Upoznaj prve kršćane

Pavlovo pismo Korinćanima

VEĆINA od nas voli pisati i dobivati pisma. To je dobar način za održavanje veze sa udaljenim prijateljima i dragim osobama. Osobito su zanimljiva pisma koja su pisali kršćani prvog stoljeća. Iz tih pisama vidimo u kakvom su svijetu živjeli i s kakvim su pritiscima bili suočeni. Čitanje tih pisama je dobar način da upoznamo prve kršćane.

Dva pisma sačuvana u našim Biblijama, koja je apostol Pavao pisao kršćanima u Korint (Grčka), otkrivaju nam, na primjer, očaravajući svijet različitih ljudi i problema. Osobito nam pomažu bolje upoznati apostola Pavla, istaknutog kršćanina, koji je krčio put propovijedanju ‘dobre vijesti’ u mnogim dijelovima rimskog carstva.

Pavao je stigao u Korint 50. godine n. r. vr., točno sedamnaest godina nakon Isusove smrti. U to vrijeme je taj grad bio vrlo aktivan. Imao je strategijski položaj i bio je svjetski trgovački centar koji je privlačio ljude raznih boja iz svih zemalja.

Također je bio svjetsko sportsko središte. Tu su se održavale svake druge godine Istmijske igre, koje su bile po značaju odmah iza Olimpijskih igara. Grad je bio religiozan. Korint je bio naročito poznat po obožavanju grčke boginje Afrodite i nemoralu koji je bio povezan uz njeno obožavanje. U stvari, postupati ‘na korintski način’ značilo je ‘činiti blud’.

Pisma

Pavlovo propovijedanje u Korintu izazvalo je uobičajeno protivljenje krajnje konzervativnih Židova. No, našavši ljude prihvatljiva srca, on je tu ostao. Godinu i pol dana kasnije, kad je konačno napustio taj grad, ostavio je za sobom dobro utvrđenu kršćansku skupštinu. Oko tri godine iza toga pisao je Pavao pismo, koje mi sada nazivamo Prva Korinćanima (poslanica).

Zašto je apostol napisao to pismo? Pa vjerojatno zato jer su mu Korinćani postavili neka pitanja na koja je trebalo odgovoriti. No, još važniji razlog su bile uznemiravajuće vijesti koje je Pavao dobio iz Korinta. Razdori, lažne nauke, nečista djela, kao i uobraženi ljudi, ugrožavali su duhovno stanje te mlade skupštine. Zato je Pavao napisao to snažno, a ipak toplo pismo s namjerom ispravljanja stvari. Jesu li Korinćani povoljno odgovorili na to pismo? Donekle da. Manje od godinu dana iza toga napisao je Pavao svoje drugo pismo Korinćanima, pohvalivši ih za njihovo bolje stanovište.

Budući da su ta pisma bila nadahnuta, zato nisu ni zastarjela. Još uvijek su važeća načela dana u njima. Dakle, pažljivo čitaj ta pisma ako želiš razumjeti kršćanska načela za brak; kako se organiziraju sastanci za pravo obožavanje; načelo ispravnog kršćanskog poglavarstva i potrebu da svi budu ‘ujedinjeni u istom duhu i mislima’ (1. Korinćanima 1:10). Prvo pismo je, osim toga, izvanredno po divnom opisu ljubavi, znalačkom objašnjenju i obrani nade u uskrsnuće (1. Korinćanima, poglavlja 13 i 15 ). No, kao što je već napomenuto, ta nam pisma pomažu bolje upoznati prve kršćane.

Ljudi

Kakvi su ljudi bili kršćani Korinta? Neki su bili židovskog podrijetla, uključujući i Krispa, koji je bio nadstojnik židovske sinagoge kad je Pavao prvi puta došao u Korint (Djela apostolska 18:8). Bilo je i nežidova, od kojih su neki prije bili duboko zapali u zloglasan korintski nemoral (1. Korinćanima 6:9-11).

Izgleda da su i neki robovi postali kršćani. U skupštini je bilo nekih udovica, nevjenčanih, kao i osoba čiji supružnici nisu prihvatili dobru vijest (1. Korinćanima 7:12-40). Drugim riječima, ako izuzmemo (zanemarimo) razlike u vremenu i kulturnoj prošlosti, izgleda da se kršćanska skupština u Korintu, nije mnogo razlikovala od većine današnjih skupština velikih gradova.

Međutim, vjernici Korinta su uglavnom bili novi u kršćanskoj vjeri i to su pokazivali. Dozvolili su jednom čovjeku da ostane u zajednici iako je podržavao rodoskvrnilačke odnose sa svojom maćehom. Možda su mislili, da kršćanska sloboda dozvoljava takve stvari. Također nisu bili jedinstveni, nego su se razdijelili u male grupice i slijedili ljude umjesto Isusa Krista. Neispravna stanovišta su bila vidljiva i iz načina slavljenja Spomen večere Gospodinove; neki su se čak opijali tom prilikom! (1. Korinćanima, poglavlja 1, 5 i 11).

Osim toga, neki kršćanski vjernici su tužili svoju kršćansku braću sudu. Drugi su pak, možda pod utjecajem grčke filozofije, naučavali da nema uskrsnuća. A neki su bili ponosni, ‘oholi’, očito smatrajući da su u nečemu bolji od ostalih u skupštini (1. Korinćanima 4:18; 3:18; 6:1-8; 15:12).

Izgleda li to, da je bilo mnogo problema? Da, bilo je problema. No, sjeti se, da je Pavao počeo propovijedati u Korintu samo pet godina prije. Jehova Bog je, istina, dodijelio posebne darove duha da bi ojačao skupštinu, ali Korinćani su se više zanimali za dar jezika, kao pažnje vrijedan znak za nekršćane, no koji ima neznatne koristi pri izgrađivanju skupština. Pavao ih je stoga hrabrio da razvijaju dar prorokovanja, što bi im više pomoglo da se duhovno ojačaju (1. Korinćanima 14:1-12).

Poticaji većine kršćana Korinta nisu bili loši. Oni su poslali Pavlu pitanja, dakle, očito su željeli znati kako je ispravno postupati. Pavao ih je zato pohvalio: “U svemu me se sjećate i držite predanja kako sam vam ih prenio” (1. Korinćanima 11:2, NS). I kada je pisao stroge savjete, izgleda da je većina spremno odgovorila na njih, jer su ‘bili bogobojazno ožalošćeni’ (2. Korinćanima 7:11). No, neki su se nastavili suprotstavljati Pavlovom autoritetu (2. Korinćanima 10:10; 11:4-6).

Dobri primjeri

U knjigama se spominju razni pojedinci. Pavao spominje nekog Sostena, vjerojatno istaknutog Židova u Korintu prije nego li je postao kršćaninom (1. Korinćanima 1:1; Djela apostolska 18:17). Članovi Hlojinog doma, također Korinćani, obavijestili su Pavla o lošem stanju, koje se razvilo u skupštini. Hrabro su činili ono što je pravo i time su nam ostavili dobar primjer (1. Korinćanima 1:11). Ukućani Stjepanovi, tamošnji prvi kršćani, bili su zaposleni služeći svetima i tako ostavili dobar primjer gostoprimstva. Pavao je Stjepana, zajedno sa Fortunatom i Ahajikom, preporučio Korinćanima: “Takvim ljudima dajte priznanje”, rekao je (1. Korinćanima 16:18, 15, 17, NS).

Tu je bio i Apolo, koji je rječito i uvjerljivo govorio. Pavao ga je zamolio da posjeti Korint, ali on ga nije želio posjetiti u to vrijeme. Možda je imao druge obaveze ili nije želio još više potpiriti sektaški duh, koji se razvio u njegovo ime (1. Korinćanima 16:12). Vjerni Tit, koji će kasnije zastupati Pavla na Kreti, zastupao ga je sada u Korintu i donio mu dobru vijest o promjeni njihovog stanovišta (Titu 1:5; 2. Korinćanima 7:14, 15; 12:18). Također je tu bio i izvanredan mladić, Timotej. Pomagao je u početku djela evanđeliziranja u Korintu, a Pavao se nadao, da će se Timotej uskoro tamo vratiti (1. Korinćanima 4:17; 16:10). Da, kršćanska skupština je, kako pokazuju ta pisma, bila zaposlena i predstavljala organizaciju pravog naroda zainteresiranoga da služi Bogu i brine jedan o drugome.

Apostol Pavao

Apostol Pavao je bio najzaposleniji od sviju. Vidimo ga kako propovijeda Korinćanima ‘u slabosti, strahu i drhtanju’, razlikujući se mnogo od strogog fanatika, kako ga mnogi zamišljaju (1. Korinćanima 2:3). I pored njihovih ozbiljnih problema, osjećamo Pavlovu ljubav prema Korinćanima. Hvalio ih je kad god je to mogao i izrazio svoju radost, kada je čuo da su dobro prihvatili njegov snažan savjet (1. Korinćanima 4:14; 11:2; 2. Korinćanima 7:8-13).

Naša srca kucaju za Pavla, kada čitamo o teškoćama, koje je podnosio u službi — batine, duga putovanja, opasnosti, kao i ‘trn u tijelu’, a vjerojatno je imao i teško oboljenje očiju (2. Korinćanima 12:7-10; 11:21-27). “Pored tih izvanjskih stvari”, kaže Pavao, “svakodnevno me pritišće briga za sve skupštine” (2. Korinćanima 11:28, NS). Mnogi kršćanski starješine će nesumnjivo suosjećati s njegovim problemima.

Pavao se, međutim, nije žalio. Spomenuo je te stvari, samo da bi obranio svoj autoritet pred “nadapostolima” (2. Korinćanima 12:11-13). Zaista je bio sretan što je podnio takve nevolje, jer je to bio dokaz da je služio Božjom, a ne svojom vlastitom snagom (2. Korinćanima 12:9, 10). Dakle, on nam pruža dobar primjer vjere na djelu.

Pavao je rekao Korinćanima: “Preklinjem vas, stoga, postanite moji oponašatelji” (1. Korinćanima 4:16, NS). Čak i danas dobro činimo ako slijedimo tu opomenu. No, da bismo slijedili Pavla, moramo ga poznati, tj. poznati njegov vjerni put, osjećanja i stanovišta i njegovo predanje Bogu. Dobar način da to uspijemo je čitanje dvaju pisama, koja je Pavao pisao kršćanima Korinta. Zašto ne bi odmah započeo čitati ta pisma?