Muževno i neustrašivo se suočiti s Harmagedonom
1. Kako je Theodore Roosevelt u svom osvrtu na Harmagedon pogriješio u određivanju događaja?
GOVORI se da je Theodore Roosevelt (Teodor Ruzvelt) u izbornoj kampanji za predsjednika SAD uzviknuo: “Mi se nalazimo u Harmagedonu i borimo se za Gospodina!” Roosevelt je znao iz Biblije da treba doći do odlučne bitke na ‘mjestu koje se hebrejskim jezikom zove Harmagedon’ (Otkrivenje 16:16). On se je prilično prenaglio u određivanju događaja, jer je umro 6. januara 1919. ili skoro dva mjeseca nakon završetka Prvog svjetskog rata. Taj sukob nije prerastao u ‘rat velikog dana Boga svedržitelja’, Harmagedon.
2. Što će tada biti odlučujuće hoćemo li preživjeti taj rat nad ratovima?
2 Međutim, u ovoj uzburkanoj 1983. godini sve ukazuje na to, da se približavamo tom ratu nad ratovima. Odnos prema Bogu u kome će nas zateći taj rat, ta bitka, u mnogome će utjecati na to hoćemo li preživjeti ili ne.
3, 4. Što će kršćani trebati pokazati da bi se ‘muževno držali’ u položaju koji će zauzeti u tom ratu?
3 Istina je da nevidljiva ‘od demona nadahnuta izražavanja’ navode svjetske vladare, da se sakupe protiv Svemogućeg Boga Jehove za rat Harmagedon (Otkrivenje 16:14-16).
4 Hebrejsko ime Harmagedon znači “brdo za zbor trupa”. To ukazuje na rat! Te “trupe” su od “kraljeva cijele nastanjene zemlje”, uključujući i političke vladare kršćanstva. Jehovini predani, kršteni svjedoci nisu u sastavu tih trupa. Oni se neće trebati boriti fizičkim oružjem, nego će biti promatrači bitke. S obzirom da će Jehovini vjerni svjedoci biti glavni vidljivi cilj napada, radi svog nepokolebljivog podupiranja Jehovinog kraljevstva pod Kristom, morat će pokazati hrabrost kao Krist kako bi se ‘muževno držali’. (1. Korinćanima 16:13; usporedi 2. Dnevnika 20:17.)
5, 6. Poput kojeg proroka, koji se suočio sa uništenjem Jeruzalema, se je osjećao preživjeli ostatak Jehovinog naroda suočivši se s poslijeratnim djelom?
5 Nakon Prvog svjetskog rata koji je završio 1918., okolnosti u kojima se je našao ostatak duhovnih Izraelaca i posao koji je stajao pred njim, odgovarali su okolnostima i poslu mladog čovjeka, koji je davno živio na Bliskom istoku. To je židovski svećenik imenom Jeremija, sin Helcijin. Grad Jeruzalem, u čijem je templu služio kao svećenik, bio je osuđen na uništenje u vremenu Jeremijinog života. Tako se i kršćanstvo, koje tvrdi da je duhovni dvojnik i zamjenik starog Izraela te da je u Božjoj milosti, suočava sa skorim uništenjem, neposredno prije ‘rata velikog dana Boga svedržitelja’, Harmagedona. Preživjevši uništenje Jeruzalema u sedmom stoljeću pr. n. r. vr., Jeremija je mogao pod nadahnućem napisati knjigu Plač Jeremijin nad ruševinama Jeruzalema.
6 Kad je Bog stavio pred mladog Jeremiju proročki zadatak, on je rekao: “Oh, suvereni Gospodine Jehova! Ja zaista neznam govoriti, jer sam još dječak.” No, Jeremiji je bilo rečeno: “Ne govori: ‘još sam dječak.’ Nego idi k svima kojima te šaljem i govori sve ono što ću ti narediti. Ne boj ih se, jer ‘ja sam s tobom da te izbavim’, riječ je Jehovina” (Jeremija 1:4-8, NS).
7. a) Kolikim je ljudima Jeremija trebao služiti kao prorok i u korist kolikih treba “prorok” služiti danas? b) Znači li njegova veličina služenja da će obratiti narode?
7 Jeremija je morao obaviti zadatak potpuno odraslog čovjeka, jer ono što je napisao pod Božjim nadahnućem bilo je važno za cijelo čovječanstvo, čak i za današnje. Jehova ga je postavio za ‘proroka narodima’ (Jeremija 1:5). Ako je išta danas potrebno, onda je potrebno služiti kao ‘prorok narodima’, budući da se rodoljubivi samovoljni narodi neumoljivo okupljaju za nadasve odlučan obračun u Harmagedonu. To ne znači, da će ih suvremeni ‘prorok narodima’ uspjeti Božjom porukom odvratiti od puta koji vodi u sigurno uništenje, nego se radi o pojedincima. Ti pojedinci, kojima se ne zna broja, neće nakon prihvaćene opomene bili uništeni zajedno sa narodima kojima pripadaju. Ako išta mogu učiniti, onda je to želja da se ne nađu u borbi protiv Svemogućeg Boga radi sebičnih težnji za vladanjem. U korist pojedinaca s takvim ispravnim stanovištem srca, Jehova je promišljeno postavio svog ‘proroka narodima’. Jehova je to učinio u ovo ‘vrijeme kraja’, naime, 11. novembra 1918. nakon svršetka Prvog svjetskog rata (Danijel 12:4).
8. Kako se prepoznaje ‘prorok’ koga je Jehova postavio i čije djelo mora biti završeno prije Harmagedona?
8 U korist onih koji u srcu traže Božju a ne ljudsku vladavinu, ne djeluje neki pojedini ‘prorok’ poput Jeremije koga je Jehova postavio, nego jedna skupina. Članovi te skupine su, poput proroka i svećenika Jeremije, potpuno predani Jehovi Bogu kroz Krista, a rodivši se Jehovinim svetim duhom, postali su dio ‘izabranog roda, kraljevskog svećenstva, svetog naroda, naroda određenog za posebnu svojinu’ (1. Petrova 2:9, NS). U ovo kasno doba nalazi se na Zemlji još samo ostatak te skupine ‘proroka’. ‘Rat velikog dana Boga svedržitelja’ — Harmagedona, ne može započeti prije nego taj kolektivni ‘prorok’ završi svoje djelo.
9. a) Koja je svjetska sila pobijedila glavni grad Jehovinog naroda u staro vrijeme, čemu je Jeremija bio svjedok? b) Koji stari grad predočava kršćanstvo? c) Čega je dijelom postalo lažno kršćanstvo? d) Što će se dogoditi nazovi kršćanstvu prilikom uništenja Babilona velikog i zašto?
9 Jedno je sada sigurno: ako će se skupina ‘proroka’, razred Jeremije, suočiti s Harmagedonom, tada će se suočiti i sa padom Babilona velikog. Istina je, da Jeremija starog doba nije bio svjedokom pada starog Babilona, ali je mnogo prorokovao o svrgavanju treće svjetske sile biblijske povijesti. Budući da je ta svjetska sila imala korijene u starom Babelu ili Babilonu, osnovanom po Nemrodu, ‘snažnom lovcu protiv Jehove’, zarazila je čovječanstvo starog svijeta svojom krivom religijom (1, Mojsijeva 10:8-12). Jeremija je bio svjedokom pobjede starog Babilona nad Jeruzalemom 607. pr. n. r. vr. Dakle, on je posvjedočio pobjedu drevnog glavnog grada krive religije nad glavnim gradom gdje je bio Jehovin templ, ali koji je iskvario pravu religiju, koju mu je Jehova predao. Zato stari Jeruzalem predočava suvremeno kršćanstvo. Protivno svojoj tvrdnji da je područje pravog kršćanstva, nazovi kršćanstvo je palo žrtvom babilonske religije i stvarno postalo istaknuti dio suvremenog Babilona velikog, svjetskog carstva krive religije. Kad će ogorčeni politički elementi ovog svijeta uništiti Babilon veliki, kako je prorečeno u Otkrivenju 17. i 18. poglavlje, zajedno s njim biti će uništeno i nazovi kršćanstvo.
10. Što je bilo predočeno Jeremijinim preživljavanjem pada Jeruzalema i koji će napori naroda propasti nedugo nakon tog događaja?
10 Jeremija je preživio pad Jeruzalema i njegovog carstva 607. pr. n. r. vr., što potvrđuje da je bio istiniti Jehovin govornik. Suglasno toj proročanskoj slici, i današnji razred Jeremije će preživjet dolazeći nasilni pad nazovi kršćanstva. Nedugo nakon toga nereligiozni elementi ovog sustava stvari pokušat će zlobno zbrisati iz postojanja razred Jeremije, ali će ti njihovi napori propasti u Harmagedonu (Otkrivenje 16:16; 19:19-21).
11. Koga je predočavao nežidov, koji je pomogao Jeremiji dok je bio u strašnoj nevolji u Jeruzalemu i s kime su oni uspoređeni u Isusovoj usporedbi iz Mateja 25:31-46?
11 Jedan nežidov, koji je preživio uništenje Jeruzalema 607. pr. n. r. vr., bio je Abdemeleh, Etiopljanin. Izvještaj o njemu nalazi se u knjizi Jeremije, 38. i 39. poglavlje. Priskočio je u pomoć Jeremiji, koji je bio u strašnoj nevolji i zato se plašio utjecajnih Židova, koji su tražili Jeremijinu smrt da bi ga ušutkali. Jehova je u posebnom proročanstvu danom preko proroka Jeremije zajamčio Abdemelehu, zbog koga je on i učinio taj smjeli podvig, da će dobiti svoju dušu kao plijen i preživjeti uništenje zemlje Judine s glavnim gradom Jeruzalemom. U tom pogledu Abdemeleh, Etiopljanin, predočava simbolične ovce iz Isusove usporedbe o ovcama i jarcima, koja je zapisana u Mateju 25:3-46. Budući da su postale prijatelji ostatku duhovne ‘braće’ Isusa Krista i neposredno im činile dobro u ovo ‘vrijeme kraja’, te simbolične ovce neće biti uništene zajedno sa razredom ‘jaraca’ u Harmagedonu. Pod Jehovinom zaštitom preko vladajućeg kralja Isusa Krista, oni će ući u novo uređenje a da neće morati umrijeti i to s izgledom na vječni život u predstojećem zemaljskom raju.
Što trebaju sada oni koji pripadaju Bogu
12. Kojem proročanstvu Isusa Krista za ‘vrijeme kraja’, odgovaraju strahote našeg vremena?
12 Vremena u kojima sada živimo prouzrokuju sve više i više straha. To je stvarno ispunjenje onoga što je Isus Krist prorekao kao dokaz, da živimo u ‘vremenu kraja’, u vremenu, kada će doći do većeg razaranja nego što je bilo uništenje Jeruzalema 70. n. r. vr. (Luka 21:5-7). Ono što je Isus govorio odnosilo se više za našu korist nego za korist apostola i učenika prvog stoljeća. Isus je naime rekao sljedeće: “I bit će znaci u suncu, mjesecu i zvijezdama. Na Zemlji će narodi biti u tjeskobi i neizvjesnosti zbog huke morske i njegove uzburkanosti. Ljudi (grčki: an‘thro·poi) će se onesvješćivati od straha u očekivanju onoga što će zadesiti nastanjenu zemlju, jer će se sile nebeske uzdrmati. Tada će vidjeti Sina čovječjega kako dolazi u oblaku s velikom moći i slavom” (Luka 21:25-27, NS).
13. Kako je Isus pokazao, da bi se stanovište srca i misli njegovih prosvijetljenih učenika trebalo razlikovati od stanovišta svjetskih ljudi?
13 Ovdje je Isus napravio razliku između ‘ljudi’ (an‘thro·poi) ili naroda koji pripadaju ovom svijetu ili sustavu stvari i svojih prosvijetljenih učenika, u čiju je naročitu korist dao navedeno proročanstvo. Njegove obaviještene sljedbenike, pune razumijevanja, neće zahvatiti ‘uplašeni narodi’, niti će se oni ‘onesvješćivati od straha u očekivanju onoga što će zadesiti nastanjenu zemlju’. Oni ne bi trebali pognuti svoje glave zbog utučenosti i beznadnosti. Kakvo bi tada trebali imati stanovište u srcu i mislima? Trebali bi imati slično Isusovom koji je rekao: “Kada se te stvari počnu događati, uspravite se i podignite svoje glave, jer je blizu vaše oslobođenje” (Luka 21:28, NS).
14. Da li se približavajuće ‘oslobođenje’ odnosi na proslavljenje ostatka u nebu i tko će na Zemlji doživjeti divan izgled nakon ‘oslobođenja’?
14 Dakle, redoslijed nevolja, koje će dostići svoj vrhunac u harmagedonskom ratu su ljudima dokaz, da se približava uništenje (Filipljanima 1:28). To traži od današnjeg pravog kršćanina čvrstu vjeru u Svemogućeg Boga i njegova obećanja dana vjernima. ‘Oslobođenje’, koje je sada vrlo blizu za takve čvrste vjerne, nije najprije nebesko proslavljenje ostatka duhovno rođenih Kristovih učenika i njihovo uklanjanje sa zemaljske pozornice nevolja, iako će na kraju to doživjeti. To ‘oslobođenje’ zapravo znači prekid ratova, gladi, epidemija, potresa i fanatičnog proganjanja pravih sljedbenika vladajućeg Kralja, Isusa Krista, što će on ostvariti uništenjem svih neprijatelja Jehovinog kraljevstva u ‘ratu velikog dana Boga svedržitelja’ nazvanom Harmagedon. Kakvi će divni izgledi tada biti pred ostatkom nasljednika nebeskog Kraljevstva i njihovih vjernih suputnika, koji su predočeni Abdemelehom, koji je hrabro pružio pomoć proroku Jeremiji!
15. Što trebaju prema Pismu raditi oni, koji se žele ‘muževno držati’ da bi bili opremljeni za posao?
15 Da bi se ti ‘oslobođeni’ sada ‘muževno držali’ ili se ponašali kao muškarci, moraju postići kršćansku zrelost i opremiti se za djelo davanja konačnog svjedočanstva o Mesijanskom Kraljevstvu širom svijeta (1. Korinćanima 16:13; Matej 24:14). Iz tog razloga smo dobili Bibliju, koja sadrži svete spise, o čemu je apostol Pavao pisao mladom Timoteju: “Sve je Pismo od Boga nadahnuto i korisno za poučavanje, za ukoravanje, za popravljanje i odgajanje u pravednosti, da bi čovjek Božji bio potpuno sposoban, potpuno opremljen za svako dobro djelo” (2. Timoteju 3:16, 17, NS). Prema The New English Bible (Novoj engleskoj Bibliji), 17. stavak glasi: “Da bi čovjek koji pripada Bogu bio sposoban i opremljen za svako dobro djelo.” The Jerusalem Bible (Jeruzalemska Biblija) kaže: “Tako postaje čovjek predan Bogu potpuno opremljen i spreman za svako dobro djelo”. To ukazuje da ‘čovjek Božji’ treba redovito proučavati nadahnute Spise i živjeti po njima, djelotvorno vršeći posao za koji je opremljen takvim proučavanjem.
16. Zašto je danas još preporučljivije nego u predpotopnim Noinim danima bježati od želja svojstvenih mladima?
16 Mi živimo u najozbiljnijim vremenima ljudske povijesti. Suočavamo se s nestajanjem sustava stvari, mnogo većeg od onoga Noinog vremena. Prema tome mi izvršavamo do sada najveći i najvažniji posao za čovječanstvo. Za predane, krštene svjedoke Jehove Boga sada zaista nije vrijeme da udovoljavaju čulnim željama mladosti i željama za zabavom. Pavao je pisao mladom Timoteju: “Zato bježi od želja svojstvenih mladosti.” “A ti, čovječe (grčki: an‘thro·pos) Božji, bježi od toga” (2. Timoteju 2:22, NS; 1. Timoteju 6:11, NS). Riječi nadahnutog apostola Ivana, “svijet prolazi i želja njegova ali onaj tko tvori volju Božju ostaje zauvijek”, danas su još prikladnije nego li kad ih je pisao (1. Ivanova 2:17, NS).
17. Koje pretkršćanske Božje ljude ne želimo podcijeniti, i na koga se trebamo prije svega ugledati kao na savršen primjer?
17 U ovo vrijeme, kad smo pozvani pokazivati kršćansku muževnost, trebamo se ugledati na savršeni primjer onoga na koga se namjesnik Poncije Pilat osvrnuo pred uskomešanim mnoštvom Židova rekavši: “Evo čovjeka!”, “Evo vam kralja!” (Ivan 19: 5, 14, NS). Mnogo prije Krista bilo je Božjih ljudi, poput ‘Mojsija, čovjeka istinitog Boga’, Ilije i njegovog suputnika Elizeja i drugih (5. Mojsijeva 33:1; 1. Carevima 17:18, 24; 20:28; 2. Carevima 1:9-12; 4:7, 9, 16). Iako ne ignoriramo i ne podcjenjujemo te pretkršćanske Božje ljude, trebamo se ipak ugledati na onoga, koji ostaje kao najistaknutiji ‘Božji čovjek’ koji je ikada živio na Zemlji, na Isusa Krista, koji sada, od završetka vremena neznabožaca 1914., vlada kao Kralj na nebu (Jevrejima 11:1 do 12:3; Luka 21:24). Ponašajući se muževno kao on, moći ćemo se neustrašivo suočiti s uništenjem ovog osuđenog sustava stvari u Harmagedonu.
18. Kako možemo ispuniti našu veliku obavezu sudjelujući u opravdanju univerzalnog suvereniteta Jehove Boga?
18 U ovo vrijeme suda, kad propada stari svijet, stvaramo o sebi neizbrisivi i neuništivi izvještaj (ili dobro ime). Hoće li taj izvještaj (dobro ime) biti nama na čast i hvalu, ili će nas, na žalost, vječno osuditi zajedno s ovim svijetom? Držeći se muževno i slijedeći bezgrešan primjer Isusa Krista, dokazat ćemo da ‘bog ovoga svijeta’, Sotona Đavo, nije naš duhovni vladar (2. Korinćanima 4:4). Naprotiv, podupirat ćemo univerzalni suverenitet Jehove Boga i zato ćemo sudjelovati u njegovom opravdanju pred svim živim stvorenjima. Naša odgovornost je u tome doista vrlo velika, a naša prilika slavna!
19. U kom još pogledu trebamo biti jaki kao muškarci, osim što smo budni i čvrsti u vjeri, i tko je izvor te snage?
19 Preostaje nam, da ostanemo budni s obzirom na našu prednost i priliku i da ‘stojimo čvrsto u vjeri’. Jehova ne dopušta mogućnost da kao oni koji pripadaju Bogu, koji su predani njemu, oslabimo! Da bismo postigli dragocjeni željeni cilj, trebamo slijediti odgovarajuću opomenu apostola Pavla: “Budite jaki” (1. Korinćanima 16:13, ST). To želimo i možemo postići ako se neprestano u molitvi obraćamo Jehovi preko našeg kralja, Isusa Krista. U Izaiji 40:29, čitamo: “On umornome daje snagu; a onome tko je bez dinamične snage on daje puninu jakosti” (NS). Nakon što ćemo biti svjedoci božanske pobjede u Harmagedonu, neka bi imali prednost zapjevati riječi, koje je Mojsije izgovorio nakon uništenja faraonove vojske u Crvenom moru: “Jehova je ratnik (hebrejski: ish) ...Moja je snaga i moja moć Jah, jer mi služi za spasenje” (2. Mojsijeva 15:3, 2, NS).
Možeš li odgovoriti na sljedeća pitanja
◻ Što će odlučiti hoćemo li preživjeti harmagedonski rat?
◻ Koje su okolnosti današnjih Jehovinih pomazanih slugu slične okolnostima Jeremije u prošlosti?
◻ U kom pogledu Abdemelehova služba predočava djelatnost ‘ovaca’ iz Isusove usporedbe u Mateju 25:31-46?
◻ Kako se stanovište Kristovih sljedbenika razlikuje od stanovišta ljudi iz naroda, prema Kristovom proročanstvu iz Luke 21. poglavlje?
◻ O kakvom se ‘oslobođenju’ govori u Luki 21:28?
◻ Kakav divan uspjeh ćemo postići, ako ćemo slijediti primjer onoga koji je nazvan ‘čovjekom’?
[Slika na stranici 17]
Čiju je djelatnost predočavala Abdemelehova pomoć Božjem proroku Jeremiji?