Sve je po njoj postalo i ništa što postoji nije bez nje postalo” (Ivan 1:1-3, ST).

Ovaj se uvod može teško razumjeti bez prethodnog poznavanja ostalog dijela Biblije. Na primjer, u Pričama Salamunovim 8:22-31 upotrebljena je mudrost kao simbol za Riječ (Krist u predljudskom postojanju) i piše da je ona bila kao “graditeljica” surađujući s Bogom kod stvaranja. (Vidi također 1. Korinćanima 1:24.) Apostol Pavao potvrđuje tu misao u svom pismu Kološanima, gdje govori da je Krist “savršena slika Boga nevidljivoga, prvorođenac svakoga stvorenja, jer je u njemu sve stvoreno”. Iz tih riječi je vidljivo da je Riječ, koja je ‘tijelom postala i nastanila se među nama‘, bila Božje prvo stvorenje i da ju je Otac upotrijebio u daljnjem stvaranju (Kološanima 1:15, 16, ST; Ivan 1:14, ST).

U trećem i četvrtom stavku prvog poglavlja svog evanđelja, Ivan nas uvodi u dvije ključne teme koje su sjedinjene u tvorevinu njegovog nadahnutog izvještaja, govoreći: “U njoj bijaše Život, i Život bijaše svjetlo ljudima” (ST). Što nam govori Ivan tom izjavom? Da je Riječ ili Krist bio glavni Božji predstavnik u prenošenju života i svjetlosti ljudima (Djela apostolska 3:15).