Usporedbe o Kraljevstvu

 1. Zašto su Isusove usporedbe zanimljive za sve koji služe Bogu?

DOK je Isus bio sa svojim učenicima, ispričao im je mnoge usporedbe ili parabole. One pokazuju, što je sve povezano s pripadanjem nebeskom Kraljevstvu. Osim toga, usporedbe daju spoznati kojim putem trebaju ići nasljednici Kraljevstva — “malo stado” — kao i oni koji žele postići vječni život na Zemlji pod tim Kraljevstvom. I “druge ovce” se raduju proročanstvima o Kraljevstvu, pa usrdno mole za njegov ‘dolazak’ (Luka 12:32; Ivan 10:16; 1. Solunjanima 5:16-20).

2, 3. a) Zašto je Isus upotrebljavao usporedbe? b) Zašto nitko osim učenika nije razumio usporedbe? c) Zašto trebamo, suprotno opisanima u Mateju 13:13-15, brižljivo proučavati Riječ Božju?

² Nakon što je Isus ispričao mnoštvu jednu od tih usporedbi, došli su njegovi učenici upitavši ga: “Zašto im govoriš u usporedbama?” Isus im je odgovorio:

“Vama je dano da upoznate tajne kraljevstva nebeskog, a njima nije dano” (Matej 13:10, 11, ST).

A zašto im nije bilo dano? Jer nisu bili spremni istražiti i shvatiti dublje značenje njegovih riječi, kako bi ih srce navelo da učine nešto za “dobru vijest”. Njima Kraljevstvo nije bilo poput “blaga” ili “skupocjenog bisera” (Matej 13:44-46).

³ Primijenivši na te nevjernike Izaijino proročanstvo, Isus je rekao: “‘Ušima ćete slušati, a nećete razumjeti; očima ćete gledati, a nećete vidjeti. Jer je odrvenjelo srce ovog naroda; uši mu otvrdnule, oči se zatvorile — da očima jednom ne vidi, da ušima ne čuje i srcem ne razumije, pa da se ne obrati i da ga ne ozdravim’” (Matej 13:13-15, ST). Mi ne bismo smjeli biti nalik tim neosjetljivim ljudima. Posvetimo se stoga proučavanju Riječi Božje!

 4. a) Koje vrste srca ne izvlače nikakvu korist iz Riječi? b) Kako možemo biti blagoslovljeni ako se trudimo shvatiti smisao Riječi?

⁴ U usporedbi, zapisanoj u 13. poglavlju evanđelja po Mateju, u stavcima 3-8, Isus označava sam sebe “sijačem”. On sije “riječ o Kraljevstvu” u različita srca. Tako je srce nekih ljudi slično zemlji kraj puta. Prije nego sjeme uhvati korijen, Đavo šalje svoje pristaše, kao “ptice”, da “iščupa [riječ] iz njihova srca da ne vjeruju i ne spase se”. Druga srca su opet nalik kamenitom tlu. Takvi najprije s radošću prime vijest, ali ubrzo ta nježna biljka usahne u kušnjama ili u progonstvu. Neka zrna padaju u “trnje”, gdje ih zaguši “briga i varavo bogatstvo”. Ali, postoji i “sjeme”, koje pada na dobro tlo srca!

“[To] jest onaj koji čuje i razumije riječ, te rodi i donese rod; jedan stostruk, drugi šezdeseterostruk, treći trideseterostruk” (Matej 13:18-23, ST; Marko 4:3-9, 14-20; Luka 8:4-8, 11-15, ST).

Da, prihvatimo li Riječ spremna srca i zauzmemo li se za Božje Kraljevstvo, bit ćemo blagoslovljeni, a naša će sveta služba za Boga uistinu uroditi plodom!

 5. a) Kojoj daljnjoj usporedbi trebamo pokloniti pažnju? b) Zašto Isus Krist ne može biti taj “čovjek”?

⁵ Jedino evanđelist Marko dodaje usporedbi o “sijaču” jednu drugu usporedbu u kojoj je riječ o nekom drugom “sijaču”. Neposredno prije spominjanja ove usporedbe, Isus je rekao svojim učenicima: “Pazite na ovo što slušate!” I u povezanosti s time, ispričao im je usporedbu:

“Tako, kraljevstvo je Božje kao kad čovjek baci sjeme na zemlju; on spava i ustaje noću i danju. Sjeme niče i raste, a da on o tome ništa ne zna” (Marko 4:24-27, ST).

Taj “čovjek” očito nije proslavljeni gospodin Isus Krist, jer on ne treba više noću odlaziti na spavanje. Također ne bi bilo ispravno reći da Sin Božji, koji je surađivao s ocem pri stvaranju svijeta “ne zna” kako se odvija rast (Kološanima 1:16). Iz povezanosti dapače proizlazi, da je izrazom “čovjek” mišljen svaki pojedini kršćanin koji treba ‘paziti’ na sve što je u vezi s “Božjim Kraljevstvom”.

 6. Na koje dvije stvari treba paziti svaki sijač i zašto?

⁶ Svaki “sijač” treba paziti na to kakve karakterne osobine sije i u kakvoj sredini. I bez da smo svjesni, na razvoj naše osobnosti, može se utjecati loše ili dobro, ovisno o “tlu” ili vrsti ljudi s kojima se družimo, dok se trudimo razvijati kršćanska svojstva — bilo unutar ili izvan skupštine (Usporedi 1. Korinćanima 15:33). Napokon će se pojaviti “pun klas zrna” i odgovarajuće tome ćemo žeti (Marko 4:28, 29). Kako je stoga važno da članovi “malog stada” i svi koji žele postići vječni život pod Božjim Kraljevstvom, paze što i kamo siju s obzirom na razvoj Kristu slične osobnosti! (Efežanima 4:17-24; Galaćanima 6:7-9).

 7. Što nam različite usporedbe pomažu razumjeti u vezi Kraljevstva?

⁷ Prema Markovom izvještaju, Isus je dalje rekao:

“S čime ćemo usporediti kraljevstvo Božje? Kojom li ga usporedbom prikazati?” (Marko 4:30, ST).

Zatim nas poziva da sagledamo Kraljevstvo u drugom okviru. Činjenica je da nam usporedbe pomažu vidjeti Kraljevstvo s različitog stajališta, jednako kao što možemo neku zgradu promatrati izvana i iznutra, te s različitih uglova.

 8. a) Zašto se začuđujući rast ne može odnositi na nasljednike Kraljevstva? b) Zašto to logično odgovara “kraljevstvu” kršćanstva? c) Odgovara li to gledište onome što je Jehova rekao otpalom Izraelu?

⁸ Dakle, s čime da usporedimo Božje Kraljevstvo? Isus odgovara:

“S njim je kao s gorušičnim zrnom koje je manje od svakog sjemena kad se sije u zemlju; ali kad je posijano, uzraste te bude veće od svakoga povrća. Pusti velike grane, tako da se pod njegovom sjenom ptice nebeske mogu gnijezditi” (Marko 4:30-32, ST).

Kakav začuđujući rast — sigurno daleko veći od rasta “malog stada”, 144 000 nasljednika Kraljevstva, kojima je ‘otac odlučio dati Kraljevstvo’ (Luka 12:32; Otkrivenje 14:1, 3). Riječ je o rastu velikog lažnog “stabla” kršćanstva, i to u obliku otpada od skupštine, koju je osnovao Isus (Luka 13:18, 19). “Stablo” je ogromno! Ono se hvali kako ima širom svijeta 900 000 000 pripadnika, koji navodno svi idu u nebo. To odmetničko kraljevstvo bilo je davno prije predočeno po otpalom Izraelu, za kojeg je Jehova rekao: “A ja te zasadih kao lozu izabranu, kao sadnicu plemenitu. Kako li mi se samo prometnu u jalov izrod, u lozu divlju!” (Jeremija 2:21-23, ST; vidi također Ozej 10:1-4).

 9. a) Što predočavaju “ptice” i grane “stabla”? b) Zašto trebamo biti što dalje od tog “stabla”, prema izvještaju iz 1. Solunjanima 2. poglavlja i Mateja 7. poglavlja?

⁹ U skladu s opisom Mateja, dolaze “ptice nebeske” i gnijezde se u granama tog “stabla”. Očito je riječ o istim “pticama” koje su spomenute u ranijoj usporedbi, za koje se kaže da su pozobale “riječ o Kraljevstvu”, koja “pade kraj puta” (Matej 13:4, 19, 31, 32, ST). Te se “ptice” gnijezde u granama “stabla”, odnosno mnogih stotina religioznih zajednica. One predstavljaju otpalog “čovjeka bezakonja” — svećenstvo kršćanstva, koje će izgubiti svoje sklonište, kada će Bog srušiti to “stablo” zajedno sa svim drugim krivim religijama. Zato, što dalje od njega, i to odmah! Rušenje “stabla” neposredno predstoji! (Usporedi 2. Solunjanima 1:6-9; 2:3; Matej 7:19-23).

10, 11. a) U vezi čega navode Matej i Ivan usporedbu o “gorušičnom zrnu” i zašto je odgovarajuća? b) Koju opomenu i upozorenje sadrži usporedba o kvascu?

¹⁰ Nakon izvještaja o Isusovoj osudi religioznih vođa svojeg vremena, Luka odgovarajuće navodi usporedbu o “gorušičnom zrnu”. U želji da još jače istaknu te misli, Matej i Luka nadalje navode usporedbu o ‘kvascu’ (Matej 13:32, 33; Luka 13:10-21). U simboličnom smislu, u Bibliji ima kvasac uvijek negativno značenje. Isus je na primjer upozorio svoje učenike: “Pazite i čuvajte se farizejskog i saducejskog kvasca!” A apostol Pavao opominje kršćane da odstrane od sebe “kvasac zloće i pokvarenosti” (Matej 16:6, 11, 12, ST; 1. Korinćanima 5:6-8; Galaćanima 5:7-9).

¹¹ Određeno gledište u vezi s “nebeskim Kraljevstvom” u usporedbi je prikazano s kvascem, kojeg neka žena pomiješa sa tri mjere brašna, čime biva ukiseljeno sve tijesto. To je predočavalo postupno prožimanje kršćanske skupštine sa lažnim babilonskim naukama i običajima, što je dovelo do nastanka ogromnog lažnog kraljevstva kršćanstva. Sve to nam treba poslužiti kao opomena. S obzirom na žalosne posljedice otpada u kršćanstvu, treba “malo stado” nasljednika Kraljevstva, kao i njihovi drugovi, paziti danas na to da njihovo od srca dolazeće cijenjenje čistoće i istine “Riječi o Kraljevstvu” ne bude pokvareno “kvascem” krivih, prevarljivih nauka.

12, 13. a) Tko su, prema Isusovom objašnjenju, glavne osobe u usporedbi o “pšenici” i “kukolju”? b) Što znači žetva i koji dokazi postoje da je ona danas u toku?

¹² U jednoj drugoj usporedbi Isus uspoređuje “Kraljevstvo nebesko” s “čovjekom koji posija dobro sjeme na svojoj njivi”. I “dok su ljudi spavali, dođe njegov neprijatelj, posija kukolj po pšenici i ode”. Kakav urod možemo očekivati sa te njive? Isus je objasnio da je on sam taj sijač, odnosno “Sin čovječji”. Sjeme kraljevstva koje je on posijao, proizvelo je pšenici slične kršćane, “sinove Kraljevstva”. Neprijatelj je Đavo, a “kukolj” su ‘sinovi zloga’ — njegovo licemjerno religiozno “sjeme” (Usporedi 1. Mojsijeva 3:15). U ispunjenju usporedbe, u masi tog “kukolja”, kao posljedice velikog otpada, započetog u prvom stoljeću, rasli su neki pravi kršćani. I sada, u 20. stoljeću, došlo je vrijeme žetve — “svršetak sustava stvari — a žeteoci su anđeli” (Matej 13:24-30, 36-39, NS).

¹³ Napokon će pod vodstvom anđela biti odijeljena “pšenica od kukolja”. Postala je jasna očita razlika između obojeg. Kako ćemo još utvrditi, postoji mnoštvo dokaza da je “Sin čovječji” danas prisutan u svom nebeskom Kraljevstvu, te da sakuplja prave kršćane uspoređene sa pšenicom, kako bi mogli provoditi djelo Kraljevstva. Međutim, što će se dogoditi sa cjelokupnim kršćanstvom, koje uči krive nauke? Isus kaže dalje u svojoj usporedbi:

“Sin će Čovječji izaslati svoje anđele da pokupe iz njegova kraljevstva sve zavodnike i zlikovce”.

Stoljećima je svećenstvo kršćanstva svojim krivim naukama i naizglednom pobožnošću navodilo na spoticanje mnoge iskrene ljude. Ali, Bog ih je osudio i sada ‘oni plaču i škrguću zubima’. Danas se žale zbog nedostatne potpore od strane laika i radi rascjepa u vlastitim redovima. Nasuprot njima, Jehovini sluge, uspoređeni sa pšenicom, radosno svjedoče o njegovom Kraljevstvu. Oni svijetle “poput sunca u Kraljevstvu Oca svojega” (Matej 13:40-43, ST; usporedi Izaija 65:13, 14).

14, 15. a) Kako je Isus započeo veliki “ribolov”, no koji je drugi “ribolov” otada u toku i s kakvim “ulovom”? b) Koja je uloga anđela u tome i što oni rade s “ribama”? c) Na kojoj prilici trebamo stoga biti zahvalni?

¹⁴ “Nadalje”, rekao je Isus, “Kraljevstvo je nebesko slično velikoj mreži koja se baci u more i zahvati svakovrsne ribe” (Matej 13:47, ST). Isus je započeo taj ribolov kada je pozvao učenike da ostave svoje mreže, kako bi ih mogao učiniti “ribarima ljudi” (Matej 4:19). Ali, tijekom velikog otpada, vjerna je manjina pod nadgledavanjem anđela, kao i religiozne zajednice kršćanstva, i dalje “lovila” ljude, koji će se obratiti. No, jesu li se sve te stotine milijuna simboličnih morskih stvorenja, pokazale “dobrim ribama”? Kako smo već utvrdili, religiozne zajednice kršćanstva temelje svoje nauke na grčkoj filozofiji Platona i na “misterijima” starog Babilona. I koje su plodove proizveli? Prisjetimo se osjećaja mržnje, svađa i prolijevanja krvi, čime je opterećena povijest kršćanstva, te podupiranja svjetskih ratova našeg 20. stoljeća.

¹⁵ Na “svršetku svijeta” dolazi vrijeme da anđeli izvuku mrežu. Mreža predočava sve organizacije ovdje na Zemlji, koje se smatraju sljedbenicima Isusa Krista — kako prave, tako i krive. “Ribe” koje su se pokazale “neupotrebljivima” za “nebesko Kraljevstvo”, moraju biti bačene. One dolaze u “ognjenu peć” uništenja, “gdje će biti plač i škrgut zuba” (Matej 13:48-50, ST). Ali, anđeli vade i ‘dobre ribe’ iz simbolične mreže. Kako bismo trebali biti zahvalni za priliku da smijemo biti ubrojeni u takve — kao potpuno drugačiji narod, koji slavi Jehovino ime i svjesno moli da “dođe” njegovo Kraljevstvo!

16. Za koja pitanja daje povoda zadnja usporedba i zašto trebamo biti zainteresirani za odgovor?

¹⁶ Međutim, što znači “svršetak svijeta” (‘svršetak sustava stvari’, NS), o čemu je Isus tako izričito govorio u svojoj posljednjoj usporedbi? Što znače “posljednji dani”, o kojima je pisalo više Isusovih učenika? Živimo li mi sada u tim danima? Ako da, što oni znače kako za nas, tako i za cijelo čovječanstvo?