Otpor apostola protiv otpada
Da bi ti u najvećoj mjeri koristio ovaj članak, preporučamo ti da pročitaš biblijsku knjigu poznatu kao Prva Ivanova poslanica, koja sadrži samo nekoliko stranica.
KRAJEM prvog stoljeća našeg r. vr. prijetila je ozbiljna i podmukla opasnost prvoj kršćanskoj skupštini. Da li je to bilo progonstvo od onih izvan kršćanske zajednice? Ne, glavna opasnost je dolazila iznutra. Prikriveni neprijatelj bio je otpad.
Oko 98. godine n. r. vr. ostao je još samo jedan apostol djelovati kao posljednja prepreka protiv onoga, što će se kasnije pokazati kao veliki val lažnih nauka i religioznog i političkog kompromisa. To je bio već ostarjeli apostol Ivan, sin Zebedejev i brat apostola Jakova, koji je kao mučenik umro oko 54 godine ranije. Ivan je kao mladić služio uz Isusa u vrijeme njegove kratkotrajne zemaljske službe. Isus je nazvao Ivana ‘sinom gromovnim’, možda zbog njegove energične osobnosti. Sada kao vrlo star čovjek, prihvatio se pisanja, snažnog pisma, punog opomena i savjeta, namijenjenog kršćanskim skupštinama. Ono što je pisao važno je i za nas danas (Marko 3:17; Luka 9:51-56).
Ivan je dobro znao da se otpad polako uvlači među njegove sukršćane. Apostol Pavao je već prije prorekao takvo odstupanje (Djela apostolska 20:29, 30). Ivan je sasvim određenim riječima razotkrio zavodnike rekavši: “Već sada su mnogi postali antikristi; po tome poznajemo da je posljednji čas. Od nas su izišli, ali nisu bili naše vrste; jer da su bili naše vrste, ostali bi s nama.” Činjenica da Ivan govori o ‘antikristima’ u množini pokazuje, da se otpad nije trebao ograničiti samo na jednu osobu, nego je uključivao mnoge osobe, koje su osporavale gledište o Kristu izloženo u Pismu (1. Ivanova 2:18, 19, NS).
Tko su bili ti antikristi? I kako su pokušavali zavesti svoju braću u vjeri? Ivan govori otvoreno, bez uvijanja, razotkrivajući otpadnike — antikriste. On ih napada iz tri razloga: (1) što poriču Kristov dolazak u tijelu, (2) što poriču da je Isus bio Krist i Božji sin i (3) što poriču da su grešnici.
Da li je Krist došao u tijelu?
Možda se pitaš: ‘Kako su neki vjernici mogli poricati Isusov dolazak u tijelu?’ Očito su krajem prvog stoljeća mnogi kršćani potpali pod utjecaj grčke filozofije, kao i ranog gnosticizma. Ti otpadnici su bili stanovišta, da su sve materijalne stvari zle, pa čak i ljudsko tijelo. Prema tvrdnji otpalih antikrista, Isus nije došao u zlom tijelu, nego kao duh. Ivan jasno pokazuje, da ne sudjeluje u takvim teološkim razglabanjima, koja poriču djelotvornost Kristove otkupne žrtve. Zato piše o ‘Isusu Kristu, pravedniku’, koji je bio ‘žrtva pomirenja za naše grijehe, i ne samo za naše nego i cijelog svijeta’ (1. Ivanova 2:1, 2).
Kasnije Ivan dalje razjašnjava to sporno pitanje jednostavnom i odlučnom tvrdnjom, govoreći: “Svaka nadahnuta izjava, koja prizna da je Isus Krist došao u tijelu potječe od Boga, a svaka nadahnuta izjava koja ne prizna Isusa, ne potječe od Boga” (1. Ivanova 4:2, 3, NS).
Isus nije Krist?
Izgleda, da su neki drugi tobožnji kršćani židovskog porijekla počeli poricati da je Isus bio Krist i Sin Božji. Ivan osuđuje takvo nevjerovanje i kaže: “Tko je grdni lažac, ako ne onaj koji niječe da je Isus Krist? Tko niječe Oca i Sina, taj je antikrist.” (1. Ivanova 2:22, ST). Ivanove otvorene izjave ne ostavljaju mjesta za sumnju.
Kasnije Ivan postavlja još jedno pitanje kao potkrepljenje svog obrazloženja: “Tko je taj što pobjeđuje svijet, ako ne onaj koji vjeruje da je Isus Sin Božji? (...) Ovo vam pišem kako bi znali da imate vječni život, vi koji vjerujete u ime Sina Božjega” (1. Ivanova 5:5, 13, NS).
Jesmo li grešnici?
Koliko god izgledalo nevjerojatno, neki antikristi su tvrdili da su bili bez grijeha ili možda mislili (jer su smatrali da su spašeni) da više ne mogu griješiti. Zato Ivan kroz cijelo pismo nastoji razbiti tu zabludu. On primjerice, kaže: “Ako kažemo da nemamo grijeha, sami sebe varamo i istine nema u nama. (...) A ako kažemo da nismo sagriješili, činimo ga (Boga) lašcem i njegova riječ nije u nama” (1. Ivanova 1:8-10, NS).
‘Ali što je grijeh?’ možda pitaš. Grčka riječ ha.marti’a doslovno znači “promašiti cilj”. No Ivan pod nadahnućem daje šire objašnjenje: “Svatko, tko čini grijeh, čini bezakonje, i tako je grijeh bezakonje (grčki: anomia, što znači prezirati i kršiti zakon, grešnost, zloća) (...) Tko neprestano griješi, potječe od Đavla, (...) Tko je od Boga rođen ne griješi neprestano” (1. Ivanova 3:4, 8-9, NS).
Istina, svi smo grešnici. No Ivan je želio osuditi namjernog grešnika ili prekršitelja zakona, onoga tko ‘neprestano griješi’, kome je to navika. Kasnije on iznosi težinu stanja u kome se nalazi onaj koji neprestano griješi, tvrdeći: “Po ovome se poznaju djeca Božja i djeca Đavola: svatko, tko ne postupa pravedno i tko ne ljubi brata svojega, ne potječe od Boga” (1. Ivanova 3:10, NS; 5:18). Zato izbjegavajmo nekršćanske postupke grijeha!
Što je potaknulo na otpad?
Kakav je vjerojatno bio poticaj tih različitih otpadničkih učenja? Jednu mogućnost zastupa William Barclay (Vilijam Barkli), poznavalac grčkog jezičnog područja iz dvadesetog stoljeća, koji piše da je teškoća koju Ivan pokušava suzbiti potekla od ljudi “koji su željeli načiniti od kršćanstva intelektualno (obrazovno) poštovanu instituciju (ustanovu) (...) koji su poznali intelektualna nastojanja i događaje svog vremena i koji su željeli izraziti kršćanstvo riječima tadašnjih filozofskih ideja. Otpad je potekao od ljudi, koji su mislili da je došlo vrijeme da se kršćanstvo usuglasi sa svjetovnom filozofijom i suvremenim idejama.”
I u suvremeno doba neki sličnim gledištima napadaju temelje prave vjere. Ti raspravljači žele razvodniti kršćansko učenje i učiniti ga prihvatljivim za poštovane i obrazovane elemente ovog sustava. Da su se provela gledišta, koja su neki imali posljednjih godina, Jehovini svjedoci bi sigurno izgubili svoje jedinstvene “prvobitne kršćanske” osobine i životnu snagu.
Zato je još i danas suvremen Ivanov savjet: “Jer je u ovome ljubav prema Bogu: da držimo njegove zapovijedi, a njegove zapovijedi nisu teške.” Te zapovijedi uključuju propovijedanje dobre vijesti o Božjem Kraljevstvu, odijeljenost od svijeta, kao i neutralnost u njegovim sukobima, dok činimo sve što možemo u posvećivanju (slavljenju) Jehovinog imena i pokazivanju prave ljubavi (1. Ivanova 5:3, NS; Marko 13:10; Ivan 17:16; Matej 6:9; 1. Ivanova 2:23).
Lijekovi protiv grijeha i otpada
Postoji li kočnica koja bi zadržavala od činjenja grijeha? Ivan na to odgovara: “Onaj tko ne ljubi, nije poznao Boga, JER JE BOG LJUBAV.” Dakle, upadljivom jednostavnošću Ivan obrazlaže svoju glavnu misao. Ključ rješenja je ljubav. Božja ljubav, koju je pokazao kroz svog Sina je lijek protiv posljedica grijeha. “Po tome se pokazala Božja ljubav prema nama, što je Bog poslao svog jedinorođenog Sina da možemo dobiti život kroz njega.” Kako bi na nas trebalo utjecati to saznanje? Ivan odgovara: “Ljubljeni, ako je Bog tako ljubio nas i mi smo dužni ljubiti jedan drugoga” (1. Ivanova 4:8-11, NS).
Ako uistinu ljubimo Boga i bližnje, tada ćemo se suprotstaviti prodiranju grijeha i otpadu. Ljubav se ne suprotstavlja namjerno Božjim zakonima i načelima. Osim toga Ivan upozorava: “Postoji smrtonosni grijeh.” Nepokajnički otpadnici sigurno će pripadati onoj skupini ljudi, koji zaslužuju uništenje (1. Ivanova 5:16, 17, NS; Matej 12:31; Luka 12:10; Jevrejima 6:4–10:23-27).
Ako su grijeh i otpad tamna nit koja se provlači kroz Ivanovo pismo, čista ljubav je ogrlica bisera koja ga obuzima. Iako njegovo pismo sadrži sumorno upozorenje, ono je ipak jasno prosvjetljavano s tri teme koje se opetovano spominju — ljubav, svjetlost i život. Ivan kaže: ‘Izbjegavaj lašce, antikriste, otpadnike. Odbaci tamu i hodaj u svjetlosti. Odbaci mržnju i pokazuj ljubav. Suprotstavi se grijehu, znajući da ako i sagriješiš, imaš pomoćnika ili zastupnika kod Oca, Isusa Krista.’ Da, “ovo je svjedočanstvo: Bog nam je dao život vječni i taj život je u njegovom Sinu” (1. Ivanova 5:11, NS; 2:1, 2, NS).
U svom posljednjem savjetu Ivan upozorava: “Dječice, čuvajte se idola” (1. Ivanova 5:21, NS). Taj savjet je bio vrlo umjestan za svijet starog Rima. A i danas je važan za one, koji žele živjeti kao pravi kršćani i izbjegavati otpad. Stoga, slijedimo Ivanov nadahnuti savjet. To će nam pomoći da se odupremo grijehu, pokazujemo pravu kršćansku ljubav, hodamo putem istine i zadržimo nepokolebljivo stanovište protiv otpada.
[Okvir na stranici 9]
“Po ovome se poznaju djeca Božja i djeca Đavola: svatko, tko ne postupa pravedno i tko ne ljubi brata svojega, ne potječe od Boga” (1. Ivanova 3:10, NS).