“Tko je spoznao misao Jehovinu?”
“Jer tko je spoznao misao Jehovinu, ili tko je postao njegov savjetnik?” (RIMLJANIMA 11:34; IZAIJA 40:13, Septuaginta)
1. a) Koje je izazovno pitanje Izaije 40:13 citirao Pavao? b) Kako se ključna riječ u njegovom citatu razlikuje od one u izvornom hebrejskom tekstu?
PRIJE više od 2 700 godina je izraelskom narodu postavljeno to izazovno pitanje, koje je kasnije citirao u svom pismu nekadašnji židovski farizej: “Jer ‘tko je spoznao misao Jehovinu, ili tko je postao njegov savjetnik’”? (Rimljanima 11:34). Apostol Pavao citirao je pitanje Izaije 40:13 prema grčkom prijevodu Septuaginta. U tom prijevodu je uzeta riječ “misao” (nous) umjesto riječi “duh” koja se nalazi u izvornom hebrejskom tekstu.
2. Što podrazumijevamo pod čovječjim “umom”? Prikaži to.
2 Što znači nadahnuti izraz “misao Jehovina”? U slučaju nas ljudi riječi “misao” i “razum” označuju procese mišljenja. Mi možemo, primjerice, svojim umom steći jednak ‘duševni stav koji je imao i Isus Krist’ (Filipljanima 2:5; vidi također 1. Mojsijeva 11:6). Naše umne sposobnosti veće su nego sposobnosti bilo koje životinje.
3-5. a) Što pokazuje Izaija 55:8, 9 u vezi Jehovine “misli”? b) Zašto nije čudo da je Pavao osjetio potrebu da uzvikne ono što je zapisao u Rimljanima 11:33? c) Što je Pavao mislio svojim objašnjenjem u Rimljanima 11:34? d) Zašto nisu mogli spoznati Jehovinu “misao” pretkršćanski pisci?
3 Ono što Jehova Bog, Stvoritelj misli neizmjerno je nadmoćnije onome što si mi nesavršeni ljudi možemo pomisliti i predočiti. Jehova ističe tu važnu činjenicu u proročanstvu Izaije (55:8, 9), gdje piše: “Jer misli vaše nisu moje misli, niti su putevi moji vaši putevi — riječ je Jehovina. Nego koliko su nebesa viša od zemlje, toliko su moji putevi viši od vaših puteva i moje misli (više) od vaših misli.” Dakle, za svoja ljudska stvorenja, posebno za one koji su u zavjetnom odnosu s njim, predvidio je Jehova nešto mnogo bolje nego što bi mi, stvorenja ovdje na Zemlji, ikada mogli zamisliti. Zato nije čudno što je “apostol za neznabošce” nakon razmatranja jedinstvene oznake Jehovine pripreme i načina njenog ostvarivanja, osjetio potrebu da uzvikne: “O, dubino bogatstva, mudrosti i znanja Božjega! Kako su nedokučive odluke njegove i neistraživi putovi njegovi!” (Rimljanima 11:13, 33, NS). Sigurno još nijedan čovjek nije unaprijed pronašao Božje puteve. Zato je nadahnuti apostol dalje obrazložio rekavši: “Jer ‘tko je spoznao misao (noun) Jehovinu, ili tko je postao njegov savjetnik’?” (Rimljanima 11:34, NS). U Jerusalem Bible na engleskom jeziku ovdje čitamo: “Tko bi ikada mogao upoznati misao Gospodinovu? Tko bi ikada mogao biti njegov savjetnik?”
4 Apostol nije ovim želio reći da čovjek ne može shvatiti Božje misli ni kada ih Bog otkrije. Ne. Jer, Bog je otkrio svoje misli nama ljudima na stranicama svoje nadahnute Riječi, Svetog pisma. Pavao je time želio reći da nijedan čovjek ne bi mogao na temelju vlastite sposobnosti mišljenja doći na jednaku misao ili je razviti prije nego Bog dođe na tu misao i izrazi svoj naum. Prije nego Bog otkrije, nijedan čovjek to ne može dokučiti. Nitko nije spoznao Jehovinu “misao” prije negoli su božanska otkrivenja data u Bibliji. To nije mogao saznati nijedan pretkršćanski pisac prvih 39 knjiga Svetog pisma, pa čak ni Mojsije preko koga su Izraelci primili zakon.
5 Nitko nije mogao, primjerice, razumjeti što je Jehova namislio s Abrahamom i njegovim sjemenom i nitko nije mogao razumjeti kako je sve to bilo povezano s događajima prvog stoljeća n. r. vr.
Jehovin naum u pogledu “masline”
6. a) O kojem obećanju je govorio Pavao u Rimljanima 11. poglavlju? b) Kako je Abraham bio u velikoj mjeri povlašten i zašto?
6 Do 34. stavka 11. poglavlja Rimljanima apostol je raspravljao o prorečenom “Abrahamovom sjemenu”. Prema Mojsijevim zapisima u 1. Mojsijevoj 12:3 i 22:17, 18, Jehova Bog je obećao ostarjelom patrijarhu Abrahamu da će ga blagosloviti kroz njegovo potomstvo ili “sjeme”; u tom sjemenu ili pomoću tog sjemena blagoslovit će Abrahamov Bog, u od njega određeno vrijeme, sve obitelji i narode na zemlji. Kakvom divnom obećanju postati nasljednik! I kakva je to nagrada bila Abrahamu za vjeru i poslušnost, postati nasljednikom tog obećanja!
7. a) Što su predočavali različiti dijelovi simbolične “masline”? b) Tko je predočen “granama”? c) Što je Jehova mislio s obzirom na “sjeme” a što se moralo otkriti?
7 Apostol uspoređuje ono što je Jehova u početku mislio sa razvojem masline, drveta koje je raslo svuda u njegovoj domovini Izraelu. U skladu s tom slikom, Abraham je bio korijen te simbolične masline. Stablo ili deblo koje je izraslo iz Abrahama kao simboličnog korijena činili su Abrahamov ljubljeni sin Izak, njegov unuk Jakov ili Izrael i 12 Jakovljevih sinova, koji su bili očevi 12 plemena Izraelovih. Svi tjelesni potomci tih 12 patrijarha bili su grane te simbolične masline. Oni su, kao takvi, imali prvenstveno izgleda da postanu obećano “sjeme Abrahamovo” kroz koje bi bile blagoslovljene sve obitelji i narodi na Zemlji, prema Jehovinom ljubaznom naumu ili “misli”. No u vezi tog “sjemena” oni nisu znali, da se tu ne radi o tjelesnom sjemenu prirodnih Abrahamovih potomaka, nego o duhovnom “sjemenu”. Zato bi njegov otac i bio veći i uzvišeniji nego Abraham. To nije mogao biti nitko drugi nego sam Jehova Bog, veliki davatelj života. Tko je onda bio glavni član tog “sjemena”?
8. a) Kako je Isus bio veći nego Izak? b) Zašto su Isusova žrtva i njegovo uskrsnuće bili potrebni za blagoslivljanje svih obitelji Zemlje?
8 Tu se radilo o nekom većem od Izaka, sina ostarjelog Abrahama. Bio je to “čovjek, Krist Isus”, Izakov potomak, ali veći od Izakovog sina Jakova ili Izraela i 12 sinova Jakovljevih, 12 temelja izraelskog naroda (1. Timoteju 2:5). Dijete, koje je dobilo ime Isus, bilo je “Sin Božji” jer je bilo začeto duhom Jehovinim u utrobi svoje majke djevice Marije. U stvari, njegov je život prenesen iz duhovnog carstva u Marijinu utrobu, a njen muž, Josip, bio je samo Isusov staratelj na zemlji (Luka, poglavlja 1–3). Kao čovjek na zemlji, Isus nije postao blagoslovitelj svih obitelji i naroda na zemlji. Istina, na temelju svoje savršene, bezgrešne ljudske žrtve koju je prinio 33. g. n. r. vr. na Golgoti, izvan Jeruzalema, Isus može služiti za blagoslov cijelom čovječanstvu. Zato ga je morao njegov nebeski Otac Jehova Bog, uskrsnuti iz mrtvih trećeg dana i vratiti kao duhovnog sina na nebo. Od tada blagoslivlja on sve obitelji i narode Zemlje.
9. a) Koje veće značenje dobiva sada simbolična maslina? b) Koliki je broj duhovnih grana i kako to znamo? c) Koje razumijevanje dobivamo, u vezi tih “grana”, na temelju Galaćanima 3:28, 29?
9 S te točke gledišta apostolova usporedba o maslini dobiva novo i mnogo veće značenje. “Korijen” te simbolične masline je Jehova Bog, veliki darovatelj života, onaj koji je veći od patrijarha Abrahama. Jedinorođeni sin ovog većeg Abrahama jeste Isus Krist, koji je veći nego Izak. Ovaj veći Izak glava je kršćanske skupštine koja je rođena duhom Jehove, većeg Abrahama. Članovi kršćanske skupštine su duhovne grane koje izrastaju iz teokratske masline, a prema Otkrivenju 7:1-8 i 14:1-3, njihov konačni broj je 144 000. Zato čitamo u Galaćanima 3:28, 29: “Nema više ni Židova ni Grka, nema više ni roba ni slobodnjaka, nema više ni muškog ni ženskog roda; jer ste svi vi jedno u zajednici sa Kristom Isusom. Osim toga, ako pripadate Kristu, onda ste zaista Abrahamovo sjeme, nasljednici prema obećanju” (NS).
10. a) Tko su bili prvi koji su imali izglede postati duhovne grane? b) Tko je od njih bio “spašen” i koje je proročanstvo citirao Pavao da bi to prikazao?
10 Prirodni Židovi Isusovih dana, koji su kao Isusova tjelesna braća bili prirodni potomci patrijarha Abrahama, imali su mogućnost postati “grane” duhovne masline. Bili su u zakonskom zavjetu koji je sklopio s njima veći Abraham preko posrednika Mojsija. Isus Krist nije došao nikom drugom na zemlji, nego ‘izgubljenim ovcama doma Izraelova’ (Matej 10:6). Tako su prvi koji su postali grane ove duhovne masline čiji je korijen Jehova Bog, bili prirodni Židovi, naime, 12 vjernih apostola Isusa Krista i tisuće drugih prirodnih Židova. Ipak, samo je mali “ostatak” prirodnih Židova “spašen” da bi postali sjeme većeg Abrahama i nasljednici Božjeg “obećanja”, kako je prorečeno u Izaiji 10:22. Pavao citira to proročanstvo u Rimljanima 9:27.
11. a) Kada su bile odlomljene očekivane “grane”? b) Kako su sada bile pricijepljene “grane” divlje masline i na koju maslinu?
11 Odlamanje očekivanih “grana” “Abrahamovog sjemena” počelo je obraćanjem obrezanih Samarićana, a u punoj mjeri stupilo na snagu tri i pol godine nakon smrti i uskrsnuća Isusa Krista, većeg Izaka. U tom je trenutku obratio apostol Petar prve nežidovske, neobrezane vjernike — rimskog kapetana Kornelija, njegovu obitelj i prijatelje koji su vjerovali. Tada su oni bili rođeni i pomazani Jehovinim duhom i krstili se (Djela apostolska 10. poglavlje). Tako su “grane” divlje masline bile pricijepljene na duhovnu maslinu čiji životodajni “korijen” je Jehova Bog.
12. a) Što bi se dogodilo ako bi se odlomljene “grane” pokajale? Objasni. b) Na što to ukazuje? c) Kakav odgovor, slično Pavlu, treba izazvati u nama takvo otkrivanje Jehovinih “misli”?
12 Međutim, ako su prirodni Židovi koji su bili odlomljeni razmislili o toj stvari i pokajali se, poput Akvila i Priscile, bili su opet pricijepljeni na tu duhovnu prednost koju je židovska nacija izgubila radi svog nevjerovanja Isusu Kristu, većem Izaku (Djela apostolska 18:1-4, 26; Rimljanima 16:3; 1. Korinćanima 16:19). Tu se pokazuje ljubazna dobrota Jehove, većeg Abrahama. Ta zadivljujuća velikodušnost Jehove Boga prema prirodnim Židovima, koje je još Bog ljubio zbog njihovih praotaca, ponukala je apostola da uzvikne: “O, dubino bogatstva, mudrosti i znanja Božjega!” Zar ne potiče i kod nas osjećaj duboke zahvalnosti to otkrivenje Jehovinih “misli”?
Ljubiti Boga svim svojim srcem i svom svojom misli
13, 14. a) Kako je Bog osigurao Zakon i u koju svrhu? b) Što je Isus rekao obzirom na taj Zakon i na koje se “srce” tu osvrnuo? c) Koje je dvije zapovijedi citirao Isus i zašto bi ih mi morali držati?
13 Jehova Bog je preko proroka Mojsija, kao posrednika, sklopio zavjet s izraelskim narodom, prirodnim sjemenom patrijarha Abrahama. To je bilo 1513. pr. n. r. vr. u pustinji Sinajskog poluotoka, i to na gori Sinaj. Tu im je dao svoj Zakon. U vezi tog Zakona apostol Pavao je pisao: “Tako je Zakon bio naš skrbnik vodeći nas do Krista; da bi mogli vjerom biti opravdani” (Galaćanima 3:24, NS). A, što je rekao Isus Krist o Zakonu datom preko Mojsija? Kad su ga upitali koja je “najveća zapovijed” u Zakonu, Isus je odgovorio: “‘Ti moraš ljubiti Jehovu Boga svog svim srcem (grčki: kardia) svojim i svom dušom (psyche) svojom i svom misli (diánoia) svojom.’ Ovo je najveća i prva zapovijed. A druga je kao i ova: ‘Ti moraš ljubiti bližnjega svoga kao samoga sebe.’ O ovim dvjema zapovijedima visi sav Zakon i Proroci” (Matej 22:35-40, NS). Ovdje se spominje srce u vezi s mislima, što pokazuje da se radi o “srcu” u prenesenom značenju.
14 Isus je ovo citirao iz 5. Mojsijeve 6:5: “I ti moraš ljubiti Jehovu Boga svoga svim srcem (hebrejski: le-bab‘) svojim, svom dušom (nefeš) svojom i svom snagom svojom” (NS). U 3. Mojsijevoj 19:18 čitamo: “Ti moraš ljubiti bližnjega svoga kao samoga sebe. Ja sam Jehova” (NS). Tako je Isus postavio ove dvije zapovijedi kao prvu i drugu po važnosti u Mojsijevom zavjetnom zakonu. Mi danas nismo pod Zavjetnim zakonom ali ovi temeljni zahtjevi nisu zastarjeli. Mi im moramo udovoljiti.
15. a) Što tjera na rad fizičko srce i koja je njegova zadaća? b) U kakvom odnosu stoji fizičko srce prema mozgu i mislima?
15 Znamo da je “duh životni” pogonska snaga za fizičko srce (Otkrivenje 11:11; 1. Mojsijeva 7:22). Ova životna snaga tjera srce živog tijela pumpati krv u sve dijelove ljudskog tijela, pa i u mozak. Jehova Bog je rekao: “Duša (ne’phesh) svakog tijela jeste krv njegova, to mu je duša. Zato sam i rekao sinovima Izraelovim: ‘Ne smijete jesti krv ni od kakvog tijela, jer duša svakog tijela je krv njegova’” (3. Mojsijeva 17:14, NS). Da bi cijelo tijelo živjelo, fizičko srce mora tjerati krv koja održava život, kroz sve njegove dijelove, bilo da se krvotok osobe održava prirodnim srcem koje je Bog dao ili srcem koje je presađeno od nekog drugog ili bezosjećajnim, ne od mesa, mehaničkim srcem. Tako krv dolazi do mozga čija se sposobnost razmišljanja tako potiče i razum počinje djelovati. Postaje očito da fizičko srce hrani mozak time što ga opskrbljuje krvlju koja sadrži djelotvornu životnu snagu, “duh životni”. Bilo da je osoba pri svijesti ili ne, srce neprestano pumpa krv do mozga i svih ostalih dijelova tijela.
16. a) Što je prema Bibliji simbolično srce? b) Što se traži od nas ako želimo ljubiti Jehovu “svim srcem”?
16 No, pogledajmo malo iza fizičkog srca od živog tkiva. Srce se spominje u Bibliji i kao sjedište poticaja i osjećaja. To je srce u prenesenom smislu, koje predstavlja naše unutarnje “ja”. U 1. Petrovoj 3:4 opisano je kao “skrivena osoba srca” (Novi svijet prijevod), “tajna skrovitost srca” (BA) ili “tajni čovjek srca” (Daničić-Karadžić). “Svim srcem” moramo, dakle, ljubiti Jehovu Boga. Također nam je zapovjeđeno da ljubimo Jehovu Boga svom dušom svojom, svim svojim bivstvom. To od nas traži da ljubimo živog i istinitog Boga, svemogućega, svom snagom svojom, upotrebljavajući svu svoju energiju da potpuno izvršimo otkrivenu volju Božju i njegovo djelo, u ovo vrijeme ‘svršetka sustava stvari’ (Matej 24:3, NS). Osim toga, trebali bi ljubiti Boga Biblije svom “misli” svojom, svom svojom umnom sposobnošću (Marko 12:29-31).
17. a) Koje jamstvo imamo ako ljubimo Jehovu svim srcem svojim i svom misli svojom? b) Kako utječe prema Filipljanima 4:7, mir Božji na naše srce i naš um?
17 Samo se po sebi razumije da će Jehova Bog rado uslišiti naše molitve ako ga ljubimo svim srcem svojim i svom misli svojom, a to jamstvo će nas osloboditi zabrinutosti. Uživat ćemo u miru koga nema u današnjem svijetu i koga svijet ne može razumjeti. Zašto? Jer “mir Božji koji nadilazi svaku misao (grčki: noun), čuvat će srca (kardi’as) vaša i misli (no.e’ma.ta; “misli”, Daničić-Karadžić) vaše kroz Isusa Krista” (Filipljanima 4:7, NS). Tako neće doći do brzopletih poticaja u našem simboličnom srcu, neće nastati duševno nespokojstvo, a naša misaona snaga (ili um) neće biti nesređena ili zavedena. Kršćanin će nastaviti svojim putem u skladu sa od Boga nadahnutom Biblijom i uz pomoć vođe, Isusa Krista.
Možeš li odgovoriti na sljedeća pitanja?
◻ Što je mišljeno s Jehovinom “misli”?
◻ Kako je Pavao upotrijebio teokratsku maslinu da bi prikazao Jehovinu “misao”?
◻ Što je simbolično “srce”?
◻ Koju ulogu igraju “srce” i “misli” ako ljubimo Boga?
[Slika na stranici 8]
Teokratska maslina: neposlušne židovske “grane” bile su odrezane i nadomještene obraćenim Samarićanima te neobrezanim neznabošcima
[Slika na stranici 10]
Fizičko srce tjera životoodržavajuću krv do mozga