Koliko je obuhvatna tvoja ljubav?
LUPAR je mala životinjica ili vrsta školjke koja živi u vodi. Malo je onih koji mu pridaju veću pažnju. No, lupar ima značajnu sposobnost: može se na nešto pričvrstiti. Njegova tajna? On proizvodi ljepilo, koje je tako čvrsto da tanki sloj samo od 0,00762 mm debljine ima zateznu čvrstoću od 493 kilograma na kvadratni centimetar. Tko je god pokušao odstraniti lupara s mjesta gdje je prilijepljen, potvrdio je čvrstoću te jako ljepive mase.
Kršćani su dobro upoznati s nečim sličnim. Jehovina organizacija na Zemlji sastoji se iz ljudi svih naroda, jezika, rasa i društvenih slojeva. No, ipak su oni čvrsto ujedinjeni. Njihova tajna? Oni se odlikuju ujedinjavajućom snagom koja je daleko jača od ljepive mase te školjke. Apostol Pavao nas upoznaje iz čega se sastoji ta ujedinjavajuća snaga, kad piše: “Zaodjenite se u ljubav, koja je savršena veza jedinstva” (Kološanima 3:14, NS).
Svakako, sve što se zove ljubav ne služi jedinstvu. U ime “ljubavi do domovine” vodili su se mnogi ratovi. Sebična ljubav lako prouzročuje ljubomoru “jer je korijen sviju zala srebroljublje” (1. Timoteju 6:10, NS). I današnja kritična vremena nastala su, djelomično zato, što su mnogi ljudi “samoljubivi” (2. Timoteju 3:1, 2, NS).
Kakva ljubav ujedinjuje kršćane? To je nesebična, obuhvatna ljubav.
Gdje je izvor te ljubavi?
Na ovo pitanje može se odgovoriti sa tri kratke riječi, koje je napisao apostol Ivan: “Bog je ljubav” (1. Ivanova 4:8). Jehovina ljubav dolazi do izražaja u dobroti koju nam ukazuje. Sve dobro što imamo dolazi od njega. “Svaki dobar dar, svaki savršen poklon dolazi odozgo” (Jakov 1:17, ST). To vrijedi za fizičke stvari koje nas raduju, a posebice za duhovne blagoslove koje zahvalni kršćani obilno primaju.
Isus Krist skreće našu pažnju na daljnji značajni dokaz Jehovine ljubavi. On kaže: “Koji (Jehova) čini da njegovo sunce izlazi nad zlima i dobrima, i da kiša pada pravednima i nepravednima” (Matej 5:45, ST). Jehovina ljubav prema cijelom čovječanstvu još je dalekosežnija od materijalnih blagoslova, zato Isus i objašnjava: “Jer je Bog toliko ljubio svijet da je dao svog jedinorođenog sina, da svatko — tko u njega vjeruje ne bi bio uništen, nego dobio život vječni” (Ivan 3:16, NS). Postoji li još obuhvatnija ljubav od ove?
Ukazujući ljudima na takvu ljubav, Jehova izražava ljubav koja je zasnovana na načelima. Na grčkom jeziku zove se ta ljubav a.ga’pe. Jehova pokazuje takvu ljubav i kršćanima. No, njegova ljubav prema njima uključuje još više. Kad se netko odazove na Božju ljubav, Jehova mu pokazuje phi.li’a (filija), grčka riječ za “prijateljstvo” ili “sklonost”. Isus nas uvjerava: “Sam Otac ima sklonost prema vama, jer ste i vi imali sklonost prema meni” (Ivan 16:27, NS).
Oponašati Božju ljubav
Ljubav je za kršćane veza koja ujedinjuje i ona se temelji na Jehovinom izvanrednom primjeru. Apostol Ivan je rekao: “Tako i mi ljubimo zato što je on najprije ljubio nas” (1. Ivanova 4:19, NS). Takva ljubav je oznaka pravih kršćana i zaista je plod Božjeg svetog duha (Ivan 13:34, 35; Galaćanima 5:22).
Ljubav kršćanina prvenstveno mora biti usmjerena prema svom nebeskom Ocu. Zatim, treba pokazati i ljubav prema ostalim ljudima (Matej 22:37-39). Jer je Božja ljubav tako obuhvatna, i naša ljubav do naše kršćanske braće mora biti obuhvatna, da, “široka”. Suglasno s tim, apostol Pavao je rekao kršćanima u Korintu: “Već vam otprije govorim posve otvoreno, Korinćani! Naše je srce široko. ... jednako se raširite i vi” (2. Korinćanima 6:11-13, ST).
Kako možemo oponašati Jehovinu obuhvatnu ljubav? Razmotrimo nekoliko primjera.
‘Raširi’ ljubav u obitelji
Pavao je upozorio da će u “posljednjim danima” nedostajati “prirodna naginjanja” (2. Timoteju 3:1-3, NS). Kršćanska obitelj treba se, međutim, odlikovati ljubavlju — ljubavlju koja počiva na načelima (aga’pe), kao i ljubavi koja se temelji na prijateljstvu i sklonosti (phi.li’a) (Matej 10:37; Efežanima 5:28; Titu 2:4).
Nije uvijek lako pokazivati ljubav. Uslijed novčanih problema, često u obitelji dolazi do trzavica. Neki bračni partner može biti neraspoložen, jer je drugi partner veoma zaposlen. Neka žena se osjeća zapostavljenom, jer misli da se na njen posao gleda kao na nešto samo po sebi razumljivo. Mnogi mladi misle da ih roditelji ne shvaćaju. Kako se mogu riješiti ovakovi i slični problemi?
U stvari, rješenje se nalazi u oponašanju Božjeg primjera i “širenju” ljubavi. “Žene, pokoravajte se svojim muževima, kako dolikuje Gospodinu!” rekao je Pavao. “Muževi, ljubite svoje žene i ne budite osorni prema njima! Djeco, pokoravajte se u svemu svojim roditeljima, jer je to ugodno Gospodinu! Očevi, ne ogorčujte svoje djece, da ne postanu malodušna” (Kološanima 3:18-21, ST).
Nesumnjivo je korisno moliti se za ljubav, da je možemo pokazivati i kad nastanu problemi. Tako, ako je u obitelji dobra izmjena misli i redovito studiranje Biblije odrazit će se pozitivno (5. Mojsijeva 6:4-9). Mnoge obitelji su utvrdile da su im kao temelj za izmjenu misli u ljubavi mnogo koristili članci pod naslovom “Božja riječ je živa” u Kuli stražari i članci “Mladi pitaju” u Probudi se!
Obuhvatna ljubav u skupštini
Žalosno je kad se roditelji i djeca ne vole. Također je žalosno kad kršćani ne pokazuju ljubav. Apostol Ivan nas opominje: “Jer tko ne ljubi svoga brata koga vidi, ne može ljubiti Boga, koga ne vidi” (1. Ivanova 4:20, NS).
Ljubav nam pomaže da želimo našoj duhovnoj braći najbolje (1. Korinćanima 13:4, 7). Možda opazimo, da se neki brat bori sa problemima — možda radi ranijeg nemudrog postupanja, i sada ‘žanje ono što je posijao’ (Galaćanima 6:7). I tu će nam pomoći ljubav da sačuvamo pozitivno stanovište prema njemu. Izbjegavat ćemo misli kao ove: “Uvijek mi je bio sumnjiv.” Čak i da je naš brat slab u vjeri, možemo odražavati Jehovino strpljenje sa slabima i pokušati oponašati njegovu milost punu ljubavi (2. Petrova 3:9).
Ljubav među Jehovinim slugama pomaže mladim kršćanima u teškim godinama puberteta ostati uravnoteženima. Kad su upitali neku djevojčicu iz Afrike, što joj je pomoglo da se čvrsto drži pravog obožavanja, rekla je: “Mislim da mi nije pomoglo samo ono što sam naučila iz Biblije, nego ljubav koju sam opazila na kršćanskim sastancima, kao i činjenica da sam bila prihvaćena, najviše su na mene ostavili utisak.”
Da, obuhvatna ljubav može pomoći skupštini. Ali, ne trebamo zaboraviti da se Jehovina ljubav proteže na cijelo čovječanstvo. Kako ga u tome možemo oponašati?
Ljubiti ljude, koje ne poznamo
Isus je istakao izvanredan način na koji možemo ukazati ljubav ljudima koje ne poznajemo. On je rekao: “Ova dobra vijest o Kraljevstvu propovijedat će se po cijeloj nastanjenoj Zemlji za svjedočanstvo svim narodima; i tada će doći kraj” (Matej 24:14, NS). Da, Jehovini svjedoci ukazuju ljubav drugima propovijedanjem dobre vijesti osobama, koje ne poznaju.
Ljubav do ljudi općenito potiče kršćane da pomažu stranim ljudima i na druge načine. Kao Samarijanac u Isusovoj predodžbi, pokušavaju — često sa neočekivano radosnim rezultatima — biti dobri “bližnji” koji ‘čine svima dobro’ (Galaćanima 6:10; Luka 10:29-37). Na primjer, neka djevojčica s Aljaske, koja je propovijedala dobru vijest oko 260 km daleko od kuće, naišla je na siromašnu obitelj čiji se automobil pokvario. Kad je otac te djevojčice čuo to prevalio je 520 km daleki put, da bi im pružio pomoć. To mu je pružilo priliku ispričati toj obitelji vijest o Božjim namjerama i Kraljevstvu. Nakon što su studirali Bibliju, muž i žena simbolizirali su svoje predanje Jehovi. Sada se raduju kad govore drugima o dobroj vijesti (Djela apostolska 20:35).
Možeš li ljubiti ljude, koji te mrze?
Kršćanska ljubav uključuje više nego samo ljubav prema stranim osobama. Isus je pozvao svoje učenike: “Ljubite svoje neprijatelje i molite za one koji vas progone, kako biste postali sinovi svoga Oca nebeskoga, koji čini da njegovo sunce izlazi nad zlima i dobrima i da kiša pada pravednima i nepravednima” (Matej 5:44, 45, ST).
Zar je uopće moguće ljubiti svoje progonitelje? Za vrijeme Drugog svjetskog rata su u nacionalsocijalističkoj Njemačkoj brutalno tukli Jehovine svjedoke i tjerali ih da teško rade uz veoma oskudnu hranu. Očito, svjedoci nisu mogli osjetiti prema svojim progoniteljima veliku sklonost ili prijateljstvo (filia). Pored toga ukazivali su im istu načelnu ljubav (aga’pe), koju je Jehova ukazao cijelom čovječanstvu. Svjedoci su, kad je god bilo moguće, pričali progoniteljima o životodajnoj vijesti istine. A neki između tih neprijatelja postali su kršćani.
Mnogi proganjaju Božje sluge u neznanju kao Savao, koji je poslije postao apostol Pavao (Galaćanima 1:13, 14). Kad shvatimo da su ti progonitelji na neki način žrtve sotonine lažne propagande, pomaže nam da i prema njima budemo puni ljubavi (2. Korinćanima 4:4).
Jehova, Bog koji se odlikuje toplinom i suosjećanjem, raduje se da nagradi one koji pokazuju obuhvatnu ljubav u obitelji, skupštini, prema nepoznatim ljudima pa čak i neprijateljima. Takva ljubav često spaja članove obitelji i skupštine poput ljepive mase morskog lupara, kojom se čvrsto zalijepi na neku stijenu. Osim toga, ljubav ohrabruje one izvana da dođu i sudjeluju u kršćanskom jedinstvu. Zar nemamo dovoljno razloga da zahvalno uzvratimo ljubav Bogu još više šireći svoju ljubav? Da, svakako! Dakle, ‘činimo to u još većoj mjeri’ (1. Solunjanima 4:9, 10, NS).