“Stariji čovjek izabranoj gospođi i njenoj djeci koju uistinu ljubim, i ne samo ja, nego i svi koji su upoznali istinu,

(2. Ivanova 1, 2, NS).

⁵ Krajem prvog stoljeća n. r. vr. apostol Ivan je bio uistinu “stariji čovjek”, jer je bio star oko 100 godina, a također i starješina naročito zrelog duhovnog uzrasta ili doba. (Usporedi Galaćanima 2:9.) Upućujući to pismo “izabranoj gospođi”, možda je mislio na određenu skupštinu na nekom skrovitom mjestu i tako je nazvao da bi zavarao progonitelje. U tom slučaju su njena ‘djeca’ bila duhovna djeca, članovi te skupštine i duhovno rođeni kršćani, koje je Bog ‘izabrao’ za nebeski poziv (Rimljanima 8:16, 17; Filipljanima 3:12-14). No Kyria (grčki: “gospođa”) je moglo također biti ime neke kršćanke.

 6. a) Što je ‘istina’ na koju se Ivan osvrnuo? b) Kako ostaje ‘istina zauvijek’ s pravim kršćanima?

⁶ U svakom slučaju, tu su ‘izabranu gospođu i njenu djecu’ zaista ljubili Ivan i svi ostali Jehovini svjedoci, koji su upoznali ‘istinu’. Ta ‘istina’ je uključivala cijeli splet nauka, koje su bile usredotočene na Isusa Krista. Za spasenje je bilo nužno čvrsto se držati te istine (Ivan 4:24; Efežanima 1:13, 14; 1. Ivanova 3:23). Temeljni razlog zašto su Jehovini svjedoci imali i imaju ljubav među sobom je zajednička ljubav prema ‘istini’.