‘Bježite u brda’

Onima, koji su iskreno obožavali Boga, Isus je uputio ove riječi: “Zato, kada vidite, da na svetom mjestu stoji odvratna stvar, koja prouzrokuje pustoš, o kojoj govori prorok Danijel (neka čitalac upotrijebi sposobnost razlučivanja), tada neka bježe u gore koji budu u Judeji. Tko bude na krovu, neka ne silazi da uzme dobra iz svoje kuće; a tko bude u polju, neka se ne vraća u kuću da uzme ogrtač. Teško trudnicama i dojiljama u te dane!” (Matej 24:15-19, NS).

Zašto je Isus poticao svoje sljedbenike na takvu žurbu i ‘bježanje u brda’? On kaže: “Tada će biti velika nevolja, kakve nije bilo od početka svijeta do sada, ne, niti će je ikada više biti. I kad se ti dani ne bi skratili, zaista se nijedno tijelo ne bi spasilo; ali zbog izabranih skratit će se ti dani” (Matej 24:21, 22, NS).

A što je Isus mislio, kada je govorio o ‘odvratnoj stvari koja prouzrokuje pustoš, a stoji na svetom mjestu’? Što je mislio kad je govorio o ‘velikoj nevolji’ i o ‘tijelu’ koje će biti spašeno? Zašto će se nevolja skratiti ‘zbog izabranih’?

Ispunjenje u prvom stoljeću

Što se pokazalo kao stvarno ispunjenje tog proročanstva u prvom stoljeću? Obrati pažnju najprije na hitnu opomenu bježati u gore ‘kad vidite da na svetom mjestu stoji odvratna stvar koja prouzrokuje pustoš’.

Tko je bio taj odvratni pustošitelj? Povijest nam govori tko je prouzročio uništenje Jeruzalema. Bile su to armije (vojske) rimskog carstva. Kad te armije prvi puta opkole Jeruzalem, to je trebao biti znak za one sa ‘sposobnošću razlučivanja’ da napuste to područje. I to se dogodilo 66. godine n. r. vr. Rimske vojske pod generalom Cestiusom Galusom opkolile su Jeruzalem, i zauzele čak i zid templa potkopavši ga. Lako su mogle zauzeti cijeli grad.

Dakle, rimske vojske su stajale na ‘svetom mjestu’. (Usporedi Matej 4:5; 27:53.) Čak su i otpali Židovi smatrali Jeruzalem i njegovu okolicu ‘svetima’. Za Židove je bilo odvratno prisustvo te vojske na ‘svetom mjestu’.

A onda, iz nekih, povjesničarima nejasnih razloga, general Galus povlači svoju vojsku i odustaje od opsjedanja. To je bio znak koga je Isus prorekao. Došlo je vrijeme za početak bijega njegovim sljedbenicima, ‘izabranicima’. Shvativši hitnost vremena, brzo su napustili Jeruzalem i cijelu Judeju, kao što je Isus i savjetovao. Povjesničar Euzebije kaže, da su prešli rijeku Jordan i došli blizu Pela koje se nalazi u brdovitom području Galada.

Jeruzalem opustošen

Nekoliko godina kasnije, 70. g. n. r. vr., vratile su se u Judeju rimske vojske pod generalom Titom i opkolile Jeruzalem. No, u to su vrijeme svi ‘izabrani’ kršćani već bili daleko od ‘svetog grada’. I tako, kad su Rimljani sada ponovo opkolili Jeruzalem, nitko više nije imao prilike pobjeći na sigurno mjesto (Luka 19:43, 44).

Nakon kratkog opsjedanja od četiri mjeseca i dvadeset i pet dana, rimske vojske su porušile grad i templ. Povjesničar Josip, očevidac tog događaja, procjenjuje, da je bilo oko 1 100 000 mrtvih i 97 000 zarobljenih. Brojke su bile velike zato, jer nevjerni Židovi nisu poslušali Isusovo upozorenje za bjekstvo. Oni su postupili upravo suprotno. Za vrijeme religioznog blagdana nagrnuli su u Jeruzalem i bili svi uhvaćeni u zamku kada su Rimljani iznenada opkolili grad.

Činjenica da su ‘izabrani’ kršćani već odavno napustili Jeruzalem značila je, da se Bog nije morao brinuti za njihovu sigurnost. Oni su već izbjegli tom uništenju. Bog je mogao dozvoliti Rimljanima da uđu u Jeruzalem i brzo izvrše njegov sud. Tako su se zbog izabranih kršćana, koji su već bili izvan Jeruzalema brzo završili ti dani nevolje, jer su bili ‘skraćeni’. To je omogućilo ‘tijelu’, naime, onim 97 000 preživljavanje.

Ta ‘velika nevolja’ 70. g. n. r. vr. je bila najstrašnija nesreća, koja se ikada sručila na Jeruzalem. Donijela je konačan kraj gradu i njegovom templu, koga su Židovi izgradili, a i religioznom sistemu vezanom za njega.

No, kakve veze ima taj događaj iz drevne povijesti sa događajima dvadesetog stoljeća u kome mi živimo? Prilično velike.

“Sveto mjesto” i ‘odvratna stvar’

Božje Kraljevstvo je kao prauzor vladalo u Jeruzalemu od 1070. do 607. pr. n. r. vr. Ono je predstavljalo Božji suverenitet na Zemlji. Babilonci su zatim svrgnuli tu Davidovu dinastiju. Sve do današnjeg dana nije više zavladalo nikakvo kraljevstvo u Jeruzalemu. Međutim, Jeruzalem je prestao biti gažen na takav način. Božji suverenitet vrši se sada preko ‘nebeskog Jeruzalema’, obećanog Mesijinog Kraljevstva, Krista Isusa. Biblijska kronologija, ispunjenje proročanstva i svjedočanstvo povjesničara, sve to zajedno ukazuje, da je 1914. godina označila svršetak ‘određenih vremena naroda’ i početak razdoblja “tjeskobe među narodima” (Jevrejima 12:22; Luka 21:24-26; Otkrivenje 11:15).

‘Nebeski Jeruzalem’ zastupljen po vjernim pomazanim kršćanima na Zemlji sada zauzima “sveto mjesto”. No, jesu li to priznali zemaljski narodi? Daleko od toga!

1919. osnovali su osmog biblijskog kralja, a vodeći svećenici su izjavili da je on “politički izraz Božjeg Kraljevstva na Zemlji”. Na isti način su religiozni vođe označili i nasljednika osmog biblijskog kralja koji je bio osnovan 1945., kao jedina nada za trajan mir. Tako je svećenstvo željelo imati taj od ljudi načinjen privremeni nadomjestak da stoji na ‘svetom mjestu’, gdje može sada s pravom djelovati samo Božje Kraljevstvo pod njegovim Kristom. To je uistinu ‘odvratna stvar’ u očima Boga i svih pravdoljubivih ljudi!

Međutim, dok se približavamo od Boga određenom vremenu uništenja sadašnjeg zlog sustava, ‘odvratna stvar’, osmi biblijski kralj, postaje opasnost i za samu svjetsku religiju. Zašto? Zapaža se, da su u toj organizaciji sa mnogobrojnim narodima, ateističke zemlje napale područje religije. Osobito su te bezbožne snage postale opasnost za nastavljanje djelovanja kršćanskih religija, kao na primjer, u Kini, Sovjetskom Savezu i drugim istočnoevropskim državama. Ti dijelovi tog “kralja”, koji teže za vlašću, ugrožavaju sada ‘sveto mjesto’ na koje kršćanstvo polaže pravo. To (sveto mjesto) predstavlja sve što kršćanske religije smatraju svetim — svoje područje djelovanja, svoje organizacije, svoje crkve i druge stvari, kao i svoje pravo vladanja životima svojih ljudi. Kakav će biti kraj tog sukoba?

Prorečeno je, da će suvremeni pustošitelj, osmi kralj, ‘divlja zvijer sa sedam glava i deset rogova’, ‘opustošiti i svući do gola’ krivu religiju, i ‘potpuno je spaliti vatrom’ (Otkrivenje 17:3, 16). Njihovo takvo postupanje neće biti učinjeno iz ljubavi prema Bogu, kao što nije bilo ni u slučaju starog Rima. Suvremena ‘odvratna stvar’ uključuje sada mnoge narode koji mrze Boga, njegovu kraljevsku vladavinu i narod koji nosi Božje ime, Jehova. Dakako, taj suvremeni pustošitelj pripada sadašnjem sustavu stvari kojim upravlja Sotona, Đavo (Luka 4:5-8; 2. Korinćanima 4:4; Matej 6:9, 10).