Ako tko dođe k vama, a ne donosi ove nauke, nemojte ga primati u kuću i nemojte ga pozdravljati! Tko ga pozdravlja, sudjeluje u zlim djelima njegovim.” (2. Iv. 9-11, ST).

23, 24. Zašto je razumno izbjegavati razgovor sa isključenim?

²³ Apostol, koji je napisao ovo razumno upozorenje, bio je jako blizak Isusu i dobro je znao što je Krist rekao o pozdravljanju. Znao je također, da je uobičajeni pozdrav u ono vrijeme bio “mir s tobom”. Za razliku od nekog osobnog “neprijatelja” ili svjetovnog čovjeka na vlasti, koji se protivio kršćanima, isključeni, ili koji se sam isključio i koji pokušava opravdati svoja otpadnička gledišta ili nastavlja sa bezbožnim djelima, sigurno nije osoba kojoj treba poželjeti “mir” (1. Tim. 2:1, 2). No, iz našeg dugogodišnjeg iskustva znamo da baš pozdravljanje nekoga može biti prvi korak k stupanju u razgovor a možda čak i k prijateljstvu. Želimo li poduzeti taj korak kod isključene osobe?

Ne sudjelovati u zlim djelima

25, 26. Što Bog savjetuje o “sudioništvu” sa isključenim?

²⁵ Svi vjerni kršćani trebaju ozbiljno uzeti k srcu istinu, koju je Ivan napisao pod Božjim nadahnućem: “Tko ga [isključenog grešnika koji unapređuje lažnu nauku ili bezbožno živi] pozdravlja, sudjeluje u zlim djelima njegovim” (2. Iv. 11, ST).

²⁶ Mnogi tumači kršćanstva stavljaju prigovore na 2. poslanicu Ivanovu 11. redak. Tvrde da je to ‘nekršćanski savjet, protivan duhu našega Gospodina’, ili da potiče netrpeljivost. Međutim, takva mišljenja potiču od religioznih organizacija, koje ne izvršavaju Božju zapovijed: “Uklonite zločinca između sebe!”, koje rijetko, ako uopće ikada, isključuju iz svojih crkava ozloglašene prijestupnike (1. Kor. 5:13, ST). Njihova “trpeljivost” je ne biblijska i nekršćanska (Mat. 7:21-23; 25:24-30; Iv. 8:44).

27. Kako bi mogao kršćanin postati “sudionik” u zlim djelima i do čega bi ga to dovelo?

²⁷ No, nije neispravno biti vjeran pravednom i istinitom Bogu Biblije. On nam govori, da će primiti “na svojoj svetoj gori” samo one, koji hode bez mane, čine pravdu i govore istinu (Ps. 15:1-5). Ako bi se kršćanin družio sa prijestupnikom, koga je Bog odbacio i koji je isključen ili se sam isključio, značilo bi to kao da kaže: ‘Ni ja ne želim mjesto na Božjoj svetoj gori’. Ako starješine vide da netko ide u tom smjeru, redovito se družeći sa isključenom osobom, pokušat će mu ljubazno i strpljivo pomoći da ponovo stekne Božje gledište (Mat. 18:18; Gal. 6:1). Opomenut će ga, i ako je potrebno, ‘strogo upozoriti’. Oni mu žele pomoći da ostane ‘na Božjoj svetoj gori’. Ali ako unatoč toga ne bi prekinuo druženje s isključenim, tada bi sam sebe učinio ‘sudionikom (podupirući ili sudjelujući) u zlim djelima’ i morao bi biti odstranjen iz skupštine ili isključen (Titu 1:13; Juda 22, 23; usporedi 4. Mojsijeva 16:26).