Očišćeni i revni za izvanredna djela
“Isus Krist je dao sebe za nas, da si očisti narod za svoju vlastitu svojinu, revan u Izvanrednim djelima” (TITU 2:13, 14, NS).
1. Zašto Jehovini svjedoci moraju biti čisti i revni?
JEHOVA je svet, dobar i pravedan. On i njegov Sin također gorljivo izvršavaju veličanstvena djela (3. Mojsijeva 19:2; Psalam 25:8; Ivan 5:17). Zato i svi Jehovini svjedoci moraju biti čisti i gorljivi za dobra djela.
2. a) Kako je apostol Pavao povezao čistoću s revnošću? b) Koja pitanja ćemo sada razmatrati?
2 Apostol Pavao je spomenuo čistoću i revnost kad je pisao da je Isus, po Božjoj nezasluženoj dobroti, ‘dao sebe za nas da bi nas oslobodio svakog bezakonja i očistio sebi narod za svoju vlastitu svojinu, koji je revan za izvanredna djela’ (Titu 2:11-14, NS). Što se traži od onih koje je Isus očistio? Za koja izvanredna djela trebamo biti revni? Kojim blagoslovima se raduju očišćeni i revni Jehovini svjedoci?
Duhovna čistoća životovažna
3. a) Koji stupanj čistoće moraju sačuvati Jehovini sluge? b) Kako je bila naglašena potreba za čistoćom kada su Židovi bili oslobođeni iz Babilonskog ropstva?
3 Jehovini sluge moraju zadržati visoka mjerila fizičke, moralne i duhovne čistoće (2. Mojsijeva 30:17-21; 5. Mojsijeva 23:12-14; Efežanima 5:25-27; 2. Korinćanima 7:1). Taj temeljni zahtjev bio je naglašen u šestom stoljeću pr. n. r. vr. kada su židovski zarobljenici bili oslobođeni iz Babilona (Ezdra 1:1-4). Uskoro su trebali krenuti u svoju domovinu i radosno nositi svete posude koje je kralj Nabukodonozor uzeo iz Božjega templa u Jeruzalemu. Zaista je bilo važno da te predmete iz svetinje nose samo čisti obožavatelji Jehove! Zato im je s pravom bilo rečeno: “Odlazite, odlazite, iziđite odatle, ne dotičite ništa nečisto! Iziđite iz njegove sredine! Očistite se, vi koji nosite posude Jahvine!” (Izaija 52:11, ST). Ti nosači su morali biti očišćeni svakog poganstva babilonske religiozne i moralne nečistoće.
4. Što se traži od svih Jehovinih svjedoka u skladu sa 2. Korinćanima 6:14-17?
4 Apostol Pavao je primijenio taj zahtjev u pogledu čistoće na pomazane kršćane koji napuštaju Babilon veliki, svjetsko carstvo krive religije. Pisao je: “Ne budite s nevjernicima pod jednim te istim jarmom! Što ima pravednost s bezakonjem? ... Zato iziđite između njih i odvojite se, veli Gospodin (Jehova NS)! Ne dotičite se ničega nečista” (2. Korinćanima 6:14-17, ST; Otkrivenje 18:4, 5; Jeremija 51:45). Doista Jehova zahtijeva duhovnu čistoću Isusovih pomazanih sljedbenika i njihovih suputnika, članova “velikog mnoštva” (Otkrivenje 7:4-9).
‘Odbaciti bezbožnost i svjetske želje’
5. Kakva bi trebala biti naša služba prema 2. Korinćanima 4:2?
5 Od osobe koja služi kao duhovno čisti Jehovin svjedok traži se, između ostalog, da ‘odbaci od sebe bezbožnost i svjetske želje’ (Titu 2:11, 12, NS). Pavao je na drugom mjestu rekao: “Nego smo odklanjali skrivene načine rada kojih bi se trebalo stidjeti. Nismo živjeli lukavo niti izobličavali riječ Božju, već smo, naprotiv otvorenim navješćivanjem istine preporučivali sami sebe svakom savjesnom ljudskom sudu pred Bogom” (2. Korinćanima 4:2, ST). Poput apostola i današnji kršćani moraju pokazati besprijekornost u svojoj službi, tako da ih nitko ne bi mogao s pravom optužiti za pokvareni i nepošteni način postupanja (2. Korinćanima 8:20, 21; Psalam 101:1-8). Ne smiju se voditi svjetskom mudrošću i sebičnim, grešnim duhom ili težnjama ovoga svijeta (1. Korinćanima 1:21; 2:12; 3:19; Efežanima 2:1, 2).
6. Što se može učiniti ako se borimo protiv sklonosti kao što su nepoštenje i neispravne tjelesne želje?
6 Ljudi koji imaju svjetski duh često koriste nepošten način postupanja da bi postigli svoj cilj. Ako tako postupa netko, koji tvrdi da je kršćanin, tada nije ‘odbacio od sebe bezbožnost’ i ne uživa prisan odnos s Jehovom (Priče Salamunove 3:31, 32). I ako čovjekom vladaju nečiste tjelesne požude, tada nije ‘odbacio od sebe svjetske želje’ (Galaćanima 5:19-21; 1. Ivanova 2:15-17). No, što učiniti ako se mi borimo s takvim neduhovnim sklonostima poput nepoštenja i neispravnih tjelesnih želja? Tada bi bilo korisno moliti se poput Davida: “Stvori mi čisto srce, o Bože i daj mi novi čvrsti duh. Ne odbaci me od lica svoga, i svog svetog duha ne uzmi od mene” (Psalam 51:10, 11, NS; Ivan 15:19). Ako tako molimo i potpuno koristimo pomoć koju nam pruža Božja riječ, duh i organizacija, moći ćemo ispraviti svoje mišljenje i služit ćemo vjerno kao Jehovini čisti obožavatelji.
7. Zašto moraju biti isključeni nepokajnički prijestupnici?
7 Ako neki među nama nepokajnički nastave s nečistim načinom življenja, moraju biti isključeni da se ne bi sramotilo Jehovino ime, da bi njegova organizacija ostala čistom i da bi njegovi vjerni sluge bili zaštićeni i svjesni ozbiljnosti takvog postupanja (3. Mojsijeva 22:31-33; 5. Mojsijeva 13:6-11). Već godinama prije Božji narod je shvatio da nepokajnički prestupnik nije dostojan kršćanske zajednice. Na primjer, godine 1904. prvi predsjednik Udruženja Kule stražare, Charles Taze Russell (Čarls Tejz Rasel) je pisao: “Crkva se treba odijeliti od njega (prijestupnika) i prekinuti svaku bratsku vezu s njim” (The New Creation /Nova stvorenja/, stranica 290). I danas Jehovin narod slijedi biblijski savjet da ‘odstrani zloga’ iz svoje sredine (1. Korinćanima 5:9-13).
8. Kako savjeti iz Luke 3:8 i Galaćanima 6:1 usmjeravaju starješine na način postupanja s prijestupnicima?
8 Zato su postavljeni starješine naročito zainteresirani za očuvanje čistoće Jehovine organizacije. Svakako moraju biti milostivi tamo gdje postoje ‘plodovi koji odgovaraju obraćenju’, kao što je i Jehova milostiv kada je to prikladno (Luka 3:8, ST; Psalam 86:15; 130:3, 4). Kada sukršćanin učini prijestup prije negoli je toga svjestan, moraju ga duhovno sposobni nastojati ponovno ispraviti u ‘duhu milosti’ (Galaćanima 6:1, NS).
Kako mogu starješine pomoći
9. Na koja dva načina mogu starješine duhovno pomoći drugim kršćanima?
9 Kako mogu nadglednici pomoći drugim kršćanima ostati duhovno čistima? Jedna mogućnost je kroz izgrađujuće govore. Druga je kroz osobne razgovore i pastirske posjete (1. Petrova 5:1-4). U takvim prilikama starješine na prikladan način primjenjuju Bibliju za poučavanje, opominjanje, upozoravanje pa i ukoravanje ostalih vjernika.
10. a) Kakvo stajalište bi trebali imati starješine prema javnim govorima? b) Zašto bi duhovni pastiri trebali revno proučavati Bibliju?
10 Pavao je naglasio potrebu za poučavanjem kada je poticao svog suradnika Tita da “nastavi govoriti ono što odgovara zdravoj nauci” (Titu 2:1, NS). Ponizni kršćanski starješine ne traže slavu kao javni govornici, nego nastoje kod poučavanja ispravno upotrebljavati Bibliju (Priče Salamunove 25:27). Zanimljivo je da je nekadašnji predsjednik Sjedinjenih Američkih Država, John Quincy Adams rekao: “Već godinama imam naviku da svake godine jednom pročitam Bibliju”. Svaki kralj u Izraelu je morao prepisati cijeli Božji zakon i ‘čitati ga sve dane svog života’. Jozua je slijedio slične upute (5. Mojsijeva 17:14-20; Jozua 1:7, 8). Kako bi mogli takvi ljudi u starom Izraelu postupati mudro ili ponuditi duhovnu pomoć da nisu imali tako stečeno znanje? Da li si ti, kao imenovani starješina, jednom — ili možda više puta — pročitao cijelu Bibliju? To bi nesumnjivo poboljšalo tvoju sposobnost davanja savjeta, čak i Bogu predanim kršćanima koji su više puta pročitali Sveto pismo. Oni koji služe kao duhovni pastiri, moraju biti revni istraživači Božje riječi, “zdrave nauke”.
11. a) Na što je trebalo podsjetiti kršćane na Kreti u prvom stoljeću? b) Za što bi imenovani starješine trebali biti osposobljeni s obzirom na biblijske opomene?
11 Pavao je također rekao Titu: “Podsjećaj ih da se pokoravaju poglavarima i vlastima, da budu poslušni, da budu spremni na svako dobro djelo, da nikome ne nanose uvrede, da se ne svađaju, da budu susretljivi i posve blagi prema svim ljudima” (Titu 3:1, 2, ST). Te posebne opomene su bile potrebne kršćanima prvog stoljeća na otoku Kreti. Slično je i danas, kad nastane neki problem, starješine moraju biti sposobni ukazati na odgovarajuće biblijske opomene. I trebali bi uvijek biti zahvalnima kada nas se podsjeća na Jehovine opomene (Psalam 119:99, 129).
12. a) Što znači opomenuti? b) S kakvim stanovištem treba opominjati?
12 Titu je također bilo rečeno: “Isto tako opominji mladiće da budu uzdržljivi u svemu!” (Titu 2:6, ST). Opomenuti znači “snažno potaknuti; ozbiljno savjetovati ili upozoriti” (The World Book Dictionary). Zbog svoje iskrene ljubavi i brige Pavao nije oklijevao s potrebnom opomenom. U stvari, mogao je reći starješinama Efeza: “Zato bdijte i sjećajte se da tri godine — noć i dan — nisam prestajao sa suzama opominjati svakoga pojedinog među vama” (Djela apostolska 20:31, ST). Današnji starješine, koji pokazuju isti stav i daju prikladne opomene su pravi blagoslov za skupštinu!
13. a) Što znači karanje? b) Kakav stav trebaju imati starješine kada karaju?
13 Pavao je također govorio o karanju potičući Tita: “Zato ih strogo karaj da budu zdravi u vjeri, da ne prianjaju uz židovske bajke i zapovijedi ljudi koji istini okreću leđa” (Titu 1:13, 14). Koriti znači “opominjati nekoga zbog onoga što nije dobro u njemu, ili što nije dobro uradio, s namjerom da se popravi” (Rječnik srpsko-hrvatskog književnog jezika dr Luje Bakotića, 1936). Ili također ‘pokazati nekome jasno neodobravanje’ onoga što govori ili radi (Webster’s New Collegiate Dictionary). Pavao je govorio o karanju, ali s plemenitom namjerom — ‘da budu zdravi u vjeri’. Također i danas starješine izbjegavaju nekršćansku okrutnost. Suprotno otpadnicima koji gunđaju, pravi kršćanski starješine ne pokušavaju ‘gospodariti’ nad vjerom i življenjem drugih vjernika, nego služiti im kao upravitelji i suradnici na njihovu radost, pomažući im da ostanu postojani u svojoj vjeri (2. Korinćanima 1:24; 1. Korinćanima 4:1, 2).
14. Što će nam pomoći ostati duhovno čistima?
14 Slijeđenjem biblijskih pouka, opomena, upozorenja i karanja, pomoći će nam ostati duhovno čistima. To nas čini prikladnima za Božju svetu službu. No s kakvim duhom trebamo vršiti tu službu?
Budi ‘revan za izvanredna djela’
15. a) Kako se može definirati revnost ili gorljivost? b) Koje je najvrednije djelo što jedan kršćanin može činiti?
15 Jehovini svjedoci su kao organizirana zajednica Bogu predanih kršćana, ‘revni za izvanredna djela’. Revnost je (“osobito velika marljivost” (Rječnik srpskohrvatskog književnog jezika, dr Luje Bakotića, 1936). Prema pismu koje je Pavao pisao Titu, svi su kršćani trebali ozbiljno nastojati činiti najraznovrsnija ‘izvanredna djela’. Mlađe žene su na primjer trebale biti čestite, raditi u kući i biti podložne svojim muževima. Tit je morao biti ‘primjer izvanrednih djela’ trudeći se da neporočno poučava, zdravo govori itd. (Titu 2:1-14). Svakako najvrednije djelo kršćanina je pomaganje drugima da upoznaju Boga i služe mu. Ako si Jehovin svjedok, jesi li doista revan u vršenju tog ‘izvanrednog djela’? Kršćani prvog stoljeća pokazali su revnost za evangeliziranje čak i kad su se suočili s progonstvima (Djela apostolska 11:19-21).
16. a) Koji je temeljni razlog postojanja kršćanske skupštine? b) Što je bilo rečeno o djelu evanđeliziranja Jehovinih svjedoka?
16 I pored toga da su danas mnogi Jehovini svjedoci proganjani, Božji duh ih navodi da obavljaju svoj zadatak propovijedanja Kraljevstva, koji je temeljni razlog postojanja kršćanske skupštine (Matej 24:14; 28:19, 20; Izaija 61:1, 2). Poput prvih kršćana oni i danas revno provode izvanredno djelo objavljivanja ‘dobre vijesti’ od kuće do kuće i na druge načine (Djela apostolska 5:41, 42; 20:20, 21). U svojoj knjizi Evangelism Inc. (Evanđeliziranje) obrađuje G. W. Target razne metode svjedočenja, uključujući i ‘evanđeliziranje na vratima’ i zapaža “da bi ga neki označili kao najuobičajeniji način — naročito nakon posljednje posjete Jehovinog svjedoka. ... Drugi ga brzo prihvaćaju, ali Jehovini svjedoci prednjače u tome.” S obzirom na upotrebu biblijske literature, Target priznaje: “I u tome prednjače Jehovini svjedoci. ... U usporedbi, ... samo malo religioznih zajednica upotrebljava literaturu za evanđeliziranje.” Doista, kršćanska literatura koja se izdaje zahvaljujući potpori Božjeg duha i koju se može dobiti od Jehovinih svjedoka po cijeni troškova, pomaže ovcama sličnim ljudima diljem zemlje upoznati božansku volju i tvoriti je.
17. Kako se može dokazati da je Bog blagoslovio djelo propovijedanja Jehovinih svjedoka?
17 Jehova je dao napredak djelu propovijedanja prvih kršćana. Zato su bile osnivane skupštine po raznim mjestima — u Rimu, Korintu, Efezu, Filipima, Koloseji, Solunu i drugdje. Jehova daje napredak i propovjedničkom djelu svojih sadašnjih slugu, tako da danas ima diljem svijeta više od 47 000 skupština Jehovinih svjedoka. Bogu pripada čast i slava za tako divan porast (Izaija 60:22; 1. Korinćanima 3:6, 7).
Naši mnogobrojni blagoslovi
18-20. Koji su neki od blagoslova kojima se radujemo kao Božji sluge?
18 Jehovin se narod danas zaista raduje mnogim blagoslovima i prednostima čiste i gorljive službe (Priče Salamunove 10:22). Na primjer, kao Božji čisti sluge imamo zadovoljstvo da mu se dopadamo (1. Petrova 1:13-16). Božanska istina nas je oslobodila Babilona velikog, svjetskog carstva krive religije (Otkrivenje 18:4, 5). Nismo žrtve praznovjerja, straha od mrtvih i sličnih stvari (Propovjednik 9:5, 10; Ivan 8:32). “Mir Božji čuva naša srca i misli” (Filipljanima 4:6, 7, 13, NS). Redovito sastajanje s čistim obožavateljima daje nam osjećaj sigurnosti kao što ga ima “jedno stado u toru” (Mihej 2:12). Posjedovanjem Božjeg svetog duha, omogućuje nam pokazivati njegove plodove: ljubav, radost, mir, strpljenje, prijaznost, dobrotu, vjeru, blagost i samosvladavanje (Galaćanima 5:22, 23). To nas sve zaista usrećuje!
19 Kao revni objavitelji Kraljevstva služimo sveopćem Suverenu — to je najveća prednost koju može čovjek imati. Posvećujemo se ‘svetom djelu dobre vijesti’. Ni jedno drugo zemaljsko nastojanje ne donosi više radosti negoli objavljivanje vijesti ‘sretnog Boga’ i pomaganje drugima da ga upoznaju (Rimljanima 15:16; 1. Timoteju 1:11).
20 Daljnji blagoslov je prisan odnos s Bogom. Možemo mu se moliti u uvjerenju da će nas čuti (1. Ivanova 5:14, 15). Kako je divno biti tako blizu Jehove! Psalmista je to ovako opisao: “A meni je dobro biti blizu Boga. Na suverenog Jehovu polažem nadanje svoje, i kazivat ću sva čudesa tvoja” (Psalam 73:28, NS).
21. Na što trebamo biti odlučni kao Jehovin čisti i revan narod?
21 S obzirom na mnoge blagoslove koje imamo kao Božji očišćen i revan narod, budimo odlučni i dalje ostati duhovno čistima i gorljivima u božanskoj revnosti. Ako ostanemo takvima možemo biti uvjereni da će nas Jehova priznati i voditi kao svoje svjedoke. Osim toga, čistoća i revnost u Božjoj svetoj službi u ovim posljednjim danima otvorit će nam put, zahvaljujući Božjoj nezasluženoj dobroti — da možemo vječno vršiti čista i revna djela Jehovi na čast.
Kako bi odgovorio?
◻ Što se traži od nekoga da bi bio dio Jehovinog čistog naroda?
◻ Kako mogu postavljeni starješine pomoći drugima zadržati duhovnu čistoću?
◻ Za koje izvanredno djelo treba biti osobito revan Božji narod?
◻ Kojim se nekim blagoslovima raduju Jehovini čisti i revni svjedoci?
[Slika na stranici 10]
Starješine moraju marljivo studirati Bibliju i moraju je koristiti kada poučavaju, opominju, upozoravaju i čak karaju druge