“Izrael Božji” i kraj vremena naroda
1, 2. a) Kako pokazuje stanje unutar zidina današnjeg Jeruzalema, da Jehova nije ponovno preuzeo svjetsku vlast preko tog grada? b) A koji drugi grad s tim imenom treba sada uzeti u obzir?
PROSINAC ratne 1917. godine bio je u znaku oduzimanja zemaljskog Jeruzalema od muslimanskih Turaka. To su učinile britanske trupe pod generalom Allenbyom (Alenbi). Prirodni Židovi su širom zemlje pozdravili taj događaj. Međutim, sve do današnjeg dana daljnje prisustvo muslimanskog svetišta na brdu Moriji, unutar zidina Jeruzalema, čini nemogućom izgradnju bilo kakvog hrama za židovsko obožavanje na mjestu gdje se ranije nalazio templ kralja Salamuna. Opće je priznato (i poznato) da Bog, kome je sin kralja Davida izgradio taj templ, ne vrši preko zemaljskog Jeruzalema svoju svjetsku vlast pod Mesijanskim kraljevstvom, nakon što su završila ‘vremena naroda’. Ali što je s drugim Jeruzalemom? Kojim Jeruzalemom? Onim, koji se spominje u nadahnutom pismu upućenom učenicima Mesije Isusa u rimskoj provinciji Galaciji, nekoliko godina nakon što je Isus prorekao uništenje ponovno izgrađenog grada Jeruzalema, što je uslijedilo 70. g. n. r. vr. U Galaćanima 4. poglavlju 25-tom i 26-tom retku čitamo:
2 “Ova Agara (robinja židovskog patrijarha Abrahama) znači Sinaj, gora u Arabiji, i odgovara današnjem Jeruzalemu, jer je u ropstvu sa svojom djecom (svojim građanima i podanicima). A gornji Jeruzalem slobodan je (kao Abrahamova slobodna žena, Sara) i taj je majka naša” (NS).
3, 4. a) Koga je Pavao, zajedno sa kršćanima u Galaciji, priznao za svoju duhovnu “majku”? b) Kako je izraelski narod postao dio Božje sveopće organizacije?
3 Pisac ovih riječi bio je obraćeni Židov Saul iz Tarza, koji je postao izabrani apostol Mesije Isusa. “Današnji Jeruzalem”, o kome je on pisao, bio je odstranjen iz Božje organizacije, kao što je i Agara bila odstranjena iz Abrahamovog kućanstva, i razoren 70. g. n. r. vr. Pavao nije više priznavao taj zemaljski Jeruzalem kao svoju duhovnu majku. On je priznao “gornji Jeruzalem”, to jest nebeski Jeruzalem, kao svoju duhovnu majku. Zajedno s tim kršćanima iz Galacije, Pavao je bio jedno od ‘njene djece’.
4 Kad je na Sinajskoj gori Bog stupio u odnos s izraelskim narodom preko Zavjetnog zakona posredovanog preko Mojsija, ta nacija je postala vidljivi dio Jehovine sveopće organizacije. Pripadala je toj organizaciji, kao što je robinja pripadala Sari, zakonitoj Abrahamovoj ženi. Sara je predočavala slobodni, “gornji Jeruzalem”, koji daje obećano potomstvo.
5. Gdje bi Jehova preuzeo svjetsku vlast na kraju vremena naroda, na koje bi pitanje sada trebao odgovoriti i kako?
5 Prema tome, to što bi Jehova Bog preuzeo svjetsku vlast na kraju vremena naroda, ratne 1914. godine, bilo bi u vezi s tim “gornjim Jeruzalemom.” Tada je došlo vrijeme da odgovori svojim postupkom na pitanje koje je postavio nadahnuti kralj David u Psalmu 2:1-6:
“Zašto se bune narodi i plemena pomišljaju zaludne stvari? Ustaju carevi zemaljski, i knezovi se skupljaju na Jehovu i na pomazanika (Mesiju) njegova. ‘Raskinimo sveze njihove i zbacimo sa sebe jaram njihov.’ Onaj, što živi na nebesima, smije se, Jehova im se podsmijeva. Pa im govori u gnjevu svojem i jarošću svojom zbunjuje ih: ‘Ja sam pomazao cara svojega na Sionu, na svetoj gori svojoj.’” (Vidi također Djela apostolska 4:24-26.).
6. a) Zašto je zemaljskim vladarima bilo nevidljivo postavljenje mesijanskog Kralja na kraju vremena naroda? b) Za što su se pripremali u to kritično vrijeme svjetski vladari, i pored obavještenja desetljećima unaprijed?
6 Da, na kraju vremena naroda, 1914., Jehova je odlučio ispuniti svoje proročanske riječi, koje je zapisao kralj David u Psalmu 110:1, 2: “Jehova reče Gospodinu mojemu: ‘Sjedni meni z desne strane, dok položim neprijatelje tvoje pod noge tvoje.’ Palicu tvoje moći poslat će Jehova sa Siona, govoreći: ‘Vladaj usred svojih neprijatelja’” (NS). Postavljenje mesijanskog Kralja zbilo se na nebeskoj gori Sionu i zato je bilo nevidljivo za kraljeve i visoke činovnike zemaljskih vlada. Iako se u izdanjima Udruženja Kule stražare desetljećima unaprijed najavljivao kraj vremena naroda za jesen 1914. godine, ti zemaljski vladari odlučno su se suprotstavili nebeskom Mesiji kod preuzimanja svjetske vlasti. Oni su vršili sve veće pripreme za međunarodni rat. Površno gledajući 1914. godina je počela mirno. A onda, 28. srpnja, države su strmoglavo jurnule u rat.
7. Što je bilo označeno postavljenjem Mesije za kralja obzirom na Zemlju po završetku vremena naroda 1914. i zašto?
7 Postavljenje Mesije za Kralja s desne strane Jehovi te iste godine označilo je početak njegove nevidljive prisutnosti s obzirom na našu Zemlju. Zašto? Zato jer je za novopostavljenog Kralja nad Zemljom bilo ispravno da obrati pažnju na zemaljsko područje, tada zaposjednuto njegovim neprijateljima, koji su težili za osvajačkom svjetskom prevlašću. “Palica moći” je bila iz “gornjeg Jeruzalema” poslana našoj Zemlji. Po Jehovinoj zapovijedi on je počeo ‘vladati usred svojih neprijatelja’ na Zemlji. Također je zbacio s neba na Zemlju Đavola i njegove demone (Otkrivenje 12:7-17).
8. Za kakav su ‘znak’ pitali Isusa njegovi apostoli i kako će se tada ponašati narodi, prema Psalmu 2:1?
8 “Znak” koji je Mesija Isus opisao kao dokaz svoje nevidljive ‘prisutnosti’ postao je vidljiv na kraju vremena naroda, 1914. Kratko prije Isusove mučeničke smrti apostoli su ga upitali: “Kaži nam kada će to biti, i što će biti znak tvoje prisutnosti i svršetka sustava stvari” (Matej 24:3, NS; The Emphasised Bible od J. Roterhema; The Emphatic Diaglott, od Benjamina Vilsona; Literal Translation od Janga). Prema Psalmu 2:1, narodi su se trebali uzbuniti kad je Bog postavio Mesiju Isusa za Kralja u nebeskom Jeruzalemu ili na Sionu.
9. a) Jesu li apostoli, koji su postavili to pitanje, doživjeli tokom prvog stoljeća doista najveću nevolju? b) Kakvo ispunjenje su doživjeli, a što je Isus spomenuo u Mateju 24:7-15?
9 Da li je Isus imao u mislima Psalam 2:1 i Psalam 110:1-4 kada je dao odgovor mi neznamo. Na svaki način, njegov odgovor se podudara s proročanstvima zapisanim po kralju Davidu, i to mnogo izrazitije od 1914. negoli tokom 37 godina, tj. od trenutka kad su mu apostoli postavili to pitanje pa do razorenja Jeruzalema po rimskim vojskama 70. g. n. r. vr. Istina, ta strašna nesreća, koja se sručila na Židove, nije bila najveća. Na primjer, nije bila strašnija od pokolja u kome je, prema izvještajima, ubijeno 6 000 000 Židova prije i u toku Drugog svjetskog rata pod nacističkim Hitlerovim režimom. Razorenje Jeruzalema nije bila ‘velika nevolja kakve nije bilo od početka svijeta do sada, niti će je ikada više biti’ (Matej 24:21, NS). Apostoli, koji su postavili to pitanje, bili su do konca prvog stoljeća svjedoci ispunjenja Isusovog proročanstva u malom što se tiče gladi, potresa, bolesti, ratova i progonstava, kao i razaranja ‘današnjeg Jeruzalema’. Zbog toga oni nisu morali tugovati, jer je nebeski Jeruzalem još uvijek postojao.
10. Do kakvog zaključka nas dovodi veliko ispunjenje Isusovog proročanstva?
10 Stvari koje su se tada događale nisu sačinjavale složeni “znak” Isusove ‘prisutnosti’ i ‘svršetka sustava stvari’. Dakle, da bi se potvrdila istinitost Isusovog proročanstva, moralo je kasnije doći do velikog ispunjenja njegovih riječi, naime, u vrijeme posljednjih članova Isusovog ‘malog stada’ nasljednika Kraljevstva (Luka 12:32). To je trebalo biti od svršetka vremena naroda do sada. Promatrajući svjetsku povijest u svjetlu biblijskog proročanstva, nedvojbeno možemo doći do uvjerenja, da živimo u ‘svršetku sustava stvari’ (Matej 24:3; Marko 13:4). To uvjerenje podupire i ispunjenje proročanstva iz Otkrivenja 6:3-17, napisanog više od četvrt stoljeća nakon razorenja Jeruzalema, gdje se govori o četiri jahača takozvane Apokalipse.
11. Čega se mogu sjetiti živi članovi ‘Skupštine prvorođenih’ u vezi Prvog svjetskog rata i u kakvoj usporedbi su ispunjenja Isusovog proročanstva u prvom stoljeću s kasnijim događajima?
11 Neki članovi ostatka ‘skupštine prvorođenih koji su popisani na nebesima’ još su i danas živi i dobro pamte španjolsku groznicu (Jevrejima 12:23). Ta strašna epidemija harala je zemljom krajem Prvog svjetskog rata, kao jedna od prorečenih bolesti, i usmrtila je više milijuna ljudi negoli ih je bilo ubijeno u četiri godine Prvog svjetskog rata. Živi članovi ostatka također se sjećaju proganjanja Kršćanskih istraživača Biblije koji nisu željeli sudjelovati u krivici svijeta za prolivenu krv. Oni se sjećaju da je to proganjanje postalo najsnažnije kada su bili uhapšeni predsjednik (48 godina), blagajnik-sekretar (54 godine) i šest drugih članova osoblja glavnog sjedišta Udruženja Kule stražare, Biblije i traktata na temelju optužbi, koje je 1919. sud odbacio. Tim povodom je bila zabranjena neka literatura Udruženja u Kanadi i Sjedinjenim Američkim Državama, da bi opet bila dozvoljena nakon Prvog svjetskog rata. Uzimajući sve to u obzir, izgleda malo ono što se dogodilo u vrijeme apostola u prvom stoljeću u ispunjenju Isusovog proročanstva, u usporedbi sa sličnim događajima koji su se zbili u svjetskom omjeru između 1914. i 1918.
Poslušno djelovanje ‘Božjeg Izraela’
12. a) Čije je progonstvo Isus spomenuo odgovarajući na pitanje o ‘znaku’ svoje prisutnosti, i kojoj narodnosti su pripadali njegovi prvi učenici? b) Što je zamijenilo ‘tjelesni Izrael’?
12 Odgovarajući na pitanje o ‘znaku’ svoje nevidljive ‘prisutnosti’, Isus nije spomenuo nikakvo progonstvo ‘tjelesnog Izraela’ (1. Korinćanima 10:18). On je prorekao progonstvo svojih učenika, od kojih su svakako prvi bili prirodni, obrezani Židovi i prozeliti. No ispunjenjem proročanstva iz Joela 2:28, 29 od dana Duhova 33. g. n. r. vr., njegovi učenici postali su novi Izrael, duhovni Izrael (Djela apostolska 1:6–2:42). Oko sredine prvog stoljeća pisao je obrezani Židov, apostol Pavao, kršćanima u Galaciji, rekavši: “Ali je gornji Jeruzalem slobodan i on je majka naša” (Galaćanima 4:26, NS). A pri kraju svog pisma primijetio je: “Uistinu, ne vrijedi ni obrezanje ni neobrezanje, već novi stvor. Svima koji budu živjeli po ovome mjerilu — Božjem Izraelu — mir i milosrđe!” (Galaćanima 6:15, 16, ST).
13. U kojem izrazitom obilježju ‘znaka’ ‘svršetka sustava stvari’ nastoje imati osobnog udjela članovi ostatka i njihovi suradnici i s kakvim rezultatima?
13 Što su poslušni članovi ostatka ‘Božjeg Izraela’ trebali poduzeti budući da sada gledaju ispunjavanje ‘znaka’ ‘svršetka sustava stvari’? Sve ono čime će imati udjela u ispunjenju izrazitog obilježja ‘znaka’ što je Isus prorekao, govoreći: “Tko izdrži (progonstvo) do kraja (grčki: telos), taj će biti spašen. Ova dobra vijest o Kraljevstvu propovijedat će se po cijeloj nastanjenoj Zemlji za svjedočanstvo svim narodima (gojim); i tada će doći kraj (telos)” (Matej 24:13, 14, NS; Marko 13:9, 10). U godini nakon Prvog svjetskog rata, preživjeli ostatak ‘Božjeg Izraela’ počeo je poslušno izvršavati tu proročansku zapovijed. Posljedica toga je da danas ostatak duhovnih Izraelaca i njihovi suradnici Jehovini svjedoci, propovijedaju “ovu dobru vijest o Kraljevstvu” u 205 zemalja i na oko 190 jezika i sve to unatoč progonstvu u Drugom svjetskom ratu.
14. Koja su ‘vremena’, prema svjedočenju Jehovinih svjedoka, završila za narode i zašto?
14 Tim odvažnim svjedočenjem o uspostavljenom Kraljevstvu stavlja se na znanje narodima, “gojima”, neznabošcima, da su u jesen 1914. istekla ‘vremena’, njihovih ‘sedam vremena’ za gaženje Jeruzalema (Luka 21:24). Jeruzalem, o kome se ovdje radi, nije zemaljski Jeruzalem na Bliskom istoku, nego nebeski, jer je Jehova Bog na nebu ustoličio svog Mesiju, pomazanog sina Isusa, kad su 1914. istekla vremena naroda. Prema tome, ‘sveti grad’ koga su trebali narodi ili neznabošci gaziti ‘četrdeset i dva mjeseca’, prema Otkrivenju 11:1, 2, nije bio ‘nebeski Jeruzalem’ u kome je Mesija Isus vladao od 1914. (Jevrejima 12:22). 42 lunarna mjeseca ili tri i pol mjesečeve godine, je zapravo bio gažen ostatak ‘Božjeg Izraela’ time što je bio proganjan tokom Prvog svjetskog rata. Međutim, potpuni duhovni oporavak postigli su do drugog kongresa Istraživača Biblije održanog u ljeto 1922. u Cedar Point-u — Ohio (Sider Pointu, Ohajo, SAD). Dakle, proganjanje ostatka u Prvom svjetskom ratu bilo je dio ‘znaka’ koji je trebao označiti činjenicu da je Isus prisutan od 1914. godine u svom Kraljevstvu, gornjem Jeruzalemu, slobodnom od svakog gaženja (Matej 24:3, 9-13).
15. Što su počeli tada raditi, kao nikada prije, ostatak i njegovi suradnici, i da li su dozvolili da budu gaženi?
15 Tada je ostatak ‘Božjeg Izraela’, kao nikada prije, pokrenuo ‘objavljivanje Kralja i Kraljevstva’. Duhovno govoreći, nikada više nisu ležali da bi ih gazili neznabošci (Otkrivenje 11:7-15).
16. Koji kralj od 1914. jaši i vlada usred svojih neprijatelja i kako će uskoro doći do preokreta događaja obzirom na gaženje?
16 U veličanstvenom preokretu događaja, od svršetka vremena naroda 1914., ustoličeni kralj Isus Krist vlada u nebeskom Jeruzalemu i usred svojih zemaljskih neprijatelja. Uskoro, nakon što se bude dalo sveopće svjedočanstvo o Kraljevstvu, doći će kraj “svršetka sustava stvari”. Ti neprijateljski neznabošci, ili ‘narodi’, bit će odsječeni kao čokot pun grožđa. Zatim će ih on baciti u ‘veliki tijesak (preša za vino) Božjega gnjeva’ i tamo će dobiti zasluženo gaženje a i krv će im se proliti (Otkrivenje 14:18-20). “A vladat će nad njima (narodima) žezlom gvozdenim. I on gazi tijesak vina uskipjelog gnjeva Boga Svemogućega” (Otkrivenje 19:15, NS).
17. Koja je konačna usporedba u Isusovom proročanstvu o ‘znaku’ i kako se čini dobro duhovnoj ‘braći’ vladara?
17 Ispunjenje Isusove usporedbe o ovcama i jarcima trebao bi biti dio ‘znaka’, koji nagovještava njegovu nevidljivu ‘prisutnost’ i ‘svršetak sustava stvari’ (Matej 24:3; 25:31-46). Kako je i bilo prorečeno, milijuni su do sada prihvatili svjedočanstvo o Kraljevstvu, koje daje ostatak ‘Božjeg Izraela’. Odgovorili su pozitivno i sa zahvalnošću. Te simbolične “ovce” čine dobro čak i najmanjem od duhovne ‘braće’ sada vladajućeg kralja Isusa Krista. U suradnji s tom njegovom ‘braćom’, “ovce” izvršavaju veliki dio prorečenog propovijedanja ‘ove dobre vijesti o Kraljevstvu’ širom zemlje, za konačno svjedočanstvo.
18. Kakvo “kraljevstvo” žele naslijediti simbolične ovce i kako će im biti dan poziv za to?
18 Te simbolične “ovce” žele naslijediti ‘kraljevstvo koje im je pripravljeno od postanka svijeta’ (Matej 25:34, ST). Poziv za to primit će od sada vladajućeg “Sina čovječjega”, budući da ulaze u ‘veliku nevolju’, s izgledom na preživljavanje pod božanskom zaštitom. Tako će se ispuniti Isusove zaključne riječi u usporedbi: “Ovi (simbolični jarci, koji ne čine dobro Kristovoj ‘braći’) će otići u vječno uništenje (smrt), a pravednici (simbolične ovce) u vječni život” (Matej 25:46, NS). Oni će biti “tijelo” koje će biti spašeno u ‘velikoj nevolji, kakve nije bilo od postanka svijeta do sada, niti će je ikada više biti’. Radi Božjih ‘izabranika’ (ostatka ‘Božjeg Izraela’) skratit će se dani najveće od svih zemaljskih nevolja (Matej 24:21, 22, NS).
19. Odakle će izići “veliko mnoštvo” i što će učiniti s područjem “Kraljevstva”?
19 “Veliko mnoštvo” ovcama sličnih ljudi će tako ‘izići iz velike nevolje’ i stupiti na očišćeno zemaljsko područje kralja Isusa Krista (Otkrivenje 7:9-14). Od početka novog sustava stvari imat će udjela u pretvaranju područja Kraljevstva u zemaljski raj po cijeloj Zemlji, što je i bila Stvoriteljeva namjera kada je tu dužnost dao roditeljima svih ljudi, Adamu i Evi (1. Mojsijeva 1:27-31; 2:5-9).
20. Što rade u međuvremenu ovcama slični ljudi sa ostatkom i kojeg značenja ‘znaka’ se pridržavaju sve do ‘kraja’?
20 U međuvremenu, dok ne čuju poziv “Sina čovječjega” koji vlada u nebeskoj slavi: “Dođite, blagoslovljeni Oca mojega, naslijedite Kraljevstvo koje vam je pripravljeno od postanka svijeta”, ti pravedni, ovcama slični ljudi nastavljaju raditi, rame uz rame, sa ostatkom ‘Božjeg Izraela’ (Matej 25:34, NS). Kao ti duhovni Izraelci, tako ni oni ne gube vjeru u značenje svršetka vremena naroda, 1914. godine. Dakle, ne zatvaraju oči pred svjetlećim ‘znakom’ ‘prisutnosti’ Mesije Isusa kao kralja i kao zemaljski podanici uzvisuju svoju službu i radosno napreduju, propovijedajući ‘ovu dobru vijest o Kraljevstvu’ diljem Zemlje suočavajući se s približavajućim ‘krajem’ (Matej 24:14).
Možeš li odgovoriti?
□ Što dokazuje ispunjenje svih obilježja prorečenog ‘znaka’?
□ U kakvoj djelatnosti sudjeluje ‘Božji Izrael’ i njihovi suradnici?
□ Što je ‘sveti grad’ koji je bio gažen ‘četrdeset i dva mjeseca’, a koji ‘Jeruzalem’ nije bio gažen?
□ Što će se dogoditi, prilikom završetka razlučivanja simboličnih ovaca od jarca, svakoj skupini?
[Slika na stranici 16]
Koje vidljive dokaze je Isus prorekao kako bi njegovi sljedbenici znali da su završila vremena naroda?