Sretni su oni, koje Bog ukorava

“Sretan je tjelesno sposoban čovjek koga ti koriš, o Jah, i koga poučavaš iz svoga zakona” (PSALAM 94:12, NS).

1, 2. Kako trebamo gledati na Božje ukoravanje?

KADA si zadnji puta s riječima ili djelima griješio protiv Božjih pravednih načela i puteva? Vjerojatno ti ne treba dugo razmišljati, možda ti se je nešto takvoga dogodilo prije nekoliko dana ili upravo sada. Zaista svi griješimo i ne možemo ispravno odsijevati Božju slavu, kako bi trebali (1. Car. 8:46; 1. Iv. 1:8-10).

² Možemo biti sretni, da nas Jehova u svojoj ljubavi želi i može poučiti. “Ne može li ukoriti onaj koji kažnjava narode? Onaj koji uči ljude znanju? Sretan je tjelesno sposoban čovjek koga ti koriš, o Jah.” Ako dozvolimo da nas Jehova kori, bit ćemo sretni, i tada ćemo biti s njim u skladu (Ps. 94:10, 12, NS).

 3. Koje će se stvari upravo razmatrati?

³ Kršćani se mogu uzdati u jamstvo koje nam daje Biblija: “Jer Gospodin (Jehova) kara onoga koga ljubi.” (Jevr. 12:6, ST). Zato smo sretni, da možemo na temelju Biblije razmišljati o svemu što je bilo kako povezano s opominjanjem, kajanjem i sa isključenjem. U ovoj Kuli stražari govore o tim stvarima svi studijski članci. Tih pet članaka će nam pomoći, da steknemo jasno razumijevanje biblijskih načela, koja su tu uključena i lakše ćemo se “usavršavati, opominjati, biti složni i živjeti u miru” (2. Kor. 13:11, ST).

4, 5. Na koje sve načine nas Jehova opominje ili ukorava?

⁴ Bog nas kara tako milo i blago, da često puta nismo ni svjesni da nas kara. Možda čitamo nešto u njegovoj Riječi što nas odvlači od neželjenog puta ili ispravlja naše mišljenje. Međutim, ponekad Božji ukor može biti oštriji pa čak bolan. Ipak, Bog već zna kakva vrsta ukora za svakoga od nas odgovara (Jer. 30:11). Kako li je samo lijepo, kada s veseljem prihvatimo njegov ukor, jer nas Bog poučava iz ljubavi, kao što otac poučava svoga sina! Također je mnogo bolje, da prihvatimo od Jehove Boga pouku u vidu ograničenja ili obuzdavanja, nego da bi bili kažnjeni s uništenjem (Jer. 10:24; Jevr. 12:5).

⁵ Ponekad Bog ukorava preko ljudi. Izraelskom narodu je slao proroke i suce. Pametan ukor može također pružiti i pojedincu. Jedan od Jobovih lažnih “tješitelja” morao je priznati da je Job “mnoge korio” (Job 4:3; 16:2). Kakav li je to bio blagoslov, dobiti mudar savjet od Joba, čovjeka koji je bio potpuno predan Bogu! Zato se sada možemo pitati: “Jesam li spreman prihvatiti takvu vrstu ukora, naime ukor, koji dolazi od ljudi, ali koji se temelji na savršenoj Božjoj mudrosti?”

Kori jedan drugoga u ljubavi

 6. Na kojem biblijskom temelju nas može ukoriti brat?

⁶ Isus je položio temelj za to, da možemo primiti i dati ljubazan ukor. Kad je govorio o primjerima ozbiljne osobne uvrede, no to se načelo može primijeniti i u drugim situacijama. Isus je rekao: “Ako ti brat sagriješi, ukori ga pa mu oprosti ako se pokaje” (Luka 17:3, ST). Također je apostol Pavao pisao da bi “sluga Gospodinov” trebao biti “strpljiv” i da “blago ukorava” druge. (2. Tim. 2:24, 25, ST).

 7. Kako bi se trebalo postupiti kad netko učini težak grijeh?

⁷ Pastiri ili nadglednici, koji su postavljeni u skupštini, zanimaju se pojedinačno za svakog kršćanina, a također zaštićuju i stado kao cjelinu (Jevr. 13:17; 1. Petr. 5:2, 3). Dakle, kad netko zapadne u težak grijeh, morali bi nadglednici na to odmah obratiti pažnju. Grešnik bi zapravo trebao sam “pozvati k sebi starije muževe skupštine”. Ili, bilo koji drugi kršćanin, koji bi saznao za težak grijeh, trebao bi iz ljubavi do grešnika, kao i zbog čistoće skupštine, o tome obavijestiti starješine (3. Mojs. 5:1). Tada bi te starješine mogle pomagati dotičnome, koji je zapao u grijeh, odvrativši ga od krivog puta i “spasili njegovu dušu od smrti”. (Jak. 5:14, 16, 19, 20).

 8. Kako bi trebali gledati na manje greške svoje braće?

⁸ Postoje manji propusti ili greške kod kojih bi morao zreli kršćanin stalno imati pri ruci ukor ili pomoć, ali na temelju Biblije. Naravno, ne bi trebali biti suviše kritični prema tuđim manjim greškama, jer nas Bog potiče da budemo strpljivi i da podnosimo jedan drugoga (Kol. 3:12, 13). Trebali bi “biti ponizni u duhu, smatrajući jedan drugoga većim od sebe i ne gledajući samo na svoju vlastitu korist nego i na korist drugih” (Fil. 2:3, 4, ST). Bog nas uvjerava, da nam je “čast ... oprostiti krivicu”. (Pr. Sal. 19:11, ST).

9, 10. Što bi se moglo učiniti, ako izgleda da je brat posrnuo?

⁹ Pa ipak, mogu postojati prilike, da primijetimo kako neki brat učini pogrešan korak ili mu prijeti opasnost, jer se je ugledao na slabe primjere. Možemo, primjerice, primijetiti da brat sa kojim se često družimo, naginje prekomjernom piću. Ne izgleda da je pijan, ali je jasno da “pije mnogo vina” (1. Tim. 3:8). U tom slučaju bi se mogao dati koristan savjet, no, tko će ga dati?

¹⁰ Pavao je pisao kršćanima u Galaciji slijedeće: “Braćo, ako i počini čovjek neki grijeh prije nego je toga svjestan, pokušajte vi, duhovno osposobljeni, opet ispraviti takvog čovjeka u duhu milosti.” (Gal. 6:1, ST). Kršćanin, koji je “duhovan” može dotičnog brata na više načina ljubazno i taktično ukoriti. Na primjer, mogao bi nešto reći u sasvim opuštenom razgovoru, tako da čak ne bi ni izgledalo da je namjerno dao savjet (Pr. Sal. 15:23). Možeš ga također osobno opomenuti. Ali pri tome je veoma važno da to ne činiš zato jer si kritički nastrojen, nego iz čiste ljubavi i brige prema bratu (1. Kor. 13:4, 5).

11. Kako su mogla braća i sestre u Filipima pomoći što se tiče problema koje su tamo neki imali?

¹¹ Kršćani se mogu međusobno pomagati i na druge načine. Pavao je pisao o problemu u Filipima:

“Molim Evodiju i molim Sintihu, da budu složne u Gospodinu. Da, i tebe molim, vjerni druže, pomozi im jer su mi pomogle u propovijedanju Radosne vijesti.” (Fil. 4:2, 3, ST). Očito su te dvije pomazane kršćanke imale poteškoća, ali po svemu sudeći bile su to neznatne stvari. Apostol sigurno nije potakao Filipljane da pristanu uz jednu ili drugu stranu. To bi razdijelilo skupštinu, nastale bi stranke, došlo bi do ljubomore, svađe i zavisti (1. Kor. 1:10-13; 3:2-9). To je ozbiljna opasnost, koja se mora izbjeći. Pa ipak, braća i sestre, kao “pravi drug” u Filipima, ne miješajući se u optužbe ili gledišta tih žena, mogli bi obje sestre s pravilnim ponašanjem potaknuti k jedinstvu, praštajući i surađujući u ljubavi. (Mat. 5:23-25; Efež. 4:1-6, 31, 32; Titu 2:3-5). Ako ti neki pravi obožavatelj dade takav ukor sa ispravnim poticajem, trebao bi ga smatrati izrazom ljubaznosti (Ps. 141:5).

Budi odlučan

12, 13. Koja vrsta težeg grijeha može se naći u skupštini?

¹² Ponekad se događa, da se kršćanin, koji slijedi put suprotan Božjim uputstvima, ne mijenja unatoč pomoći dobivenoj od starješina. Tu se ne radi o nekome, koji ima samo osobno neslaganje s nekim drugim, niti se tu radi o kršćaninu, koji nije dovoljno zreo i da tako na različite načine pokazuje potrebu za duhovnim rastom. Pavao je priznao, da će biti nezrelih kršćana, kojima treba pomoći strpljivo i ljubazno sa željom da napreduju (Rim. 14:1; 15:1; 1. Kor. 13:11; Fil. 3:15, 16). Ali, pored takvih, može se naći netko, tko izabere slijediti put, koji ga možda neće izravno dovesti do velikog grijeha, ali je očito suprotan Božjem savjetu.

¹³ Ne bi trebao biti iznenađen, ako se ponekad pojavi takav kršćanin. Biblija kaže: “A u velikoj kući ima ne samo zlatnih i srebrnih posuda, nego i drvenih i zemljanih. Jedne su za plemenitu, a druge za neplemenitu upotrebu” (2. Tim. 2:20, 21, ST). Apostol je skupštinu usporedio sa kućom, u kojoj se mogu naći neki pojedinci, koji su slični posudama za “neplemenitu upotrebu”, čiji su postupci ili utjecaj nezdravi. Timotej i drugi vjerni kršćani bili su upozoreni da se “čuvaju” od takvih nečasnih posuda. (Usporedi Rimljanima 16:17).

14, 15. Koji je problem nastao u skupštini Soluna i kako su kršćani mogli reagirati na taj problem?

¹⁴ Ako razmišljamo što bi značile te Pavlove riječi i kako ih kršćani mogu primijeniti, možemo razumjeti da su takve probleme imali kršćani u starom Solunu. Skupština kao cjelina bila je opomenuta da postoje neki, koji su očito zdravi i sposobni a neće raditi. Ta nekolicina je htjela živjeti na račun drugih, što je sasvim suprotno Božjem savjetu. Zato je Pavao pisao: “Naređujem vam braćo, u ime našega Gospodina Isusa Krista, da se klonite svakoga brata koji besposliči i ne slijedi predaju koju ste primili od nas.” (2. Sol. 3:6, ST; Pr. Sal. 20:4; 24:30; Prop. 5:12, 18; 10:18).

¹⁵ Da, može postojati netko, koji se “nije dao ukoriti samo riječima”, čak ako su to riječi i biblijski savjet starješina skupštine i tako se nastavlja suprotstavljati Božjim načelima. Kršćani se možda osjećaju primoranima “odvojiti” se od takvoga, kao što je Pavao savjetovao (Pr. Sal. 10:17; 29:19).

“Zabilježite toga čovjeka”

16. Koji je savjet Pavao pružio Solunjanima?

¹⁶ Kad je Pavao nastavio savjetovati Solunjane o lijenim, neurednim osobama, pisao je: “Ako se dakle tko ne pokorava ovoj našoj pismenoj zapovijedi, zabilježite ga sebi i ne družite se s njim da bi se posramio! Ali ga ne smatrajte za neprijatelja, već ga opominjite kao brata.” (2. Sol. 3:14, 15, ST). Dakle, kršćani mogu “zabilježiti” nekoga koji neće poslušati Božja temeljna načela.

17. a) Zašto je potrebno dobro paziti kad se primjenjuje taj savjet? b) Što je Isus rekao u tom pogledu?

¹⁷ Svakako da moramo dobro paziti kako primjenjujemo taj Božji savjet. U svojoj nesavršenosti možemo brzo suditi druge po svom osobnom ukusu, kao na primjer, način odijevanja ili dotjerivanja. Ali ako uzmemo, primjerice, da sestrina odjeća nije neskromna, nije nepristojna a i ne zgražava većinu braće u skupštini, tada bi trebali uvidjeti, da ona jednostavno ima drugačiji ukus negoli mi (1. Mojs. 37:3, 4; Iv. 19:23; 1. Tim. 2:9, 10). Nitko nije postavljen da sudi našoj braći i sestrama radi neznatnih razmimoilaženja u mišljenju, ukusu ili savjesti (Rim. 14:4, 10-12). Ili, ako netko čak postupa neispravno u nečemu što je zaista beznačajno, tada se moramo prisjetiti Isusovog savjeta:

“Nemojte suditi, da ne budete suđeni; jer kako budete sudili, onako će se i vama suditi; ... Što imaš gledati trun u oku brata svojega, a brvna u svom oku ne zapažaš?” (Mat. 7:1-3, ST).

18. Što bi trebalo učiniti kada netko jasno postupa protiv Božjeg savjeta?

¹⁸ A što ako netko znatno odstupa od Božjih temeljnih načela, možda je teška ljenčina ili veliki kritičar, “beskoristan brbljavac”, koji se stalno “miješa u tuđe poslove”? (2. Sol. 3:11). Ili, možda netko stvara probleme, jer se želi materijalno okoristiti na račun drugih, ili se neispravno zabavlja, čije je ponašanje sumnjivo, ali nije još došlo tako daleko da je dozrelo za pravni postupak.a Starješine su mu pokušali pomagati, ali on ostaje isti i možda čak slabo utječe i na druge u skupštini, ili predstavlja opasnost za druge. Starješine mogu raspravljati o toj stvari i odrediti jednog između sebe, da održi u vezi toga odlučan, direktan biblijski govor cijeloj skupštini. Ne spominjući ime takve “neuredne” osobe, možda će starješine uspjeti “zatvoriti usta” takvoj neposlušnoj osobi (Titu 1:10-13).

19. Kako mogu drugi u skupštini reagirati ako problem i dalje postoji?

¹⁹ Ako bi takva situacija nastala u skupštini, pojedini kršćani bi se mogli osjećati obaveznima da “zabilježe” takvu osobu.b Pavao objašnjava što to djelomično uključuje: “Ne družite se s njim da bi se posramio.” (2. Sol. 3:14, ST). To znači da ćeš ograničiti druženje sa osobom, koju si “zabilježio”. Tvoju osobnu odluku ne bi trebao najaviti ili objaviti, niti bi trebao utjecati na druge. Ali ćeš osobno izbjegavati družiti se sa “zabilježenom” osobom držeći se pri tome zdravog savjeta danog od skupštinskih starješina. Pa ipak, takvu osobu nećeš sasvim odbaciti, jer je ona još uvijek tvoj brat, kršćanin, za koga je Krist umro. Nećeš dozvoliti da se u tebi razvije bilo kakva klica “mržnje”. Trebao bi ga “ukoriti”. Kako? Osim što si sam dobar primjer, jedan od oblika ukora je ljubazna, ali odlučna poslušnost prema savjetu: “Ne družite se s njim.” Ali možeš mu pomoći još i na druge načine (3. Mojs. 19:17; Titu 2:7, 8).

20. Koju obavezu imaš ako si nekoga neurednog “zabilježio”, odnosno “zapamtio”?

²⁰ Još uvijek ćeš biti u blizini “zabilježenog” kršćanina na skupštinskim sastancima i u službi propovijedanja. Dakle, imat ćeš prilike ispuniti drugu obavezu u “zabilježavanju” dotičnog. “Ali ga ne smatrajte za neprijatelja, već ga opominjite kao brata” (2. Sol. 3:14, 15, ST). Ako ne bi ispunio svoju dužnost što se tiče te strane Božjeg savjeta, nego bi smatrao “zabilježenog” brata za neprijatelja, tada bi svojim postupanjem pokazao da nisi ništa bolji od njega.

21. Koji je cilj takovog biblijskog postupanja?

²¹ Za očekivati je da će se “zabilježeni” čovjek postidjeti. Možda će shvatiti, da ga izbjegavaš zato jer postupaš po biblijskim načelima. Ta disciplinska mjera može mu pomoći da “uspravi mlitave ruke i klecava koljena i da se hromi ud ne iščaši, nego radije ozdravi”. Budući da je danas većina braće vjerna u Božjoj skupštini, vjerojatno će se rijetko dogoditi da kršćani budu obavezni “zabilježiti” neurednog brata. Ali, ako se to dogodi, možda će ukor zajedno sa neprestanim opominjanjem “donijeti plod pun mira — pravednost” (Jevr. 12:11-13, ST).

Pred odborom starješina

22, 23. Kako treba rješavati slučajeve teškog grijeha? (4. Moj. 35:12; 5. Moj. 19:11, 12).

²² Kao što smo zapazili u sedmom stavku, onome, koji je “počinio težak grijeh” trebaju obratiti pažnju “stariji muževi skupštine” (Jak. 5:14, 15). Ti su muževi u pogodnom položaju za pružanje Božjeg ukora nekome tko je otišao predaleko i zapao u težak grijeh. Mogu mu pružiti potrebnu duhovnu pomoć. (Pr. Sal. 6:23).

²³ Obično su u odboru koji je određen da riješi slučaj teškog prijestupa tri starješine. Oni ne djeluju samo kao suci ili “duhovni milicajci”. Oni su pastiri stada i pokazuju se kao takvi u ophođenju sa pojedinačnim prestupnikom. Pravi doslovni pastir nije osvetoljubiv, nije surov i ne traži samo greške na svojim ovcama. Tako ne bi trebali raditi ni starješine. Oni su tu da pomognu, a ne da osuđuju (Juda 23). Cilj im je, da odvrate grešnika sa njegovog puta, koliko je to god moguće. (Jak. 5:19, 20).

24. Što pokušavaju učiniti starješine za grešnika?

²⁴ Starješine se ipak moraju pri rješavanju takvog teškog grijeha “odlučno držati ... vjerne riječi” i “biti u stanju opominjati učeći zdravu nauku i karati protivnike” (Titu 1:9, ST). Grešniku se treba direktno, naravno iz Pisma, ukazati u čemu griješi i zašto to mora ispraviti, jer oni žele da se pokaje i da ponovo bude u miru s Bogom (1. Petr. 3:10-12).

25. O kojim pitanjima ćemo još govoriti?

²⁵ Kako bi starješine trebale ukoriti prijestupnike? Što je zapravo bogobojazno kajanje? Kako se pokazuje? Kako bi starješine trebale postupati s nekim koji je učinio težak grijeh i kaje se? Mora li se prijestupnika ukoriti pred cijelom skupštinom? Te stvari ćemo razmatrati u sljedećem članku.

[Bilješke]

[Okvir na stranici 8]

KAKO NAS BOG UKORAVA?

Ponekad nas Bog kori putem Biblije i biblijske literature.

Ili nas kršćanin, naročito starješina, može ljubazno upozoriti na neku grešku.

Ako netko odbije napustiti neuredno življenje, mogu starješine upozoriti i opomenuti skupštinu o takvom življenju ili postupanju.

Zatim bi trebali smatrati obaveznim da pojedinačno “zabilježimo” (2. Sol. 3:4, 15) bilo koju neurednu osobu.

Ako to činimo, izbjegavat ćemo privatno se družiti sa takvim osobama, ali ćemo također ispuniti našu dužnost pomaganja i opominjanja takovih neurednih, jer su još uvijek naša kršćanska braća.

[Slika na stranici 5]

Možeš li prijazno savjetovati brata kojemu prijeti opasnost radi lošeg običaja?

[Slika na stranici 6]

“Pomoći im” u pravilnom ponašanju, savjetuje Pavao