Ljubav se kao “veza jedinstva” dokazuje “savršenom”

 1. Kako možemo Jehovu usporediti sa kovačem i kako svaka obitelj duguje njemu svoje ime?

NAJVEĆI kovač u svemiru, svemogući Jehova Bog, može skovati ‘vezu jedinstva’ koja će za uvijek biti čvrsta. No, čak i zemaljske obiteljske veze mogu biti vrlo jake; a o Jehovi Bogu se govori, da je naš ‘Otac, kome svaka obitelj na nebu i na Zemlji zahvaljuje svoje ime’ (Efežanima 3:14, 15, NS). Od općeg potopa u vrijeme patrijarha Noa svaka ljudska obitelj potječe od tog vjernog čovjeka, koga je Bog smatrao dostojnim da bude spašen sa svojom obitelji u toj sveopćoj poplavi. Zbog toga svaka ljudska obitelj na Zemlji duguje Nou svoje ‘ime’, to jest, svoje postojanje. U prošlosti je Jehova Bog bio odgovoran za davanje određenih imena pojedinaca na Zemlji, iako on nije neposredno davao imena ljudskim obiteljima. Pa ipak, oni duguju njemu svoje ime, nikada ne bi mogla postojati obitelj s imenom ako to ne bi prouzročio on, sveopći Darovatelj života (1. Mojsijeva 5:1, 2, 32).

 2. Kako je i buntovnik protiv Božje obitelji postao otac jedne obitelji i koje pitanje si s pravom može postaviti svaki od nas?

² No, ljudi su se odvojili od sveopće obitelji nebeskog Oca. Na to ih je naveo nadljudski buntovnik protiv Božje anđeoske obitelji na nebu, buntovnik koji je nazvan Sotona, Đavo. Sakupljajući svoje sljedbenike na nebu, on je, takorekuć, postao njihov otac. Ali, članove njegove obitelji ne veže ljubav. Jednom prilikom je Isus Krist, glavni vjerni član Jehovine sveopće obitelji, rekao svojim protivnicima židovskog porijekla: “Kad bi Bog bio vaš otac, ljubili biste mene; jer sam ja od Boga došao ovamo ... Vi ste od vašeg oca, Đavla i po požudama svog oca želite činiti. On je bio ubojica od početka, i u istini nije ostao postojan, jer istina nije u njemu. Kad govori laž, govori po svom vlastitom naginjanju, jer je on lažac i otac laži” (Ivan 8:42, 44, NS). Obzirom na ovo, svatko se danas može pitati: tko je prema tom mjerilu moj ‘otac’?

 3. Kako se okolnosti u kojima se Sotona nalazi od prvog svjetskog rata razlikuju od vremena prije toga i koja molitva naročito treba biti uslišana u korist svih pripadnika Božje organizacije?

³ Svojom je pobunom Sotona, Đavo, bio izopćen iz sveopće obitelji Jehove Boga, a kasnije su demoni došli pod njegovo očinstvo. U Edenskom vrtu pokazao se našim praroditeljima kao kušač, a kasnije mu je čak bilo dopušteno da prođe zemljom i obiđe je u svojoj akciji širenja zla i otpora prema istini (Job 1:7; 2:2). A sada, od prorečenog ‘rata’ nakon rođenja Božjeg Kraljevstva na nebu, koji je uslijedio po svršetku ‘određenih vremena naroda’ 1914., Sotona, Đavo i njegovi demoni su zbačeni s neba na Zemlju i nisu više imali neposredan kontakt s nebeskim anđelima. Nikada više neće imati pristup u anđeoska nebesa. Zato možemo dobro razumjeti Sotoninu srdžbu protiv Jehovine sveopće organizacije i njenih vjernih pripadnika (Otkrivenje 12:1-12; Luka 21:24). Stoga je upravo sada vrijeme, da bude uslišena ljubazna molitva apostola Pavla, zapisana u Kološanima 1:2, u korist vjernih pripadnika Jehovine zemaljske organizacije, koja glasi: “Neka vam je nezaslužena dobrota i mir od Boga, Oca našega” (NS). Ta molitva za mir među njima, ne može biti ispunjena bez jedinstva u njihovim redovima. Mir zahtijeva unutarnju skladnost vidljive organizacije Boga, koji daje mir, da, tijesnu povezanost među pripadnicima organizacije.

 4. Za što se zahvaljuju Jehovi njegovi ujedinjeni svjedoci i u čemu trebaju i dalje hoditi?

⁴ Za organizacijsko jedinstvo, koje daje mir, po čemu se ističe današnja organizacija Jehovinih svjedoka širom svijeta, kršćani trebaju činiti ono što je bilo rečeno i članovima skupštine u Koloseji, tj. biti ‘zahvalni Ocu koji vas je učinio prikladnima da sudjelujete u nasljedstvu svetih u svjetlosti’ (Kološanima 1:12, NS). Mi trebamo i dalje hodati u sve većem svjetlu, a u ovim ‘posljednjim danima’ starog sustava stvari moramo ulagati naročite napore, da ostanemo ‘prikladni’ za dalje prosvjećivanje i za sve što će biti naše nasljedstvo u novom sustavu (2. Timoteju 3:1).

Ujedinjeni kao “jedno stado”

 5. Odakle potječu današnji Jehovini svjedoci usprkos svim mogućim razjedinjujućim okolnostima i zašto je jedinstveno ‘jedno stado’ od ‘jednog pastira’?

⁵ Danas su Jehovini svjedoci sakupljeni iz više ljudskih obitelji nego li kršćani u prvom stoljeću. Imajući to u vidu oni se sakupljaju iz svih ljudskih rasa, iz svih boja kože i iz svih zanimanja. Te pažnje vrijedne okolnosti, mogle bi djelovati razjedinjavajuće među Jehovinom svjedocima. No, nije tako! Oni priznaju, da bez obzira na rasu, boju, jezik, narodnost i društveni položaj, svi imaju zajednički izvor postojanja i svjetlosti istine. Među Jehovinim svjedocima ovog kasnog vremena nalazi se ostatak duhovno rođenih kršćana, koji imaju nebesku nadu i ‘veliko mnoštvo’ onih, koje je dobar pastir, Isus Krist, nazvao svojim ‘drugim ovcama’ (Ivan 10:16; Otkrivenje 7:9-17; Matej 25:31-46). Unatoč tome, dugoročno pretkazivanje Isusa Krista nije promašilo, iako je glasilo: “I bit će jedno stado i jedan pastir.” Dobar pastir je pokazao svoju vještinu u očuvanju svih svojih miroljubivih, ovcama sličnih sljedbenika ‘jednog stada’, usprkos razlici u nadi za budućnost. Svi oni ujedinjeno ljube svoga ‘jednog pastira’, koji je ljubazno žrtvovao svoj ljudski život za sve i oni su mu odani.

 6. Zašto se ostatak s nebeskom nadom nije uzdržavao objaviti biblijske istine, koje se odnose na ‘druge ovce’?

⁶ Biblijska ‘istina’ koju tako jako vole sve današnje ovce, može mnogo toga reći o rajskoj nadi za stalne rastuće ‘veliko mnoštvo’ pastirovih ‘drugih ovaca’. Kao ljubitelji cijele ‘istine’ Božje riječi, članovi duhovnog ostatka nisu zavidni i ne uskraćuju ništa korisnoga pripadnicima ‘drugih ovaca’, nego ljubazno objavljuju širom svijeta tu veličanstvenu nadu u život na Zemlji i to posebno od 1935. godine. Članovi ostatka znaju, da žive u ‘vremenima sveopće obnove i da im je Bog govorio kroz usta svojih svetih proroka od starih vremena’ (Djela apostolska 3:21). Za članove ostatka je otkrivenje te istine bilo dio njihovog ‘nasljedstva svetih u svjetlosti’. Od samog početka izdavanja ovog časopisa Kule stražare, u julu 1879., on je bio Božje sredstvo za oživljavanje te divne rajske nade za otkupljeno čovječanstvo. I druga izdanja Udruženja Kule stražare Biblije i traktata su uređena tako da jačaju i potvrđuju tu nadu, koju danas prihvaća ‘veliko mnoštvo’ ‘drugih ovaca’ s velikim oduševljenjem i ljubaznim cijenjenjem ostatka.

 7. Koju su nadu, osim svoje vlastite, ljubazno iznijeli 1935. članovi pomazanog ostatka i zašto su dopustili krštenje onih s drugom nadom?

⁷ Sve do proljeća 1935. predani, kršteni Jehovini svjedoci su iskreno vjerovali u ‘jednu nadu’ o kojoj se govori u Efežanima 4:4-6: “Jedno je tijelo i jedan je duh, kao što ste i vi pozvani u jednu nadu svoga zvanja. Jedan Gospodin, jedna vjera, jedno krštenje; jedan Bog i Otac sviju” (NS). No, te značajne 1935. godine je na kongresu održanom u gradu Washingtonu bilo prepoznato ‘veliko mnoštvo’ opisano u Otkrivenju 7:9-17, koje sačinjava pastirove ‘druge ovce’ iz Ivana 10:16. Pomazani ostatak, koji se i dalje drži svoje pravovaljane “jedne nade” jako se je radovao napredovanju u svjetlosti razumijevanja Svetog pisma i svesrdno se trudio u sakupljanju tih ‘drugih ovaca’. Nisu mislili da “druge ovce” krše ‘jedno krštenje’ svojim potapanjem pod vodu, jer je krštenje tih ‘drugih ovaca’ bilo jednako tako simbol njihova predanja Jehovi Bogu preko Krista, kao i krštenje pomazanog ostatka. Ljubav kojom su se obukli sada se proširila da prigrli te ljubazne ‘druge ovce’ njihovog vlastitog Pastira.

 8. S čijom ljubavlju iz vremena starog Izraela, se može usporediti ljubav između dvije skupine ‘jednog stada’?

⁸ Razvila i probudila se ljubav među svim ovcama sličnima, koje pripadaju ‘jednom stadu’ pod većim Davidom, Isusom Kristom. Ta ujedinjujuća veza ljubavi odgovara neraskidivoj, besmrtnoj ljubavi, koju je imao pomazani, izabrani kralj David iz plemena Judina prema nesebično ljubaznom Jonatanu, sinu tada vladajućeg kralja Saula (2. Samuelova 1:25-27). Malo prije njihovog konačnog rastanka “zakle Jonatan Davida ljubavlju svojom k njemu, jer ga ljubljaše kao svoju dušu” (1. Samuelova 20:17). Kad je David saznao za Jonatanovu pogibiju sa ocem u ratu, osjećao se prinukan otpjevati tužaljku, a vrhunac su bile slijedeće riječi: “Žao mi je tebe, brate, Jonatane, bio si mi vrlo drag. Draža mi je bila ljubav tvoja od ljubavi ženske” (2. Samuelova 1:26, NS). Njihova međusobna ljubav bila je ‘savršena veza jedinstva’. Jedino ih je smrt rastavila.

 9. Tko je predočavao ‘druge ovce’ i kako će biti konačno razdvojena ta dva razreda, ali bez smanjenja međusobne ljubavi?

⁹ Jonatan je predočavao ‘druge ovce’ današnjeg vremena. Jednom u budućnosti, nakon ‘rata velikog dana Boga svedržitelja’, Harmagedona, preživjeli članovi razreda Jonatana će se odvojiti od ostatka razreda Davida (Otkrivenje 16:14, 16). To će biti samo zato jer će ljubazni ostatak biti uzet smrću, bit će, takorekuć ‘udaljen u oblacima da se susretnu sa Gospodinom u zraku’ trenutnim uskrsnućem iz smrti u duhovni život (1. Solunjanima 4:17). Oni će dalje ljubiti ‘druge ovce’, koje su ostavili na Zemlji. U stvari, tada će njihova ljubav biti još snažnije izražena.

“Najveća među njima je ljubav”

10, 11. Zašto, prema 1. Korinćanima 13:13, vjera i nada nisu tako velike kao ljubav?

¹⁰ To nas podsjeća na Pavlove riječi na kraju svog veličanstvenog opisa ljubavi u 1. Korinćanima 13. poglavlje: “A sada ostaje vjera, nada, ljubav, ovo troje; ali je najveća među njima ljubav” (1. Korinćanima 13:13, NS). Zašto? Razmotri najprije što je rečeno u Jevrejima 11:1: “Vjera je zajamčeno očekivanje stvari kojima se nadamo, javno dokazivanje stvarnosti, iako ih ne vidimo” (NS). Svakako, nada u takve stvari postoji samo dok se one ne ‘vide’. Uzmi za primjer Abrahama. Pokazao je vjeru u Jehovu Boga i njegovu sposobnost da uskrsava mrtve. Tako je s pouzdanjem čekao stvari, koje nije vidio prije svoje smrti. I današnji Jehovini svjedoci se zbog jake vjere u njega, nadaju stvarima koje još nisu vidjeli i zato ih čekaju. No, kad dožive “stvari kojima su se nadali”, tada prestaje njihova vjera i nada u vezi njih; one će biti ispunjene. To je vidljivo iz daljnjih Pavlovih riječi u Rimljanima 8:24, 25, gdje čitamo:

¹¹ “Jer u toj smo nadi spašeni; nada, međutim, koja se vidi, nije nikakva nada, jer nada li se još čovjek nečemu što vidi? Kad se mi, pak, nadamo onome što ne vidimo, očekujemo to i dalje s izdržanjem” (NS).

12. Kako su vidjeli Jehovini svjedoci ‘sveopću obnovu’, kako je rečeno u Djelima apostolskim 3:21, i koje će osobine s vremenom prestati, a koja će ostati?

¹² Tako su Jehovini svjedoci od poslijeratne 1919. godine vidjeli na Zemlji ‘sveopću obnovu koju je Bog prorekao ustima svojih svetih proroka u staro vrijeme’. Vidjeli su, kako se Jehovina vidljiva organizacija oporavlja od smrtonosnog udarca prvog svjetskog rata i zatim ponovo izgrađuje. Ponovo se vrši obožavanje Jehove Boga u duhovnom raju ovdje na Zemlji (Izaija 35. poglavlje). Uslijedilo je oslobođenje iz Babilona velikog, svjetskog carstva krive religije (Otkrivenje 18:1-4). Mnoge stvari prorečene u Otkrivenju, posljednjoj knjizi Biblije, su ispunjene ili se ispunjavaju. Tako vjera i nada, temeljene na takvoj biblijskoj vjeri, služe svojoj svrsi, a prestat će, kad se potpuno ispuni njihova svrha. A što je s ljubavlju? Ona je ostala i ostat će. Dok se svijet nalazi u raspadanju, a njegovi se elementi trebaju rastopiti zbog jake vrućine, ‘veza jedinstva’, temeljena na Božjoj ljubavi, neće nikada nestati. Ona još uvijek djeluje između Boga i njegove priznate organizacije i između ostatka ‘malog stada’ i dobrodošlog ‘velikog mnoštva drugih ovaca’. Ona dokazuje da je ‘savršena’. Ljubav kao ‘veza’ je plod Božjeg duha.

13. Zašto ljubav neće nikada nestati?

¹³ Bog je utjelovljenje ljubavi; i budući da Bog nikada neće umrijeti, ni ljubav neće nestati. S pravom je rečeno: “Bog je ljubav”.

14. Koja se istina može još jednom ponoviti u pogledu ujedinjujuće snage ljubavi?

¹⁴ Što se tiče ujedinjujuće snage ljubavi, može se ponoviti i proširiti nadahnuta istina u 1. Ivanovoj 4:8, 16: “Bog je ljubav i tko ostaje u ljubavi, ostaje u zajednici s Bogom i Bog ostaje u zajednici s njim” (NS).

15. Što je Boga potaklo da stvori čovjeka i zašto čovjek može cijeniti tu potičuću snagu i ispravno odgovoriti na nju?

¹⁵ Prema tome, kad je Bog stvorio prvo ljudsko stvorenje na Zemlji, stvorio ga je potaknut ljubavlju. U 1. Mojsijevoj 1:27 izvještava se o tome: “I stvori Bog čovjeka po svojoj slici, po slici Božjoj stvori ga” (NS). To nije značilo, da je prvi čovjek imao tjelesni oblik kao Bog, nego da je bio obdaren osobinama, koje ima sam Bog; te duševne, duhovne i osobine srca odvajaju ga od nižih životnih oblika na Zemlji. Zato je nadareno ljudsko stvorenje moglo cijeniti ljubav svog Stvoritelja i moglo je na tu ljubav ispravno odgovoriti, kao sin prema svom ocu. Među njima je postojala obiteljska veza, koja je bila ostvarena redovitim međusobnim kontaktiranjem i pored činjenice da je Otac bio nevidljiv za zemaljskog sina, jer nijedan čovjek ne može vidjeti Boga i ostati živ. Bog je kasnije ukazao na tu činjenicu Mojsiju rekavši: .“Ne može čovjek mene vidjeti i ostati živ” (2. Mojsijeva 33:20). To pravilo nije promijenjeno, jer je više od tisućupetsto godina kasnije pisao apostol Ivan svojim sukršćanima: “Boga nitko nikada nije vidio; jedinorođeni bog, koji je u Očevom naručju, on ga objavi” (Ivan 1:18, NS).

16. Čime su Ivan i ostali učenici odgovorili na Božju očinsku ljubav i kao kakva se pokazala, ‘veza ljubavi’ obzirom na pomazani ostatak i ‘druge ovce’?

¹⁶ Kao duhovno rođeni Božji sin, apostol Ivan je bio u obiteljskom odnosu s Jehovom Bogom i njegovim sinom, ‘jedinorođenim bogom’, Isusom Kristom. Ivan i ostali kršćani odgovorili su na tu Božju očinsku naklonost s djetinjom ljubavlju. Ta ljubav je bila ‘veza jedinstva’ između njih i njihovog nebeskog Oca. Ona je, osim toga, povezala duhovno rođene kao duhovne sinove Božje i kao kršćansku braću i sestre. Dok danas istražujemo tu ‘vezu jedinstva’, vidimo da se dokazala ‘savršenom’, jer članovi pomazanog ostatka nerazdvojno prianjanju jedan uz drugoga kao obožavatelji i svjedoci Jehove Boga. Ta ih ljubav drži u Božjoj obitelji i u kršćanskom bratstvu. Pažnje vrijedno je zapaziti, da i njihovi suradnici, vjerni obožavatelji u Božjem hramu, ‘veliko mnoštvo’ Kristovih ‘drugih ovaca’, pokazuju jednaku neutaživu ljubav, koja danas tako savršeno spaja Jehovine svjedoke. Trebamo odlučno slijediti uvjerenje apostola Pavla, da nas ‘nikakvo stvorenje neće moći razdvojiti od ljubavi Božje, koja je u Kristu Isusu, našem Gospodinu’ (Rimljanima 8:38, 39, NS).

Kako bi odgovorio?

◻ Zašto svaka obitelj duguje svoje ime Bogu?

◻ Kako bi trebala ta činjenica utjecati na sve u kršćanskoj skupštini?

◻ Koga je Jonatan predočavao?

◻ Zašto je ljubav veća od vjere i nade?

◻ Kako nas ljubav veže s Bogom?

[Slika na stranici 24]

Duboka ljubav između Davida i Jonatana predočavala je ljubav između pomazanika i ‘drugih ovaca’