Na bojnom polju Harmagedona bit će dovedeni u samoubilačku zabunu neprijatelji Jehovinog “pomazanika” i njegovih suradnika. U proročanskoj viziji toga, moleći se, prorok Habakuk kaže Jehovi kao ratniku:

“Kopljima si izbo vođu ratnika njegovih, koji navališe da nas s radošću satru, kao da će potajice proždrijet ubogoga.

(Hab. 3:14, 15, ST).

Kad Habakuk govori o međunarodnom pokušaju da “me satru” žestokom snagom, govori o sebi, predstavljajući pri tome Jehovinog “pomazanika”, njegov narod kojeg treba spasiti od napadača. Kao pljačkaši, koji leže i čekaju na žrtvu u zasjedi, tako će i nacije raspoređene po trupama u Harmagedonu jurnuti na Jehovinog “pomazanika” i “veliko mnoštvo” drugih obožavatelja da ih sve unište kao što su uništili religiozni “Babilon veliki”. “Jako radostan” neprijatelj je uvjeren da će smaknuti Jehovine obožavatelje, koji izgledaju poput “unesrećenog”.

Jehovu ništa neće iznenaditi. On neće dovesti svog potištenog “pomazanika” i njegove vjerne suradnike u bilo koju neprijateljsku zasjedu. Kad će te nacije koje su protiv Boga, naglo krenuti da razbiju one koji objelodanjuju pravu religiju, tada će Bog okrenuti oružje napadačkih nacija protiv njih samih, da se bore između sebe. Jehovini neprijatelji upotrijebit će vlastita vojna koplja da probodu glave svojih ratnika.