“Jedno se drugome nemojte uskraćivati”
U ČEMU? U onome što pripada oženjenoj ili udatoj osobi, s obzirom na bračne intimnosti. Udate ili oženjene osobe imaju pravo na ljubavne odnose sa svojim bračnim drugom. Ta se zapovijed upućuje kako kršćanskom mužu tako i kršćanskoj ženi (1. Korinćanima 7:5, ST).
Zašto je apostol Pavao smatrao potrebnim da se u pismu Korinćanima dotakne tako intimne teme? I zašto bi se kršćani danas trebali zanimati za nju?
Korintski kršćani, kojima je Pavao pisao oko 55. g. n. r. vr., živjeli su u gradu, koji je bio moralno vrlo pokvaren, tako da je u upotrebu došao izraz korintiazestai, što znači ‘postupati razvratno’.
Također možemo reći i za današnji svijet da je moralno pokvaren. Mnogi smatraju slobodno spolno općenje normalnom pojavom. Svatko od nas je bombardiran seksom kroz televizijski program, kino, knjige i razne reklame. To prouzrokuje veliki pritisak, koji navodi ljude da prihvate svjetska nemoralna mjerila.
Budući da kršćani žive u ovom sustavu stvari, također su izloženi tom pritisku. Na žalost, iako su neki kršćani godinama bili na putu istine, popustili su nemoralnom iskušenju, čime su dokazali da je taj pritisak veoma ozbiljan i opasan. Tom pritisku su jednako izloženi i kršćani u braku kao i oni koji su slobodni, no ipak ovdje ćemo naročito govoriti o onima, koji imaju bračnog partnera, naime, o osobama kojima je Pavao uputio riječi zapisane u 1. poslanici Korinćanima 7:5.
Zaštita
Ako si u braku, kako možeš od nemorala zaštititi sebe i svog voljenog bračnog partnera? Možda misliš da je vaša obostrana ljubav tako jaka, da se to vama ne može nikada dogoditi. Pavao je u tom istom pismu Korinćanima, u 10. poglavlju, ipak opomenuo: “Tko misli da stoji, neka pazi da ne padne” (1. Korinćanima 10:8-12, ST).
U sedmom poglavlju svog pisma, Pavao daje sljedeći izvanredno praktičan savjet: “Ali zbog pogibli od bludnosti neka svaki ima vlastitu ženu i svaka vlastitog muža. Neka muž vrši svoju dužnost prema ženi, a isto tako i žena prema mužu! Žena nije gospodar svoga tijela, nego muž; isto tako i muž nije gospodar svoga tijela, nego žena. Jedno se drugome nemojte uskraćivati, osim možda po dogovoru, za neko vrijeme” (1. Korinćanima 7:2-5, ST).
Pavao je bio toga svjestan, kao i većina od nas, naime, da spolne želje mogu biti veoma snažne. Zato je znao, da svatko ne može ostati neoženjen, odnosno prihvatiti samaštvo. Što se tiče neoženjenih ili neudatih, pisao je sljedeće: “Ali ako se ne mogu uzdržati, neka se žene i udaju, jer je bolje ženiti se nego izgarati od strasti” (1. Korinćanima 7:9, 37, ST).
Čak i među bračnim parovima može doći do kršenja moralne čistoće, ukoliko bi jedan od partnera neko vrijeme svojevoljno odbijao udovoljavati bračnim dužnostima, naročito ako to potraje tjednima ili čak mjesecima. Zbog ‘veoma raširenog bluda’ i opasnosti koja bi se mogla pojaviti na području spolnih želja, savjetovao je Pavao bračnim partnerima da se ne uskraćuju u ljubavnim odnosima jedni drugima.
Ograničena dužnost?
“Samo trenutak!” — mogu mnoge žene reći. “Znači li to, da sam dužna ispuniti spolne želje svoga muža kad god to želi? A što onda, ako se ne osjećam dobro kao on? Možda sam umorna na kraju teškog dana, možda nakon pranja velikog rublja. Ili možda moj mjesečni ciklus negativno djeluje na moje raspoloženje ili snagu.”
Kod žena su takve pojave razumljive i češće su nego kod muškaraca. Muškarci imaju uglavnom izraženiji spolni nagon. Brže se uzbuđuju i manje je vjerojatno, da će ih neraspoloženje ili nešto drugo odvratiti od njihove želje za spolnim zadovoljstvom. No, žene su u tom pogledu dosta osjetljivije i osjećajnije. Kod žene može želja za spolnim užitkom splasnuti zbog briga, svađe djece, bolesti djeteta ili grube riječi njenog muža. Kad je iscrpljena ili je pogođena mjesečnim ciklusom, tada joj ljubavni odnosi mogu postati prije teretom nego zadovoljstvom. (1. Mojsijeva 31:35; 1. Petrova 3:7).
Pavlove riječi ne znače da žena (ili muž) mora uvijek biti spremna za intimnosti kad god poželi drugi partner.
U tom pogledu Biblija sadrži još daljnje savjete, koje trebaju poštivati bračni partneri koji se vole. Umjestan je savjet: “Neka nitko ne traži korist svoju, nego korist drugoga!” (1. Korinćanima 10:24, ST).
Ljubazan kršćanski suprug sigurno neće biti nestrpljiv tražeći od svoje žene ‘ono što mu pripada’ ako je stvarno premorena ili se ne osjeća dobro. Trebao bi nastojati misliti na savjet apostola Petra da ‘žive sa svojim ženama po razumu i poštuju ih kao slabiji ženski sud’ (1. Petrova 3:7). Takovo izvanredno stanovište može mu pomoći obuzdati svoje spolne želje na častan i ljubazan način.
Žena, koja je usrećena muževljevom obazrivošću, sigurno će ga još više poštovati i možda će se češće osjetiti potaknutom da spremnije odgovori, jer zna, da može računati na nježnost i obazrivost svoga muža.
Razumna i ljubazna žena je svjesna toga, da njen muž ima spolne potrebe, kao i pravo da ih zadovolji, baš kao što i muž treba paziti, da zadovolji potrebe svoje žene. Pavao opominje bračne drugove: “Jedno se drugome nemojte uskraćivati, osim možda po dogovoru, za neko vrijeme” (1. Korinćanima 7:5, ST). Može se dogoditi, da je bračni par duhovno ili osjećajno vrlo opterećen i smatra da bi bilo bolje neko vrijeme ne imati spolne odnose. No, to mora uslijediti ‘po međusobnom dogovoru’ i ne za duže vrijeme, da se ne bi suviše opteretili što se tiče ‘samosavladavanja’, u vezi svojih spolnih želja.
Potrebno je sporazumijevanje
‘Zajednički pristanak’ zahtijeva dobro sporazumijevanje. Neki bračni parovi su naučili naći zajednički jezik na mnogim područjima života, ali teško im uspijeva na području ljubavnih dužnosti. Možda se ustručavaju razgovarati o tome sa svojim bračnim partnerom, ili su ih možda doveli odgoj ili izvjesna iskustva do suzdržavanja. To može dovesti do nesporazuma, razočaranja i ozbiljnijeg duševnog opterećenja. Ako žena ima problema, koji utječu na njenu spremnost za intimnost, a pri tom se ništa ne izjasni, njen muž bi mogao doći do pogrešnog zaključka i misliti, da ga ona odbija, što bi moglo dovesti do kobnih posljedica. Ili možda muž utvrdi, da je nakon duže bolesti oslabila njegova želja za spolnim odnosima. Možda se stidi o tome razgovarati sa svojom ženom. Do kojeg će zaključka doći supruga, ako o tom novonastalom stanju ništa ne zna? Kršćanska ljubav će navesti bračne partnere, da se ne stide otvoreno razgovarati u četiri oka o takvim stvarima, jer bi na taj način mogli ljubazno pomoći jedan drugome i ponovo uspostaviti normalne odnose. Za takvo sporazumijevanje važno je izabrati pravo vrijeme. Obično je mudro započeti razgovor o tome, kada su oba bračna partnera potpuno opuštena i odmorena, a ne kada bi se neka zategnutost ili umor mogli negativno odraziti na razgovor (Priče Salamunove 25:11).
A što ako je potrebno produžiti vrijeme suzdržavanja kod ljubavnih ili intimnih odnosa? Možda je liječnik rekao, da bi spolni odnosi ozbiljno ugrozili zdravlje jednog partnera. I tu je važno dobro razumijevanje. Ako su oba partnera složna i svjesna novonastale situacije daleko je lakše, nego kad jedan partner ‘pati šuteći’. Pri tome zdravi partner može također pouzdano moliti Jehovu da mu pomogne ostati čestitim s obzirom na čistoću ‘bračne postelje’ (Jevrejima 13:4). Bilo bi, svakako, nerazumno, da se izloži utjecajima ili okolnostima, koji bi ga odvratili od njegove odluke da sačuva čestitost.
Na žalost, neki se moraju iz drugih razloga odreći onoga što im pripada u braku. U nekim se slučajevima ljubavni odnosi koriste u cilju prestanka svađe, sprovođenja svoje volje ili se time želi pokazati neraspoloženje i nezadovoljstvo zbog neke greške ili nekog propusta. No, takvo se ponašanje proturječi mudrom biblijskom savjetu: “Neka Sunce ne zađe nad vašom srdžbom. Budite jedan prema drugom prijazni, puni milosrđa. Opraštajte jedan drugome” (Efežanima 4:26, 32, ST). Ljubav “ne misli o zlu”; ‘ne vraća zlo za zlo’ (1. Korinćanima 13:4, 5; Rimljanima 12:17).
Strah od trudnoće može, također, negativno utjecati na spolne odnose. U mnogim je zemljama sasvim normalno znati načine kontrole rađanja i kako doći do sredstava za sprečavanje trudnoće. Kršćanski muž može sam odlučiti po svojoj savjesti i dogovoru sa ženom što će poduzeti u tom pogledu.
U nekim zemljama, se međutim, još uvijek malo zna o tome i teško je nabaviti sredstva za sprečavanje trudnoće. To može postati i razlogom za zabrinutost, naročito onda kad po ustaljenom običaju jedino i samo muž odlučuje kada će imati ljubavne odnose sa ženom a kada ne, dok se od žene očekuje da uvijek udovolji njegovim željama. Pa iako je čovjek imao takovo stanovište, od njega se očekuje da će se u tome promijeniti, kada upozna biblijska temeljna načela (Efežanima 2:3; 4:20-24). Obzirnost prema svojoj ženi podstaknut će ga na razumijevanje njenih potreba i ako treba potražit će načina kako može poboljšati svoj odnos prema njoj i kako mogu zajednički ostvariti obiteljsko planiranje.
Nikada ranije nije bilo tako potrebno kao sada da kršćani ostanu postojani u vjeri “sa svakom čistoćom” (1. Timoteju 5:2). Za bračne parove je potrebno više nego ikada, da se međusobno ljubazno potpomažu kako bi ‘gradili svoje spasenje’ (Filipljanima 2:12). Ako si oženjen kršćanin, postupaj prema svom bračnom partneru u svakom pogledu — pa i na intimnom području — ljubazno, strpljivo, suosjećajno i nježno. Misli na to, da ste obavezni ‘vršiti svoju dužnost međusobno’. “Jedno se drugome nemojte uskraćivati”, nego postupaj ljubazno i obazrivo sa svojim bračnim drugom. Čuvaj kako sebe tako i svog bračnog druga od nemoralnih utjecaja i pritisaka. Jehova će sigurno blagosloviti to međusobno ljubazno naprezanje i vaš zajednički život će na taj način biti obogaćen.