Mrtvi će ponovo oživjeti!
“Reče joj Isus: ja sam uskrsnuće i život; tko vjeruje u mene — ako i umre — živjet će; svatko, tko živi i vjeruje u mene, neće nikada umrijeti” (IVAN 11:25, 26, NS).
1. a) Što je potrebno onome tko bi tvrdio da je ‘uskrsnuće i život’? b) Na temelju čega je onaj tko je to tvrdio mogao služiti kao takav?
POSVE sigurno je trebala velika hrabrost izreći tvrdnju: “Ja sam uskrsnuće i život.” Upravo je to za sebe rekao Isus Krist — povijesna ličnost, prije 19 stoljeća. Jedan od njegovih apostola, imenom Ivan, čuo je kad je to rekao i zapisao nama danas na korist (Ivan 11:25). Isus je tim riječima mislio na mrtve, na one koji umiru i na one koji su već sahranjeni. I sam je umro brutalnom smrću na mučeničkom stupu izvan zidina Jeruzalema i tada je njegov vlastiti Otac, Jehova Bog, morao za njega postati ‘uskrsnuće i život’. Trećeg dana nakon Isusove smrti, Svemogući Bog ga je podigao iz mrtvih i dao mu besmrtni život u duhovnom svijetu. Na čudesan način zaodjenuo se Isus fizičkim tijelom poput onoga u kome je umro i pojavljivao se pred svojim ožalošćenim učenicima; jednom prilikom i pred oko 500 osoba (1. Korinćanima 15. poglavlje). Dakle, on je doista mogao postati uskrsnuće i život čovječanstvu za koje je umro.
2. Zašto danas nitko ne može obezvrijediti uskrsnuće Isusa Krista kao praznu priču iz prvog stoljeća n. r. vr.?
2 Danas nitko ne može ismijati i obezvrijediti to dokazano uskrsnuće u život raspetog Isusa Krista kao praznu priču proširenu na sve strane u prvom stoljeću našeg računanja vremena. Osim liječnika Luke, koji je napisao biblijske knjige Evanđelje po Luki i Djela apostolska, svi ostali pisci 25 drugih knjiga takozvanog Novog zavjeta ili Grčkih spisa bili su svjedoci očevici uskrsnulog Božjeg sina. Jedan od istaknutih svjedoka bio je nekadašnji progonitelj kršćana, Savle iz Tarza, koji je kasnije postao kršćanski apostol Pavao i koji je napisao 14 knjiga “Novog zavjeta” (Grčkih spisa) na tadašnjem grčkom jeziku.
3, 4. Što je Pavao rekao na Marsovom brdu Atenjanima o Božjem danu suda i uskrsnuću?
3 U visoko-kulturnom i visoko-intelektualnom gradu Ateni, najpoznatijem gradu Grčke, bio je Pavao jednom doveden pred suce Vrhovnog suda, koji je zasjedao na Marsovom brdu ili Areopagu.
4 S dužnim poštovanjem Pavao se obratio tom skupu intelektualaca na Marsovom brdu. Nije bilo nikakvo umanjivanje vrijednosti visokog obrazovanja svjetski mudrih slušatelja, kad je Pavao nastavio govoriti i doveo do vrhunca svoje svjedočenje i obranu:
“A sada — zatvorivši oči nad vremenima neznanja — Bog poručuje ljudima da se svi i svagdje obrate, jer je odredio dan kada će pravedno suditi svemu svijetu preko čovjeka koga odredi za to, i svima pruži jamstvo uskrisivši ga od mrtvih” (Djela apostolska 17:30, 31, ST).
5. Kako su na to reagirali atenski slušatelji i obzirom na koga nastaje pitanje?
5 Kako je ta značajna nauka o uskrsnuću iz mrtvih pogodila grčke vjernike u besmrtnost ljudske duše? “Kad su čuli za “uskrsnuće iz mrtvih”, jedni se počeše rugati, a drugi govoriti: ‘O tome ćemo te poslušati drugi put’”. Još uvijek su mislili da je on bio “propovjednik tuđih bogova”. Međutim, Dionizije, sudac sa Areopaga, mogao je razumjeti što je Pavao rekao, o dolazećem danu suda cijelom čovječanstvu i uzeo je to k srcu. To je učinila i njegova žena, imenom Damara (Djela apostolska 17:18, 32-34, ST). A kako je s nama danas u ovom daleko poodmaklom znanstvenom dobu? To uopće nije smiješna stvar.
6. Da li je Isusovo uskrsnuće bio prvi slučaj uskrsnuća mrtvih i koju će ipak priliku imati oni koje će Isus uskrsnuti u život?
6 Uskrsnuće Isusa Krista svakako nije bio prvi slučaj uskrsnuća mrtvih u svjestan i razuman život. Biblija izvještava o ranijim slučajevima, uključujući i Lazara, koga je Isus uskrsnuo u život četvrtog dana nakon njegove smrti i sahrane (Ivan 11:1-44). No, Isusovo uskrsnuće bio je najznačajniji događaj za cijelo čovječanstvo. On nije poput drugih ponovno umro, nego može sada, u svom uskrsnulom, besmrtnom stanju, biti ‘uskrsnuće i život’ ljudima u nenadmašnom, beskrajnom životu u savršenosti, oslobođenom smrtne osude i pod Božjim sveopćim suverenitetom.
7, 8. a) Kako dužina životnog vijeka Adama i Matuzalema potvrđuju mogućnost vječnog života za ljude koji će postati savršenima? b) Da li je izračunata dužina života Melhizedeka i što to dokazuje u vezi života onoga koga je Melhizedek predočavao?
7 Mogućnost beskrajnog ljudskog života na Zemlji, kad se oporavi poslušno čovječanstvo od pada u grijeh i smrt (preko prvog čovjeka Adama), potvrđena je činjenicom da je Adam, iako je sagriješio protiv Boga, živio 930 godina, a većinu tog vremena proveo je izvan savršenog edenskog vrta. Jedan od njegovih potomaka, Matuzalem, doživio je 969 godina (1. Mojsijeva 5:5, 27). Matuzalem je umro 2370. g. pr. n. r. vr., a te iste godine općim potopom Noinih dana bilo je uništeno cijelo čovječanstvo i životinjski svijet izvan arke, u kojoj su našli utočište Noa i njegova obitelj. Stoljećima kasnije, a najkasnije 1933. g. pr. n. r. vr., pojavilo se na zemaljskoj pozornici svećenstvo, ono od Melhizedeka, koji je blagoslovio patrijarha Abrahama a koji je imao Božje priznanje. Nisu dati podaci o njegovom rođenju i smrti.
8 Tako izgleda beskonačno njegovo svećenstvo u Salemu, gdje je bio i kralj i svećenik (1. Mojsijeva 14:18-20). Mogućnost života uskrsnulog Isusa Krista uspoređena je kraljem-svećenikom Melhizedekom, jer u Jevrejima 7:15-17 piše, da proslavljeni Isus Krist sada ima ‘silu neuništivog života’. “Jer se za njega svjedoči: ‘Ti si svećenik zauvijek po načinu Melhizedekovu’” (NS). (Vidi također Psalam 110:4.) Cijelo vrijeme, od kad se 33. g. n. r. vr. proslavio na nebu, Isus Krist, koji je postao besmrtan, djeluje kao prvosvećenik prema članovima ljudske obitelji, u čiju korist se žrtvovao kao savršena ljudska žrtva. Dakle, on može djelovati kao drugi Adam na ljudsku obitelj, koja je smrću opterećena. Kad u određeno vrijeme uskrsne mrtve natrag u zemaljski život, to će biti prilika da dobiju vječni život u ljudskom savršenstvu u raju, koji će biti proširen diljem Zemlje. Samožrtvovani Isus Krist neće, kao prvi Adam, propustiti odgovornost prema ljudskoj obitelji za koju je prolio svoju savršenu životnu krv (1. Korinćanima 15:22-45).
Ponovo sresti mrtve na Zemlji
9. Kako je Bog, prema 1. Korinćanima 15:21 i Rimljanima 5:12, opet doveo stvari u ravnotežu i time omogućio uskrsnuće umrlih potomaka Adama i Eve?
9 Za veliku većinu čovječanstva, koja je hodala zemljom, će prednost obnovljenog života na Zemlji pod obećanim Božjim Kraljevstvom pod Kristom, zavisit od uskrsnuća iz mrtvih. Posvjedočivši Božju sposobnost da opet postavi stvari u pravednu i savršenu ravnotežu, apostol Pavao kao svjedok uskrsnuća Isusa Krista pisao je: “Budući da je po čovjeku došla smrt, po čovjeku je došlo i uskrsnuće mrtvih” (1. Korinćanima 15:21, NS). U suglasnosti sa svojim pismom korintskim kršćanima, Pavao je pisao u svom pismu kršćanima Rima: “Prema tome, kao što po jednom čovjeku uđe grijeh u svijet, a po grijehu smrt, tako smrt prijeđe na sve ljude, jer svi sagriješiše” (Rimljanima 5:12, ST). Imajući to u vidu, Jehova Bog je mogao otkupiti potomke Adama i Eve posredstvom jednog čovjeka, koji je bio izuzetak u tom pravilu postavljenom u Rimljanima 5:12.
10. Na temelju čega je Isus Krist mogao dati svoj ljudski život kao zamjenu i postati vječni otac Adamovim potomcima?
10 Taj izuzetak bio je Isus, čije rođenje je prouzročio Bog na čudesan način po židovskoj djevici Mariji, Helijevoj kćerki, iz kraljevskog Judinog plemena (Luka 3:23-38). Njegov savršen ljudski život, mogao je kao žrtva zamijeniti savršen ljudski život, koga je Adam izgubio za svoje prirodne potomke namjerno sagriješivši u edenskom vrtu protiv svog Stvoritelja. Prema tome, uskrsnuli Isus Krist mogao je sada služiti kao ‘vječni otac’ svima onima, kojima je prvi Adam postao grešni otac. To omogućuje Božjem Sinu da im postane vječni otac (Izaija 9:6).
11. Što se može reći za Isusovu sposobnost uskrsavanja mrtvih od vremena njegovog vlastitog uskrsnuća, budući da su to mogli činiti i on i njegovi apostoli dok su još bili na Zemlji?
11 Kad su Isus Krist i njegovi apostoli uskrsavali ljude iz mrtvih, ti ljudi time nisu bili oslobođeni posljedica smrtne osude, koju su naslijedili od prvog Adama. Dakle, čak je i Lazar, Isusov prijatelj, koga je Isus jako ljubio, ponovo umro pa i njemu treba konačno uskrsnuće pod uspostavljenim Božjim Kraljevstvom. No to neće tada predstavljati nikakvu poteškoću. Ako je Isus kao savršen čovjek na Zemlji bio opunomoćen uskrsavati mrtve da bi obnovio i produžio njihov zemaljski život, makar i za kratko pod ovim sadašnjim sustavom stvari, neće li biti još više u stanju uskrsavati mrtve u od Boga određeno vrijeme, budući da je sada ponovo duhovni Božji Sin? Da, sigurno da hoće, jer je dobio svu vlast na nebu i na Zemlji, koja mu je dana od vremena njegovog uskrsnuća i odlaska svom nebeskom Ocu.
12. Da li su se prekinule veze Isusa Krista s ljudskom obitelji njegovim uskrsnućem i kako će do kraja provesti svrhu svoje ljudske žrtve?
12 Kad je Pavao, Kristov učenik, raspravljao o uskrsnuću u pismu korintskim kršćanima, rekao je: “Tako i stoji napisano: ‘Prvi čovjek Adam postade živa duša’, a posljednji Adam postade životvorni duh” (1. Korinćanima 15:45, NS). Činjenica, da se za njega kaže da je posljednji Adam, pokazuje, da još uvijek ima obiteljske veze s ljudskom vrstom. Nije važno što je on sada nadljudska duhovna osoba (Psalam 8:4, 5; Jevrejima 2:5-9). Tokom dolazećeg tisućugodišnjeg dana suda, on će do kraja provesti svrhu svoje savršene ljudske žrtve time, što će oživjeti mrtve i dati im priliku da postignu savršenstvo na rajskoj Zemlji i da ga imaju kao svog vječnog oca i kneza mira. Znači, on će otkloniti ono što im je Adam učinio.
13. Što je Isus rekao Marti o mrtvima i živima koji vjeruju u njega prije negoli je uskrsnuo Lazara iz mrtvih?
13 Prije negoli je Isus uskrsnuo iz mrtvih svog ljubljenog prijatelja Lazara iz Betanije, rekao je Marti, Lazarovoj sestri: “Tvoj brat će ustati.” Marta je mislila da se Isus osvrnuo na daleku budućnost i odgovorila: “Znam da će ustati uskrsnućem u posljednji dan.” Tada je Isus iskoristio priliku da dade slijedeću pažnje vrijednu izjavu: “Ja sam uskrsnuće i život: tko vjeruje u mene — ako i umre, živjet će; i svatko, tko živi i vjeruje u mene, neće nikada umrijeti” (Ivan 11:23-26, NS).
14. a) Što se kao prvo zahtijeva od nekoga tko želi vjerovati u Isusa? b) Što se mora dogoditi onome koga Bog izabere za nebesko nasljedstvo, budući da mora umrijeti?
14 Da bi netko vjerovao u Isusa Krista, mora živjeti i čuti ili učiti o njemu. Osoba tada može predati svoj život Bogu kroz Krista i simbolizirati taj odlučni korak krštenjem u vodi. Ako nebeski Otac Isusa Krista odluči pozvati takvog predanog, krštenog učenika svog Sina u nebesko nasljedstvo s Isusom, tada još rađa takvoga svojim duhom. To bi značilo, da taj duhom rođeni učenik mora konačno umrijeti kao čovjek. No, Isus je rekao: “Ako i umre — živjet će.” U tom slučaju bi živio s Isusom kao uskrsnulo duhovno stvorenje u nebeskim prostorima.
15. Ako bi morao umrijeti onaj tko je pokazao pravu vjeru, a nije bio rođen Božjim duhom, u kakvom će položaju biti kod uskrsnuća?
15 A što ako danas umre predani, kršteni učenik koji nije bio rođen od Jehove Boga za nebesko nasljedstvo sa Kristom, kao što je slučaj s mnogima od početka sakupljanja Kristovih ‘drugih ovaca’? (Ivan 10:16). Budući da je vjerovao u onoga koji je ‘uskrsnuće i život’, bit će u povoljnijem položaju obzirom na novi sustav stvari od trenutka svog zemaljskog uskrsnuća pa dalje, vjerojatno od samog njegovog početka (Jevrejima 11:35). On će ranije biti upotrebljiv za naročite prednosti službe pod nebeskim Kraljevstvom. Na taj će se način ostvariti nada u uskrsnuće s kojom je umro i to na slavu Bogu!
16, 17. a) Kako je sa uskrsnućem onih iz pretkršćanskog vremena koji su samo radosno očekivali dolazak ‘sjemena’ Božje “žene”? b) Kojim riječima nam je Isus zajamčio njihovo uskrsnuće?
16 Neće samo oni, koji su vjerovali u Isusa Krista od njegovog prvog dolaska imati koristi od pripreme uskrsnuća, nego i oni koji su živjeli u pretkršćansko vrijeme i s vjerom u Jehovu Boga radosno čekali dolazak ‘sjemena’ njegove simbolične “žene”, što je prorečeno od Jehove u 1. Mojsijevoj 3:15. To ‘sjeme’ je bilo isto ono, koje je kasnije nazvano ‘sjemenom Abrahamovim’ (1. Mojsijeva 12:1-3; Galaćanima 3:16). U takve koji su gledali na dolazak tog ‘sjemena’ većeg Abrahama, Jehove Boga, ubrajaju se naravno patrijarh Abraham, njegov sin Izak i njegov unuk Jakov ili Izrael. Potvrdivši sigurnost njihovog uskrsnuća, Isus Krist, sjeme Abrahamovo, je rekao:
17 “A što se tiče uskrsnuća mrtvih, niste li čitali što vam je rekao Bog govoreći: ‘Ja sam Bog Abrahamov, Bog Izakov i Bog Jakovljev’? On nije Bog mrtvih, nego živih” (Matej 22:31, 32, NS). “A što se tiče uskrsnuća mrtvih, niste li čitali u Mojsijevoj knjizi, kako mu reče Bog kod kupine govoreći: ‘Ja sam Bog Abrahamov, Bog Izakov, i Bog Jakovljev’? On nije Bog mrtvih, nego živih” (Marko 12:26, 27, NS). “Jer su njemu svi živi” (Luka 20:37, 38, NS). Na taj posredan način Jehova Bog nam je zajamčio uskrsnuće mrtvih.
18. Koga je predočavao Božji prijatelj Abraham, ako uzmemo u obzir prirodu obećanog sjemena?
18 Sam Bog je obećao svom prijatelju Abrahamu da će biti “blagoslovljene” sve obitelji na Zemlji kroz njegovo “sjeme” (Jakov 2:23; 1. Mojsijeva 12:1-3; 22:15-18). Budući da je to “sjeme” postalo duhovno, Abraham je predočavao Jehovu Boga, jer je samo Jehova mogao postati ocem tom duhovnom ‘sjemenu’, sada proslavljenom Isusu Kristu na nebesima.
19. Što predstavlja proročanska slika u Otkrivenju 20:11-14?
19 Dana nam je proročanska slika dolazećeg uskrsnuća pomrlih zemaljskih obitelji. Uz nešto simbolike opisano je uskrsnuće u Otkrivenju 20:11-14 ovako: “I ja (apostol Ivan) opazih veliko bijelo prijestolje i onoga, koji na njemu sjedi. Ispred njega bježahu zemlja i nebo, i ne nađe im se mjesta. I ja ugledah mrtve, velike i male, kako stoje pred prijestoljem a svici pergamena se otvoriše; i jedan drugi svitak bi otvoren, to je svitak života. I mrtvima je suđeno prema onome što je zapisano u svicima, prema njihovim djelima. I more dade svoje mrtvace i smrt i hades dadoše svoje mrtvace i biše suđeni pojedinačno, prema svojim djelima. I smrt i hades bačeni biše u jezero ognjeno. Ovo je druga smrt, jezero ognjeno” (NS).
20. Što će se dogoditi na kraju tisućugodišnjeg sudnjeg dana s ljudima čija će imena biti zapisana u knjizi života, a što s onima čija neće biti zapisana?
20 Tokom tisućugodišnjeg ‘dana’ koga je Bog “odredio” i u kome će ‘po pravdi suditi nastanjenoj zemlji preko čovjeka koga je za to odredio’, uskrsnuli mrtvi će morati iskoristiti sve božanske pripreme učinjene za njihovo vječno spasenje (Djela apostolska 17:31). Tako će se oni ‘blagosloviti’. Ako savršeno prođu na konačnom ispitu svoje čistoće, dobit će nagradu vječnog života u sveopćem raju. A što ako ne? Otići će u “drugu smrt”, odakle neće biti uskrsnuća (Otkrivenje 20:14). Upravo o tome piše u Otkrivenju 20:15: “Nadalje tko se god ne nađe zapisan u knjizi života, bit će bačen u jezero ognjeno” (NS).
Možeš li se sjetiti?
□ Zašto danas nitko ne može odbaciti uskrsnuće Isusa Krista kao praznu priču?
□ Na temelju čega je Isus mogao postati vječni otac Adamovim potomcima?
□ Ako bi vjerna osoba, koja nije rođena Božjim duhom, morala umrijeti — u kakvom će položaju biti kad uskrsne?
□ O čemu nam je dana proročanska slika u Otkrivenju 20:11-14?
[Slika na stranici 9]
Velika će radost biti kad će oni koji su sada mrtvi opet oživjeti