“Nego se ponosimo i nevoljama, svjesni da nevolja rađa strpljivost,

RIMLJANIMA 5:3

3. a) Kako, prema Rimljanima 5:3, nevolja rađa ustrajnost? b) Kako to dovodi do jačanja vjere? (Jevrejima 10:38, 39).

³ Kad čitamo o progonstvima, koja podnose naša kršćanska braća u nekim zemljama, možda se pitamo: “Bi li to bio u stanju izdržati?” No, kad nam se iznenada pojave protivljenja ili kušnje i kada se ne predajemo ili ne povlačimo iz službe Bogu, nego mu se obraćamo za pomoć, osjećamo da on uslišuje naše molitve i zapažamo kako nevolja rađa ustrajnost. Tada se više ne pitamo bi li mogli izdržati ili ne; mi znamo da to možemo Jehovinom snagom. Prva kušnja možda nije bila tako teška, ali je naša vjera ipak bila prvi puta prokušana i sada je jača. Slijedeća kušnja može biti teža, ali je i naša vjera mnogo jača jer nismo uzmaknuti pred prethodnom. Tako se Jehovinom snagom zaista možemo suočiti sa svakom kušnjom vjere znajući, da Jehova neće dopustiti da budemo kušani više nego što možemo podnijeti; niti će nas ostaviti na cjedilu (1. Korinćanima 10:13; 2. Korinćanima 4:8-10).

4. Koje prave razloge imamo za radovanje nakon uspješno podnesenog iskušenja ili progonstva?

⁴ Ustrajnost u nevolji je uistinu razlog veselju. Možemo biti radosni što nismo popustili iskušenju, nego se čvrsto držali onoga što je pravo. Znamo da to Bog odobrava i tako nas je naša uspješna ustrajnost još više približila njemu, što je daljnji razlog za radost, kako to jasno proizlazi iz Jakova 1:12.