Apostol Pavao je dalje rekao u 1. Timoteju 6:17, 18: “Pouči bogate u sadašnjem sustavu stvari, da ne budu uobraženi, da ne polažu svoje nade u nesigurno bogatstvo, nego u Boga, koji nam daje u izobilju svega za uživanje; da čine dobro, da budu bogati u dobrim djelima” (NS).

I u biblijska vremena materijalno blagostanje bilo je u najboljem slučaju “nesigurno”. Zato su imućni kršćani morali shvatiti da je svaka sigurnost, naizgled stečena novcem, samo zavaravanje. Oni su morali ‘položiti svoje nade u Boga’.

No, to nikako nije značilo da je njihov život trebao biti samo pasivno bdjenje i zaludno čekanje “kraja”.

PROCJENA TVOG ULAGANJA

Razuman poslovan čovjek će se prije ulaganja novčanih sredstava u neki projekt, raspitati o faktorima rizika, kreditnoj sposobnosti, izgledima u budućnosti, planiranoj dobiti i socijalnim olakšicama. Kako se to može odnositi na to da li ti ‘polažeš svoje nade u Boga’?

Najprije razmotrimo što znači kreditna sposobnost. Temeljno uzevši, ona pokazuje može li se nekoga smatrati dostojnim povjerenja prema ranije ispunjenim obavezama. Po toj logici morala bi se dati dosta niska ocjena sadašnjem gospodarstvenom sustavu. A dalje, koliko se možeš uzdati u religiozne i političke vođe?

S druge strane, kako bi ocijenili da li je Bog dostojan povjerenja? Sudac Jozua proveo je cijeli život služeći Bogu. Iako je godinama hodao po neplodnoj pustinji, ratovao i sudio tvrdovratom narodu, nije izgubio pouzdanje u Boga. Izjavio je sa sigurnošću: “Vi dobro znate svim srcem svojim i svom dušom svojom da nije ostala neispunjena ni jedna riječ od svih dobrih riječi koje vam je izgovorio Jehova, Bog vaš. Sve vam se ispunilo. Ni jedna riječ nije ostala neispunjena” (Jozua 23:14, NS). Jehova je dokazao veliku pouzdanost, koja daleko premašuje bilo koju ljudsku ustanovu. Ulaganja u obećanje za koje on jamči ima temelj čvrst poput stijene.