‘Nastojte živjeti po toj istoj uvježbanosti’

“Do koje smo mjere napredovali, neka bi i dalje živjeli uredno po toj istoj uvježbanosti” (FILIPLJANIMA 3:16, NS).

 1, 2. a) Kako su primjereni mladi izvor ohrabrenja? b) Koja nam pitanja naviru u vezi njih?

KADA je Alisa imala nešto više od dvije godine, na radost svakome mogla je otpjevati imena svih 66 knjiga Biblije, izrecitirati imena 12 apostola i gestama opisati devet plodova duha Božjega (Matej 10:2-4; Galaćanima 5:22, 23). S vremenom kada je bila u petom razredu, proučavala je tjedno Bibliju s djevojčicom iz trećeg razreda, koja je opet zainteresirala svog starijeg brata za Bibliju. Alisa i njena mala prijateljica postavile su si cilj. Željele su jednom, kad za to dođe vrijeme, biti partnerice u punoj službi kao posebni pioniri.

² Sigurno smo radosni kad čujemo tako nešto, a vjerojatno i ti znaš nekog takvoga. Istovremeno mi ne možemo odoljeti, a da se ne pitamo: “Što će od njih biti kad odrastu? Hoće li nastaviti svoje duhovno razvijanje, dok ne postignu svoj cilj? Ili će ih odvratiti druge stvari i okrenuti ih stranputicom?”

Stalni napredak

 3. Tko mora napredovati?

³ Očito se takvi mladi moraju u velikoj mjeri duhovno razvijati prije negoli postignu svoj cilj. Međutim, moraju li samo mladi ili novi napredovati? U stvari, je li napredak potreban samo dok se postigne duhovna zrelost ili osposobljenost za neku prednost? Nikako ne. Uzmi u obzir primjer apostola Pavla. Umjesto da se zadovolji postignutim, pisao je u pismu Filipljanima: “Ne da sam je već primio ili da sam već postao savršen, nego težim za tim ne bi li kako dohvatio ono, za što je i mene dohvatio Krist Isus” (Filipljanima 3:12, NS).

 4. Kojem “cilju” je težio apostol Pavao?

⁴ Jasno je da Pavao ovdje nije govorio o postizanju zrelosti, jer je nesumnjivo već bio zreo kršćanin. Ipak, rekao je da “teži” za nečim što još nije “primio”. Što je to bilo? Pavao je dalje objasnio: “Ja dalje težim prema cilju, prema nagradi gornjeg pozvanja Božjega kroz Krista Isusa” (Filipljanima 3:14, NS). Cilj prema kome je on težio nije bila samo kršćanska zrelost ili osposobljenost za određeni položaj, to je bilo nešto veće. Za njega i njegove pomazane sukršćane bilo je to “gornje pozvanje”, nada za nebeski život uskrsnućem.

 5. a) Zašto je veoma važan stalan rast? b) Što bi značilo ‘zaboraviti što je odostrag’?

⁵ To nam pomaže razumjeti zašto moramo dalje duhovno rasti i razvijati se, bez obzira koliko smo već dugo u istini. Kakvu bi trajnu korist imao netko, ako bi napredovao samo dotle da ga drugi smatraju zrelim ili samo dotle da bi bio osposobljen za određenu prednost? Kršćanska zrelost kao i posebne prednosti nisu nikakvo jamstvo da ćemo postići svoj konačni cilj — vječni život. Umjesto toga, moramo postupati poput apostola Pavla koji je rekao: “Zaboravljajući ono što je odostrag i ispružajući se prema onome što je naprijed” (Filipljanima 3:13, NS). Ne samo da moramo ostaviti za sobom beskorisne stvari, koje smo možda činili prije negoli smo upoznali istinu; nego moramo paziti da ne bi postali samozadovoljni onim što smo otada činili. Drugim riječima, nije savjet da se odmaramo na lovorikama,a nego da neprestano napredujemo. Činiš li ti tako, ili si iz bilo kojeg razloga nemaran? (Vidi 1. Korinćanima 9:26.)

 6. Što se može reći o napretku kada usporedimo Filipljanima 3:12 sa 3:15?

⁶ Imajući takvu mogućnost u mislima Pavao nastavlja: “Budimo takvog duševnog stava, svi koji smo zreli; i ako ste u bilo kom pogledu drugačijeg duševnog stava, Bog će vam otkriti gore navedeno stanovište” (Filipljanima 3:15, NS). Prije toga, u 12. retku, Pavao je nagovijestio da ne smatra da je sam “već postao savršen”. Ipak ovdje (st. 15) on kaže “svi koji smo zreli” ili “savršeni” (Kingdom Interlinear Translation). To nije proturječnost. Te riječi prije daju do znanja da i zreli kršćani, poput Pavla, moraju zadržati na umu da još (uvijek) nisu postigli konačni cilj i da moraju stalno napredovati kako bi ga dostigli. Zato i jeste kratko zaključio: “Do koje smo mjere napredovali neka bi i dalje živjeli uredno po toj istoj uvježbanosti” (Filipljanima 3:16, NS).

“Uvježbanost”

 7. Koju “uvježbanost” trebaju slijediti kršćani kako ih je Pavao poticao?

⁷ Je li Pavao, kad je ohrabrio kršćane da i “dalje žive uredno po toj istoj uvježbanosti”, rekao da si učine udoban ritam svoje djelatnosti i da u tome ostanu dok ne prime svoju nagradu? Postupiti tako, značilo bi učiniti ono što je učinio rob u Isusovoj priči, koji je zakopao jedan talenat, koji mu je dao njegov gospodar, i jednostavno čekao Gospodarev povratak (Matej 25:14-30). Iako rob nije izgubio talenat ili napustio svoju službu, bio je označen kao ‘beskoristan’ i odbačen od svog gospodara. Pavao sigurno nije želio reći, da se trebamo čvrsto držati onoga što imamo samo iz straha da to ne bi izgubili. On je govorio o napredovanju. Izrazom “uvježbanost” Pavao je mislio očito na stalni smjer napredovanja, slično nekom vojniku koji ne miruje na jednom mjestu nego maršira naprijed.

 8. Na što trebamo paziti u svojoj službi Bogu?

⁸ Pavlov savjet nam treba pomoći utvrditi važnost stalnog i revnog naprezanja kako bi napredovali, popravljali se i poboljšavali u Jehovinoj službi. ‘Ma koliko da smo do sada napredovali’, bilo da smo starješine, sluge pomoćnici, pioniri ili objavitelji, naša glavna briga mora biti poboljšavati vrsnoću, a ako je moguće, i kvantitet svoje službe. Moramo se čuvati da ne bi zapali ili pribjegli mišljenju poput prestupničkih Izraelaca u vrijeme Malahije, koji su mislili da će se osloboditi prinošenjem manje vrijednih žrtava Jehovi. No, kako je o tome mislio Jehova? “Kada dovodite stoku otetu, hromu i bolesnu te je prinosite kao dar žrtveni, zar da to iz vaše ruke milostivo primim?” (Malahija 1:13, ST).

 9. Kako se odnosi Pavlov savjet u Rimljanima 12:6-8 i 11 na činjenje napretka?

⁹ Nasuprot tome, našu službu Bogu trebamo uzeti sasvim ozbiljno. Pavao je opomenuo Rimljane da se svatko ‘s pravom ozbiljnošću’ posveti službenoj prednosti, koja god da mu je data, i ‘nemojte posustajati u vašim poslovima’ (Rimljanima 12:6-8, 11, NS). Posustajati znači besciljno polako se vući, bez ikakvog pokreta naprijed prema određenom cilju. Zanimljivo je da je upotrijebljena grčka riječ koja doslovno znači “lijen”, što je najtočniji opis. Jedan izvještaj pokazuje, da iako se može brzo kretati, ljenivac (dvoprsti tipavac)b u razdoblju od 168 sati prespava ili ostaje potpuno nepomičan 139 sati — dakle 83 posto toga vremena. Zato nije čudno što nas se potiče da ne budemo “lijeni” nego ‘gorljivi duhom’ i da ‘robujemo Jehovi’. Što nam može pomoći da budemo takvi?

10. Zašto bi se mi morali ozbiljno zanimati za Pavlov savjet Timoteju u 1. Timoteju 4:12-16?

¹⁰ U 1. Timoteju 4:12-16 apostol Pavao navodi poimence sve što Timotej treba raditi kako bi njegov napredak ‘bio vidljiv svima’. U to vrijeme učenik Timotej nije bio ni dječak niti početnik. U stvari, do tada je već više od 10 godina tijesno surađivao s Pavlom, a u kršćanskoj skupštini su mu bili povjereni velika odgovornost i autoritet, nesumnjivo zbog napretka koji je do tada učinio. Pavao je ipak dao Timoteju takav savjet. Jasno je, da je svakome od nas potrebno obratiti pažnju, što je Pavao time htio reći.

Postani uzorom u riječi i vladanju

11, 12. a) Na kom području trebamo najprije nastojati napredovati? b) Zašto je to važnije od napretka u spoznaji ili osposobljenosti?

¹¹ Pavao je pisao u 12. retku: “Neka te nitko ne prezire zbog tvoje mladosti! Štoviše, budi uzorom vjernicima u riječi, u vladanju, u ljubavi, u vjeri, u čistoći” (ST). Ovo nabrajanje podsjeća nas na “plodove duha” koje je Pavao pojedinačno opisao u Galaćanima 5:22, 23. Tko može poreći da svatko od nas treba te plodove donositi u još većoj mjeri u svom životu? Većina između nas je uložila velike napore da nauči napamet devet plodova duha, a na to hrabrimo i naše mlade i novopridošle osobe. No, da li se jednako toliko trudimo razvijati ih? Pavao je istakao da oni koji su zreli trebaju biti primjerni u tim stvarima. To je sigurno životno područje u kome svi mi možemo pomalo napredovati.

¹² Možda su ove osobine na neki način još bolji pokazatelj našeg duhovnog napretka, negoli je naše znanje i osposobljenosti, jer su prve proizvodi Božjeg duha, dok su ovi drugi često uvjetovani našim prirodnim sposobnostima i obrazovanjem. Književnici i farizeji Isusovog vremena bili su dobro upoznati s Pismom i vrlo točni u držanju najsitnijih detalja Zakona. Isus ih je ipak osudio rekavši: “Jao vama, književnici i farizeji, licemjeri jedni, koji dajete desetinu od metvice, komorača i kima, dok zanemarujete najvažnije u Zakonu; pravednost, milosrđe i vjernost” (Matej 23:33, ST). Koliko li je to samo važno za nas, da i dalje napredujemo u razvijanju tih “najvažnijih stvari” u našem životu!

Posvetiti se čitanju, opominjanju i učenju

13. Kako mogu izvući koristi imenovani nadglednici iz Pavlovog savjeta u 1. Timoteju 4:13?

¹³ Pavao je dalje savjetovao Timoteja: “Posveti se dalje javnom čitanju, opominjanju, učenju” (1. Timoteju 4:13, NS). Na drugim mjestima Pavao je u svojim pismima govorio s poštovanjem o Timoteju kao o sposobnom i vjernom Božjem sluzi (Filipljanima 2:20-22; 2. Timoteju 1:4, 5). On je ipak savjetovao Timoteja da i dalje poklanja pažnju važnim odgovornostima nadglednika. ‘Posvećuješ li se’ i ti dalje tim stvarima, ako si imenovani nadglednik u skupštini? Uzimaš li ozbiljno na primjer prijedloge iz Vodiča za teokratsku službu osposobljavanja i radiš li na svojim slabostima ili misliš da su savjeti samo za početnike? Proučavaš li savjesno Bibliju i izdanja Udruženja tako da možeš opominjati “sa svakom strpljivošću i sposobnošću poučavanja”? (2. Timoteja 4:2, NS; Titu 1:9).

Ne zanemaruj dar službe

14. Kako možemo pokazati napredak u svojoj službi propovijedanja?

¹⁴ Dok su samo neki imenovani za poučavanje u skupštini, svi kršćani su od Isusa Krista ovlašteni da sudjeluju u djelu svjedočenja o Kraljevstvu i pravljenju učenika (Matej 24:14; 28:19, 20). To uključuje poučavanje iskrenih osoba biblijskoj istini, opominjanje da u svom životu učine promjene i zauzmu stav na Jehovinoj strani. ‘Posvećuješ li se dalje’ poboljšavanju svojih osposobljenosti u službi? Primjenjuješ li savjesno prijedloge date u Našoj službi za Božje Kraljevstvo i na tjednim službenim sastancima, da bi ‘vršio djelo evanđelista i potpuno izvršio svoju službu’? (2. Timoteju 4:5).

15. Koji je bio Timotejev “dar” i kako je s time danas?

¹⁵ Prije toga Pavao je dao Timoteju ovaj savjet: “Nemoj zanemariti dar u sebi, koji ti je dat po predviđanju i time što je starješinsko tijelo položilo svoje ruke na tebe” (1. Timoteju 4:14, NS). Očito je Timotej bio određen djelovanjem svetog duha, a zatim i imenovan za posebnu službu u kršćanskoj skupštini (1. Timoteju 1:18; 2. Timoteju 1:6). Isto tako i danas postoje u organizaciji mnogi koji su njegovali sposobnosti dobivene od Boga, a što je dovelo do njihovog imenovanja za putujuće nadglednike, misionare, opće ili posebne pionire, starješine, itd. Iako s tim nije povezano neko posebno predviđanje niti je uključeno polaganje ruku, savjet “ne zanemaruj dar koji je u tebi” primjenjiv je s istom snagom.

16. Što nam može pomoći da ne zanemarimo svoje “darove”?

¹⁶ Zanemariti nešto, prema rječniku, znači obraćati mu malo pažnje, ili bezbrižno ostaviti to neučinjeno. Kada nešto postane uobičajeno, lako se može dogoditi da ga zanemarimo. To bi se moglo dogoditi ako se prestanemo poboljšavati, napredovati i smatramo svoj zadatak kao nešto samo po sebi razumljivim. Stoga možemo izvući pouku iz Pavlovih riječi u Kološanima 3:23, 24: “Što god radili, radite svom dušom kao Jehovi, a ne ljudima, znajući da ćete od Jehove primiti dostojnu plaću — nasljedstvo. Robujte Gospodinu, Kristu” (NS).

Stalan trud donosi blagoslove

17. Kada ćemo jedino vidjeti rezultat naših napora?

¹⁷ Kad obratimo svu pažnju gore raspravljanim stvarima, možemo biti sigurni da nećemo upasti u zamku samodopadljivosti ili samozadovoljstva. “Razmišljaj o tim stvarima; sasvim im se posveti, da tvoj napredak bude vidljiv svima” (1. Timoteju 4:15, NS). “Napredak” svakako ne služi tome da se hvalimo ili na druge ostavimo utisak. Kad mi, i mladi i stari, duhovno rastemo i razvijamo se, doprinosimo radosti i ohrabrenju svima koji su s nama udruženi, kao što su to učinile na početku članka spomenute mlada Alisa i njena prijateljica.

18. Koji nas dvostruki blagoslov očekuje ako savjesno slijedimo Pavlov savjet?

¹⁸ Budemo li savjesno slijedili Pavlov savjet očekuje nas dvostruki blagoslov. “Neprestano pazi na sebe i na svoje učenje”, rekao je Pavao. “Ustraj u tome, jer radeći ovo spasit ćeš i sebe i one koji te slušaju” (1. Timoteju 4:16, NS). Da, neprestanim samoispitivanjem; činimo li tako kako učimo druge, to jest da duhovno rastu i napreduju, možemo izbjeći nesreću da ‘ne bi i sam bio osuđen’ (1. Korinćanima 9:27, NS). Umjesto toga, zajamčeni su nam veličanstveni izgledi života u Božjem obećanom novom uređenju i nama i onima kojima imamo radosnu prednost pomagati. Zato, u našu korist i korist drugih, a na slavu Jehovi Bogu “neka bi i dalje živjeli uredno, po toj istoj uvježbanosti” (Filipljanima 3:16).

Sjećaš li se?

◻ Što je konačni “cilj” koji trebamo imati u mislima? Kako težimo prema njemu? (Filipljanima 3:12, 13).

◻ Što je “uvježbanost” po kojoj trebamo hodati? (Filipljanima 3:16).

◻ Zašto se moramo kao kršćani stalno poboljšavati u ponašanju i govoru? (1. Timoteju 4:12).

◻ Kako mogu starješine, sluge pomoćnici i drugi napredovati u osposobljenosti za poučavanje? (1. Timoteju 4:13).

◻ Što moramo činiti da ne bi zanemarili “dar” koji nam je povjeren? (1. Timoteju 4:14).

[Bilješke]

[Slika na stranici 12]

Alisa i djevojčica s kojom proučava Bibliju postavile su si ciljem punovremenu službu