‘Bježite u brda’

Onima, koji su iskreno obožavali Boga, Isus je uputio ove riječi: “Zato, kada vidite, da na svetom mjestu stoji odvratna stvar, koja prouzrokuje pustoš, o kojoj govori prorok Danijel (neka čitalac upotrijebi sposobnost razlučivanja), tada neka bježe u gore koji budu u Judeji. Tko bude na krovu, neka ne silazi da uzme dobra iz svoje kuće; a tko bude u polju, neka se ne vraća u kuću da uzme ogrtač. Teško trudnicama i dojiljama u te dane!” (Matej 24:15-19, NS).

Zašto je Isus poticao svoje sljedbenike na takvu žurbu i ‘bježanje u brda’? On kaže: “Tada će biti velika nevolja, kakve nije bilo od početka svijeta do sada, ne, niti će je ikada više biti. I kad se ti dani ne bi skratili, zaista se nijedno tijelo ne bi spasilo; ali zbog izabranih skratit će se ti dani” (Matej 24:21, 22, NS).

A što je Isus mislio, kada je govorio o ‘odvratnoj stvari koja prouzrokuje pustoš, a stoji na svetom mjestu’? Što je mislio kad je govorio o ‘velikoj nevolji’ i o ‘tijelu’ koje će biti spašeno? Zašto će se nevolja skratiti ‘zbog izabranih’?

Ispunjenje u prvom stoljeću

Što se pokazalo kao stvarno ispunjenje tog proročanstva u prvom stoljeću? Obrati pažnju najprije na hitnu opomenu bježati u gore ‘kad vidite da na svetom mjestu stoji odvratna stvar koja prouzrokuje pustoš’.

Tko je bio taj odvratni pustošitelj? Povijest nam govori tko je prouzročio uništenje Jeruzalema. Bile su to armije (vojske) rimskog carstva. Kad te armije prvi puta opkole Jeruzalem, to je trebao biti znak za one sa ‘sposobnošću razlučivanja’ da napuste to područje. I to se dogodilo 66. godine n. r. vr. Rimske vojske pod generalom Cestiusom Galusom opkolile su Jeruzalem, i zauzele čak i zid templa potkopavši ga. Lako su mogle zauzeti cijeli grad.

Dakle, rimske vojske su stajale na ‘svetom mjestu’. (Usporedi Matej 4:5; 27:53.) Čak su i otpali Židovi smatrali Jeruzalem i njegovu okolicu ‘svetima’. Za Židove je bilo odvratno prisustvo te vojske na ‘svetom mjestu’.

A onda, iz nekih, povjesničarima nejasnih razloga, general Galus povlači svoju vojsku i odustaje od opsjedanja. To je bio znak koga je Isus prorekao. Došlo je vrijeme za početak bijega njegovim sljedbenicima, ‘izabranicima’. Shvativši hitnost vremena, brzo su napustili Jeruzalem i cijelu Judeju, kao što je Isus i savjetovao. Povjesničar Euzebije kaže, da su prešli rijeku Jordan i došli blizu Pela koje se nalazi u brdovitom području Galada.

Jeruzalem opustošen

Nekoliko godina kasnije, 70. g. n. r. vr., vratile su se u Judeju rimske vojske pod generalom Titom i opkolile Jeruzalem. No, u to su vrijeme svi ‘izabrani’ kršćani već bili daleko od ‘svetog grada’. I tako, kad su Rimljani sada ponovo opkolili Jeruzalem, nitko više nije imao prilike pobjeći na sigurno mjesto (Luka 19:43, 44).

Nakon kratkog opsjedanja od četiri mjeseca i dvadeset i pet dana, rimske vojske su porušile grad i templ. Povjesničar Josip, očevidac tog događaja, procjenjuje, da je bilo oko 1 100 000 mrtvih i 97 000 zarobljenih. Brojke su bile velike zato, jer nevjerni Židovi nisu poslušali Isusovo upozorenje za bjekstvo. Oni su postupili upravo suprotno. Za vrijeme religioznog blagdana nagrnuli su u Jeruzalem i bili svi uhvaćeni u zamku kada su Rimljani iznenada opkolili grad.

Činjenica da su ‘izabrani’ kršćani već odavno napustili Jeruzalem značila je, da se Bog nije morao brinuti za njihovu sigurnost. Oni su već izbjegli tom uništenju. Bog je mogao dozvoliti Rimljanima da uđu u Jeruzalem i brzo izvrše njegov sud. Tako su se zbog izabranih kršćana, koji su već bili izvan Jeruzalema brzo završili ti dani nevolje, jer su bili ‘skraćeni’. To je omogućilo ‘tijelu’, naime, onim 97 000 preživljavanje.

Ta ‘velika nevolja’ 70. g. n. r. vr. je bila najstrašnija nesreća, koja se ikada sručila na Jeruzalem. Donijela je konačan kraj gradu i njegovom templu, koga su Židovi izgradili, a i religioznom sistemu vezanom za njega.

No, kakve veze ima taj događaj iz drevne povijesti sa događajima dvadesetog stoljeća u kome mi živimo? Prilično velike.

‘Bježite u brda’

Kad se 1945. pojavio novovremeni osmi biblijski kralj, odmah je u svojoj sredini imao bezbožne narode. Tako je dani znak bio još snažnije obnovljen, kako bi ljudi iskrena srca slijedili Isusovo upozorenje i počeli ‘bježati u brda’ (Matej 24:16; Otkrivenje 7:9, 10; 18:4).

Što su danas ta simbolična brda? Ona su od Boga pruženo utočište, Jehovina priprema za zaštitu svog naroda na zemlji u vrijeme ‘velike nevolje’ opisane u Otkrivenju 7:1, 14. Ta su brda poistovjećena sa Jehovinom teokratskom organizacijom, koju predstavlja danas na Zemlji prava kršćanska skupština (1. Timoteju 3:15). Ta skupština predvodi u pravom obožavanju na ‘gori doma Jehovina’ u ‘posljednjem dijelu dana’ (Izaija 2:2, 3). U Pričama Salamunovim 18:10 čitamo slične riječi: “Ime Jehovino čvrsta je kula. U nju utrčava pravednik i biva zaštićen” (NS).

Bježati k Božjoj organizaciji i njenom uzvišenom čistom obožavanju, također znači bježati iz organiziranih krivih religija ovoga svijeta, prekidajući sve veze s njima. To znači poistovjetiti se s pravim Jehovinim slugom i učenikom Isusa Krista.

Ne oklijevaj

Nitko ne bi trebao oklijevati s bježanjem, oslanjajući se na usporedbu o povlačenju rimskih vojski 66. g. n. r. vr., misleći da će biti dosta vremena za bjekstvo. Ne očekuje se, da će doći do takvog povijesnog razvoja, jer sada nije potrebno bježati na neko drugo područje. Umjesto toga, trebalo bi nam biti dovoljno upozorenje, da se osmi biblijski kralj pojavio nakon Prvog svjetskog rata i da se 1945. ponovo pojavila ta ‘divlja zvijer’ u obliku novovremene osme svjetske sile.

Sada je krajnje hitno za bježanje. Zašto? Jer događaji pokazuju, da će ‘odvratna stvar’ uskoro opustošiti “sveto mjesto”, područje na koje polažu pravo crkve nazovi kršćanstva i tako označiti početak ‘velike nevolje’.

Budući da će prije početka ‘velike nevolje’ biti pronađeni oni koji je trebaju preživjeti, Jehova neće trebati dozvoliti dugačko, otegnuto ‘opsjedanje’. To će uistinu biti, kako je Isus prorekao, vrijeme najveće nevolje u cijeloj ljudskoj povijesti. No, ono će biti relativno kratko, bit će ‘skraćeno’, kao što je bilo opsjedanje Jeruzalema, budući da će Božji ‘izabranici’ već pobjeći.

“Svijet sa svojom požudom prolazi, a tko tvori volju Božju ostaje zauvijek”, piše u 1. Ivanovoj 2:17 (NS). Dakle, oni koji tvore ‘volju Božju’, obožavajući ga ispravno su ‘tijelo’ koje će preživjeti ‘dolazeću veliku nevolju’. Kao što pokazuje Otkrivenje 7:9-17, takvi sačinjavaju ‘veliko mnoštvo’ iz svih naroda.

Što će biti sa onima, koji ne slijede sadašnja upozorenja i ne koriste priliku za bježanje u Jehovina ‘brda’? Na to nam jasno odgovara proročanstvo iz 2. Solunjanima 1. poglavlje od 7. do 9. stavka govoreći: “Kad se u plamenom ognju objavi s neba Gospodin Isus sa svojim moćnim anđelima, osvetit će se onima, koji ne poznaju Boga i koji ne slušaju dobru vijest o našem Gospodinu Isusu. Oni će biti kažnjeni vječnim uništenjem” (NS).

Da, zaista je hitno i treba odmah obratiti pažnju na djelo koje Bog daje da se danas vrši na Zemlji, kao ispunjenje Isusovih riječi iz Mateja 24:14: “Ova dobra vijest o Kraljevstvu propovijedat će se po cijeloj nastanjenoj zemlji za svjedočanstvo svim narodima; i tada će doći kraj.” Oni koji tome obrate pažnju i pobjegnu bit će zauvijek živi svjedoci istinitosti biblijskog obećanja koje glasi: “Jehova neće napustiti svoj narod” (Psalam 94:14, NS). A Isus je rekao: “Tko izdrži do kraja, bit će spašen” (Matej 24:13, NS).

Blizu je vrijeme, da Bog izvrši osudu nad kršćanstvom i njegovim ‘svetim mjestom’. Opustošitelj je spreman napasti, otklanjajući tada svaku mogućnost bježanja u Jehovin zaklon. Jesi li već pobjegao u simbolična ‘brda’? Ako nisi, ne oklijevaj. Od toga ovisi tvoj život (Sofonija 1:14-18; 2:3).