Pitanje čitalaca
◼ Je li Isus “Bog” spomenut u Jevrejima 1:8?
Ne. Težina dokaznog materijala pokazuje da je to Jehova. Prema prijevodu Novi svijet, Jevrejima 1:8 glasi: “Za sina kaže: Bog je tvoj (Sinovljev) prijestol uvijek i zauvijek”. To pokazuje da Isusov prijestol, njegov položaj ili autoritet kao vladara, potječe od Jehove, svemogućeg Boga.
Međutim, oni koji vjeruju u trojstvo, prednost daju prijevodu Stvarnost ili Daničić-Karadžić, gdje Jevrejima 1:8 ovako glasi: “A sinu: prijestol je tvoj, Bože, u vijek vijeka.” Tako oni misle da se ovdje pokazuje da je Isus jednak svemogućem Bogu. Zašto to nije korektno?
Prvo, uzmi u obzir povezanost. U mnogim prijevodima, ili u glavnom tekstu ili na rubu, čitamo u Jevrejima 1:9: “Pomaza te, Bože, Bog tvoj”. To jasno pokazuje, da onaj na koga se odnose riječi iz stavka osam nije Bog, nego jedan koji obožava Boga i koga je Bog pomazao.
Drugo, treba zapaziti da su u Jevrejima 1:8, 9 citirane riječi Psalma 45:6, 7, koje su najprije upućene ljudskom kralju Izraela. Sigurno je da pisac tog psalma nije mislio da je taj ljudski kralj bio svemogući Bog, a niti je pisac poslanice Jevrejima mislio da je Isus svemogući Bog. Bibličar B. F. Westcott obrazlaže to i kaže: “Teško je moguće da se riječ אלוהים (Elohim, Bog) u izvorniku može primijeniti na kralja ... Zato u cjelini, izgleda najboljim usvojiti u prvoj rečenici ovaj prijevod: “Bog je tvoj prijestol (ili tvoj prijestol je Bog), to jest ‘tvoje kraljevstvo se temelji na Bogu’.”
Zato, prevodioci prijevoda Novi svijet, kao i mnogi drugi prevodioci, s dobrim razlogom prevode Jevrejima 1:8 ovako: “Bog je tvoj prijestol” (Vidi: An American Translation, Moffatt; također rubne bilješke (marginalije) u American Standard Version i The New English Bible). To čini potpuno jasnim da “Sin”, Isus Krist, ima Oca koji je viši od njega.
◼ Da li “kukolj”, iz Isusove usporedbe o pšenici među kukoljom, obuhvaća i one koji su nedavno otpali?
Ne, strogo govoreći oni nisu “kukolj”.
U Mateju 13:24-30, 37-43 nalazimo tu priču i Isusovo objašnjenje. “Sin čovječji” je posijao na “njivi”, koja je svijet, “dobro sjeme”, koje predstavlja “sinove kraljevstva”, prave pomazane kršćane. Zatim je Đavo posijao “kukolj” koji je sličan “pšenici”, a u stvari su to “sinovi zla”, očito oponašatelji kršćana koji postoje istovremeno sa pšenici sličnim pravim kršćanima. To stanje je nastalo naročito nakon smrti apostola (2. Solunjanima 2:6, 7). Tijekom stoljeća bilo je mnogo onih koji su samo tvrdili da su kršćani, uključujući i svećenike koji su širili lažne nauke.
Isus je rekao da će se “kukolj” skupiti i u ‘vatru baciti’ u doba žetve, svršetka ovog sustava stvari. Neki su možda mišljenja, da je sakupljen kao “kukolj” mali broj osoba koje su nedavno otpale. No, Isus nije rekao da je “kukolj” nekad bio “pšenica”, koja se pokvarila. “Kukolj” je bio posijan kao kukolj i takav ostaje, što odgovara genetskom pravilu da biljke rađaju ‘svaka po svojoj vrsti’ (1. Mojsijeva 1:11, 12). Moramo misliti da je Isus prorekao, govoreći o “kukolju”, da će se pojaviti posebna vrst lažnih ili patvorenih kršćana. On nije govorio o pojedincima iz klase “pšenice” koji bi se mogli pokvariti i postati poput trulih stabljika pšenice.
Otpadnici apostolskih dana i njihovi suvremeni dvojnici nisu predočeni “kukoljem”. Ipak Biblija pokazuje, da takvi otpadnici nisu “od naše vrste”, da ih Bog osuđuje i da ih vjerni kršćani trebaju izbjegavati. Svima koji postanu otpadnici i ne pokaju se do kraja ovog sustava stvari, dogodit će se isto što i “kukolju”, naime, bit će ‘bačeni u vatru’ ili potpuno uništeni (Titu 3:10; 1. Ivanova 2:18, 19; 2. Ivanova 9-11).