Ujedinjeni donosioci plodova
“Donosite mnogo ploda i pokažite se mojim učenicima” (IVAN 15:8, NS).
1. Kako Biblija pokazuje da Jehova pridaje veliku vrijednost voćkama?
“JAHVE, BOG, učini te iz zemlje nikoše svakovrsna stabla — pogledu zamamljiva a dobra za hranu” (1. Mojsijeva 2:9, ST). U Izraelu se dopuštalo novoposađenim voćkama da rastu tri godine a da vlasnik ne koristi njihov plod u nikakvu svrhu. A plodovi četvrte godine morali su se ‘posvetiti na svetkovinu zahvale Jehovi’. Pete godine je vlasnik mogao upotrijebiti njihove plodove kako je želio, nakon davanja prvine od plodova Jehovi (3. Mojsijeva 19:23-25; 5. Mojsijeva 26:1-10; Nehemija 10:35-37). U slučaju rata voćke su bile posebno zaštićene po Mojsijevom zakonu (5. Mojsijeva 20:19, 20).
Bezrodno drveće se siječe
2, 3. Što je Isus rekao u usporedbi o nerodnoj smokvi?
2 U prethodnom članku smo saznali, da su mnoge prirodne grane na simboličnoj maslini (Rimljanima, 11. poglavlje) bile odlomljene i zamijenjene granama divlje masline. U toj ilustraciji (slici) odsječene grane predstavljaju nevjerne Židove, koji su odbili priznati maslinovo stablo ili prvorazredno Sjeme, Mesiju, Isusa. U drugoj ilustraciji Isus je usporedio židovsku naciju sa cijelim drvetom — ne sa maslinom, nego sa smokvom.
3 U jesen 32. godine n. r. vr. Isus je rekao: “Neki je čovjek imao u svom vinogradu posađenu smokvu. Dođe, potraži na njoj roda, ali ga ne nađe te reče vinogradaru: Evo, već tri godine dolazim i tražim rod na ovoj smokvi, ali ga ne nalazim. “Posijeci je! Zašto da iscrpljuje zemlju”? On mu odgovori: ‘Gospodaru, ostavi je još ovu godinu dok je okopam i pognojim. Možda će ubuduće roditi (...) Ako ne rodi moći ćeš je posjeći’” (Luka 13:6-9, ST).
4. Kako se Isus dokazao kao vjerni “vinogradar”?
4 Isus je kao “vinogradar” proveo tri i pol godine među Židovima, pokušavajući razvijati vjeru prije nego je govorio o toj smokvi. Ipak, i pored mnogih prednosti pod Abrahamskim zavjetom i Zavjetnim zakonom, samo je mali ostatak židovskog naroda prihvatio Mesiju (Rimljanima 9:4, 5, 27). U četvrtoj godini svoje službe, Isus je pojačao nastojanja oko Židova, kopajući i bacajući gnojivo — simbolično govoreći — oko židovske “smokve”, revno propovijedajući i poučavajući u Judeji, Pereji i konačno u Jeruzalemu i oko njega (Luka 10. i 19. poglavlje).
5. Kako i zašto je bila posjećena židovska “smokva” i kada je bila ‘bačena u oganj’?
5 Međutim, polovicom četvrte godine, nekoliko dana prije svoje smrti, Isus je plakao nad Jeruzalemom i rekao da će biti napušten dom glavnog grada židovskog naroda (Matej 23:37-39). Jehova, vlasnik židovske “smokve”, pregledao ju je još jednom u četvrtoj godini intenzivne njege. Našavši je besplodnom kao naciju, naredio je da se je posiječe, suglasno načelu koje je Isus dao u Mateju 7:19. Dakle, Božje Kraljevstvo je bilo oduzeto židovskoj naciji i dano narodu, duhovnom Izraelu, koji donosi njegove plodove (Matej 21:43). Taj prijenos je izvršen o Duhovima te iste 33. godine n. r. vr. Trideset i sedam godina kasnije, 70. godine n. r. vr., bila je posječena “smokva” i ‘bačena u oganj’ prilikom uništenja Jeruzalema i židovske nacije (Matej 3:9, 10; Luka 19:41-44).
“Ako ustraješ u njegovoj dobroti”
6. Kako ilustracije o nerodnoj smokvi i pricijepljenoj maslini ističu Božju dobrotu i strogost?
6 Kao što usporedba o smokvi, koja ne rađa, pokazuje da Jehovino strpljenje ima granica, Pavlova ilustracija o maslini ističe Jehovinu dobrotu, pokazujući također i njegovu strogost. U svojoj dobroti Jehova je poslao Ivana Krstitelja židovskim ‘prirodnim granama’ da im kaže neka ‘donose plod dostojan pokajanja’ i vjeru u Isusa (Matej 3:8; Djela apostolska 19:4). Zbog svog nevjerovanja bili su ‘odlomljeni’. To otpadanje broja židovskih ‘prirodnih grana’ značilo je ‘bogatstvo za narode’, budući da su neznabožačke “grane divlje masline” bile pricijepljene na drvo Abrahamskog zavjeta da bi postale dio Abrahamovog duhovnog sjemena (Rimljanima 11:12, 17, 20, 21, ST).
7. Koje je upozorenje Pavao dodao?
7 No Pavao dodaje upozorenje. Obraćajući se nežidovskim pomazanim kršćanima, kaže: “Jer, ako Bog nije poštedio prirodnih grana, neće ni tebe poštedjeti. Dakle, promatraj dobrotu i strogost Božju. Strogost prema palim (Židovima), a dobrotu Božju prema tebi (narodima) — ako ustraješ u dobroti — jer inače ćeš i ti biti odsječen” (Rimljanima 11:21, 22, ST). Da bi ustrajali u Jehovinoj dobroti, morali su neznabožački kršćani, pricijepljeni na drvo Abrahamskog zavjeta, pokazati jaku vjeru u prvorazredno Abrahamovo sjeme. Morali su ‘ustrajati u vjeri’, koju su morali dokazivati kršćanskim plodovima, ‘davajući tjelesa svoja u žrtvu živu, svetu, prihvatljivu (ugodnu) Bogu, kao svetu službu’ (Rimljanima 11:20; 12:1).
8. Koju drugu praktičnu pouku je Pavao izvukao iz ilustracija o maslini?
8 Pavao je izvukao još jednu praktičnu pouku iz divnog načina kojim Jehova osposobljava drvo Abrahamskog zavjeta da “rodi” puni broj od 144 000 židovskih i neznabožačkih “grana”. On nastavlja govoriti i jednim i drugim ‘granama’: “Kažem svakom od vas da ne drži do sebe previše — više nego treba do sebe držati — već neka drži do sebe pristojno prema mjeri vjere koju je Bog udijelio svakom pojedinom. Jer kao što u jednom tijelu imamo mnogo udova, a svi udovi nemaju iste službe, tako smo mi mnogi, jedno tijelo u Kristu” (Rimljanima 12:3-5, ST). I židovski i nežidovski kršćani bili su, “Božjom dobrotom”, prihvaćeni u Abrahamovo duhovno sjeme. Pavao ih je podsjetio: “Ne nosiš ti korijena nego korijen (Jehova) tebe” (Rimljanima 11:18, NS). Da ne bi bili ‘odsječeni’ morali bi ostati u Božjoj dobroti, čuvajući svoje jedinstvo kao ‘jedno tijelo u zajednici s Kristom’ (Rimljanima 11:22).
9. Koju pouku sadrži ta opomena za “druge ovce” i na što moraju paziti?
9 Sadrži li to upozorenje, upućeno pomazanim kršćanima, pouku za današnje kršćane koji nisu duhovni Izraelci? Sasvim sigurno da. Iako nisu dio duhovnog sjemena proizvedenog po Abrahamskom zavjetu i zato nisu od “ovog tora”, te “druge ovce” su sigurno dio ‘naroda zemlje’ koji će se blagosloviti kroz sjeme (Ivan 10:16a; 1. Mojsijeva 22:18). To znači, da oni moraju imati vjeru kao Abraham, čiji su životni izgledi također zemaljski, i ‘ići stopama vjere’ (Rimljanima 4:11, 12, 16). Moraju pokazati podložnost vrsnom pastiru, Kristu, prvorazrednom Abrahamovom sjemenu. Također moraju surađivati sa ostatkom drugorazrednog Abrahamovog sjemena, postajući s njim “jedno stado” pod ‘jednim pastirom’ (Ivan 10:14, 16b). Ako su pomazani kršćani, koji ne ostanu u Božjoj dobroti u opasnosti da budu ‘odsječeni’ s drveta Abrahamskog zavjeta — ne bi li trebale i “druge ovce” dobro paziti da ne učine ništa što bi prouzročilo da izgube Jehovinu ljubaznu dobrotu? (Rimljanima 11:22).
“Ako ne ustraju u nevjeri”
10. Što se moglo dogoditi ako Židov ne bi ostao u svojoj nevjeri i što bi to značilo za njega?
10 Ilustracija o maslini sadrži još jednu opću pouku koja se može primijeniti na pomazane kršćane i “druge ovce”. Nalazimo je u Rimljanima 11:23, gdje čitamo: “A oni (nevjerni Židovi) će, ako ne ustraju u nevjeri, biti pricijepljeni, jer ih Bog može opet pricijepiti” (ST). Ovdje vidimo jedan drugi oblik Božje dobrote. Kad je Pavao pisao ovo pismo (oko 56. godine n. r. vr.), židovska nacija je već odavno bila odsječena kao bezrodna “smokva”. Ili, ako se vratimo na ilustraciju o maslini, većina ‘prirodnih grana’ bila je ‘odcijepljena’ zbog svoje nevjere u Isusa, Mesiju. Ipak, ako neki Židov ne bi ustrajao u svojoj nevjeri, Jehova Bog je bio spreman ponovno ga pricijepiti na simboličnu maslinu i učiniti ga članom Abrahamovog duhovnog sjemena. To što bi ga Jehova ponovo prihvatio, značilo bi za pokajničkog Židova “život iz mrtvih” (Rimljanima 11:14, 15).
11. Što se dogodilo nekim ‘drugim ovcama’, ali što bi trebali učiniti?
11 Danas su neke “druge ovce” postale zadovoljne samima sobom i zbog nedostatka vjere prestale služiti Jehovi. Oni su odcijepili sami sebe od djelotvornog druženja s Božjim narodom. Neki su zapali u velike poteškoće i snašla su ih upozorenja iz Božje Riječi. Trebaju li oni misliti da su nepovratno izgubljeni? U Božjoj Riječi se kaže: “Ondje (izvan zemlje Božjega naroda) ćeš tražiti Jahvu, Boga svoga. I naći ćeš ga, ako ga budeš tražio svim srcem svojim i svom dušom svojom. U nevolji tvojoj snaći će te sve to (upozorenja), ali u posljednje vrijeme ti ćeš se obratiti Jahvi Bogu svomu, i poslušati njegov glas. Ta Jahve, Bog tvoj, Bog je milosrdan”. (5. Mojsijeva 4:29-31, ST).
12. a) Kako je ‘vjerni rob’ pokazao zanimanje za zalutale “druge ovce”? b) Koje primjere možeš navesti a koji pokazuju da su se neki zahvalno vratili stadu?
12 Kao ujedinjena skupina plodonosnih grana drveta Abrahamskog zavjeta, ‘vjerni i razboriti rob’, članovi ostatka Kristove pomazane braće na Zemlji, potpuno je svjestan životovažne potrebe, da se neki od ‘drugih ovaca’ probude iz samozadovoljstva i opet postanu plodonosni kršćani (Matej 24:45-47). Upravo zato “rob” priprema članke, poput “Vratite se k pastiru duša svojih”, objavljenom u Kuli stražari od 1. rujna 1982. (9/82). Počevši od ožujka 1982., Naša služba za Božje Kraljevstvo objavila je nekoliko članaka na istu temu. Da li je to ispravno vodstvo Gospodarevog “roba” urodilo plodom? Jesu li se neki vratili Jehovi, svom Bogu? Mnogi jesu. Zapazi karakteristične primjere u okviru.
“Rodite mnogo roda”
13. Što bi trebao sada činiti svatko tko je postao samozadovoljan, kako proizlazi iz Isusovih riječi?
13 Da, svi pomazani kršćani ili njihovi suradnici — “druge ovce”, koji su postali samozadovoljni i neproduktivni, trebaju poslušati upozorenje, odazvati se Jehovinoj dobroti i prihvatiti pomoć, da bi opet postali djelotvorni kršćani. U ilustraciji koja se na više načina razlikuje od ovih o maslini i bezrodnoj smokvi, Isus je usporedio sebe s trsom ili stablom vinove loze, a svoje pomazane učenike sa granama ili mladicama vinove loze. Rekao je: “Ja sam pravi trs i moj Otac je vinogradar. On siječe svaku mladicu na meni koja ne rađa roda, a pročišćava svaku koja rađa rod, da rodi više roda... Otac moj proslavit će se time što ćete roditi mnogo roda i pokazati se moji učenici” (Ivan 15:1-8, ST).
14. a) Na koja dva načina moraju svi kršćani “roditi mnogo roda”? b) Koji drugi zahtjev za pomazane kršćane se naglašava u ilustraciji o ‘pravom trsu’?
14 Iako “druge ovce” nisu grane na “maslini” Abrahamskog zavjeta ili ‘pravom trsu’, Kristu Isusu, ipak se moraju dokazati kao Kristovi učenici. Poput svih pomazanih kršćanskih “grana” i oni moraju “roditi mnogo roda”. Oni to čine time što razvijaju Kristu slične osobine nove osobe, uključujući ‘plodove duha’ (Galaćanima 5:22, 23; Matej 28:19, 20; Kološanima 3:5-14). No da bi doista bili rodni, oni djelotvorno pokazuju takve osobine, sudjelujući u djelu propovijedanja ‘ove dobre vijesti’ (Matej 24:14). Kao što pomazane ‘grane’ ‘pravog trsa’ moraju ostati u zajednici s Kristom, tako moraju i “druge ovce” ostati u tijesnoj zajednici s ‘vjernim i razboritim robom’, Kristovom ‘pomazanom braćom’. Samo se tako mogu nadati da će ‘naslijediti Kraljevstvo pripravljeno za njih od postanka svijeta’ (Matej 25:31-40).
Blagoslivljaju se ‘narodi zemlje’
15. Koje dodatno značenje dobivaju riječi iz Rimljanima 11:12 budući da Abrahamski zavjet završava rađanjem obećanog ‘sjemena’?
15 Dok maslinovo drvo Abrahamskog zavjeta, sa svojim svetim “sočnim korijenom” (Jehova) i čvrstim stablom (Krist), završava stvaranje punog broja židovskih i neznabožačkih ‘grana’, već se očituju bogati blagoslovi za ‘ljude iz naroda’ koji nisu duhovni Izraelci. Pavao je to predvidio i pisao: “Ako pak njihova (prirodni Židovi) pogreška znači bogatstvo za svijet i njihovo smanjenje bogatstvo za ljude iz naroda, koliko će to još više značiti njihov (židovski pomazani kršćani) puni broj”! (Rimljanima 11:12, NS).
16. a) Zašto je ‘pogreška’ Židova značila ‘bogatstvo za ljude iz naroda’? b) U kojoj fazi se nalazi djelo cijepljenja?
16 Vidjeli smo da je ‘pogreška’ židovske nacije u cijelosti značila veliko duhovno bogatstvo za neznabošce. No to što su te grane divlje masline postale članovi Abrahamovog duhovnog sjemena, nije odstranilo sa simboličnog maslinovog drveta prirodne grane — vjerne židovske kršćane — koji su ili ostali na drvetu ili bili ‘opet pricijepljeni’ nakon 36. g. n. r. vr. Dakle, 144 000 grana uključuju ‘puni broj’ Židova i ‘puni broj’ nežidova (Rimljanima 11:12, 25). Činjenice pokazuju da je to pricjepljivanje trajalo do sredine 1930-tih godina. Danas, u ovo kasno vrijeme, postoji dobar razlog da vjerujemo, da je pricijepljen “puni broj” i židovskih i neznabožačkih grana. Sve grane pricijepljene nakon 1935. godine predstavljale bi, razumljivo, zamjenu za židovske ili nežidovske grane odsječene zbog neplodnosti.
17. Na koji način upotpunjavanje članova sjemena znači daljnje bogatstvo za ‘ljude iz naroda’?
17 Pavao dalje kaže, da takvo upotpunjavanje članova Abrahamovog sjemena znači “bogatstvo za ljude iz naroda”. To je još više zato što duhovno bogatstvo i blagoslovi neće djelovati samo na nekoliko desetina tisuća nežidovskih pomazanih kršćana (što odgovara ispunjenju prvog dijela Rimljanima 11:12), nego doslovno na milijune ‘ljudi iz naroda’ koji ne pripadaju simboličnom maslinovom stablu.
18. Što se može reći o obećanjima Abrahamskog zavjeta i koji se njegov dio mora početi sada ispunjavati?
18 To nas vraća Abrahamskom zavjetu. Isus Krist, prvorazredno Sjeme, ustoličen je sada na nebu. On je sakupio članove drugorazrednog sjemena u obitelj Abrahamskog zavjeta. Sada se sprema ‘osvojiti vrata svojih neprijatelja’ time što će uništiti svjetsko carstvo krive religije, Babilon veliki i ostatak vidljive Sotonine organizacije (1. Mojsijeva 22:17, 18). I zato ne iznenađuje što se već počinje ispunjavati završni dio Abrahamskog obećanja: “I blagoslovit će se u sjemenu tvojemu svi narodi na zemlji.”
19. a) Kako se počinju blagoslivljati ljudi iz ‘svih naroda zemlje’? b) Što je njihova nada?
19 Da, već se blagoslivlja ‘veliko mnoštvo iz svih naroda’, što ne uključuje samo nekoliko prirodnih Židova. Potpunom vjerom u većeg Abrahama, Jehovu Boga, oni su se pridružili ostatku duhovnog Izraela i ‘pridonose Jehovi u njegovom hramu svetu službu dan i noć’, s izgledom na vječni život na Zemlji (Otkrivenje 7:4, 9-17, NS). I neka se i dalje blagoslivljaju u sjemenu sve do u novi sustav stvari.
Razumiješ li slijedeće?
□ Što je predočavala nerodna smokva kad je bila posječena, a što kada je spaljena?
□ Kako su jedino mogli izbjeći židovski i neznabožački kršćani da budu odlomljeni sa ‘maslinovog drveta’ i koju pouku imamo iz toga?
□ Zašto može ponovno pricijepljenje pokajničkih Židova poslužiti kao izvor utjehe svima koji su zalutali?
□ Na koje načine moraju svi kršćani donositi plodove?
□ Kako se već blagoslivljaju mnogi ‘ljudi iz naroda’?
[Okvir na stranici 28]
Ovi su se ‘vratili pastiru i nadgledniku svojih duša’ (1. Petrova 2:25)
Žena iz Normandije (Francuska) piše: “Nakon deset godina nedjelotvornosti i nekoliko neuspjelih pokušaja da se vratim u skupštinu (Jehovinih svjedoka), još uvijek sam se ustručavala pokrenuti se. Obzirom na moje nebiblijsko ponašanje od kad sam napustila skupštinu, bojala sam se Jehovinog ukora i prijekornih pogleda starješina i cijele skupštine. Dok sam bila na odmoru sa muževim roditeljima, uzela sam primjerak Kule stražare i pročitala članak u kome se radilo o nedjelotvornom bratu čija je situacija bila poput moje. Pročitavši kako je Jehova bio ljubazan prema njemu, kako su mu starješine pružile ljubaznu pomoć i kako su ga pripadnici skupštine ponovno srdačno primili, skupila sam snage vratiti se Jehovinoj organizaciju.”
Suzana, svjedokinja iz jedne skupštine u sjeveroistočnoj Francuskoj, piše: “Iskreno se zahvaljujem Jehovi, njegovom sinu Isusu Kristu i ‘vjernom i razboritom robu’ za pruženu pomoć nedjelotvornima. Bila sam nedjelotvorna kada su me posjetili starješine i ponudili mi da s nekim studiram Bibliju. Prihvatila sam tu ponudu i sada sam jako sretna, jer ponovno posjećujem sastanke i redovito sudjelujem u službi propovijedanja. Sada mogu pokazati sestrinsku ljubav drugima kojima treba ohrabrenje.”
Jolanda, druga svjedokinja iz Francuske, godinama nije dolazila na sastanke i prestala se moliti jer se osjećala krivom zbog zanemarivanja Jehovinog stola. Pomoglo joj se, da postane djelotvorna kršćanka i ona piše: “Izražavam svoju duboku zahvalnost Jehovi koji mi je pomogao i dao mi još jednu priliku. Svim srcem ohrabrujem sve one, koji su iz bilo kojih razloga popustili, da se vrate Jehovi.”
[Dijagram na stranici 26]
Pavlova ilustracija o maslini pokazuje kako Abrahamski zavjet rađa potpuno duhovno “sjeme”
ABRAHAMSKI ZAVJET (1. Mojsijeva 22:16-18)
PRVORAZREDNO SJEME KRIST (Galaćanima 3:16)
DRUGORAZREDNO SJEME (Galaćanima 3:27-29)
“Potpuni broj” “prirodnih grana” (Židovski ostatak i Židovi koji su se kasnije pokajali. Rimljanima 11:5, 12, 21, 23)
“Potpuni broj” grana “divlje masline” (nežidovski pomazani kršćani. Rimljanima 11:25)
“Sav Izrael”, 144 000 duhovnih Izraelaca (Rimljanima 11:26; Otkrivenje 7:4)
144 001 član duhovnog Abrahamovog “sjemena”, za blagoslov ‘svih naroda na Zemlji’