Pitanja čitalaca (2)

■ Kad se u Jevrejima 8:13 govori o Zavjetnom zakonu da “zastarjeva ... (i) blizu je iščeznuća” da li je time mišljeno približavanje kraja židovskog sustava, 70. g. n. r. vr.?

Ne. Neki objašnjavaju na taj način stavak iz Jevrejima 8:13. No iz povezanosti se može vidjeti da se taj stavak odnosi na stanje u kome se nalazi Zavjetni zakon od vremena kada je Jeremija prorekao novi zavjet.

U Jevrejima osmo poglavlje apostol Pavao uspoređuje dva zavjeta. “Prvi zavjet” je bio Zavjetni zakon koga je posredovao Mojsije. “Drugi” ili novi zavjet je “bolji zavjet”, čiji je posrednik Isus i koji je ‘zakonski utvrđen na boljim obećanjima’ (Jevrejima 8:6, 7).

Pavao je citirao Jeremiju 31:31-34, gdje je Jehova obećao da će ‘sklopiti s domom Izraelovim i domom Judinim novi zavjet’. Zatim, je apostol pisao: “Time što kaže “novi zavjet” proglasio je zastarjelim onaj prvi. A što stari i zastarijeva blizu je iščeznuća” (Jevrejima 8:13, NS).

Knjiga Jevrejima je bila pisana u vrijeme ‘svršetka židovskog sustava stvari’, vjerojatno oko devet godina prije negoli su Rimljani razorili Jeruzalem 70. g. n. r. vr. (Jevrejima 9:26). Zato su neki ovako objasnili taj stavak: Isusovom smrću je prestalo Božje priznanje Zakona, ali obožavanje u hramu se nastavilo sve do 70. g. n. r. vr. Dakle, kada je Pavao pisao Jevrejima 8:13, Zavjetni zakon je ‘zastarjevao i bio blizu potpunom iščezavanju’, što se dogodilo 70. g. n. r. vr.

Drugo objašnjenje se međutim, bolje slaže s onim što piše u Jevrejima, 8. poglavlju.

Pavao je naglašavao Božju izjavu danu preko Jeremije, da će novi zavjet zamijeniti Zavjetni zakon, koji nije besprijekoran budući da nije mogao prouzročiti nastanak pravednih ljudi (Rimljanima 3:20). Židovi su u danima Jeremije sigurno bili iznenađeni kada su čuli da će Zavjetni zakon biti zamijenjen novim zavjetom koji će moći osigurati (jamčiti) potpuno opraštanje grijeha.

Ipak, čim je Bog posebno prorekao novi zavjet, (na neki je način) stari zavjet zastario. Iako je Bog dozvolio da ostane taj zavjet sve do dolaska Mesije i posluži kao posrednik novog zavjeta, moglo bi se reći, da su Zavjetnom zakonu bili odbrojeni dani od vremena Jeremijinog zapisivanja jer je on upravo tome poslužio. Zato stavak i počinje: “Time što kaže “novi zavjet” proglasio je zastarjelim onaj prvi.” Ili kao što ga prevodi J. B. Filips: Sama činjenica da Bog govori o novom zavjetu ... čini stari zastarjelim”:

Tek moguća zastarjelost, koja je postojala od vremena kada su bile zapisane riječi iz Jeremije 31:31-34 postala je potpuna stvarnost kada je Isus svojom smrću ukinuo Zakon. Zato je Pavao, oko 28 godina kasnije, mogao dodati u sljedećem retku: “Tako je prvi zavjet imao odredbe za svetu službu i njeno zemaljsko svetište” (Jevrejima 9:1, NS).