Domognite se nade koja je pred vama
1, 2. Zašto bi trebao ozbiljno razmotriti važnost domoći se nade?
APOSTOL PAVAO je pisao da “smo uistinu postali i jesmo sudionici Kristovi, samo ako nadu kakvu smo od početka imali čvrsto sačuvamo do svršetka” (Jevrejima 3:14, ST). On je također govorio o potrebi “da se domognemo nade koja je pred nama” (Jevrejima 6:18, NS).
2 Možda si nedavno postao Jehovin svjedok i oduševljeno si siguran u svoja uvjerenja. Ili si već desetljećima kršćanski Svjedok i osjećaš se utvrđenim na putu istine. Sigurno se svatko od nas može, bilo u jednom ili drugom slučaju, sjetiti nama poznatih ljudi koji su prestali ići putem istine, kao što se događalo i u prvom stoljeću (Filipljanima 3:18; Djela apostolska 20:30). Neki su postupno izgubili svoju vjeru, postali prezauzeti materijalnim interesima ili podlegli iskušenju i zgriješili.
3-5. Kako nam može pomoći poslanica Jevrejima s obzirom na našu nadu?
3 Kako možemo spriječiti da se to i nama dogodi? Razmislimo o savjetu iz knjige Jevrejima. Utvrdit ćemo, koliko je taj savjet, iz kojega su crpili snagu mnogi suvremeni Jehovini svjedoci pokazujući vjernu ustrajnost, prikladan za naše vrijeme.
4 Poslanica Jevrejima bila je napisana za kršćane, koji su ‘sudionici nebeskog pozvanja’. On su bili pomazani Božjim duhom i imali čvrstu nadu da će slijediti Krista koji je prije njih otišao na nebo. Kao što si možeš zamisliti, ‘tu nadu su imali kao tvrdo i pouzdano sidro duše’. A ipak je Pavao skrenuo pažnju na potrebu da ‘se domognemo nade koja je pred nama’ (Jevrejima 3:1; 6:18-20). Ako su oni imali takvu potrebu, koliko li je više ima sada pomazani ostatak i ‘veliko mnoštvo’, koji očekuju preživljavanje dolazeće ‘velike nevolje’ (Otkrivenje 7:9, 15).
5 Jehova nas u Jevrejima upozorava na opasnosti kao što su da ‘skrenemo s puta’, ‘otpadnemo’, ‘postanemo mlitavi’, ‘odstupimo na propast’ ili, ‘da se odrečemo’ (Jevrejima 2:1; 6:6, 12; 10:39; 12:25). Ta knjiga nam pruža dobar savjet koji nam pomaže pokazivati ‘tu istu revnost da se nada održi tvrdo do samoga kraja’ i biti među ‘onima koji vjeruju da spase duše’ (Jevrejima 6:11; 10:39).
“Nismo od onih koji odstupaju”
6. S čime su bili suočeni hebrejski kršćani i što im je bilo potrebno?
6 Sigurno su mnogi židovski kršćani doživjeli progonstva. ‘Podnijeli su veliku borbu i patnje’, bili su bacani u rimsku arenu ili su se izlagali opasnosti pomažući onima koji su bili u zatvoru (Jevrejima 10:32-34). Usprkos tome, morali su se truditi da ne pripadaju “onima koji odstupaju na propast, nego onima koji vjeruju da sačuvaju živu dušu” (Jevrejima 10:39, NS).
7. a) Kako mogu izgledi na progonstvo utjecati na kršćanina? b) Što bi se trebao pitati?
7 Dakle, postoji opasnost, da se kod kršćanina razvije strah od protivljenja i da zbog toga ‘odstupi’ ili učini kompromis. Kako je s nama? Možda smo osjetili određeno protivljenje, recimo, od školskih drugova ili suradnika na poslu. Neki su možda pretrpjeli čak i fizičko zlostavljanje od svog bračnog partnera ili roditelja koji nije u vjeri. U mnogim zemljama je čak sasvim neobično, da bi neki Svjedok podnosio žestoka progonstva zbog svoje vjere. To ga može učiniti manje spremnim na snažna progonstva i više sklonom ‘odstupanju’ kada ona nastupe. Zato se pitajmo: ‘Da li bih mogao, nakon vođenja udobnog života, doći u iskušenje da odstupim ako bi bio ozbiljno ugrožen, recimo gubitkom svog doma, zaposlenja ili zajednice sa svojom obitelji, ili bio zatvaran i podnosio fizička zlostavljanja?’
8. Kakav savjet nam se pruža u Jevrejima u vezi podnošenja progonstva?
8 Kada je Pavao raspravljao o pokazivanju vjere pod progonstvima, preporučio je da istražimo kako je Isus trpio (Jevrejima 12:2, 3). Zatim nas je Pavao podsjetio da nastala žestoka progonstva trebamo smatrati oblikom korisnog poučavanja. Naravno, Bog ne prouzrokuje progonstva; on ih samo dopušta. Progonstva nas mogu dalje školovati ili nam pomoći da se poboljšamo u potrebnim kršćanskim osobinama, kao što su ustrajnost, strpljivost, vjernost i pouzdanje u Jehovu (Jevrejima 12:4-11; Jakov 1:2-4).
9. a) Kako znamo da nesavršeni ljudi mogu izdržati progonstva? b) Što se događalo nekim sestrama u jednoj ateističkoj zemlji u vrijeme 1960-tih godina?
9 Da ne bi pomislili, da samo savršen čovjek, poput Isusa, može takve stvari izdržati, u Jevrejima se ističu nesavršeni muževi i žene, poput nas, koji su izdržali u vjeri (Jevrejima 11:35-40; 12:1). Taj ‘oblak svjedoka’ koji su vjerom izdržali postao je još veći u ovom našem vremenu. Augusta 1982. izišao je u jednom švicarskom časopisu članak u kome je pisalo o doživljajima žene koja je bila prije nekoliko desetljeća sa Jehovinim svjedocima u ženskom logoru u jednoj ateističkoj zemlji. Ovdje je sadržaj njenih komentara:
Samo veće crkve imaju djelomičnu slobodu zato jer propovijedaju ono što država odobrava. No, to nije slučaj sa manjim vjerskim zajednicama čiji se članovi sastaju po kućama. Najviše su progonjeni Jehovini svjedoci. Mnogi Svjedoci u čijim su kućama nađeni primjerci Kule stražare bili su osuđeni na 10 godina zatvora. Zato se može razumjeti zašto su nadležni organi logora bili razdraženi, kad su Svjedoci ipak nekako dobivali određenu količinu literature. Sve zatvorenice su skinuli do gola i pretresli ih, a njihovu odjeću su pretražili do posljednjeg konca. Sve zatvorenice, koje su radile na poljima čuvali su naoružani stražari i pretresali ih na kapiji pri povratku u logor. Literatura se i dalje pojavljivala. Bilo je kao da su anđeli noću nadlijetali i spuštali je. Većina Svjedokinja su bile mlađe žene. Prvo zatvaranje bilo bi od 5 do 7 godina, a druga osuda nije bila manja od 10 godina. Svjedokinje su bile u najgorom položaju u logoru. Kad su se sastale više od tri, bilo im je naređeno da se raziđu.
10. Koju odlučnost u pogledu progonstva možemo postići kroz knjigu Jevrejima?
10 Razmatrajući uzore vjere pod progonstvima u prošlosti, knjiga Jevrejima kaže da “svijet nije bio dostojan tih ljudi”, ali da će se Jehova pobrinuti da ‘dođu do savršenstva’ u zemaljskom raju. Tko bi mogao tražiti nešto više? Zato, primimo k srcu i drevne i suvremene uzore vjere. Umjesto da odstupamo na propast, moramo biti odlučni ‘vjerovati da bi sačuvali živu dušu’ (Jevrejima 11:38, 40; 10:39).
Nemojmo “skrenuti s puta”
11. Kako bi mogla postojati opasnost da “skrene s puta” netko tko je već neko vrijeme kršćanin?
11 U Jevrejima se pokazuje da je druga opasnost “skrenuti s puta” (Jevrejima 2:1). Razmotri kako se to može dogoditi. Netko — to može biti bilo tko od nas — je postao kršćaninom i bio izvanredno oduševljen. Sudjelovao je u službi propovijedanja dok još nije imao temeljitu biblijsku spoznaju (Djela apostolska 3:1-9; 8:39; 13:48, 49). Nakon nekoliko godina njegovo uzbuđenje je trebalo sazoriti u vatrenu revnost i duboko predanje. Da li se to i dogodilo? Smatra li kršćansku službu kao sredstvo za pokazivanje ljubavi prema Bogu i pomaganje drugima, kao što se i njemu samome pomoglo? Ili je obavlja rutinski, kao neki zamoran zadatak? Ako ima djecu, da li ih redovito i oduševljeno pobuđuje da postanu punovremeni sluge? Ili to spomene samo ponekad i to neuvjerljivo, a pozitivnije govori o stjecanju svjetske naobrazbe, o dobro plaćenom zaposlenju ili o stjecanju luksuznog doma? (Otkrivenje 2:4).
12. a) Što nam se predlaže u Jevrejima da ne bi “skrenuli s puta”? b) O kojim pitanjima možemo razmisliti u vezi obraćanja pažnje Riječi?
12 Ako ne želimo “skrenuti s puta”, moramo ‘obratiti, više od obične pažnje onome što smo čuli’ (Jevrejima 2:1). Neki židovski kršćani nisu uspjeli u tome. Nakon što su naučili ‘osnovnu nauku o Kristu’, nisu ‘težili k zrelosti’. Kad su “trebali biti učitelji”, oni su još uvijek bili na osnovnim stvarima (Jevrejima 5:12–6:2). A kako je s nama? Jesmo li samo “nošeni navikom” ili napredujemo poklanjajući pažnju osobnom studiju? Nastojimo li dnevno čitati nešto iz Biblije? Studiramo li kršćanske publikacije s iskrenim zanimanjem razgovarajući s drugima o novo naučenim stvarima? Pomažemo li mi svojoj djeci da napreduju dalje od ‘mlijeka Riječi’? Mogu li ona objasniti na temelju Biblije istinu o duši, uskrsnuću, Trojstvu, zemaljskom raju itd.? Rade li to u službi propovijedanja ne ostajući samo na prošlogodišnjoj razini? (1. Petrova 3:15).
13. Kakav primjer su ostavile naše sestre u zatvoru s obzirom na studij i na koju misao nas to navodi?
13 U vezi sa sestrama u zatvoru, članak dalje kaže:
“U ono malo slobodnog vremena, koje su imale, trudile su se učiti napamet odlomke iz Biblije. Također su učile strane jezike, naročito engleski, francuski i njemački. Literatura koju su dobivale, bila je ponekad na tim jezicima, a one koje su ih učile, mogle su prevesti gradivo drugim sestrama”.
Premda nas je malo, koji smo primorani raditi toliko sati kao one uz ograničene obroke hrane, da li marljivo upotrebljavamo svoje vrijeme kao one, da bi ‘obratili, više nego običnu pažnju onome što smo čuli’?
Nemojmo ‘otpasti’
14. Što se može dogoditi čak i onima, koji su dugo vremena kršćani?
14 Nakon što nas se potaknulo da nastavimo napredovati, pismo Jevrejima opominje da oni “koji su jednom bili prosvjetljeni” mogu čak tako daleko ‘otpasti’ da se ne mogu više pokajati (Jevrejima 6:4-8). Da, kršćane koji su dugo služili Bogu, čak i pomazanike koji su ‘postali dioničari duha svetoga’, može privući nešto primamljivo u sadašnjem sustavu.
15. Kako su neki otpali zbog spolnih želja i poslovnih djelatnosti?
15 Jedan broj ih je otpao radi tjelesnih želja ili želje za bogatstvom (1. Ivanova 2:16). Drugi su otpali radi spolnih želja stupanjem u predbračne spolne odnose. No, razmotri drugu mogućnost. Nekim vjenčanim osobama postalo je dosadno sa svojim bračnim drugom i počeli su se sastajati s drugom osobom, koja izgleda privlačnije, koja je zanimljiviji sugovornik ili uspješnija u ovom svijetu. Nažalost, to je dovodilo do razvoda i nemoralnog stupanja u novi brak. Drugi su ‘otpali’ radi materijalnih težnji, bili su uvučeni u potpuno nepoštene poslovne djelatnosti koje država zabranjuje i kojima izbjegavaju plaćanje poreza (Matej 22:21). Ili su poduzimali ogromne novčane poduhvate ili tražili načina kako brzo postati bogatim — što ljude dovodi u iskušenje da pohlepno iskoriste svoju braću. (Usporedi Djela apostolska 20:33; 2. Solunjanima 3:10, 11.) Osim što takva nastojanja često zamjenjuju interese Kraljevstva, ona ponekad dovode do srdnje, svađa, ako ne i optužbi za prijevaru. Nema dvojbe u istinitost biblijskih riječi: “Oni koji su se odlučili obogatiti, upadaju u iskušenje i zamku” (1. Timoteju 6:9, NS).
16. Koji dobar primjer su ostavile zatvorene sestre što se tiče odolijevanja iskušenjima?
16 Ako ponizno priznajemo da nismo tako jaki da ne bi mogli pasti, tada trebamo biti odlučni i ne dozvoliti niti početak iskušenja i grijeha (Rimljanima 12:3; 1. Korinćanima 10:12). Sestre u prije spomenutom logoru pružaju nam dobar primjer:
“Neke od njih su, jednu po jednu, vodili u veliki grad, gdje je bilo trgovina, kina i drugih javnih priredbi. Dva službenika tajne policije su na primjer odvela jednu sestru u radnju prepunu raznovrsnom hranom. Rekli su joj: ‘Izaberi što želiš.’ Ona je rekla, da joj ništa ne treba. Izmučenoj osobi, koja godinama nije imala dovoljno jesti, bilo je strašno pogledati police sa svježim kruhom i kolačima. U slična iskušenja su je dovodili u robnim kućama i kinima. Iako su je nekoliko tjedana držali u tom gradu i obećali joj slobodu ako odstupi od svoje vjere, ništa nije koristilo. Uspjelo im je slomiti vjeru samo jednoj sestri. Nekoliko mjeseci kasnije došla je ona ponovo u logor. Na njoj se moglo vidjeti da se udebljala i sada je bila moderno obučena. Održala je dvosatno predavanje svojim bivšim sestrama, koje je nisu čak ni pozdravile. Očito su oni iz tajne policije mislili da je to vrlo smišljen pothvat i da će se sestre sada pokoriti i odreći svoje vjere. Postigli su sasvim suprotan rezultat.”
17. Kako trebamo misliti o iskušenjima s kojima se susrećemo?
17 Misliš li da bi se mogao odlučno oduprijeti takvim iskušenjima? A što je sa iskušenjima s kojima se ti susrećeš? Pavao je pisao: “Pazite, braćo, da se slučajno u koga od nas ne nađe pokvareno, nevjerno srce, tako da otpadne od Boga živoga. Naprotiv, opominjite se međusobno svaki dan sve dotle dok traje ovo “danas”, da koji od vas ne otvrdne zavodljivošću grijeha!” (Jevrejima 3:12, 13, ST). Da ne bismo otpali ili odstupili, trebamo upraviti svoju pažnju na ovo “danas”.
Pokazivati vjeru “danas”
18. Zašto Izraelci nisu ušli u Božji mir?
18 Pavao je temeljio svoje objašnjenje o “danas” na citatu iz Psalma 95:7-11 (Jevrejima 3:7-11). U tim se stavcima spominje, da su Izraelcima u vrijeme Mojsijevo otvrdnula srca. Izraelci su pokazali pomanjkanje vjere, kada su od Jozue i Kaleba čuli izvještaj o Obećanoj zemlji (4. Mojsijeva 13:17–14:38). Iako su mogli uživati mir i blagoslove u toku Božjeg dana mirovanja, Izraelci su svojim otvrdnulim srcima i nevjerovanjem odbili ući u tu zemlju i živjeti u njoj. Zato ih je Bog vratio da 40 godina lutaju pustinjom (Jevrejima 3:17-19).
19. Kada i kako možemo ući u Jehovin počinak?
19 Božji veliki Dan sabata ili dan odmora se nastavlja (1. Mojsijeva 1:31–2:3). Pavao je pisao, da “još vrijedi obećanje za ulazak u njegov počinak” (Jevrejima 4:1, 9, ST). Dakle, mi, kršćani možemo sada ući ili ostati u tom ‘počinku’. Kako? Dokazujući vjeru, ne u Jozuu iz drevnih vremena, nego u većeg Jozuu, našeg vođu Isusa. Mi također trebamo prekinuti s djelima nevjerovanja, koja pokazuju ljudi koji doista ne vjeruju da će ikada doći novo uređenje. Njihovi životi su upravljeni zabavi, razonodi, ili užicima. Možda žele postati “netko” stjecanjem položaja ili zvanja. Ili možda žele slijediti filozofe, ili biti “privlačne” osobe.
20, 21. a) Koja djela trebamo izbjegavati? b) U kojem dobrom djelu trebamo sudjelovati, po primjeru sestara u logoru?
20 Ako vjerujemo u Isusa i u ono što predstoji Božjem narodu, trebali bi to pokazati svojim djelima. Pavao je pisao: “Jer tko je ušao u počinak njegov” i sam je ‘počinuo od djela svojih’ (Jevrejima 4:10, ST). Dakle, umjesto djela nevjerovanja ili djela po kojima želimo opravdati sami sebe, moramo imati djela koja odražavaju našu vjeru.
21 Najvažnije djelo kršćanina sastoji se u tome, da govori o Jehovi Bogu i njegovom Sinu. Što se tiče Isusa, Pavao je preporučio: “Držimo se čvrsto ispovijedanja za njega” (Jevrejima 4:14, NS). Prirodno je da možemo i trebamo to činiti na kršćanskim sastancima javnim objavljivanjem svoje nade (Jevrejima 10:23-25). No, to ‘javno objavljivanje’ treba uključiti i ispovijedanje naše vjere i nade drugima. Trebali bi se doista osjećati prisiljenima prinositi “žrtvu hvale, to jest plod usana koje javno zastupaju njegovo (Božje) ime” (Jevrejima 13:15, NS; 1. Korinćanima 9:16). Pisac prije spomenutog članka priča o razgovoru sa jednom sestrom:
Rekla sam, da vlasti ne tjeraju u zatvore sve njih zbog vjerovanja, nego zato jer propovijedaju drugima. Ako bi sjedili kod kuće i tiho se molili, nitko to ne bi znao. Sestra je na to odgovorila: ‘To je točno, ali mi smo dužni govoriti drugima i tako dobiti novu braću i sestre. Ne možemo biti sebični i pripremati samo sebe za život na Zemlji u toku milenija. Svi ljudi trebaju znati kakav će život tada biti.’
22. Koje uvjerenje imaš na temelju pisma Jevrejima?
22 Mogao si zapaziti, da je u Jevrejima posebno naglašeno da moramo ‘učiniti sve što možemo da uđemo u (Božji) mir, da nitko ne zapadne ... u neposlušnost’ (Jevrejima 4:11, NS). Možemo osjećati duboko zadovoljstvo što se baš sada nalazimo u tom miru i da imamo utemeljenu nadu, da ćemo biti u njemu i kada bude sve živo na Zemlji obožavalo Boga. Nesumnjivo Jehova želi blagosloviti i sačuvati one, koji vjerom i poslušnošću sada ulaze u njegov mir. On ‘nagrađuje one koji ga iskreno traže’ (Jevrejima 11:6). Ako bi se pojavile ikakve sumnje, onda je razlog u nama. A mi nemamo nikakvog razloga za sumnju. Svojom vjerom i izdržanjem, kao i Božjom pomoći, možemo se ‘domoći nade koja je pred nama’ (Jevrejima 6:18).
Jesi li imao koristi od gradiva?
□ Koji si naročiti savjet ili pouku izvukao iz knjige Jevrejima?
□ Koje pouke možeš izvući iz primjera nekih sestara u zatvoru?
□ Kako te pobuđuje stavak iz Jevrejima 2:1 da izbjegavaš skretanje s puta?
□ Kako možeš ući u Božji počinak (mir)?
[Istaknuta misao na stranici 27]
Mnogi svjedoci u čijim su kućama nađeni primjerci Kule stražare bili su osuđeni do 10 godina zatvora
[Istaknuta misao na stranici 28]
Svjedokinje su bile u najgorem položaju u logoru. Kad su se sastale više od tri, bilo im je naređeno da se raziđu
[Slika na stranici 28]
Izraelci su čuli izvještaj od Jozue i Kaleba, ali su pokazali nedostatak vjere. Zato nisu mogli ući u Božji mir u Obećanoj zemlji