Ali ga ne smatrajte za neprijatelja, već ga opominjite kao brata” (2. Solunjanima 3:6, 13-15, ST).

Iako Pavao nije označio lijenčine po imenu, koji su se miješali u tuđe poslove, ipak je razotkrio njihovo problematično ponašanje pred skupštinom. Svi kršćani koji su poznavali te neuredne mogli su postupati s njima kao sa ‘obilježenima’. Savjet ‘obilježite si ih’ (NS) sadrži grčku riječ koja znači “neka ti bude obilježen” to jest “imati posebnu bilješku o nekome” (Novi svijet prijevod — sa fusnotama, engl.). Pavao je rekao: “i ne družite se s njima da bi se (“obilježeni”) posramio”. Braća ga nisu trebala potpuno izbjegavati, jer im je Pavao savjetovao ‘da ga opominju kao brata’. Ipak, ograničenjem svog privatnog druženja s njim, moglo bi ga navesti da se posrami i možda postane svjestan potrebe da se ravna po biblijskim načelima. U međuvremenu bi braća i sestre bili zaštićeni od njegovog negativnog utjecaja (2. Timoteju 2:20, 21).

Jedan razlog obilježavanja je da se posrami neurednog kršćanina i prekine sa svojim nebiblijskim življenjem. Pojedinci koji su ga obilježili, posebno starješine, nastavit će ga hrabriti i promatrat će njegov stav dok su u doticaju s njim na sastancima i u službi propovijedanja. Kada vide da su se poboljšali problem i stav, koji su zahtijevali obilježavanje, tada mogu prekinuti sa ograničenjem privatnog druženja s njim.