“Utješavajte malodušne”

“U POČETKU sam se osjećala potištenom i to raspoloženje je ostalo. Bila sam toliko utučena da nisam imala volju nikuda izići ili bilo što raditi, a niti sam se mogla sabrati. Postala sam očajna, smetena i počela sam misliti da cijeli moj život i moj dobar rad u službi Bogu nisu ništa vrijedili. Panika i strah su me sve više obuzimali.” Tako je opisala svoje osjećaje 48-godišnja sestra, koja je provela mnogo godina u misionarskoj službi. “Uvijek sam bila fizički i duhovno zdrava, ali sam tada iznenada ustanovila, da se više nikada neću dobro osjećati.”

Neki zreo brat također izvještava: “Postao sam jako malodušan zbog svog posla. Dolazio bi s posla kući toliko utučen da nisam mogao ni jesti. Ustao bi od stola, odlazio u svoju sobu i plakao, jednostavno nisam mogao zaustaviti suze. Drugi su me lako naljutili. Mislio sam: ‘Kamo ja to idem? Zašto mi se to dogodilo?’ Trajalo je to šest mjeseci”.

Te osobe su patile od prilično jake depresije. I drugi nam izvještaji govore, da ima ‘malodušnih’ među Božjim narodom (1. Solunjanima 5:14). Statistički podaci svijeta ukazuju na snažan porast broja malodušnih. Iako na osobe koje su u dobrom odnosu sa Bogom daleko manje utječu situacije koje izazivaju depresiju, ipak su i te osobe osjetljive na ovu bolest. No, bi li zaista trebala ta bolest tako mučiti te vjerne sluge?

“Pretjerano sam utučen”

I vjerni kralj David iz Jeruzalema bio je žrtva depresije. Zbog nekih svojih pogrešaka ili ludosti pisao je: “Pretjerano sam utučen; hodam žalostan cijeli dan” (Psalam 38:6; De-Witt). U okviru na sljedećoj strani pokazani su primjeri kako su se ponekad osjećali mnogi vjerni sluge i zašto. Međutim, svi navedeni savladali su utučenost. Svi su oni, prema biblijskom izvještaju, nastavili vjerno služiti Bogu.

Postoje mnogi razlozi zašto ljudi postaju utučeni. Na neke od njih ne može utjecati osoba koja pati. Nedavna medicinska istraživanja pokazala su, da neke vrste teške depresije izazivaju kemijski poremećaji u mozgu, koji mogu imati mnogobrojne fizičke uzroke.a Istodobno mogu i same naše misli izazvati depresiju. To nam otkriva jedan biblijski primjer.

Epafrodit, revan pomoćnik zatvorenom apostolu Pavlu, patio je od depresije. Pavao je poslao tog slugu iz Rima natrag u njegovu matičnu skupštinu u Filipima, a možda je preko njega poslao i pismo, gdje, je između ostalog stajalo: “Jer je bio (Epafrodit) žalostan što ste čuli da je obolio.” On je zaista bio bolestan ali sada još više jer je bio utučen. Što je izazvalo njegovu depresiju ili utučenost? Saznao je, da je skupština “čula da je obolio”. Zašto bi ga to mučilo? (Filipljanima 2:25-30).

Taj predani sluga je očito bio jako osjetljiv na tuđe osjećaje. Bio je veoma zabrinut što su se njegova draga braća i sestre iz njegove matične skupštine brinuli kada su dobili izvještaj o njegovom slabom zdravlju. Čini se da je depresiju izazvala jaka želja da ih oslobodi te brige, koja se nije mogla ostvariti, jer je bio od njih udaljen stotine kilometara. To se može dogoditi i danas, čak i onima, koji se poput Epafrodita naprežu u djelu Gospodinovom. Jaka briga za tuđe osjećaje ili možda osjećaj da smo nekoga razočarali, može izazvati depresiju.

Međutim, kako mogu drugi pomoći utučenima?

“Utješavajte”

Neka potištena kršćanka se sva u suzama obratila svom mužu: “Što da radim? Ja ovako dalje ne mogu!” Muž, koji nije bio u vjeri, uzvratio je na to: “Trebaš se tome oduprijeti!” Ta žena je bila tako slomljena, da je slijedećeg dana skoro izvršila samoubojstvo! Koliko je stoga važno da se svi pridržavamo biblijske preporuke: “Utješavajte malodušne.” Ponekad se može nanijeti nepopravljiva šteta ako to netko propusti. Međutim, često netko želi razveseliti malodušnoga ali ne zna kako (1. Solunjanima 5:14, BA).

U svom drugom pismu korintskim kršćanima Pavao stavlja do znanja da je ‘bio potišten‘, jer je imao ‘strah iznutra‘. Dobar izvještaj ga je utješio. Tit je donio vijest iz korintske skupštine, da se njihovo duhovno stanje poboljšalo i da su se ‘oduševljeno‘ zanimali za Pavla te ‘čeznuli‘ za njim. Pavao se razveselio, kada je čuo da ga oni vole (2. Korinćanima 7:5-7). Tako je i danas. Neka je kršćanka bila utučena jer je invalid. Ona je izjavila: “Većina od vas želi znati da se drugi zanimaju za vas. Jako važno i potrebno vam je čuti riječi: ‘Razumijem, uskoro ćeš se bolje osjećati. Shvaćam tvoje poteškoće i drago mi je da razgovaram s tobom.‘”

“Naučila sam suosjećati”

“Nikada neću zaboraviti važnu pouku”, priznala je kršćanska majka, koja je patila od depresije. “Naučila sam suosjećati. Običavala sam misliti da sve što trebam učiniti je sebe nahraniti i krenuti, tako nikada nisam puno suosjećala sa drugima koji su bili bolesni. Sada razumijem. Prijatelji su mi govorili da promijenim takovo stanovište, što sam i sama jako željela, ali u tome se nisam mogla kontrolirati, a njihove primjedbe su me zaista vrijeđale.” Potištene osobe trebaju “ljubazno suosjećanje”, koje im drugi mogu pokazati (1. Petrova 3:8).

Kako mogu pomoći obitelj i prijatelji? Prije spomenuta četrdesetogodišnja utučena majka kaže: “Ne osjećaš se strašno samo fizički i osjećajno, nego se osjećaš i krivim što ne možeš učiniti za obitelj sve ono što bi normalno želio.” Zato savjetuje: “Dajte do znanja potištenoj osobi, da shvaćate da je učinila najbolje što je mogla. Ohrabrite je da tako nastavi.”

Dok su izgrađujuće riječi potrebne i cijenjene, oni koji žele pomoći možda mogu pružiti još veću pomoć.

“Pomažite slabima”

Pavao nije samo podstakao solunsku skupštinu da ‘tješi malodušne‘, nego i da ‘pomaže slabima i bude sa svima strpljiva‘. Izraz “pomagati” uključuje djela, jer izvorna grčka riječb ima prvenstveno značenje da je netko sasvim blizu onog drugoga, da bi mu mogao pomoći (1. Solunjanima 5:14, ST).

Nakon ispitivanja preko 500 osoba, izvještaj je zaključen ovako: “Ljudima su više od srca, jake volje i vedrog raspoloženja, potrebni bliski prijatelji i obitelji koji im pomažu izbjeći depresiju”. Dr L. Cammer, jako poznati psihijatar, dao je sličnu izjavu: “Veoma je važno da potištena osoba ima uza se nekoga tko joj neće početi držati lekciju, nego tko će ostati strpljiv”. Zaista se mogu duboko cijeniti pozitivna nastojanja, da se nekome pomogne možda telefonskim pozivom ili kratkom posjetom.

Neku kršćanku su upitali, koji joj je oblik obrade (medicinske) najviše pomogao. Odgovorila je: “Najviše mi je pomoglo društvo s mojom duhovnom braćom i sestrama. Inače se ne bih oporavila. U našoj skupštini Jehovinih svjedoka postoji ljubav, briga i razumijevanje. To je bilo kao zaštitni zid.”

Ponekad je svakako potrebno da budemo ne samo ljubazni nego i odlučni, kada pomažemo nekom utučenom, budući da mu misli mogu biti smetene. Možda mu treba nježan podstrek da se s tobom prošeta ili da se zaposli nekom drugom aktivnošću da uzme lijek ali da nastavi sa svojim duhovnim djelatnostima.

Kada netko leži u bolnici zbog fizičkog oboljenja, često ga hrane dajući mu više malih obroka, umjesto nekoliko velikih. To također može biti neophodno, kada pomažemo utučenom uzimati duhovnu hranu. Može uistinu biti potrebno, da bračni partner ili zabrinuti prijatelj ima veliko strpljenje, da bi sa bolesnikom kratko i u raznim prilikama razgovarao o duhovno ‘dobrim stvarima‘, jer je to bolje nego voditi s njim duge biblijske razgovore, koji ga mogu preopteretiti. Čak i ako bolesnik ne odgovara pozitivno na pouke, ipak će utjecati ljubav koja mu se ukazuje.

Sve dok taj poremećaj ne prestane ili se ne zaliječi medicinskom njegom, drugi trebaju i dalje biti strpljivi i puni razumijevanja. Nekada nastaju situacije kada izgleda da nijedan medicinski postupak ne može pomoći. Zato je potrebna strpljivost zajedno sa samopožrtvovnom ljubavi kako bi se pomoglo tim bolesnicama dok Jehova ne izliječi sve bolesti i fizičke i duševne u svom dolazećem novom uređenju (Otkrivenje 21:3, 4).

Starješine u skupštini imaju u vezi s tim naročitu odgovornost.

[Bilješke]

[Okvir na stranici 21]

Job

KAKO SU SE OSJEĆALI

‘Bog me je napustio’; ‘omrzao je život duši mojoj’ (Job 29:2, 4, 5; 10:1).

ZAŠTO

Bolest i osobna nesreća. Izgledalo je kao da ga je Bog napustio.

Jakov

KAKO SU SE OSJEĆALI

Nije se dao utješiti. ‘Nastavio je plakati.’ ‘Želim u grob otići.’ (1. Mojsijeva 37:35, NS)

ZAŠTO

Žalost zbog navodne smrti sina

Ana

KAKO SU SE OSJEĆALI

Plakala je i nije htjela jesti.” ‘Bila je ojađena u duši i plakala gorko’ (1. Samuelova 1:7, 10, ST).

ZAŠTO

Gorko razočarana zbog toga što nije imala sina

Jona

KAKO SU SE OSJEĆALI

“Bolje mi je umrijeti nego živjeti.” Bio je ‘u muci’ (Jona 4:6, 8, ST).

ZAŠTO

Prikrivena ljutnja

David

KAKO SU SE OSJEĆALI

“Vas dan idem sjetan.” “Iznemogoh i veoma oslabih.” “Ostavi me snaga moja.” (Psalam 38:6, 8, 10).

ZAŠTO

Osjećaj krivice zbog teškog prijestupa

Nehemija

KAKO SU SE OSJEĆALI

“Sjedoh i zaplakah. Tugovao sam više dana.” “Tuga u srcu” (Nehemija 1:4; 2:2).

ZAŠTO

Uznemiren zbog stanja pojedinaca u Božjem narodu

Pavao

KAKO SU SE OSJEĆALI

Imao je ‘iznutra strah’ i osjećao se ‘u tjeskobi’ (2. Korinćanima 7:5, 6).

ZAŠTO

Protivljenje i nedostatak odmora