Nasljednici Kraljevstva čuvaju čistoću

 1. a) Zašto je Isus baštinio odličnije ime? b) Kome je dao primjer i kako?

BUDUĆI da je Isus ostao vjeran do smrti, baštinio je odličnije ime od anđela. Među svim razumom obdarenim Božjim stvorenjima, on je bio taj koji je trebao dokazati da Božji Sin može u potpunosti sačuvati čistoću prema Bogu i tako dokazati da je Sotona lažac. Stoga je apostol Pavao pisao: “Sjede (Isus), pošto je ostvario očišćenje grijeha (davši otkupninu) s desne strane Veličanstva u nebu.” Kakav je time veličanstveni primjer dao svima, koji očekuju ‘dolazak’ Kraljevstva — kako članovima “malog stada” koji gaje nebesku nadu, tako i svima koji će postati zemaljskim podanicima tog Kraljevstva! O tome je isti apostol kasnije pisao slijedeće: “Ustrajno trčimo na utakmici koja nam je određena! Uprimo pogled u začetnika i završitelja vjere, u Isusa, koji namjesto određene mu radosti podnese križ (mučenički stup, NS) ne mareći za sramotu, te ‘otada sjedi zdesna’ Božjeg prijestolja!” (Jevrejima 1:3, 4; 12:1, 2, ST).

2-4. a) Kako je Isus školovao i organizirao svoje učenike za službu propovijedanja? b) Odakle znamo da su dobru vijest donosili ljudima u kuće? c) Zašto je to djelovanje dobar primjer Božjim slugama današnjeg vremena?

² Međutim, Isus nije dao svojim sljedbenicima samo odličan primjer, nego ih je također učio i školovao, kako bi nakon njegova odlaska mogli nastaviti Božje djelo:

“Zatim je redom obilazio gradove i sela propovijedajući i navješćujući Radosnu vijest o Kraljevstvu Božjem. Pratila ga Dvanaestorica” (Luka 8:1, ST).

³ Kasnije je Isus poslao i dvanaestoricu “da navješćuju Kraljevstvo Božje i da ozdravljaju bolesnike”. “Oni krenuše te idući po selima navješćivahu Radosnu vijest i svuda ozdravljahu bolesnike” (Luka 9:2, 6, ST). Po gradovima i selima trebali su tražiti dostojne ljude, a to su i činili polazeći po kućama. Radi protivljenja toj vijesti, trebali su biti hrabri i čuvati čistoću, kako je to i danas slučaj kod Jehovinih svjedoka u mnogim područjima. Isus je rekao: “U koji god grad ili selo uđete, ispitajte ima li tu netko dostojan, te ostanite kod njega dok ne pođete dalje! Ulazeći u kuću, zaželite joj mir! Bude li kuća dostojna, neka na nju siđe vaš mir; ne bude li dostojna, neka se mir vaš vrati vama. Ako vas gdje ne prime, ili ne poslušaju vaših riječi, iziđite iz te kuće ili grada i otresite prah sa svojih nogu” (Matej 10:7, 11-14, ST).

⁴ Izabravši kasnije još daljnjih sedamdeset učenika, Isus im je rekao: “Idite! Evo, šaljem vas kao janjce među vukove.” I oni su trebali posjećivati ljude po kućama, jer Isus im je dalje rekao: “U koju god kuću uđete, najprije recite: ‘Mir ovoj kući!’ Bude li tu tko dostojan mira, sići će nanj vaš mir; ne bude li nikoga, vratit će se k vama.” Čak ako ljudi ne bi željeli poslušati “dobru vijest”, trebali su biti upozoreni na to da se Kraljevstvo Božje približilo (Luka 10:3-11, ST). Bio je to dobar primjer za Jehovine svjedoke današnjeg vremena, koji polaze od kuće do kuće noseći ljudima Božju vijest utjehe i opomene (Izaija 61:1, 2).

 5. Kako je uskrsnuli Isus naglasio djelo koje trebaju izvršiti njegovi sljedbenici?

⁵ Nakon Isusove smrti, njegovi su se učenici raspršili. No, nakon uskrsnuća u duhu, on im se u mnogim prilikama javljao u materijaliziranom tijelu, da bi ih utješio i ojačao (1. Korinćanima 15:3-8). U jednoj od tih situacija Isus je tri puta upitao Petra da li ga zaista ljubi i je li mu sklon. Petar se ražalostio radi toga, no Isus je tri puta naglasio da treba u znak svoje ljubavi i sklonosti, pasti i čuvati njegove “ovce” i “jaganjce” (Ivan 21:15-17). Kad se Isus jednom prilikom javio jedanaestorici svojih vjernih učenika, rekao im je:

“Dana mi je sva vlast, nebeska i zemaljska. Zato idite i učinite sve narode učenicima mojim! Krstite ih u ime Oca i Sina i duha svetoga! Učite ih da vrše sve što sam vam zapovijedio! Ja sam s vama u sve vrijeme do svršetka svijeta” (Matej 28:18-20, ST).

Pred njima je bilo veliko djelo.

 6. Zašto će Isusovi učenici činiti ‘veća djela’?

⁶ Isus je rekao svojim učenicima: “Zaista, zaista, kažem vam, tko vjeruje u me, i on će činiti djela koja ja činim, činit će i veća od ovih, jer ja idem k Ocu” (Ivan 14:12, ST). Oni će djelovati u većem području, propovijedajući Božje Kraljevstvo kroz mnogo duže vremensko razdoblje.

 7. Koji je čudesni događaj doveo do toga da je o Duhovima bilo dano temeljito svjedočanstvo i s kojim zadivljujućim rezultatom?

⁷ Nakon povratka svom ocu u nebo i nakon što je sjeo zdesna Bogu, Isus je učinio nešto čudesno. Na dan Duhova 33. godine n. r. vr., izlio je sveti duh na svoje učenike, pomazavši ih za sunasljednike Božjeg nebeskog Kraljevstva. Time je počelo izabiranje 144 000 osoba iz čovječanstva, koje će biti na nebu s Kristom kao kraljevi i svećenici. Temeljito svjedočanstvo dano tog dana, imalo je za posljedicu da je 3000 Židova i prozelita prihvatilo riječ svim srcem i “krstiše se” (Ivan 14:2, 3; Otkrivenje 14:1-5; 20:4, 6; Djela apostolska 2:1-4, 14, 40, 41).

8-11. a) Kakav je sukob nastao između vođa Židova i apostola? b) Kako su apostoli dokazali da čuvaju svoju čistoću? c) Koji su dobar primjer, prema Djelima apostolskim 5:40-42, dali apostoli današnjim Božjim slugama?

⁸ “Dobra vijest” širila se područjem Jeruzalema poput vatre, a jednako je tako rastao otpor Božjem Kraljevstvu. Uskoro su apostoli bili dovedeni pred židovski vrhovni sud, Sanhedrin, gdje su im zabranili da govore u ime Isusovo. Hoće li se oni i dalje držati svoje čistoće? Petar i Ivan su rekli: “Sami prosudite je li pravo pred Bogom da se više pokoravamo vama nego Bogu! A što je do nas, mi ne možemo drukčije nego govoriti što smo vidjeli i čuli.” Tom prilikom su apostoli bili pušteni, nakon čega su zajedno sa svojim drugovima zahvalili Bogu zamolivši ga: “A sada, Jehova, ... slugama svojim daj da posve neustrašivo navješćuju riječ tvoju.” I tako su uz pomoć Jehovinog duha dalje propovijedali (Djela apostolska 4:19, 20, 29, 31, ST).

⁹ Religiozni vođe ponovno su uhapsili apostole i bacili ih u zatvor. Ali, Bog nije želio da oni tamo ostanu. Noću ih je oslobodio Jehovin anđeo, tako da su se u svitanje opet našli u templu, gdje su nastavili s poučavanjem (Djela apostolska 5:17-21).

¹⁰ Što je mogao učiniti Sanhedrin, da bi zadržao širenje “dobre vijesti”? Apostoli su još jednom bili izvedeni pred vrhovni sud, gdje ih je veliki svećenik optuživši upitao: “Zar vam nismo oštro zabranili da učite o tome imenu? A vi ste, evo, napunili Jeruzalem svojom naukom i hoćete da bacite na nas krv toga čovjeka.” Nakon toga je odjeknuo beskompromisni odgovor apostola, odgovor, koji i nakon tisuću i devetsto godina još uvijek odzvanja u našim ušima:

“Treba se više pokoravati Bogu nego ljudima”!

Što da učine Židovi s tim beskompromisnim muževima? Učitelj zakona, Gamalijel, daje mudar savjet: “Prođite se tih ljudi i pustite ih! Jer ako njihov pothvat, ili njihovo djelo, potječe od ljudi, propast će, a ako potječe zbilja od Boga, nećete ga moći uništiti. Pustite ih, da ne dođete u sukob s Bogom!” (Djela apostolska 5:27-39, ST).

¹¹ Nakon što su ih dali izbičevati, oslobodili su ih, zapovjedivši im da prestanu propovijedati. A kako su oni reagirali na to? Bili su radosni što im je udijeljena čast da podnesu zlostavljanje za ime Isusovo.

“Svaki dan su neprestano i u hramu i po kućama navješćivali Isusa kao Mesiju” (Djela apostolska 5:40-42, ST).

Ti su nasljednici Kraljevstva odlučili podnijeti sve što je bilo potrebno, da bi mogli nastaviti Božje djelo. Time su dali dobar primjer svim svjedocima pravoga Boga, koji sve do današnjeg dana objavljuju Kraljevstvo “javno i po kućama” (Djela apostolska 20:20, 21).

12. Kako je progonstvo često doprinosilo daljnjem širenju “dobre vijesti”, što je vidljivo iz Djela apostolskih 8:1-4?

¹² Budući da je progonstvo bivalo sve žešće, svi su se, osim apostola, raspršili u susjedne provincije, Judeju i Samariju. Međutim, to je još doprinijelo širenju svjedočanstva, jer oni “što su bili raspršeni prolazili su iz jednog kraja u drugi propovijedajući Evanđelje Riječi” (Djela apostolska 8:1-4, ST). Interesantno je da se isto dogodilo i u suvremeno doba. Kada su diktatorske vlasti pokušale zaustaviti Jehovine svjedoke, raspršivši ih u udaljena područja, oni su i tamo nastavili s propovijedanjem, šireći tako “dobru vijest”.

13, 14. a) Kada je završio Božji naročiti “tjedan” milosti za Židove i kome je potom bilo dozvoljeno postati nasljednicima Kraljevstva? b) Kako je to razvidno iz Pavlovih riječi zapisanih u 13. poglavlju Djela apostolskih i 11. poglavlju poslanice Rimljanima?

¹³ No, je li tada vijest o Kraljevstvu bila posredovana samo Židovima i njihovim susjedima, Samarićanima? Jesu li samo oni trebali sačinjavati potpuni broj članova nebeskog Kraljevstva? Ne, to nije trebalo biti tako, unatoč divnom svjedočanstvu koje su primili. Očito je 36. g. našeg računanja vremena, kada je završio Božji “tjedan” naročite milosti prema Židovima, Jehova naveo Petra da potraži talijanskog oficira po imenu Kornelija u njegovomu domu u Cezariji. Dok je Petar propovijedao tom nežidovu i njegovim ukućanima, na njih je sišao sveti duh i pomazao ih za nasljednike Kraljevstva. Tako su oni postali prvi kršteni neobrezani nežidovi, obraćeni na kršćanstvo (Djela apostolska 10:1-48).

¹⁴ Kada su kasnije Židovi Antiohije (Pizidija) pružili žestoki otpor apostolu Pavlu i njegovim drugovima, rekao je on tim Židovima: “Vama je najprije trebalo propovijedati riječ Božju. Ali kako je vi od sebe odbijate i sami sebe smatrate nedostojnima vječnoga života, mi se obraćamo poganima, jer nam je tako zapovijedio Jehova: ‘Postavio sam te svjetlom poganima, da im budeš spasenje do kraja zemlje’” (Djela apostolska 13:46, 47, ST). Kao što je Pavao kasnije objasnio, ti su nevjerni Židovi bili nalik obrezanim, prirodnim granama masline. Židovi su mogli sačinjavati potpuni broj nasljednika Kraljevstva. No, na njihovo mjesto su bili “pricijepljeni” “ljudi iz sviju naroda”, nalik granama divlje masline. Tako biva “spašen” cijeli Izrael, odnosno potpuni broj duhovnih Izraelaca, nasljednika Kraljevstva (Rimljanima 11:13-26; Galaćanima 6:16).

15, 16. a) Što je Pavao rekao i učinio u vezi nevolja i zašto je on odličan primjer i za nas danas? b) Kako trebamo gledati na protivljenje od strane vlasti ili rođaka, i kakav izlaz nam je zajamčen?

¹⁵ Vjerni putujući nadglednik, apostol Pavao se, unatoč daljnjim progonstvima, vratio natrag u Antiohiju da bi jačao i hrabrio učenike, te izgrađivao organizaciju skupštine. Pavao je tada rekao:

“Treba [nam] kroz mnoge nevolje ući u Kraljevstvo Božje” (Djela apostolska 14:21-23, ST).

¹⁶ Pavao je prošao kroz mnoge nevolje i kušnje. No, on je na uzoran način sačuvao čistoću. Bio je odličan primjer mnogima koji danas moraju voditi tešku borbu vjere. Neki su od njih bili bičevani, zatvarani, nalazili su se u po život opasnim situacijama. Protivljenje dolazi od strane diktatorskih vladavina, ali i od rođaka. Neki su bili odbačeni od svojih obitelji samo zato, jer su prihvatili “dobru vijest” i postupali u skladu s njom (Matej 24:14). Međutim, našli su veliku utjehu u Isusovim riječima: “Nema nikoga tko ostavi radi mene i radi Radosne vijesti kuću, ili braću, ili sestre, ili majku, ili oca, ili djecu, ili njive, koji ne bi primio stoput toliko — iako s progonima — kuća, braće, sestara, majki, djece i njiva, već sada u ovom svijetu, a u budućem svijetu život vječni” (Marko 10:29, 30, ST). Da, doista dobivaju “stostruko”, jer dolaze u povjerljiv odnos s Jehovom i njegovim sinom, te uživaju u radosnoj zajednici svijetom raširene Jehovine obitelji.

17. a) Kakvim su zamkama bili izloženi prvi kršćani? b) Kakav izvanredni savjet i primjer nam je dao Pavao?

¹⁷ Bilo je također potrebno da se apostol Pavao i njegovi drugovi bore protiv zamki ovoga svijeta, nemorala i materijalizma. I oni su bili samo ljudi poput nas. I kada bivamo izloženi takvim kušnjama, postupimo kao apostol Pavao, koji je rekao: “Ja bijem svoje tijelo i vučem ga kao roba, da sam ne budem odbačen, pošto sam drugima propovijedao”. Objavljivanje Božjeg Kraljevstva bližnjima, bila je zaštita za apostola Pavla, a i za nas je to zaštita. Pavao je pisao: “Jao meni ako ne propovijedam Radosne vijesti!” (1. Korinćanima 9:16, 27, ST).

18. Koje je ohrabrenje ostavio Pavao svim pravim kršćanima i kako ti reagiraš na to?

¹⁸ Apostol Pavao je pisao svojim pomazanim sukršćanima: “Ako smo djeca (Božja), onda smo i baštinici: baštinici Božji, a subaštinici Kristovi — ako zbilja (kao što jest) trpimo s njim — da s njim budemo i proslavljeni.” Međutim, ono što piše dalje, vrijedi jednako tako i za “veliko mnoštvo” “drugih ovaca”, koje danas teže za prekrasnom nagradom — za vječnim životom na rajskoj Zemlji (Otkrivenje 7:9; Ivan 10:16). Pavao je opominjao sve prave kršćane riječima:

“Tko će nas rastaviti od ljubavi Kristove? Nevolja? Tjeskoba? Progonstvo? Glad? Golotinja? Pogibao? Mač? ... Ali u svemu ovom sjajno pobjeđujemo po onome koji nas je ljubio. Siguran sam da nas neće ni smrt, ni život, ni anđeli, ni poglavarstva, ni sadašnjost, ni budućnost, ni sile, ni visina, ni dubina, ni bilo koje drugo stvorenje moći rastaviti od ljubavi Božje, koja je u Kristu Isusu, Gospodinu našemu” (Rimljanima 8:17, 35-39, ST; vidi također 2. Korinćanima 11:22-28).

Razvijaš li i ti takvo povjerenje u Božju ljubav i ‘dolazak’ Kraljevstva Gospodina Isusa? Trebalo bi biti tako!

19. Kako nas Pavao upozorava na jednu drugu smrtnu opasnost?

¹⁹ Jedna druga opasnost protiv koje se moraš boriti u ovim “posljednjim danima”, su krive nauke, na što je upozoravao i Pavao (Djela apostolska 20:29, 30; 2. Timoteju 3:1, 13). Odakle dolaze krive nauke i kako se možemo zaštititi od njih?