikuju od svjetovne kronologije?

Prorok Jeremija je prorekao da će Babilonci razoriti Jeruzalem, a grad i zemlju pretvoriti u pustoš (Jeremija 25:8, 9). Dodao je: “Sva će se zemlja pretvoriti u pustoš i pustinju, i svi će narodi služiti kralju babilonskom sedamdeset godina” (Jeremija 25:11, ST). Tih je 70 godina završilo kada je Kir Veliki, prve godine svog vladanja, oslobodio Židove, dozvolivši im da se vrate natrag u svoju domovinu (2. Dnevnika 36:17-23). Mi vjerujemo da, prema najjednostavnijem tumačenju Jeremije 25:11 i drugih tekstova, 70 godina započinje razaranjem Jeruzalema po Babiloncima i ostavljanjem Judejske zemlje pustom (Jeremija 52:12-15, 24-27; 36:29-31).

Oni koji se prije svega oslanjaju na svjetovne informacije o vremenu, priznaju, da, ako je Jeruzalem razoren 587/586. g. pr. n. r. vr., sigurno nije prošlo 70 godina do osvajanja Babilona i puštanja Židova natrag u njihovu domovinu, po Kiru. U nastojanju da usuglase svoja objašnjenja oni tvrde, da se Jeremijino proročanstvo počelo ispunjavati 605. g. pr. n. vr. Prema navodima nekih kasnijih pisaca, Berossus je rekao da je Nabuhodonozor nakon bitke kod Karkemiša proširio babilonski utjecaj na cijelu Siriju i Palestinu, te da je na svom povratku u Babilon (605. g. pr. n. r. vr. — godine u kojoj stupa na vlast), odveo židovske zarobljenike u progonstvo. Prema tom gledištu, 70-togodišnje babilonsko zarobljeništvo započelo je 605. pr. n. r. vr., a odgovarajuće tome isteklo 535. pr. n. r. vr.

Međutim, takvo izlaganje prate mnogobrojne teškoće:

Iako Berossus tvrdi da je Nabuhodonozor zarobio Židove u godini svog stupanja na vlast, ne postoje nikakvi dokumenti s Klinastim pismom, koji bi to potvrdili. No, još je značajnija činjenica da se u Jeremiji 52:28-30 izvještava kako je Nabuhodonozor odvodio u sužanjstvo 7. 18. i 23., godine ali se ništa takovog ne kaže za godinu njegova stupanja na vlast. Židovski povjesničar Josip piše da je Nabuhodonozor one godine u kojoj pobjeđuje kod Karkemiša, osvojio cijelu Siriju i Palestinu “osim Judeje”. On, dakle, protuslovi Berossusovoj tvrdnji da je 70-togodišnje zarobljeništvo Židova započelo u godini Nabuhodonozorova stupanja na vlast. (Židovske starine X, vi, 1).

Osim toga, opisujući razorenje Jeruzalema po Babiloncima, Josip na jednom drugom mjestu kaže da “su Judeja, Jeruzalem i templ ostali pusti 70 godina” (Židovske starine X, ix, 7). On izričito kaže: “naš je glavni grad ležao pust 70 godina, do Perzijskog kralja Kira” (Protiv Apiona I, 19). To je suglasno s 2. Dnevnika 36:21 i Danijelom 9:2, prema kojim se izvještajima prorečenih 70 godina odnosi na vrijeme potpunog opustošenja zemlje. Teofil iz Antiohije, pisac iz 2. stoljeća n. r. vr.. pokazuje također da je 70-togodišnje razdoblje započelo s razorenjem templa, nakon 1. godine Sedecijine vladavine (Vidi također 2. Carevima 24:18 do 25:21).

Međutim, Biblija sadrži još jače dokaze protiv tvrdnje da je 70. godina započela 605. pr. n. r. vr., a da je Jeruzalem bio razoren 587/586. godine pr. n. r. vr. Kako smo već spomenuli, ako bi 70-togodišnje razdoblje započelo 605. pr. n. r. vr., tada bi isteklo 535. g. pr. n. r. vr. No, inspirirani pisac Biblije, Ezdra izvještava, da je 70 godina isteklo “prve godine perzijskog kralja Kira”, koji je izdao proglas u vezi povratka Židova u svoju domovinu (Ezdra 1:1-4; 2. Dnevnika 36:21-23). Povjesničari priznaju da je Kir osvojio Babilon oktobra 539. g. pr. n. r. vr., te da prva godina njegova vladanja počinje u proljeće 538. g. pr. n. r. vr. Ako je, dakle, Kir izdao proglas prve godine svog vladanja, Židovi su lako mogli biti u svojoj domovini u sedmom mjesecu (tišri), kako to čitamo u Ezdri 3:1. A to se dogodilo oktobra 537. g. pr. n. r. vr.

Ipak, ne postoji nikakva razumna mogućnost da bi se prva Kirova godina protegnula od 538. do 535. godine pr. n. r. vr. Neki su, da bi objasnili problem, tvrdili kako su Ezdra i Danijel s nekog posebnog židovskog gledišta govorili o “prvoj godini Kira”, s gledišta koje se razlikuje od službenog brojenja godina Kirova vladanja. Međutim, za to nema nikakve podloge, jer su kako jedan nežidovski namjesnik, tako i dokumenat iz perzijskog arhiva, suglasni u tome da je proglas izdan u prvoj godini Kirova vladanja, kako to biblijski pisci savjesno i jasno izvještavaju (Ezdra 5:6, 13; 6:1-3; Danijel 1:21; 9:1-3).

Jehovino “dobro obećanje” u vezi je sa 70-togodišnjim razdobljem, jer on je rekao:

“Jer ovako govori Jahve: Istom kad se Babilonu ispuni onih sedamdeset godina, ja ću vas pohoditi, te vam ispuniti dobro obećanje da ću vas vratiti na ovo mjesto” (Jeremija 29:10, ST).

Danijel se oslonio na to obećanje. Bio je uvjeren da 70 godina nije bio neki “okrugli broj”, nego da je to točan navod na koji se mogao osloniti (Danijel 9:1, 2). A to se i potvrdilo.

Jednako tako smo i mi spremni dati se u prvom redu voditi po Riječi Božjoj, umjesto po kronološkim navodima, koji se uglavnom temelje na svjetovnim izvorima, a protuslove se Bibliji. Prema najjednostavnijem i najočitijem razumijevanju raznih biblijskih proročanstava, 70-togodišnje razdoblje započelo je potpunim opustošenjem Judeje, nakon razorenja Jeruzalema (Jeremija 25:8-11; 2. Dnevnika 36:20-23; Danijel 9:2). Dakle, brojimo li unatrag od 537. g. pr. n. r. vr.. kada su se Židovi vratili natrag u svoju domovinu, dolazimo do 607. godine pr. n. r. vr. To je godine Nabuhodonozor (u 18. godini svog vladanja), razorio Jeruzalem, skinuo s prijestolja kralja Sedeciju, učinivši tako kraj dinastiji judejskih kraljeva, koji su bili na prijestolju u zemaljskom Jeruzalemu (Ezehijel 21:19-27).