“Tko je vjerni i razboriti upravitelj?”

“Tko je dakle ... onaj vjerni i razboriti upravitelj koga će gospodar postaviti nad svojom služinčadi?” (LUKA 12:42, ST).

 1. Koliko je staro navedeno pitanje i što ne mogu imati oni, koji ne nalaze na njega odgovor?

TO PITANJE je staro preko 1900 godina. Danas ih stotine tisuća vjeruje da su našli odgovor na to pitanje. Oni koji ne nalaze odgovora, ne mogu imati prednosti koje će doprinijeti njihovom vječnom dobru. Pitanje glasi: “Tko je dakle ... onaj vjerni i razboriti upravitelj koga će gospodar postaviti nad svojom služinčadi da im u pravo vrijeme daje hranu?” (Luka 12:42, ST).

 2. a) Kada je bilo prvi puta postavljeno to pitanje i tko ga je postavio? b) Na koga bi se trebalo odnositi pitanje i zašto?

² To pitanje je prvi puta bilo postavljeno na Bliskom istoku u zemlji Izraelu. Bilo je to 32. g. n. r. vr., u razdoblju između izraelskog praznika Sjenica u jesen i praznika Posvećenja ponovo izgrađenog templa u Jeruzalemu početkom zime. Čovjek, koji je postavio to pitanje, postao je diljem svijeta poznata sporna ličnost. Njegovo ime je Isus Krist. Njegovo pitanje se posebno treba odnositi na kršćanstvo, budući da ga ono naziva “Gospodinom” i tvrdi da je sastavljeno od njegovih učenika.

3, 4. a) Za što su se zanimali Isusovi slušaoci i u vezi čega im je Isus rekao da se ne plaše? b) Koje dvije usporedbe je dao Isus u pogledu potrebe njihove budnosti?

³ To pitanje koje traži odgovor, bilo je, prema biblijskom izvještaju, postavljeno u odgovoru na jedno drugo pitanje i upućeno je osobama, koje su se zanimale za najveću vladavinu koja je ikada bila uspostavljena nad Zemljom, za Kraljevstvo Stvoritelja neba i Zemlje, za “Božje Kraljevstvo”. Zato je Isus Krist unaprijed rekao svojim slušaocima — Izraelcima: “Ne boj se, stado malo, jer je odlučio vaš Otac da vam dadne Kraljevstvo! Prodajte svoje imanje i to dajte kao milostinju! Nabavite sebi torbe što ne stare: neprolazno blago na nebesima gdje se kradljivac ne primiče niti moljac grize! Gdje je vaše blago, tu će biti i vaše srce.”

⁴ “Neka vam bokovi budu opasani, a svjetiljke zapaljene! I budite slični onima što čekaju svoga gospodara kad se vraća sa svadbe, da mu odmah otvore čim dođe i pokuca. Blago slugama koje gospodar, kada dođe, nađe gdje bdiju! Zaista, kažem vam, sam će se pripasati, a njih posaditi za stol te ih dvoriti. I dođe li u drugu ili treću noćnu stražu, blago njima ako ih tako nađe! Ovo upamtite: kad bi znao domaćin u koji će čas doći lopov, ne bi dopustio da mu kuću prokopa! Zato i vi budite pripravni, jer će Sin čovječji doći u čas kad se ne nadate!” (Luka 12:32-40, ST).

 5. a) Kako je Petar nazvao Isusove riječi i opomene i kako bi se dakle trebao označiti Isusov odgovor? b) Koje pitanje nastaje Petrovim pitanjem u vezi primjene Isusovih riječi upotrijebljenih u njegovom odgovoru?

⁵ Ono što je Gospodin Isus Krist tada rekao, nazvao je apostol Petar “usporedbom”, jer Lukin izvještaj dalje kaže: “Tada ga Petar zapita: ‘Gospodine, govoriš li tu usporedbu nama ili svima?’” (Luka 12:41, ST). Dakle, logično bi bilo smatrati usporedbom ono što je Isus odgovorio, a što bi trebalo predočiti ili prikazati određene činjenice koje se odnose na budućnost. Dakle, Isusov odgovor u Luki 12:42-44 sačinjavao bi dio usporedbe o “vjernom i mudrom upravitelju” (Revised Standard Version). Dok nastavljamo istraživanje usporedbe, trebali bi misliti na Petrovo pitanje, koje u svojoj primjeni prelazi na sljedeću usporedbu. Dakle, ponovimo ga: “Gospodine, govoriš li tu usporedbu nama ili svima?” (Luka 12:41, ST; New International Version; The Living Bible). Stoga se opravdano postavlja pitanje: Odnosi li se ta usporedba o “upravitelju” na klasu (razred) “nama” na dvanaest apostola Isusa Krista ili na sve koji su tada slušali Isusa kao i danas na svakog pojedinca koji čita Isusovu usporedbu, bez obzira na njegove religiozne veze unutar ili izvan kršćanstva? Da li usporedba uključuje razred (skupinu) ili pojedinca?

“Njegov gospodar”

 6. Kojom je usporedbom Isus odgovorio na Petrovo pitanje?

⁶ Isus nije izravno odgovorio na Petrovo pitanje u vezi prethodne usporedbe, nego je kao odgovor dao drugu usporedbu, rekavši: “Tko je dakle ... onaj vjerni i razboriti upravitelj koga će gospodar postaviti nad svojom služinčadi da im u pravo vrijeme daje hranu? Blago onomu sluzi koga njegov gospodar, kada dođe, nađe da radi tako! Uistinu će ga, kažem vam, postaviti nam svim svojim imanjem” (Luka 12:42-44, ST).

 7. Koga predstavlja upraviteljev “gospodar” i kakvo bi stanovište trebali zadržati oni koji su povezani sa “gospodarom” za vrijeme “svršetka ovog sustava stvari”?

⁷ Nitko neće posumnjati da je “gospodar” tog vjernog upravitelja zapravo sam pripovjedač usporedbe, Gospodin Isus Krist. U usporedbi, koja je navela Petra da postavi navedeno pitanje, Isus je sebe prikazao kao ženika, koji se radi svadbenog veselja vraća kući u neodređeno doba noći ili u rano jutro (Luka 12:35-40). Razumljivo je, da oni, uključeni u ispunjenje Isusove usporedbe, trebaju biti budni, osobito u vrijeme “svršetka sustava stvari” (Matej 24:3).

 8. Od kada je Isus Krist “gospodar” nad “služinčadi” i kako su oni opisani u Otkrivenju 7:1-8?

⁸ U usporedbi o upravitelju, gospodar ima “služinčad”, kojoj pripada i sam upravitelj. To odgovara činjenici jer pripovjedač usporedbe, Gospodin Isus Krist, ima obitelj u duhovnom smislu. U vezi toga piše u poslanici Jevrejima 3:4-6: “Graditelj svega jest Bog. I Mojsije je istina, bio vjeran u svoj kući Božjoj u svojstvu sluge, da svjedoči za ono što je Bog imao objaviti, dok je Krist vjeran u svojstvu Sina i stoji nad kućom Božjom” (ST). Prorok Mojsije “stajao je nad kućom dvanaest plemena Izraelovih” u početku tog naroda. Isus Krist, veći Mojsije, stoji od Duhova 33. g. n. r. vr. do danas “nad kućom duhovnog Izraela”. Otkrivenje 7:1-8 pokazuje da tu “kuću” sačinjavaju 144 000 duhovnih Izraelaca, podijeljenih na dvanaest plemena, svako po 12 000. Tu “kuću” sačinjavaju Božji duhovni sinovi, kao što je i sam njihov poglavar Isus Krist. Oni zajedno sačinjavaju “malo stado”, kome je po Isusovim riječima Jehova Bog, nebeski Otac, obećao dati nebesko Kraljevstvo (5. Mojsijeva 18:15-18; Luka 12:32; Djela apostolska 3:19-23).

 9. Koja poteškoća nastaje u vezi utvrđivanja točnog vremena gospodarevog dolaska, ako tvrdimo da “upravitelj” predstavlja jednog kršćanina, postavljenog u prvom stoljeću?

⁹ Dakle, 144 000 Božjih duhovnih sinova sačinjavaju “služinčad” nad kojom Gospodin Isus Krist postavlja “upravitelja” iz navedene usporedbe. Još uvijek vlada borba mišljenja među mnogim takozvanim kršćanima o ličnosti tog, u usporedbi spomenutog “upravitelja” (grčki: oikonómos; hebrejski: so·khenʹ — Delitsch prijevod). Ako kažemo da “upravitelj” predočava jednog kršćanima, tada zapadamo u nepremostive poteškoće. Na primjer, u usporedbi se navodi, da upraviteljev gospodar ide na put i nakon neodređene odsutnosti se vraća kući u nenavedeno vrijeme. U prvom stoljeću n. r. vr. se nije moglo utvrditi točno vrijeme, jer ljudi tada nisu imali suvremena sredstva komunikacija kao što su telefon, radio veza i brza prometna sredstva sa utvrđenim redovima vožnje.

10. Koja poteškoća nastaje u pogledu dužine životnog vijeka nekog kršćanina, u vrijeme “gospodarevog” dolaska?

¹⁰ Prema Isusovim riječima “upravitelj” je bio postavljen nad “služinčadi” prije nego što je gospodar otputovao. Dakle, pošto je upraviteljev gospodar predočavao Gospodina Isusa Krista, njegov “upravitelj” je bio postavljen prije je Isusovog odlaska uzašašćem na nebo, deset dana prije židovskog praznika Duhova, 33. g. n. r. vr. “Upravitelj” treba biti živ i vjeran datoj mu odgovornosti u vrijeme povratka njegovog gospodara. Sada je prošlo devetnaest stoljeća od odlaska Gospodina Isusa Krista u dom svog nebeskog Oca. Ako netko tvrdi, da “upravitelj” iz usporedbe predstavlja nekog kršćanina — u prvoj kršćanskoj skupštini, kako bi taj pojedinac mogao danas još uvijek živjeti, nakon što ga je Isus Krist imenovao 33. g. n. r. vr.? Nijedan čovjek nije tako dugo živio, čak ni čuveni Metuzalem (1. Mojsijeva 5:27).

11. Koga predočava “upravitelj” umjesto nekog kršćanina i koju biblijsku podršku imamo za takvo gledište?

¹¹ Razum, potkrijepljen sličnim biblijskim primjerima, daje jasno spoznati da “upravitelj” (oikonómos) predstavlja razred, kolektivno tijelo, što odgovara pravnom licu, zakonskom licu, poput nekog društva, koje je priznato od zakona države. Jehova Bog je, na primjer, cijeli izraelski narod starog doba, nazvao “moj sluga koga sam izabrao” (Izaija 43:10). Na isti način “upravitelj” predočava “malo stado” duhovnih Izraelaca, tijelo potpuno predanih, krštenih učenika “gospodara”, Isusa Krista, koji su rođeni Božjim duhom za nebesko nasljedstvo sa svojim “gospodarom”, proslavljenim Isusom. Taj razred “upravitelja” bio je živ i na raspolaganju da ga imenuje gospodar prilikom odlaska, a ostatak tog razreda “upravitelja” je danas na Zemlji i vjeran je gospodaru Isusu Kristu. Budući da je svaki član vjeran i razborit, onda je to isto i cijeli razred.

12. Što se htjelo postići postavljanjem “upravitelja” nad “služinčadi” i da li činjenice pokazuju da je razred “upravitelja” ispunio tu svrhu?

¹² Upravitelj iz usporedbe je bio postavljen nad “služinčadi” svoga gospodara da “im u pravo vrijeme daje hranu” (Luka 12:42, ST). Preko razreda “upravitelja” udovoljava se tom zadatku sve do danas. To je bio slučaj i u toku prvog stoljeća n. r. vr., za vrijeme dvanaest apostola Isusa Krista, sve do smrti posljednjeg apostola Ivana, koji je oko 98. godine n. r. vr. dao posljednji prilog Svetom pismu (Ivan 21:20-23). Osobito sada, za vrijeme “svršetka ovog sustava stvari”, koji je započeo katastrofalne 1914. godine, bilo bi “pravo vrijeme” da se podijeli dovoljna količina hrane “služinčadi”, a to se zaista i čini. Ostatak razreda ili klase “upravitelja” dokazao se u tome vjeran (Matej 24:3-14).

13. S kojom namjerom u vezi razreda “upravitelja” se Gospodin Isus Krist vratio i što je do tada radio taj razred?

¹³ To je suglasno s činjenicom, da je Gospodin Isus Krist zajedno sa svojim nebeskim Ocem nastupio u svojoj kraljevskoj moći na kraju vremena neznabožaca 1914. g. i konačno dobio ono za što je otišao na put (Luka 19:12). Dakle, mogao se vratiti nevidljivo, u duhovnom obliku da bi obračunao sa svojim “upraviteljem”. Do tog obračunavanja, dijeljenje “hrane u pravo vrijeme” nije bio mali zadatak. No, članovi razreda “upravitelja” radili su zajedno, stalno unapređujući dijeljenje “duhovne hrane” jedni drugima, pošto je Jehova Bog pozvao i druge da postanu nasljednici Kraljevstva, članovi “malog stada”.

Postavljen “nad svim njegovim imanjem”

14. Zašto će biti sretno vrijeme za “upravitelja” kada se vrati njegov gospodar i nađe da vrši svoju dužnost sluge?

¹⁴ U usporedbi o vjernom i razboritom “upravitelju” govorio je gospodar, Gospodin Isus Krist o njemu kao o “sluzi” i rekao: “Blago onomu sluzi koga njegov gospodar, kada dođe, nađe da radi tako!” Zašto? Isus kaže: “Uistinu će ga, kažem vam, postaviti nad svim svojim imanjem” (Luka 12:43, 44, ST).

15. Zašto bi za “upravitelja” bio radostan doživljaj postavljanje nad svim gospodarevim “imanjem”?

¹⁵ To znači, da je kao nagradu za svoju vjernost, razboritost i budnost u očekivanju gospodarevog dolaska, “sluga” dobio još veću odgovornost “upravitelja”. To bi bilo moguće. Zašto? Zato jer je gospodar uspješno obavio svoje putovanje i vratio se sa nečim vrednijim nego što je imao prilikom svog polaska. Njegovo se “imanje” povećalo i tako je nad još većim imanjem mogao postaviti svog vjernog “upravitelja”. Time što je nastavio služiti u svojstvu “upravitelja”, ukazuje na službu u još većem omjeru. Njegov se gospodar vratio sa većom odgovornošću nego ju je imao kada je otišao po određenom zadatku. U suvremenom ispunjenju te usporedbe ostvarilo se to upravo na ostatku razreda “upravitelja” i njegovog gospodara, proslavljenog Isusa Krista.

16. Koje Isusove riječi, izgovorene nedugo nakon usporedbe ukazuju, da se usporedba o “upravitelju” odnosi na vrijeme ognja?

¹⁶ Kako ipak možemo potvrditi, da je sada pravo vrijeme za ostatak razreda “upravitelja” da bude postavljen nad proširenim “imanjem” ili interesima gospodara? Nekoliko redaka nakon usporedbe, rekao je Isus: “Došao sam da bacim oganj na zemlju, pa kako bih želio da se već zapalio!” (Luka 12:49, ST). Te simbolične riječi bile su u suglasnosti s onim što je Ivan Krstitelj prorekao samo nekoliko mjeseci prije početka Isusove službe. Ivan je između ostalog rekao: “On će vas krstiti Duhom Svetim i ognjem. On drži u ruci lopatu (za odvajanje pšenice od pljeve) i očistit će svoje gumno; i skupit će svoju pšenicu u žitnicu, a pljevu će sažeći ognjem neugasivim” (Matej 3:11, 12, ST).

17. Tko je u Isusovo vrijeme trebao proći kroz ognjeno iskustvo i koja je katastrofa trebala biti vrhunac tog iskustva?

¹⁷ Te su proročanske riječi ukazivale da je trebalo doći do ognjenog (vatrenog) svršetka židovskog sistema stvari. Židovi, koji nisu postali kršćani, trebali su kao pljeva proći kroz ognjeno iskustvo. Ono se trebalo završiti uništenjem Jeruzalema i raseljavanjem Židova iz Palestine diljem svijeta. Za to su se 70. godine n. r. vr. pobrinule rimske vojske.

18, 19. a) Koju prispodobu je Isus dao u svom proročanstvu o “znaku svršetka svjetskog sustava stvari” a koja odgovara usporedbi o “upravitelju”? b) Da li su se članovi tog razreda dokazali vjernima i razboritima za vrijeme svršetka židovskog sistema stvari u Palestini i kako sada djeluje ostatak tog razreda u vrijeme ovog “svršetka sustava stvari”?

¹⁸ Trideset i sedam godina prije spaljivanja simbolične “pljeve” u nezasitnom “ognju” 70. godine n. r. vr., dao je Isus Krist proročanstvo u kojem je iznio “znak” ognjenog “svršetka svjetskog sustava stvari” kao i znak svoje nevidljive “prisutnosti” u duhu. Zašavši dosta daleko u sadržaj svog proročanstva, osvrnuo se na “vjernog i razboritog slugu” koji je trebao djelovati na Zemlji u vrijeme kad će se svjetski sustav stvari približavati svom kraju. Isusove primjedbe o tom “sluzi” jako su slične onima o “vjernom i razboritom upravitelju”. Jasno je da se one odnose na isti razred ili klasu. Izraz “upravitelj” označava samo vrstu posla, kojeg “sluga” obavlja.

¹⁹ Obrati pažnju Isusovom opisu toga sluge: “Tko je, dakle, onaj vjerni i razboriti sluga koga je postavio gospodar nad služinčadi svojom da im daje hranu u pravo vrijeme? Blago onomu sluzi koga gospodar njegov, kada dođe, nađe da tako čini. Zaista, kažem vam, postavit će ga nad svim imanjem svojim” (Matej 24:45-47, ST). Članovi razreda “vjernog i razboritog sluge”, razreda “upravitelja”, služili su marljivo do kraja židovskog sistema stvari 70. g. n. r. vr. Također se i preostali članovi razreda “sluge” ili razreda “upravitelja” dokazuju vjernima i razboritima u ovom suvremenom “svršetku sustava stvari”, koji je započeo 1914. godine n. r. vr.

20. S kojim Isusovim riječima, izgovorenim prije njegovog uzašašća u nebo s Maslinske gore, su suglasni oni koji danas sačinjavaju ostatak razreda “upravitelja”, po čemu se i raspoznaju?

²⁰ Danas se može lako prepoznati ostatak razreda “upravitelja”, jer postupa suglasno onome što je Isus, gospodar, rekao onima koji su sačinjavali prvobitni dio razreda “upravitelja”. Nešto prije svog uzašašća s Maslinske gore u nebo, rekao im je Isus: “Ali, primit ćete snagu pošto Duh Sveti dođe na vas, pa ćete mi biti svjedoci u Jeruzalemu, u svoj Judeji, u Samariji i sve do kraja zemlje” (Dj. ap. 1:8, ST). Pošto su ti židovski učenici bili svjedoci Gospodina Isusa Krista, morali su istodobno biti i svjedoci njegovog Boga i Oca Jehove. Oni nikada nisu prestali biti Jehovini svjedoci!

21. Čiji su bili svjedoci ti židovski učenici prirodnim rođenjem i kada su postali prvobitni članovi razreda “upravitelja”?

²¹ Ti židovski učenici su morali biti Jehovini svjedoci, jer su od rođenja pripadali narodu čijim je praocima Bog rekao: “Jer vi ste mi svjedoci, riječ je Jahvina i moje sluge, koje sam izabrao, ... Vi ste mi svjedoci, riječ je Jahvina, a ja sam Bog” (Izaija 43:10-12, ST). Dakle, ti židovski Jehovini svjedoci su sada također postali svjedoci Božjeg Sina Isusa Krista. Na dan Duhova, deset dana nakon njegovog uzašašća u nebo, oni su bili kršteni svetim duhom i na taj način postavljeni od svog proslavljenog gospodara Isusa Krista nad njegovom “služinčadi” da im daju duhovnu hranu. Tako su postali prvi ili prvobitni članovi razreda “upravitelja”. Dali su dobar početak tom razredu ili klasi.

22. Za čije je ime osobito narod razreda “upravitelja” i kako je ta činjenica bila naglašena na posebnom sastanku u Jeruzalemu nedugo nakon 36. godine n. r. vr.?

²² Taj razred “upravitelja” je narod za Jehovino ime. Ta činjenica je bila naglašena nedugo nakon 36. godine n. r. vr., na posebnom sastanku apostola i starješina jeruzalemske skupštine. Tada je rekao Jakov, polubrat Isusa Krista: “Šimun (to jest, apostol Simon Petar) kaza kako Bog najprije pohodi i primi iz neznabožaca (neobrezanih pogana) narod k imenu svojemu” (Djela apostolska 15:1-14).

23. Čijim svjedokom mora biti, na kraju “ovog sustava stvari”, ostatak razreda upravitelja prema imenu koje je na njih prizvano?

²³ Takvi nežidovi postali su dio razreda “upravitelja” prvog stoljeća. Kao rezultat toga, taj razred je bio pomazani narod za Božje ime koje glasi Jehova. Božje ime Jehova je bilo prizvano na njih. Oni nisu mogli ne biti njegovi svjedoci. Jednako stanovište mora imati i pomazani ostatak razreda “upravitelja”, kada vidljivi “znak” od 1914. g. ukazuje, da se vratio gospodar razreda “upravitelja” i da je prisutan, kao i da će “svršetak ovog sustava stvari” uskoro dostići vrhunac u Harmagedonu (Matej 24:3).

Kako će se “upravitelj” suočiti s Harmagedonom

 1. Što će se dogoditi u Harmagedonu kome ide u susret razred “upravitelja” i po kome je predočen taj “upravitelj” u vrijeme kralja Ezehije iz Jeruzalema?

HARMAGEDON je hebrejski naziv mjesta gdje će se uskoro voditi “rat velikog dana Boga svedržitelja”. Ostatak razreda “upravitelja” očekuje “rat”, koji će zauvijek uništiti svjetski sustav stvari. Razred “upravitelja” je, dakle, duhovno budan da vidi, kako će gospodar koji se vratio, naime, proslavljeni Isus Krist, uništiti vidljive neprijatelje Kraljevstva za koje [Kraljevstvo] se [‘upravitelj’] moli Jehovi Bogu: “Da dođe carstvo tvoje; da bude volja tvoja i na zemlji kao na nebu.” (Matej 6:9, 10; Otkrivenje 16:14-16). To općepoznato stanje bilo je prikazano ili prorečeno onim što se dogodilo za vrijeme upraviteljstva Izraelca, kojeg je kralj Ezehija iz Jeruzalema postavio za svog upravitelja u najkritičnije vrijeme.

 2. Tko je bio taj Židov i koga je zamijenio kao dvorskog upravitelja prema Izaiji 22:15-25?

² “Upravitelj” je bio Židov po imenu Elijakim, sin Hilkijin. Tri puta se spominje da je on bio “nad dvorom” kralja Ezehije (Izaija 36:3, 22; 37:2). Na tom položaju je zamijenio čovjeka imenom Sobna. Božja presuda u vezi Elijakima i Sobne zapisana je u Izaiji 22:15-25, ST. Tamo čitamo:

“Ovako govori Jahve, Gospod nad vojskama: Hajde idi k onomu dvorjaninu, k Šibni [Sobni], nadstojniku dvora i reci mu: ‘Što tu posjeduješ i koga tu imaš da sebi klešeš grobnicu? Klešeš sebi grob na uzvisini i u stijeni sebi prebivalište usijecaš. Gle Jahve će te baciti daleko udarcem jednim jedinim, snažno će te uhvatiti, smotat će te u klupko, kao loptu te baciti po zemlji širokoj! Ondje ti ćeš umrijeti, s kolima što ti bijahu na slavu, ti sramoto dvoru svoga gospodara! Lišit ću te tvoje službe, otjerat te sa tvog mjesta.a

I pozvat ću svoga slugu Elijakima, sina Hilkijina. Obući ću mu tvoju haljinu, tvojim ću ga pojasom opasati, tvoju ću mu vlast predati u ruke, te će biti otac žiteljima jeruzalemskim i kući Judinoj. Metnut ću mu na pleća ključ od kuće Davidove, kad otvori, nitko neće zatvoriti, kad zatvori, nitko neće otvoriti. Kao klin zabit ću ga na tvrdu mjestu, i postat će prijesto slave domu oca svojega. O njega će se vješati sva slava njegova doma očinskog, izdanci i potomstvo, sve malo posuđe od zdjelica do čupova.

U onaj dan — riječ je Jahve nad vojskama — izvući će se klin zabijen na tvrdu mjestu, slomit će se i pasti. I sav teret što je visio na njemu razbit će se; jer je Jahve govorio.’”

 3. a) Što znači ime Elijakim i kako se njegovo značenje ostvarilo? b) Koje osobe su slušale bogohulnu bujicu riječi ispred jeruzalemskih zidina i kome se na kraju obratio kralj za pomoć?

³ U suglasnosti sa značenjem Elijakimovog imena, “Bog podiže”, Jehova ga je uzvisio na položaj upravitelja na dvoru kralja Ezehije. To se dogodilo prije nego što je, 732. g. pr. n. r. vr., asirski car Senaherib napao Judeju. Senaherib je utaborio svoju vojsku nešto dalje od Jeruzalema i zatim poslao svoga govornika Rabsaka i tjelesnu stražu pred Jeruzalem sa zahtjevom da se preda. Dok je to izvršavao, Rabsak je omalovažavao Jehovu kao Boga, a veličao Asiriju i njenog cara. Jeruzalemski kralj Ezehija je poslao svoje predstavnike da slušaju tu bujicu riječi u kojoj se prkosilo Bogu. Među njima su bili Elijakim, sada upravitelj, Sobna, koji je sada imao niži položaj i bio pisar i Joah, savjetnik. Duboko ožalošćeni zbog onoga što su čuli, vratili su se kralju Ezehiji i izvijestili ga o tome. Osjetivši se potpuno bespomoćnim, kralj se obratio proroku Izaiji, Jehovinom predstavniku (Izaija 36:1–37:7).

 4. Koga predočavaju u sadašnjem ispunjenju te drevne drame Senaherib, Ezehija i Elijakim?

⁴ Ovdje vidimo ista karakteristična obilježja, koja su sastavni dio današnjeg kritičnog stanja. Odgovarajuće tome, asirski kralj Senaherib predočava neprijatelja Božjeg Kraljevstva, naime, Sotonu, Đavla,b koji zahtijeva predaju Jehovinog organiziranog naroda pod prijetnjom ropstva ili uništenja. Pomazani kralj Ezehija, čije ime znači “Jah je ojačao”, predočava sada vladajućeg kralja Isusa Krista, koga duboko pogađa nevolja njegovih vjernih učenika na Zemlji, dok podnose sramoćenja i idu u susret uništenju đavolske organizacije. Elijakim, “upravitelj” dvora kralja Ezehije, predstavlja ostatak razreda “upravitelja”, koji je još na zemlji u vremenu “svršetka ovog sustava stvari” — od 1914. g. n. r. vr. Kao što je upravitelj Elijakim u predodžbi bio Židov ili Izraelac, tako se današnji ostatak sastoji iz duhovnih Izraelaca pod vladajućim kraljem Isusom Kristom.

 5. S kim se doveo u vezu pomazani ostatak raspačavajući širom svijeta časopis Kulu stražaru i kada je odstranio sva sramotna imena kojima je bio nazivan?

⁵ U ovo kasno vrijeme još uvijek obilaze svijetom članovi pomazanog ostatka, koji postaje brojčano sve manji, noseći na mnogim jezicima časopis Kulu stražaru — objavljujući Jehovino Kraljevstvo. To naročito dovođenje u vezu sa Jehovom Bogom jest logična posljedica razvitka teokratskih događaja dvadesetog stoljeća. Značajne 1931. godine, sastalo se desetine tisuća pomazanog ostatka na generalnoj skupštini u Columbus-u (Ohio) i tada, 26. 7., jednoglasno prihvatilo odluku, kojom su preuzeli biblijski utemeljeno ime “Jehovini svjedoci”. Tako su odstranili sva sramotna imena, kojima su religiozni sistemi kršćanstva nazivali međunarodno udruženje istraživača Biblije. U kratkom roku su to ime usvojile sve skupštine duhovnih Izraelaca diljem Zemlje.

 6. Što su preuzeli članovi ostatka usvojivši Božje ime?

⁶ Dakle, oni preuzimaju odgovornost sadržanu u riječima upućenim Izraelcima u vrijeme proroka Izaije: “Jer vi ste mi svjedoci, riječ je Jahvina i moje sluge koje sam izabrao, da biste znali i vjerovali i uvidjeli da to sam ja. ... Vi ste mi svjedoci, riječ je Jahvina, a ja sam Bog” (Izaija 43:10-12, ST).

Odgovornosti upraviteljstva

 7. a) Kako su religionisti, koji tvrde da imaju pravo na upraviteljstvo, prije svršetka Prvog svjetskog rata 1918. g. dokazali da je njihova tvrdnja lažna? b) Kako je svećenstvo kršćanstva dokazalo da je poput Sobne?

⁷ Kao što je Sobna u vrijeme Izaije, a za vladavine kralja Ezehije tvrdio, da ima pravo na upraviteljstvo, tako tvrdi i religiozno svećenstvo kršćanstva da ima isključivo pravo na zemaljsko upraviteljstvo pod većim Ezehijom, Isusom Kristom. Za razliku od svećenstva, vjerni članovi pomazanog ostatka Jehovinih svjedoka su zaista marljivo nastojali sprovoditi kraljevsko upraviteljstvo. To se osobito očituje od završetka Prvog svjetskog rata, koji je počeo u kršćanstvu. U to vrijeme je svećenstvo kršćanstva, koje je huškalo na rat, učinilo svoj neizbrisivi rekord u upraviteljstvu, za koje je tvrdilo da ga je primilo od kralja Isusa Krista. Baš tada su se nagomilali dokazi, da su u jesen 1914. g. istekla “vremena neznabožaca” ili “određena vremena naroda”. Da, i da je proslavljeni Isus Krist tada počeo vladati na nebu kao veći Ezehija (Ezehijel 21:25-27; Luka 21:24). No, da li je svećenstvo kršćanstva dalo javnu podršku Jehovinom uspostavljenom Kraljevstvu pod Kristom? Nije!

 8. Kako je postupilo svećenstvo kršćanstva nakon propasti Lige naroda nasuprot ostatku duhovnih Izraelaca?

⁸ Svećenstvo kršćanstva se 1919. g. ponudilo da služi kao upravitelj predloženoj Ligi naroda. Liga naroda je, međutim, propala 1939. godine. Sada ju je naslijedila preinačena organizacija za svjetski mir i sigurnost. U oštroj suprotnosti tom svećenstvu, ostatak duhovnih Izraelaca i dalje podupire uspostavljeno Božje Kraljevstvo pod Kristom.

 9. Kako glasi, prema povijesnim činjenicama, suvremeni odgovor na Isusovo pitanje u Luci 12:42?

⁹ Dakle, tko je bio od početka božanskog suda 1918. g. počašćen i učvršćen u upraviteljskoj službi? Povijesne činjenice od 1918. g. govore same za sebe. Bio je to pomazani ostatak duhovnih Izraelaca. Oni kao razred ili klasa predstavljaju odgovor na Isusovo pitanje: “Tko je dakle ... onaj vjerni i razboriti upravitelj koga će gospodar postaviti nad svojom služinčadi da im u pravo vrijeme daje hranu?” (Luka 12:42, ST). Oni sačinjavaju danas većeg Elijakima, to jest oni su razred “upravitelja” predočen po vjernom i razboritom Elijakimu za vrijeme vladavine kralja Ezehije (745-716. g. pr. n. r. vr.), kada su Asirci napali Judeju.

10. Zbog čega je, prema Isusovom proročanstvu iz Luke 12:43, 44, bio sretan sluga ili “upravitelj”, predstavljen po ostatku duhovnih Izraelaca?

¹⁰ Usprkos bolova koje osjeća kršćanstvo i ostali dio čovječanstva, ostatak vjernog razreda “upravitelja” je zaista “sretan”, baš kao što je Isus i prorekao govoreći: “Blago onomu sluzi koga njegov gospodar, kada dođe, nađe da radi tako!” Zašto? Zbog činjenice koju je Isus zatim naveo: “Uistinu će ga, kažem vam, postaviti nad svim svojim imanjem” (Luka 12:43, 44, ST).

11. Kako je rekao Jehova, prema Izaiji 22:20, 21, da će zamijeniti Sobnu?

¹¹ U duhovnom smislu se vjernom ostatku duhovnih Izraelaca dogodilo isto što i Elijakimu, sinu Hilkije, koji je zamijenio samoljubivog Sobnu kao “upravitelja” nad dvorom kralja Ezehije. Jehova je rekao svom proroku Izaiji: “I u to vrijeme [kada će Jehova skinuti Sobnu s položaja] pozvat ću slugu svojega Elijacima sina Helcijina; i obući ću mu tvoju [Sobninu] haljinu, i tvojim ću ga pojasom opasati, i tvoju ću mu vlast dati u ruku, i bit će otac Jeruzalemljanima i domu Judinu” (Izaija 22:20, 21).

12. Kojem postupku, kojeg je proveo Isus Krist od proljeća 1919. godine, je to odgovaralo?

¹² To odgovara Isusovim postavljanjem razreda vjernog i razboritog “upravitelja” nad svim njegovim kraljevskim imanjem. Osobito od proljeća poslijeratne 1919. godine, započelo je novo poglavlje u religioznoj povijesti. Tada je, baš kao i Elijakim, ostatak razreda vjernog i razboritog “upravitelja” bio odjeven čašću položaja poslanika uspostavljenog Kraljevstva Jehove Boga pod Kristom (2. Korinćanima 5:20). U tom svojstvu objavljivao je ostatak uspostavljeno Kraljevstvo “po cijeloj nastanjenoj zemlji za svjedočanstvo svim narodima” (Matej 24:14; Marko 13:10). Svemogući Bog je slikovito govoreći, opasao bedra članovima ostatka da bi obavili tu tešku službu, vezujući oko njihovih bokova “pojas” upravitelja (hebrejski: so·khenʹ; po grčkoj Septuaginti: oikonómos). (Usporedi Zaharija 3:1-7.)

13. Kada su oni, koji sačinjavaju razred “upravitelja”, izašli iz Babilona velikog i nad kime je bila proširena “vlast” tog “upravitelja”?

¹³ Vrijedno je zapaziti, da je od proljeća 1919. g. Jehova Bog izdao poziv čitavom svom predanom narodu, da izađe iz “Babilona velikog”, svjetskog carstva krive religije (Otkrivenje 18:2, 4). Oni, koji su sačinjavali razred “upravitelja”, poslušno su izišli i njihov nebeski gospodar, nevidljivo prisutan Gospodin Isus Krist, ih je upotrijebio kao razred, koji daje svima onima koji imaju izgleda na nebesko kraljevstvo, “hranu u pravo vrijeme”. U tom pogledu je razred Elijakima postao kao “otac”, koji se brine za sve one predočene po Jeruzalemljanima i “domu Judinu”. Takvu je “vlast” Jehova dao preko Krista u ruke razredu “upravitelja” i taj “upravitelj” sve do danas vjerno i razborito izvršava tu “vlast”. Osobito od 1935. godine iz te očinske brige izvlači koristi “veliko mnoštvo” Kristovih “drugih ovaca”. To mnoštvo se može usporediti sa “tuđincem” unutar vrata starog Jeruzalema (2. Mojsijeva 20:10; Ivan 10:16; Otkrivenje 7:9-17).

14. Kako je razred “upravitelja” ispunio svoju odgovornost, koja je prikazana stavljanjem Elijakimu “na pleća ključ od doma Davidova”?

¹⁴ Na današnji razred Elijakima stavljena je teška odgovornost, slična onoj koju je Jehova opisao u vezi Elijakima u vrijeme kralja Ezehije: “Metnut ću mu na pleća ključ od kuće Davidove: kad otvori, nitko neće zatvoriti, kad zatvori, nitko neće otvoriti.” (Izaija 22:22, ST). Višebrojni razred “upravitelja” pokazao se dostojnim uzeti kraljevski “ključ od doma Davidova”. Njegovi su članovi bili budni da sačuvaju zemaljske interese Božjeg Mesijanskog Kraljevstva, predočene “Davidovim domom”. Radosno su pozdravili one, koje je gospodar izabrao da sačinjavaju posljednje članove ostatka kraljevskih nasljednika. 1935. g. počeli su radosno pozdravljati “druge ovce”, koje je dobri pastir želio sakupiti da bi sačinjavali “jedno stado” sa pomazanim ostatkom. Tako se zatvaraju vrata svim izbačenim otpadnicima i onima koji polako pokušavaju uvući Jehovine svjedoke u duhovnu nečistoću. (Usporedi Otkrivenje 3:7.)

15. U kom smislu je Jehova namjeravao “zabiti” Elijakima i koje su sve stvari trebale biti obješene o njega?

¹⁵ I dalje prorokujući o suvremenom razredu Elijakima, Jehova je rekao: “Kao klin zabit ću ga na tvrdu mjestu, i postat će prijesto slave domu oca svojega. O njega će se [kao o klinu] vješati sva slava njegova doma očinskog, izdanci i potomstvo sve malo posuđe od zdjelice do ćupova” (Izaija 22:23, 24, ST).

16. Koga je zamijenio Elijakim i u koju je službu stavljen razred Elijakima u korist “služinčadi”?

¹⁶ Zauvijek zabijen “klin”, o koji su trebali visiti kućni predmeti, predočavao je Elijakima, novog upravitelja koji je zamijenio Sobnu. Prema tome, bio je zadužen posluživati hranom i pićem članove kraljevskog doma. Postavljenje Elijakima da služi u tom svojstvu je ukazivalo, da će i veći Ezehija, Isus Krist, kod svog dolaska u slavi, postaviti razred “vjernog upravitelja” nad ostatkom njegovih sunasljednika, koji su još na Zemlji, koji će davati toj “služinčadi” potrebnu “hranu u pravo vrijeme” — bilo u velikoj ili manjoj mjeri. To ovisi o vrsti hrane ili pića. Takva bi “potrebna hrana”, naravno, dolazila iz Božje Riječi. Međutim, s druge biblijske točke gledišta, ti “sudovi” predstavljaju Božje sluge, koji služe u raznim svojstvima (2. Timoteju 2:20-22).

17. Na koji je način trebao biti Elijakim “prijesto slave” domu svog oca i kako su od toga trebali imati koristi “sinovi i unuci” njegovog oca?

¹⁷ Elijakim je trebao postati “prijesto slave” domu svoga oca Hilkije. To je značilo da neće, za razliku od prethodnog upravitelja Sobne, osramotiti dom svoga oca ili njegov dobar glas. Zato je trebao biti unaprijeđen u službi na dvoru kralja Ezehije. Sve je to predstavljalo “prijesto slave”, koji je trebao postati. On nije trebao sjediti kao kralj koga se služi, nego kao kraljevski sluga, koji ima “vlast” i moć na novom dodijeljenom mu području. Na neki način bi predstavljao kralja Jeruzalema i govorio u njegovo ime. Neće osramotiti “dom svog oca”, nego “proslaviti” i ta će se slava zadržati kao da je na klinu, koji se ne može izvaditi. “Sinovi i unuci” (“izdanci i potomstvo”, ST), doma njegovog oca neće biti osramoćeni zato, jer njihove preporuke ovise o Elijakimu. Svi ti rođaci su mogli imati povjerenja, da će ih Elijakim predstavljati časno i vjerodostojno. Svi njegovi rođaci mogli su se osloniti na njega, da će ih plemenito predstavljati na svom visokom položaju. Članovi obitelji bili su ohrabreni služiti kao “sudovi” u kraljevskoj službi jer su imali čvrstu podršku.

18. a) Kome je povjerena posebna odgovornost i zašto je to kraljevska odgovornost? b) Tko su danas “sinovi i unuci” i s kojim su predmetima uspoređeni?

¹⁸ Tako je i danas razredu “vjernog upravitelja” povjerena teška odgovornost. To je kraljevska, slavna odgovornost, jer je povezana sa službom sada uspostavljenog Jehovinog kralja, Isusa Krista. To je duhovna odgovornost prema svima onima, koji su po nadi u Kraljevstvo u srodstvu sa razredom Elijakima — to su “sinovi i unuci” [“izdanci i potomstvo” ST] njihovog duhovnog Oca. Oni vise o razredu “upravitelja”, poput klina a sami su razboriti, živi “sudovi”, koji trebaju davati hranu u raznim količinama drugim članovima njihovog duhovnog srodstva (2. Timoteju 2:20, 21; 1. Korinćanima 4:7).

19. a) U koje kritično vrijeme je Elijakim bio unaprijeđen za kraljevskog upravitelja? b) Kome se kralj Judeje obratio za pomoć pod tim prijetećim okolnostima?

¹⁹ U staro vrijeme, u osmom stoljeću pr. n. r. vr., kad je Elijakim bio unaprijeđen u kraljevskog upravitelja, bilo je kritično vrijeme za Jehovino Kraljevstvo u Jeruzalemu. Neposredno je čuo zastrašujuće prijetnje, koje je izvikivao predstavnik nastupajućeg asirskog kralja Senaheriba. Elijakim je ponovio te riječi svom gospodaru, kralju Ezehiji. Kralj Ezehija nije, zauzvrat, zatražio vojnu pomoć od Egipta, nego od svog Boga Jehove. U odgovoru na to Jehova je dao zaista okrepljujuće riječi preko svog proroka Izaije. Što se tada dogodilo u ispunjenju Jehovine izazovne poruke? Sljedeće:

20. Što je Jehova učinio u ispunjenju svoje izazovne poruke date preko proroka Izaije?

²⁰ “Tad iziđe Anđeo Jahvin i pobi u asirskom taboru sto osamdeset i pet tisuća ljudi. Ujutru, kad je valjalo ustati, gle, bijahu ondje sve sami mrtvaci. Senaherib podiže tabor i ode. Vratio se u Ninivu. Jednoga dana dok se klanjao u hramu svoga boga Nimroka, njegovi ga sinovi Adramelek i Sareser ubiše mačem” (Izaija 37:36-38, ST; 2. Carevima 19:35-37).

21. a) Što je predočavalo tadašnje Jehovino borbeno djelovanje? b) Koji događaj očekuje današnji razred “upravitelja” i kome je taj razred razglasio upozorenje?

²¹ Tadašnji Jehovin rat za svoje Kraljevstvo u Jeruzalemu predočava njegov još veći poduhvat u “ratu velikog dana Boga svedržitelja”, Harmagedonu. Tada će svim nebeskim anđelima zapovijedati anđeo uništenja, arhanđeo, ustoličeni kralj, Isus Krist. (Otkrivenje 16:14-16; 19:11-21). Ostatak razreda “upravitelja” suočava se s tim ratom nad ratovima, koji se više nikada neće ponoviti. Razred “upravitelja”, koji brine o “hrani” iz Božje riječi, upotrijebljen je naročito od 1919. godine da razglasi upozorenje na dolazeći “rat”, nazvan Harmagedon. Poput Elijakima u vrijeme kralja Ezekije, i oni se suočavaju sa približavaj učim napadom većeg “Asirca”, Sotone, Đavla i njegovih hordi (Mihej 5:5, 6). Oni uporno upozoravaju sve članove doma svog nebeskog gospodara, kao i sve ostale ljude.

22. Tko se odazvao na to upozorenje i zašto ih je ohrabrilo ono što se dogodilo Elijakimu i ostalim stanovnicima Jeruzalema i što to znači?

²² To upozorenje je prihvatilo međunarodno “veliko mnoštvo” i objavljivalo ga dalje drugima (Otkrivenje 7:9-17). Ohrabreno je onim što se dogodilo Elijakimu, upravitelju kralja Ezehije i drugim stanovnicima Jeruzalema, jer su oni izbjegli ratnu nesreću koja bi ih zadesila općim uništenjem od asirskih napadača. Isto tako će i u ovo “vrijeme kraja” razred “upravitelja”, zajedno sa “velikim mnoštvom” Kristovih “drugih ovaca” izbjeći uništenju, koje će zahvatiti svjetski sustav stvari u “ratu velikog dana Boga svedržitelja”, Harmagedonu (Danijel 12:4). Jehova će nakon pobjede u tom ratu, bacit u bezdan većeg Senaheriba, Sotonu, Đavla i sve njegove demonske anđele za vrijeme tisućugodišnje vladavine većeg Ezehije, Isusa Krista.

23. Kada se u vezi ispravnog odgovora na Isusovo pitanje u Luci 12:42, neće više sumnjati?

²³ Koliko god će vladajući gospodar, Isus Krist, smatrati za potrebnim upotrijebiti ostatak razreda “upravitelja” na Zemlji da dijeli odgovarajuću “količinu hrane” vjernom “velikom mnoštvu” “drugih ovaca” svoga gospodara, tako dugo će oni to činiti. Što se tiče ostvarenja tog oduševljavajućeg izgleda, neka svi ovcama slični ljudi paze, da ne budu u Harmagedonu “odrezani”, kao oni, koji su visjeli o odbačenom “klinu”, razredu Sobne ili kršćanstvu (Izaija 22:17-19, 25). Doista su sretni svi oni, koji su se uvjerili “Tko je dakle ... onaj vjerni i razboriti upravitelj” i koji ostaju s njim povezani. Neka nastave vjerno primati potrebnu “hranu” u pravo vrijeme iz ruku “vjernog upravitelja”, većeg Elijakima. Taj simbolični “klin” je prema Božjoj providnosti, trajno zabijen da bi uz Božju pomoć tako i ostao. Zato se u svoj vjernosti “objesite” o njemu!

[Bilješke]