Moraju li svi pravi kršćani biti Božji sluge?
“A sve je od Boga koji nas je preko Krista izmirio sa sobom i dao nam službu pomirenja” (2. KORINĆANIMA 5:18, NS).
1. Što se može reći za svećeničku klasu u skupštini Pavlovog doba?
“NIJE postojala razlika između svećenika i laika (u danima apostola Pavla), jer nije ni bilo svećenstva”. Ovom iznenađujućom izjavom, koja se pojavila u londonskom Times (Tajmsu), skreće se pažnja na temeljnu istinu o ranom kršćanstvu. Tada nije bilo podjele na svećenike i laike. Znači li to da kršćanska skupština nije imala vidljivog vodstva? I da nije bilo ni u kom smislu Božjih slugu?
2. Kakvo vodstvo je postojalo u ranoj skupštini? (Filipljanima 1:1).
2 Neko vrijeme nakon Duhova 33. g. n. r. vr., kada je broj pomazanih kršćana porastao na tisuće, bilo je potrebno postaviti u svakoj skupštini sposobne muškarce, koji će služiti kao nadglednici i sluge pomoćnici. Ipak oni nisu oblikovali svećeničku klasu. Njihovo imenovanje nije ovisilo o završenom sveučilištu ili seminaru. Oni nisu bili plaćeni za svoje službe. To su bili ponizni muževi sa duhovnim sposobnostima imenovani duhom svetim da se brinu o stadu. Da li su oni bili jedini koji su propovijedali ‘dobru vijest o Kraljevstvu’? Jesu li oni bili jedini sluge Božji u skupštini? (Matej 24:14; Djela apostolska 20:17, 28; 1. Petrova 5:1-3; 1. Timoteju 3:1-10).
3, 4. Tko je imao, prema Pavlovim riječima, udjela u kršćanskoj službi Bogu?
3 Odgovore na ova pitanja nalazimo u savjetu koji je Pavao napisao u pismima kršćanima Korinta. Obrati pažnju na uvodne riječi njegovog drugog pisma: “Pavao ... skupštini Božjoj u Korintu zajedno sa svim svetima koji su u cijeloj Ahaji.” Nema sumnje, da je pisao cijeloj grupi pomazanih kršćana u Korintu i Ahaji, a ne samo onima koji su preuzeli vodstvo. Zato se njegove riječi o kršćanskoj službi Bogu odnose na “sve svete”. Pavao je pošao od svoje i Timotejeve djelatnosti kada je pisao: “Zato, imajući ovu službu po milosti koja nam je ukazana, ne sustajemo.” “A sve je od Boga, koji nas je preko Krista izmirio sa sobom i dao nam službu pomirenja ... Mi smo stoga poslanici umjesto Krista, kao da Bog usrdno opominje preko nas.” “Mi ničim ne dajemo nikakvog povoda za spoticanje, da se ne bi našoj službi prigovaralo, nego preporučujemo sami sebe u svemu kao Božji sluge — velikom strpljivošću” (2. Korinćanima 1:1; 4:1; 5:18-20; 6:3, 4, NS).
4 Prema ovim riječima svaki pomazani kršćanin mora biti Božji sluga i poslanik umjesto Krista. Zašto? Jer je svijet radi svog grijeha ‘otuđen od života koji pripada Bogu’ i potrebna mu je služba pomirenja da bi poslušni i vjerni ljudi svih naroda mogli imati dobar odnos sa suverenim gospodinom Jehovom, preko Krista (Efežanima 4:18; Rimljanima 5:1, 2).
5, 6. Kako je Pavao potvrdio to stanovište u svom pismu Rimljanima?
5 Pavao je pisao skupštini u Rimu: “Nego što ona (Božja Riječ) govori? ‘Blizu ti je riječ, u tvojim ustima i u tvom srcu’, to jest ‘riječ’ vjere koju mi propovijedamo. Zato ako javno objavljuješ tu ‘riječ u svojim ustima’, da je Isus Gospodin, i vjeruješ u svom srcu da ga je Bog uskrsnuo iz mrtvih, bit ćeš spašen. Jer, srcem se vjeruje za pravdu, a ustima se javno izjavljuje za spasenje” (Rimljanima 10:8-10, NS).
6 Da li je Pavao uputio ove riječi samo nekolicini izabranih? Njegove uvodne riječi pokazuju nešto drugo jer je pisao: “Svima u Rimu kao Božjim ljubljenima”. I nastavlja: “Zahvaljujem svome Bogu kroz Isusa Krista za sve vas, jer se o vašoj vjeri govori po svemu svijetu.” Jasno je, da je Pavao uputio cijeloj skupštini svoj savjet i ohrabrenja, uključujući i 10. poglavlje. Svima se pružila prednost davanja javnog priznanja. U stvari, on je potkrijepio svoje dokazivanje slijedećim riječima: “Kako će prizvati onoga u koga nisu povjerovali? A kako će vjerovati u onoga za koga nisu čuli? Kako će opet čuti bez propovjednika? A kako će opet propovijedati, ako ne budu poslani? Baš kao što je napisano: ‘Kako su ljupke noge onih koji objavljuju dobru vijest o dobrim stvarima!’” (Rimljanima 1:7, 8; 10:14, 15, NS).
7. Kako se razlikuje pravo kršćanstvo od ostalih religija? (Luka 19:36-40).
7 Kako je to samo ohrabrujuće za sve pomazane kršćane! To znači da bi se svi oni trebali radovati što mogu objavljivati drugima kraljevsku vijest spasenja. Da, slikovito govoreći, njihove noge mogu i moraju biti “ljupke” u Božjim očima. Zašto? Jer pravo kršćanstvo nije nikakva religija okrenuta sama sebi, koja vodi samozadovoljstvu, povučenosti i zavjetima šutnje. Naprotiv, ono promiče djelotvornu kršćansku službu Bogu koja se pokazuje u riječima i u djelima. Koliko je Pavao bio toga svjestan vidljivo je iz jedne njegove izjave: “Teško meni ako ne objavljujem dobru vijest!” (1. Korinćanima 9:16, NS; Izaija 52:7).
8. Koja se važna pitanja tiču sada mnogih?
8 A što je sa milijunima pravih kršćana, koji nisu pomazani svetim duhom jer se nadaju vječnom životu na Zemlji, a ne na nebu? Moraju li i oni biti Božji sluge? (Psalam 37:29; 2. Petrova 3:13).
Jesu li pripadnici “velikog mnoštva” Božji sluge?
9. U kojoj djelatnosti sudjeluju pripadnici “velikog mnoštva”?
9 U Otkrivenju nalazimo odgovor na ta pitanja. Na primjer, nakon što je vidio u viziji pomazanu skupštinu od 144 000, Ivan kaže: “Nakon toga ja vidjeh i gle, veliko mnoštvo koje ni jedan čovjek ne može izbrojiti, iz svih nacija i plemena i naroda i jezika stajaše pred prijestoljem i pred Janjetom, ogrnuto u duge bijele odore, s palminim grančicama u rukama. I uzvikivahu neprestano jakim glasom ove riječi: ‘Spasenje zahvaljujemo našem Bogu koji sjedi na prijestolju, i Janjetu.’” Ti koji se sada sakupljaju za preživljavanje velike nevolje sigurno ne kriju da su kršćani. Oni objavljuju “snažnim glasom” odakle dolazi njihovo spasenje. Kako to oni čine danas? Između ostalog time što pomažu malom ostatku pomazanih ispunjavati druga važna proročanstva i zapovijedi u vezi Božje službe (Otkrivenje 7:9, 10, 14, NS).
10, 11. a) Koju zapovijed je Isus dao svojim sljedbenicima prije svog uzašašća na nebo? b) Koje se proročanstvo mora ispuniti u naše vrijeme?
10 Ovo bezbrojno mnoštvo, na primjer, igra važnu ulogu u izvršenju Isusove zapovijedi o propovijedanju i poučavanju, koju je dao u Galileji svojim vjernim učenicima. Tom prilikom Isus je rekao: “Dana mi je sva vlast na nebu i na Zemlji. Pođite stoga i načinite učenike iz ljudi sviju nacija, krstite ih u ime Oca i Sina i duha svetoga, i poučite ih da drže sve što sam vam zapovjedio.” Ovaj nalog nije dobilo neko izabrano svećenstvo nego svi kršćani (Matej 28:18-20, NS; 1. Korinćanima 15:6).
11 Isusova zapovijed je također usko povezana s proročanstvom o ‘svršetku sustava stvari’. On je izjavio: “Ova dobra vijest o Kraljevstvu propovijedat će se po cijeloj nastanjenoj zemlji za svjedočanstvo svim narodima; i tada će doći kraj.” Kako se pristupilo tom izazovnom zadatku — propovijedati vijest o Kraljevstvu diljem svijeta u razdoblju jednog naraštaja? Svakako, nekoliko tisuća pomazanih kršćana čiji broj stalno opada, ne bi mogli sami izvršiti ovo djelo kojim se spašavaju životi. Bilo bi to neostvarivo (Matej 24:3, 14, NS; Luka 21:32).
12. Što pomazanici danas radosno priznaju?
12 Pomazani ‘Kristovi sunasljednici’ radosno priznaju ulogu koju igra “veliko mnoštvo”, više od dva milijuna Božjih slugu, koji su za relativno kratko vrijeme, proširili dobru vijest o Kraljevstvu diljem svijeta. Već u 1930-im godinama prihvatili su mnogi pravi kršćani odgovornost vršenja službe Bogu u drugim zemljama i ponudili se za službu tamo gdje je vladala veća potreba. Zahvaljujući samopožrtvovnom primjeru te braće i sestara, bili oni pomazanici ili “druge ovce”, djelo Kraljevstva je uhvatilo čvrste korijene u mnogim zemljama Evrope, Afrike, Azije i američkog kontinenta (Rimljanima 8:17).
13. a) Kako je Jehova ubrzao djelo od 1943? (Izaija 60:22). b) Kakav udio u misionarskoj djelatnosti imaju pripadnici “velikog mnoštva”?
13 Razred “vjernog i razboritog roba”, koga čine pomazani kršćani, uvidio je prije 1943. godine potrebu osnivanja misionarske škole, gdje bi se kršćanski sluge Božji dodatno ‘školovali i pripremali u mnogim drugim zemljama započeti i ubrzati djelo propovijedanja. Od otvaranja škole Galad (“Galad” znači na hebrejskom “mnogo svjedočanstva”) godine 1943. pa do 4. ožujka 1984., školovalo se oko 6 100 misionara koji su uglavnom poslani u inozemna područja diljem svijeta. Samo 292 (4,8 posto) polaznika škole Galad očitovali su se kao članovi razreda pomazanika, tako je većina tih posebno školovanih Božjih slugu pripadalo “velikom mnoštvu”. Kao i ostali svjedoci diljem svijeta, oni su prihvatili kršćansku službu Bogu kao sastavni dio svog kršćanskog života, kada su se predali Jehovi preko Isusa Krista (Matej 24:45-47; Jevrejima 10:7).
Poziv — na čemu je temeljen?
14, 15. Na čemu se temelji kršćanski poziv za službu Bogu? (Matej 22:37-40).
14 Znači li to da kršćanin ima osobno pozvanje, ili poziv od Boga za tu službu? Istina je da neki u kršćanstvu ističu svoj “poziv” kao snažno osjećajno iskustvo, kao da ih je Bog neposredno pozvao u svoju službu. No, da li se kršćanska služba Bogu uglavnom temelji na nečemu tako nepostojanom poput osjećaja?
15 Na čemu se temelji sveta služba Bogu po riječima apostola Pavla? On je pisao: “Zaklinjem vas stoga, braćo, po samilosti Božjoj da prinesete svoja tjelesa kao žrtvu živu, svetu i prihvatljivu Bogu, kao svetu službu u snazi vašeg razuma (“da to bude vaša umna služba Bogu”, dr. Čarnić).” Da, sveta služba Bogu se temelji na razumu. Zašto? Jer se nečije predanje Jehovi i osoban odnos prema njemu temelje na poznavanju pravog Boga. Zato poziv nekog kršćanina da služi Bogu, iako je sam po sebi radosno iskustvo, nije jednostavno rezultat osjećajne reakcije. Taj poziv ima čvrsti poticaj — ljubav prema Bogu i ljubav prema bližnjemu (Rimljanima 12:1, NS; Ivan 17:3).
16. Da li obavljanje nekog svjetskog posla puno radno vrijeme isključuje osobu da bude Božji sluga? (Djela apostolska 18:1-5).
16 No, možda se pitaš: jesu li prvi kršćani bili Božji sluge iako su puno vrijeme radili na nekom svjetskom poslu ili kao domaćice u kući? Da, bili su Božji sluge. Možda su mogli samo dio svog vremena provesti u kršćanskoj službi Bogu, propovijedajući i poučavajući, ali to je ipak bio njihov glavni životni cilj. Oni su znali da moraju kao pravi Kristovi učenici pustiti “da njihovo svjetlo svijetli”. U stvari, oni su bili zaposleni Božji sluge i to davno prije kršćanskog pokreta svećenika-radnika (Matej 5:16; 1. Petrova 2:9).
Dokaz njihove službe
17, 18. a) Koje je temeljno načelo postavio Isus u vezi pravih kršćana? b) Koja je prava preporuka Božjeg sluge?
17 Kako dokazuju Jehovini svjedoci da su sluge Božji ako nemaju nikakvu diplomu ili sveučilišno zvanje? Pa, kako su dokazali prvi kršćani da su Božji sluge? Sam Krist je postavio ovo načelo: “Svako dobro drvo rađa dobar plod.” Kršćanski sluge Božji trebaju donositi ‘dobar plod’ što uključuje i sudjelovanje u djelu pravljenja učenika (Matej 7:17).
18 Apostol Pavao je to ovako objasnio: “Počinjemo li opet preporučivati sami sebe? Ili su možda potrebne, kao nekima, pismene preporuke za vas ili od vas? Vi ste naše pismo, upisano u našim srcima, koje poznaju i čitaju svi ljudi. Jer ste vi pokazali da ste pismo Kristovo, napisano po nama kao slugama, napisano ne crnilom nego duhom Boga živoga, ne na kamenim pločama, nego na mesnatim pločama, na srcima.” Kako se izvršilo to pisanje na srcima? Time što se propovijedala riječ vjere, poput sijanja sjemena, i usadila u srce. To je sjeme opet potaklo primaoca da drugima također propovijeda vijest o spasenju (2. Korinćanima 3:1-3, NS).
19. Koju neoborivu preporuku imaju Jehovini svjedoci kao sluge Božji?
19 Imaju li Jehovini svjedoci dokaz za ‘Kristovo pismo, napisano preko njih kao slugu’? Činjenice govore same za sebe. Kada su prihvatili svoje jedinstveno ime, godine 1931, propovijedalo je diljem Zemlje oko 50 000 svjedoka. Izvještaj iz 1983. godine pokazuje najveći broj od preko 2 652 000 Božjih slugu, koji propovijedaju dobru vijest o Kraljevstvu i koji su udruženi u 46 235 skupština. Danas ima skoro toliko skupština koliko je bilo Jehovinih svjedoka 1931. godine. Tijekom posljednjih desetljeća bila je istina zaista upisana na milijunima srca — što je nepobitan dokaz službe Jehovinih svjedoka (Izaija 43:10-12).
20. Što se očekuje danas od nas, kao kršćanskih slugu Božjih? Koja pitanja još traže odgovore?
20 Danas je hitnija potreba za kršćanskim Božjim slugama, negoli je ikada do sada bila. Vrijeme je kratko, a žetva je velika. Zato imamo još više razloga dokazati se kao sposobni sluge Božji, koji propovijedaju i poučavaju na produktivan način. Kako to možemo činiti? Kako možemo biti još djelotvorniji sluge Božji? Da li su od praktične vrijednosti za nas primjeri Krista i apostola? (Efežanima 5:15, 16; Matej 9:37, 38).
Točke za ponavljanje
◻ Kako znamo da su svi Kristovi pomazani sljedbenici morali biti sluge Božje?
◻ Koju ulogu igra “veliko mnoštvo” u današnjoj službi Božjoj?
◻ Na čemu se temelji kršćanski poziv na službu Božju?
◻ Koji dokaz svoje službe imaju Jehovini svjedoci?
[Slika na stranici 16]
Da li je postojao svećenički razred među kršćanima apostolskog doba?