Koristi od Boga danu savjest

“U srcu mu je zakon Boga njegova; neće se kolebati koraci njegovi” (PSALAM 37:31, NS).

1, 2. Zašto bi trebali biti zabrinuti u vezi vodstva naše savjesti? (Priče Salamunove 12:15; 14:12).

IAKO Bog nije dao kršćanima opširan zbornik zakona, ipak nam je dao neke zakone ili neposredna pravila i mnoga načela da ih primijenimo u skladu sa svojom vjerom i savješću. Međutim, jedno je imati savjest, a drugo ispravno je koristiti. Mnogi misle ‘ako nešto ne opterećuje moju savjest, onda je sve u redu’. Je li ispravno takvo mišljenje?

² Biblija pokazuje, da nas naša savjest može zavaravati, zbog toga jer smo nesavršeni i grešni. Ona može biti slaba ili osjetljiva, zavedena ili uprljana. Bolje ćemo razumjeti opasnost stajališta “pusti da te vodi tvoja savjest”, ako razmotrimo slučaj stanovnika Krete, koji su bili poznati kao ‘lašci, štetne zvijeri, besposlene izjelice’ (Titu 1:10-12).

 3. Kakav utjecaj je imala savjest na Krećane?

³ Kao i svi drugi ljudi, tako su i Krećani imali urođenu savjest. No, nisu je ispravno koristili. Apostol Pavao pišući Titu na Kreti kaže: “Čistima je sve čisto. Uprljanima i nevjernicima ništa nije čisto, jer su im uprljani i razum i savjest” (Titu 1:15, NS; Rimljanima 2:14, 15). Većina Krećana je imala neosjetljivu savjest, koja im nije pomagala činiti ono što je moralno ili čisto (1. Timoteju 4:2). Mnogim Krećanima ‘ništa nije bilo čisto’. Kako to? Budući da su imali uprljanu ili otupjelu savjest bili su ponukani u svakoj prilici činiti zlo. Možda su govorili: ‘To nije protiv moje savjesti’. Ali, trebala ih je uznemiriti! Međutim, o Duhovima 33. g. n. r. vr. bili su neki Židovi ili prozeliti sa Krete u Jeruzalemu. Njihova duhovna spoznaja trebala im je pomoći da više ne budu lašci, štetni ili izjelice. Onima koji su prihvatili Isusa bilo je pomognuto sa njegovim učenjem postići dobru savjest — savjest koja djeluje (Djela apostolska 2:5, 11; Titu 1:5; 2:2-5; 3:3-7).

4, 5. Što možemo iz Pavlovog slučaja naučiti o savjesti?

⁴ Savjest može zavesti čak i nekoga, koji se želi povinuti Božjoj Riječi i postupati po njoj. Savle ili Pavao je poznavao Pismo i revno vršio obožavanje po Zakonu. Pa ipak, nije išao ruku pod ruku s odvijanjem Božjeg nauma. Nakon što je Mesija došao, propovijedao i umro u ispunjenju proročanstava, Pavao je i dalje profesionalno vršio farizejski judaizam. Njegova savjest ga nije spriječila ili osuđivala da ‘progoni skupštinu’ i ‘disao je prijetnjom i ubojstvom protiv Gospodinovih učenika’ (Filipljanima 3:4-6; Djela apostolska 9:1, 2).

⁵ Ovi primjeri zorno pokazuju, kako nas naša savjest može zavesti. Budući da se svakodnevno susrećemo s mnogim odlukama, za koje ne postoje precizni biblijski zakoni, nego je to stvar savjesti, moramo znati, kako možemo školovati svoju savjest i izvući najveću korist iz nje. Sada ćemo razmotriti tri područja na kojima dolazi do izražaja savjest.

Što pokazuje Riječ Božja?

6, 7. Kako nam može pomoći Božja Riječ u pitanju savjesti u raznim primjerima?

⁶ Savršena Riječ Božja sadrži mnogo toga što nas može prosvijetliti u pogledu Božjeg nauma ili načela i školovati našu savjest. Kao što smo već spomenuli, Josip nije posjedovao Božji zakon protiv brakolomstva. No njegova savjest je bila ispravno školovana. Bez sumnje je pri tom mislio na prvobitnu Božju namjeru, to jest, da muž i žena (‘dvoje’) budu jedno tijelo, bez miješanja treće preljubničke osobe. Josip je sigurno bio dobro upoznat s doživljajem Abrahama, Božjeg prijatelja, iz kojeg je razvidno da brakolomstvo nije ispravno (Matej 19:5; 1. Mojsijeva 2:24; 20:1-18).

⁷ Slično i mi možemo upotrijebiti našu savjest. Na primjer, možda moramo odlučiti hoćemo li prihvatiti poziv za zajednički obrok ili poslovne veze s osobom druge nacionalnosti, rase ili iz druge sredine. To je nešto što moramo osobno odlučiti. Ako smo na temelju Biblije usvojili Božje gledište o nepristranosti i pravednosti, tada će naša školovana savjest reagirati i suprotstaviti se bilo kakvoj predrasudi koja se ukorijenila u nas dok smo još rasli i postupat ćemo po njoj (Djela apostolska 10:34, 35; Jakov 2:1-4). I tako nam mogu biblijska načela pomoći.

 8. Što bi trebali uraditi kada trebamo odlučiti po savjesti?

⁸ Ako kod donošenja naših odluka želimo ‘sačuvati dobru savjest’, tada trebamo potražiti što Jehova kaže u vezi toga, jer to može a i treba utjecati na našu savjest i odluke (1. Petrova 3:16). Znači, pored toga što ćemo potražiti izravne zakone, trebali bi se zanimati postoje li neka biblijska načela u vezi toga. Da li je Isus učinio ili rekao nešto što pokazuje njegovo mišljenje o toj odluci? Možemo potražiti po pomoćnim sredstvima za razumijevanje Biblije, koja obrađuju to pitanje. Možemo se posavjetovati i sa kršćanskom braćom, koja nam mogu pomoći pronaći biblijska načela, koja se na to odnose. Naravno, taj korak ne bi smjeli učiniti s namjerom, da oni nose našu odgovornost, niti bi trebali pitati: ‘Što bi ti uradio da si u toj situaciji’? (Galaćanima 6:5).

 9. Što je naš cilj kod odlučivanja u stvarima savjesti?

⁹ U situacijama gdje moramo sami donijeti odluku, pravi kršćani trebaju slijediti put, na kojem će sačuvati čistu i mirnu savjest pred Bogom. Trebaju uvijek biti u stanju reći: “Naša savjest daje svjedočanstvo ... da smo se ponašali u svijetu, a posebno prema vama, sa svetošću i božanskom iskrenošću” (2. Korinćanima 1:12, NS). Koliko neki kršćanin ljubi Jehovu i njegova načela razvidno je iz toga, kako odlučuje u stvarima savjesti.

Kako će to utjecati na druge?

10, 11. Koje nam drugo stanovište u vezi savjesti otkriva sporno pitanje o hrani, koje je nastalo u starom Korintu?

¹⁰ Bez sumnje mi, kao kršćani, ne želimo imati zakržljalu ili okaljanu savjest, jer takva savjest ne može pomoći odražavati obličje Božje, niti se može ljubazno zanimati za druge. To stanovište je došlo do izražaja, kad je Pavao pisao o raznim stvarima u vezi hrane.

¹¹ U korintskoj skupštini nastao je nemir ili sporno pitanje u vezi mesa koje je bilo žrtvovano idolima. Za kršćanina bi bilo idolopoklonstvo jesti žrtvovano meso za vrijeme idolske ceremonije. No, Pavao je objasnio, da nije grijeh jesti meso, koje je kasnije bilo prodavano u mesnicama, ili nekoj vrsti restauracija, povezanim s nekim idolskim templom (1. Korinćanima 8:10; 10:25; Djela apostolska 15:29). Usprkos tome, netko tko je upravo napustio pogansku religiju i postao kršćanin, nije htio jesti takvo meso, bez obzira da li se javno prodavalo i bilo bez ikakvog religioznog značenja. Iako Pavao nije opravdavao osjetljivu savjest, ipak je savjetovao druge da budu obzirni prema toj braći. Ne bi bilo ljubazno dati im povoda za spoticanje ili na pomisao da su, što se tiče savjesti, slobodni ponovo sudjelovati u idolopoklonstvu.

12, 13. Zašto bi trebali uzeti u obzir savjest drugih osoba? Obrazloži, svoj odgovor.

¹² Pavao je pokazao kako svi trebamo uzimati u obzir i savjest drugih: “Ako jelo (ili bilo što drugo) spotiče moga brata, zaista više neću nikada jesti mesa.” Ako je dakle, nešto što tebi savjest dopušta, u protuslovlju sa savjestima drugih, time bi mogao navesti nekoga na spoticanje i tako ‘upropastiti braću za koju je Krist umro,’ a mogli bi izgubiti i svoj dobar odnos pred Bogom. Pavao je pitao: “Zašto da moju slobodu sudi tuđa savjest?” (1. Korinćanima 8:3, 11-13, NS; 10:29, NS). Čak iako pojedinac misli da je to ‘osobna stvar savjesti’, ipak neće moći pobjeći Jehovinoj osudi radi spoticanja drugih. Iz toga je razvidno da nije na mjestu misliti ‘ako mi to dozvoljava moja savjest onda je sve u redu’.

¹³ Razmotrimo iskustvo nekog bračnog para, koji je studirao Bibliju, posjećivao sastanke i pripremao se za krštenje. Neki starješina iz skupštine rekao je mužu kako voli gledati određene filmove. Čovjek je na to odgovorio: ‘Što! Zar i vi gledate filmove, koji su zabranjeni za omladinu?’a Starješina je pokušao opravdati svoje postupke, tvrdeći da određeni filmovi (koje čak i svijet smatra sumnjivima) imaju svoju vrijednost ako se zanemare prigovori. No, čini se da je to negativno utjecalo na tog čovjeka. Poslije toga je mnogo sporije napredovao od svoje žene. Da je starješina razmišljao o stavcima kao što su Kološanima 3:2-8, Efežanima 5:3-5 i Matej 7:12, možda bi oni utjecali na njegovu savjest i ponašanje (1. Korinćanima 9:22, 25-27).

14, 15. Kako se može savjest starješinstva odnositi na određene osobne stvari?

¹⁴ Poštovanje prema drugima, uključuje također i ne prisiljavati nekoga da radi nešto što je protiv njegove savjesti. Na primjer, skupštinske starješine su ovlašteni odobriti održavanje ceremonija vjenčanja u kraljevskoj dvorani, kako će se one obaviti, kako će biti ukrašena dvorana i tako dalje.b Starješine neke skupštine pišu: “Na jednoj svadbi hodale su sve djeveruše između redova stolica mašući lepezama. Druga je svadba morala nadmašiti prvu, tako da su djeveruše hodale između redova stolica okrećući suncobrane. Sljedeća je morala biti veća i bolja; željeli su imati dvadeset djeveruša i djevera. Dvorana se pomalo trebala pretvoriti u cirkus.”

¹⁵ Je li to bila ‘stvar savjesti’, za koju se može donijeti osobna odluka? Ne. Čak ako bi savjest zaručenog para i dozvolila takve neumjerenosti ili pretjeranosti, ne bi se mogla zanemariti zajednička savjest starješina. Iako starješine ne žele nametnuti drugima svoje osobne ukuse, ipak im leže na srcu mir, jedinstvo i duhovnost cijele skupštine. Oni bi trebali savjesno pomagati drugima da ‘znaju kako se trebaju ponašati u Božjoj obitelji, koja je stup i potporanj istine’ (1. Timoteju 3:15; 1. Korinćanima 10:31).

16. Što bi trebao uzeti u obzir kad odlučuješ o nečemu što zavisi od savjesti?

¹⁶ Dakle, kad smo pred odlukom u ‘stvari savjesti’, trebamo razmisliti: (a) što Božja Riječ kaže u vezi toga i (2) kako može naša odluka utjecati na druge ili ih umiješati u tu stvar. No, postoji i treće važno stanovište kod ovog razmatranja.

Kako će to utjecati osobno na nas?

17. Kako je utjecala savjest na jednog brata u New York-u?

¹⁷ U časopisu Natural History od augusta 1981. g. bio je objavljen članak o dostavljačima grada New York-a, koji biciklima dostavljaju hitne pakete i pisma poduzećima po gradu. O jednom od njih, koji je prihvatio tu vrstu posla, čitamo: “Donald, četrdeset jednogodišnji dostavljač, može izdržavati svojim prihodima ženu i petnaestogodišnjeg sina. Donald je prije izrađivao filmove, ali je napustio svoje zanimanje, jer kao Jehovin svjedok nije mogao opravdati svoju ulogu u proizvodnji pornografskog materijala. Osim što mu je sada čista savjest, on može kao dostavljač po želji prekinuti posao i posvetiti više vremena obraćivanju.”

18. a) Kako je mogao spomenuti brat doći do svoje odluke? b) Kakvu pouku ti možeš izvući iz toga?

¹⁸ Različiti činioci igraju ulogu kod donošenja odluka o zaposlenju (vidi u okviru na strani 29). Poput Donaldovog slučaja, neki kršćanin može raditi za poduzeće, koje izrađuje filmove za amaterske fotografije, kućna kina, reklamne i komercijalne filmove. Postupno preuzima proizvodnju pornografskog materijala. U tom trenutku počet će ga mučiti savjest. On možda osjeća da je prisiljen imati veze sa pornografijom ili drugom nezakonitom djelatnošću. Budući da može biti poistovjećen sa poduzećem, koje se bavi pornografijom ili jer je prisiljen raditi takve stvari, on može zaključiti da mora napustiti takav posao kako bi ostao ‘besprijekoran’, što je posebno važno za one, koji imaju ili traže prednosti u skupštini. Tražeći drugi posao, može pouzdano očekivati Jehovin blagoslov (1. Timoteju 3:2, 8-10; Rimljanima 13:5). Nesumnjivo ima mnogo kršćana, koji su radije napustili takve poslove nego li dopustili da ih nečistoća oslabi i uništi. (Usporedi Matej 5:28.). Dakle, kad trebamo donijeti odluku na temelju savjesti, trebali bi se pitati: ‘Kako će na mene utjecati ako to činim i kako ako odbijem.’ Dakako, ne bi trebali zanemariti našu savjest, dopustivši da postane neosjetljivom kako bi u budućnosti lakše činili ono što nije ispravno (1. Timoteju 4:2; Juda 10; Efežanima 4:18, 19).

19, 20. a) Kako mogu utjecati savjest i vjera na našu službu? b) Što bi trebali željeti bez obzira jesmo li imućni ili ne?

¹⁹ Razmišljajući o savjesnoj odluci Donalda, trebali bi zapaziti da on nije težio samo za priznatim odnosom s Jehovom, nego je želio i u još većoj mjeri objavljivati svoju vjeru. To je suglasno s Pavlovim povezivanjem savjesti s vjerom: “Svrha je tog naloga, ljubav iz čistog srca, dobre savjesti i nelicemjerne vjere” (1. Timoteju 1:5, NS).

²⁰ Pohvalno je kad nekoga vjera i želja za dobrom savješću pokrenu da učini neke promjene u životu, da ‘ne koleba u svojim koracima’, te da može posvetiti još više vremena i pažnje širenju ‘potpunog savjeta Božjega’ (Djela apostolska 20:26, 27). Kako bi pak trebali gledati na one, kojima, čini se, okolnosti dozvoljavaju još više propovijedati, a to ne čine? Možda imaju visoka primanja i izgleda da su financijski potpuno osigurani voditi udoban život u ovom sustavu stvari. No, umjesto da se raduju u djelu pravljenja učenika kroz puno vremensku pionirsku službu, oni i dalje rade proširujući svoje poslove, kuće i udobnosti.c (Usporedi Marko 10:17-22; Luka 12:16-21.) Mi, naravno nemamo pravo druge suditi u tome, jer ‘svatko za sebe polaže račune Bogu’. Radije dopustimo da nas naša vjera nelicemjerno pokrene da učinimo sve što možemo u službi Bogu čime ćemo postići čistu savjest (Rimljanima 14:1-4, 10-12).

Vođeni od dobre savjesti

21. Kakav pozitivan utjecaj može imati naša savjest na nas?

²¹ Ispravno školovana i osjetljiva kršćanska savjest vodit će nas da činimo ono što je dobro. Tako je činio i Pavao. Bio je toliko zainteresiran za ‘svoju braću’ Židove da je pisao: “Moja savjest mi svjedoči u duhu svetome, da u svom srcu nosim duboku ‘žalost i neprestanu bol” (Rimljanima 9:1-3, NS). Da, učinio je sve što je mogao da im prenese kršćansku dobru vijest.

22. Zašto nas savjest može poticati da učinimo više nego što traže pravila?

²² Trebalo bi i s nama biti tako. Ako cijenimo vrijednost savjesti koju nam je Bog dao, tada nećemo naginjati misliti samo u okviru pravila. Pravila mogu postaviti minimalne zahtjeve ili ciljeve. No, savjest poticana ljubavlju i vjerom tražit će od nas vjerojatno više, potičući nas na veće žrtve i nesebičnost. Tako će nam savjest sigurno koristiti. Spriječit će nas da činimo stvari koje bi prouzročile Božje neodobravanje, a pomoći će nam činiti ono što on potpuno odobrava. To će se očitovati osobito kada nas savjest vodi k većem sudjelovanju u objavljivanju dobre vijesti. Koja bi veća korist mogla postojati od one, koju je Pavao spomenuo Timoteju? Rekao je: “Neprestano pazi na sebe i na svoje učenje. Ustraj u tome, jer radeći ovo spasit ćeš i sebe i one koji te slušaju” (1. Timoteju 4:16, NS).

[Bilješke]

MOŽEŠ LI SE SJETITI?

◻ Zašto je opasno misliti da “ako nešto ne uznemiruje moju savjest onda je sve u redu”?

◻ Koja tri činioca trebaš ozbiljno uzeti u obzir, kad se suočiš s nekim stvarima savjesti?

◻ Kako bi trebala utjecati tvoja savjest na tvoje javno hvaljenje Boga?

[Okvir na stranici 29]

Činioci koje trebamo uzeti u obzir kod zaposlenja

Kada kršćanin mora odlučiti o nekom zaposlenju, trebao bi najprije razmisliti što će zapravo raditi. Mogao bi uzeti u obzir sljedeće točke:

Da li Biblija osuđuje taj posao?

Biblija osuđuje postupke kao što su krađa, idolopoklonstvo i zloupotrebu krvi, dakle, kršćanin ne bi mogao obavljati posao, kojim bi direktno unapređivao takve stvari.

Bi li tim poslom bio tako usko povezan s nedozvoljenim postupcima da bi zapravo postao očit ili direktan sudionik?

Čak i vratar ili recepcioner u “bankama krvi” ili u tvornici koja proizvodi samo ratno oružje, direktno je povezan s poslom koji je suprotan Riječi Božjoj (3. Mojsijeva 17:13, 14; Izaija 2:2-4).

Osim onoga što će dotični zaista raditi, mogu još neki dodatni činioci utjecati na sveopću sliku:

Da li je posao koristan ljudima i u skladu s Biblijom?

Pismonoša obavlja službu dostavljanja pošte po kućama i službenim prostorijama. Hoće li kršćanin biti kriv, ako se u području gdje dostavlja poštu, nalaze i kuće lopova ili neko poduzeće koje prodaje idole? (Matej 5:45).

U kojoj mjeri ima netko vlast nad onim što radi?

Kršćanin, koji je vlasnik neke prodavaonice, neće prodavati idole ili krvavice, niti ih imati na zalihi. On nije u istom položaju kao radnik zaposlen u supermarketu, gdje se prodaju cigarete ili krvavice među tisućama drugih artikala.

U kolikoj mjeri je netko umiješan?

Radnik koji radi na kasi i samo povremeno dolazi u dodir sa cigaretama može zaključiti, da nije u istom položaju, kao neki drugi radnik, koji skoro cijeli dan slaže cigarete na police.

Tko isplaćuje osobni dohodak ili na kakvom mjestu radi?

U zemlji gdje vlada dopušta da crkva nadgledava sve socijalne programe, netko može dobivati svoje osobne dohotke od religioznog udruženja. No, on ipak ne radi na crkvenom posjedu, nego održava javne parkove. Njegov posao također nije religiozne prirode i ne smatra se da njim unapređuje krivo obožavanje.

Kakav je opći dojam obavljanja određenog posla?

Hoće li netko svojim poslom spoticati druge i time navući na sebe prijekor? (1. Timoteju 3:2, 10). Kako će to utjecati na savjest samog radnika?

[Slika na stranici 27]

Sukršćanin ti može pomoći utvrditi što kaže Božja Riječ u vezi savjesti