Značenje tvog krštenja

1, 2. a) Zašto treba krštenje u vodi biti značajno za svakoga od nas osobno? b) Kako bi ukratko odgovorio na pitanja postavljena u 2. stavku?

GODINE 29. n. r. vr. Isus je bio uronjen u rijeci Jordan. Promatrajući to, Jehova je izrazio svoje odobravanje (Matej 3:16, 17). Tri i pol godine kasnije, Isus je nakon svog uskrsnuća dao svojim učenicima određena uputstva, rekavši između ostalog: “Dana mi je sva vlast na nebu i na Zemlji. Pođite stoga i načinite učenike iz ljudi sviju nacija i krstite ih” (Matej 28:18, 19, NS). Jesi li se ti krstio u skladu s tom Isusovom zapoviješću? Ili se pripremaš na to?

² U svakom slučaju važno je imati razumijevanje o krštenju. Stoga sljedeća pitanja zavređuju razmatranje: Ima li krštenje kršćanima danas jednako značenje kao Isusovo krštenje? Odnosi li se i na tebe sve što Biblija govori o krštenju? Što sve uključuje živjeti u skladu sa značenjem kršćanskog krštenja u vodi?

 3. Na koga je bilo ograničeno krštenje koje je Ivan provodio?

³ Nekako šest mjeseci prije Isusova krštenja pojavio se u Judejskoj pustinji Ivan Krstitelj i počeo je propovijedati: “Obratite se, jer je blizu Kraljevstvo nebesko” (Matej 3:1, 2, ST). U cijelom su području ljudi slušali što Ivan govori, javno su priznali svoje greške i dali se od njega krstiti u Jordanu. Bilo je to krštenje za Židove (Djela apostolska 13:23, 24; Luka 1:13-16).

 4. a) Zašto su se Židovi morali pod hitno pokajati? b) Što su morali raditi da ne bi bili ‘kršteni vatrom‘?

⁴ Židovi su se morali pod hitno pokajati. Godine 1513. pr. n. r. vr. njihovi su preci na gori Sinaj ušli u nacionalni Savez s Jehovom Bogom. No budući da nisu udovoljili odgovornostima na koje ih je zakon obavezivao, bili su kao osuđeni grešnici. Nalazili su se u kritičnoj situaciji. Približavao se preko Malahije prorečeni ‘veliki i strašni dan Jehovin’, da bi godine 70. n. r. vr. nastupio u vidu brzog razorenja Jeruzalema. Ivan Krstitelj, koji je pokazivao revnost za pravo obožavanje poput Ilije, bio je poslan prije tog razorenja, da “pripremi Jehovi spreman narod”. Oni su se morali pokajati za grijeh učinjene protiv zavjetnog Zakona i biti u mislima i srcu spremni prihvatiti od Jehove poslanog im Sina Božjeg (Malahija 4:4-6; Luka 1:17; Djela apostolska 19:4). Ivan je objasnio da će Sin Božji krštavat svetim duhom (što su prvi puta doživjeli njegov vjerni učenici o Duhovima 33. n. r. vr.) i vatrom (što je uslijedilo godine 70. n. r. vr. u obliku uništenja onih koji se nisu pokajali) (Luka 3:16). Da ne bi osobno iskusili to ‘krštenje vatrom’ trebali su se Židovi prvog stoljeća, u znak pokajanja, krstiti u vodi i postati učenicima Isusa Krista čim se ukazala prilika za to.

 5. a) Zašto se Ivan ustručavao krstiti Isusa? b) Što je predočeno Isusovim krštenjem u vodi? c) S kakvom je ozbiljnošću Isus izvršavao Božju volju?

⁵ Među onima koji su došli Ivanu da ih krsti, nalazio se i Isus. Ali, zašto? Ivan je znao da Isus nema grijeha za koji bi se trebao pokajati, pa je stoga rekao: “Treba da ti krstiš mene, a ti dolaziš k meni!” No, Isusovo krštenje je trebalo predočavati nešto drugo, stoga je odgovorio: “Pusti sada, jer tako nam dolikuje da sve ispunimo što je u skladu s voljom Božjom” (Matej 3:13-15, ST). Isusovo krštenje nije moglo predočavati njegovo kajanje za svoje grijehe. On se također nije trebao predati Bogu, jer je već bio pripadnik Jehovi predane nacije. Umjesto toga, krštenje kojem se je podvrgao u starosti od trideset godina — u Židova je to vrijeme punoljetnosti — predočavalo je njegovo predstavljanje svom nebeskom Ocu da bi vršio njegovu volju. Božja volja obzirom na ‘čovjeka Isusa Krista’ sastojala se u tome da on djeluje za Kraljevstvo, te da žrtvuje svoj savršeni čovječji život kao otkupninu i kao temelj novog Saveza (Luka 8:1; 17:20, 21; Jevrejima 10:5-10; Matej 20:28; 26:28; 1. Timoteju 2:5, 6). Isus je vrlo ozbiljno shvatio ono što je predočavalo njegovo krštenje u vodi. Nije se dao odvratiti bilo kakvim drugim interesima, nego je do kraja svog zemaljskog života vjerno vršio volju Božju (Ivan 4:34).

 6. Kojem se drugom krštenju podvrgao Isus i kroz koje se razdoblje ono protezalo?

⁶ Suglasno onome što je simboliziralo Isusovo krštenje u vodi, on se podvrgao i jednom drugom krštenju. Znao je da zadatak kojeg mu je Bog dao uključuje da položi svoj čovječji život kao žrtvu, ali da će trećeg dana uskrsnuti u duhu, što je on označio krštenjem. To je “krštenje” započelo godine 29. n. r. vr. ali je završilo nakon što je stvarno umro i bio uskrsnut. Stoga je točno tri godine nakon svog krštenja u vodi mogao reći: “Moram primiti krštenje. Kako sam tjeskoban dok se to ne izvrši” (Luka 12:50, ST).

 7. a) Tko još biva kršten u smrt? b) Tko provodi to krštenje?

⁷ Oni koji će vladati s Kristom u nebeskom Kraljevstvu moraju također biti kršteni u smrt (Marko 10:37-40; Kološanima 2:12). Prilikom smrti, oni poput Isusa zauvijek napuštaju svoj čovječji život, da bi nakon uskrsnuća vladali s njim na nebu. To krštenje ne provodi nijedan čovjek, nego Bog i to kroz svog nebeskog Sina.

 8. Što se misli time da bivaju “kršteni u Krista Isusa”?

⁸ Za one koji bivaju kršteni u Isusovu smrt, kaže se također da su “kršteni u Kristu Isusu”. Uz pomoć svetog duha kojeg su primili kroz Krista, bit će kao članovi njegove duhom pomazane skupštine, njegova “tijela”, sjedinjeni s njim, sa svojim poglavarom. Budući da ih taj duh osposobljava da odražavaju Kristovu nadvisujuću osobnost, može se za njih reći da su “jedno u zajednici s Kristom Isusom” (Rimljanima 6:3-5; 1. Korinćanima 12:13; Galaćanima 3:27, 28; Djela apostolska 2:32, 33).

 9. a) Kada se prvi puta provodi krštenje prema uputama iz Mateja 28:19? b) Na temelju pitanja i biblijskih stavaka sadržanih u ovom odlomku, analiziraj što trebaju priznati kandidati za krštenje, kako je to Isus rekao.

⁹ Ivan je krštavao prve Isusove učenike u vodi, a zatim su vođeni k Isusu kao budući članovi njegove duhovne nevjeste (Ivan 3:25-30). A oni su pod Isusovim vodstvom dalje krštavali druge. To je krštenje imalo jednako značenje kao krštenje kojim je krštavao Ivan (Ivan 4:1-3). Međutim, o Duhovima 33. n. r. vr. počeli su ispunjavati zadatak da krštavaju “u ime Oca, Sina i svetoga duha” (Matej 28:19, ST). Izvući ćeš veliku korist ako u svjetlu sljedećih pitanja i navedenih biblijskih stavaka razmotriš što to znači.

Što trebamo priznati u vezi s Ocem, da bismo mogli biti kršteni “u ime Oca”? (2. Carevima 19:15; Psalam 3:8; 73:28; Izaija 6:3; Rimljanima 15:6; Jevrejima 12:9; Jakov 1:17).

Što trebamo priznati da bi mogli biti kršteni u ime “Sina”? (Matej 16:16, 24; Filipljanima 2:9-11; Jevrejima 5:9, 10).

Što moramo vjerovati da bi mogli biti kršteni u ime “svetog duha”? (Luka 11:13; Ivan 14:16, 17; Djela apostolska 1:8; 10:38; Galaćanima 5:22, 23; 2. Petrova 1:21).

10. a) Što je danas predočeno kršćanskim krštenjem u vodi? b) Na koji način se to razlikuje od Isusova krštenja? c) Što postaju prilikom krštenja oni koji ispunjavaju biblijske uvjete?

¹⁰ Prvi koji su trebali biti kršteni prema tim Isusovim smjernicama, bili su Židovi (i židovski prozeliti) koji su kao narod već bili predani Bogu i kojima je do 36. godine n. r. vr. bila poklanjana posebna pažnja. No, kad su potom Samarićani i nežidovi dobili prednost da postanu kršćanskim učenicima, morali su se, prije krštenja, bez oklijevanja osobno predati Jehovi i služiti mu kao učenici njegova Sina. Kršćansko krštenje u vodi ima i danas isto značenje za sve, uključujući i Židove. To “jedno krštenje” vrijedi za sve prave kršćane, jer na taj način bivaju kršćanski Jehovini svjedoci postavljeni sluge Božji (Efežanima 4:5; 2. Korinćanima 6:3, 4).

11. a) Čemu odgovara kršćansko krštenje u vodi i kako? b) Što spašava kršćanina?

¹¹ To je krštenje u Božjim očima vrlo vrijedno, na što je upozorio i apostol Petar. On najprije spominje kako je Noa gradio arku u kojoj je zajedno sa svojom obitelji bio sačuvan u vrijeme potopa, a zatim dodaje: “Ono što je ona unaprijed označivala, to jest krštenje, spašava sad i vas; i ono nije uklanjanje tjelesne nečistoće, nego Bogu upravljena molitva za dobru savjest, uskrsnućem Isusa Krista” (1. Petrova 3:21, ST). Arka je bila vidljiv dokaz da se Noa posvetio vršenju Božje volje, vjerno ispunjavajući od Boga mu povjereni zadatak. To je dovelo do njegova spasenja. Odgovarajuće tome, svi koji su se predali Jehovi na temelju vjere u uskrsnulog Krista, daju se krstiti u znak toga, a zatim vrše volju Božju, kako on to traži danas od svojih slugu, da bi mogli biti spašeni iz sadašnjeg zlog svijeta (Galaćanima 1:3, 4). Stoga ne trebaju više računati da će biti uništeni s ostalim dijelom svijeta. Oslobođeni su iz njega i Bog im posreduje dobru savjest.

12. Zašto krštenje samo po sebi nije jamstvo za spasenje?

¹² Bilo bi pogrešno misliti da nam krštenje jamči spasenje. Ono ima vrijednost samo ako se netko uistinu preda Jehovi kroz Isusa Krista, a potom vjerno do kraja vrši volju Božju (Matej 24:13).

13. a) Što Bog želi, kako da kršteni kršćani oblikuju svoj život? b) Koliko važno treba u našem životu biti kršćansko pozvanje?

¹³ Božjoj volji obzirom na Isusa pripadao je i način kako će provesti svoj život kao čovjek. Konačno ga je trebao položiti na žrtvu. A mi trebamo svoj život dati Bogu na taj način da živimo samopožrtvovno, naime, moramo ga upotrebljavati isključivo za vršenje volje Božje (Rimljanima 12:1, 2). To sigurno ne radimo, ako se — makar samo ponekad — namjerno ponašamo kao svijet oko nas, ili ako sebične težnje učinimo glavnom stvari u našem životu, služeći Bogu samo formalno (1. Petrova 4:1-3; 1. Ivanova 2:15-17). Kada je jednom neki Židov upitao Isusa što treba raditi da bi dobio vječni život, Isus ga je podsjetio da mora živjeti moralno čistim životom, ukazavši na potrebu da biti Isusov sljedbenik, postane glavnom stvari u njegovu životu. To ne smije, za razliku od materijalnih stremljenja, biti na drugom mjestu (Matej 19:16-21).

14. a) Koju odgovornost u vezi s Kraljevstvom imaju svi kršćani? b) Koje su prema ilustracijama na stranici 101. neke od djelotvornih metoda za izvršavanje tog djela? c) Što pokazujemo ako cijelim srcem sudjelujemo u tom djelu

¹⁴ Također se moramo sjetiti da je Božja volja obzirom na Isusa uključivala važnu djelatnost u vezi s Kraljevstvom. Isus je bio pomazan za kralja. Tijekom svog zemaljskog života bio je revan svjedok za Kraljevstvo. I mi moramo izvršavati slično djelo svjedočenja, a imamo sve razloge da to činimo cijelim srcem. Time pokazujemo svoje cijenjenje za Jehovinu suverenost i ljubav prema bližnjima. Također pokazujemo da zajedno s ostalim obožavateljima Jehove, koji su svi svjedoci za Kraljevstvo, diljem svijeta ujedinjeno težimo za ciljem postizanja vječnog života u području vladavine tog Kraljevstva.