Odbaci otpadništvo i drži se istine!
“Tko god se gura naprijed i ne ostaje u Kristovoj nauci, nema Boga. Tko ostaje u toj nauci, ima i Oca i Sina” (2. IVANOVA 9, NS).
1, 2. a) Kako je Sotona pokušavao ugasiti svjetlo istine među Jehovinim narodom? b) Zašto je važno da Jehovini svjedoci odbace otpadništvo?
JEHOVA BOG je izvor duhovne istine. Zato se s pravom psalmist njemu molio: “Pošalji svjetlost svoju i istinu svoju” (Psalam 43:3, NS). Prema tome, istina je oznaka po kojoj se raspoznaju Jehovini obožavatelji (Ivan 8:31, 32; 17:17).
2 U nastojanju da ugasi svjetlo istine među Jehovinim narodom, Sotona, Đavo je pokušavao pokvariti kršćansku skupštinu otpadničkim naukama (2. Korinćanima 4:1-6; Juda 3, 4). No, on nije uspio u svojim nastojanjima jer vjerni Jehovini svjedoci odbacuju otpadništvo i drže se duhovne istine. U stvari, to je vrlo važno činiti želimo li zadržati blizak odnos s Jehovom Bogom i Isusom Kristom, jer je Bog nadahnuo kršćanskog apostola Ivana da napiše: “Tko god se gura naprijed i ne ostaje u Kristovoj nauci, nema Boga. Tko ostaje u toj nauci, ima i Oca i Sina” (2. Ivanova 9, NS).
3. Na koja ćemo pitanja dobiti odgovor ako razmotrimo drugu i treću Ivanovu poslanicu?
3 No što trebaju raditi Jehovini svjedoci da bi se oduprli otpadu? I kako mogu unapređivati kršćanske interese kao ‘suradnici u istini’? (3. Ivanova 8). Da bi na to odgovorili, razmatrat ćemo drugo i treće nadahnuto pismo apostola Ivana, koja je pisao oko 98. g. n. r. vr. u Efezu ili u njegovoj blizini u Maloj Aziji.
Istina i ljubav neophodni
4, 5. a) Zašto se apostol Ivan mogao s pravom smatrati ‘starijim čovjekom’? b) Tko su bili izabrana ‘gospođa’ i njena ‘djeca’?
4 Ivan započinje svoje drugo pismo ovim riječima:
“Stariji čovjek izabranoj gospođi i njenoj djeci koju uistinu ljubim, i ne samo ja, nego i svi koji su upoznali istinu, zbog istine koja ostaje u nama i koja će zauvijek biti s nama” (2. Ivanova 1, 2, NS).
5 Krajem prvog stoljeća n. r. vr. apostol Ivan je bio uistinu “stariji čovjek”, jer je bio star oko 100 godina, a također i starješina naročito zrelog duhovnog uzrasta ili doba. (Usporedi Galaćanima 2:9.) Upućujući to pismo “izabranoj gospođi”, možda je mislio na određenu skupštinu na nekom skrovitom mjestu i tako je nazvao da bi zavarao progonitelje. U tom slučaju su njena ‘djeca’ bila duhovna djeca, članovi te skupštine i duhovno rođeni kršćani, koje je Bog ‘izabrao’ za nebeski poziv (Rimljanima 8:16, 17; Filipljanima 3:12-14). No Kyria (grčki: “gospođa”) je moglo također biti ime neke kršćanke.
6. a) Što je ‘istina’ na koju se Ivan osvrnuo? b) Kako ostaje ‘istina zauvijek’ s pravim kršćanima?
6 U svakom slučaju, tu su ‘izabranu gospođu i njenu djecu’ zaista ljubili Ivan i svi ostali Jehovini svjedoci, koji su upoznali ‘istinu’. Ta ‘istina’ je uključivala cijeli splet nauka, koje su bile usredotočene na Isusa Krista. Za spasenje je bilo nužno čvrsto se držati te istine (Ivan 4:24; Efežanima 1:13, 14; 1. Ivanova 3:23). Temeljni razlog zašto su Jehovini svjedoci imali i imaju ljubav među sobom je zajednička ljubav prema ‘istini’. Ona ‘ostaje u njima’ jer se nalazi u njihovim srcima. Ta istina će kao stalni pratilac “zauvijek” ostati s pravim kršćanima. Ona je uistinu visoko cijenjena svojina današnjih Jehovinih svjedoka i oni zahvaljuju svom nebeskom Ocu za nju.
7. Kako dolaze nezaslužena dobrota, milost i mir od Boga i Krista?
7 Božanski blagoslovi su zajamčeni onima, koji se vjerno drže ‘istine’. Naglašavajući to apostol dodaje:
“S nama će biti nezaslužena dobrota, milost i mir od Boga Oca i Isusa Krista, Sina Očeva s istinom i ljubavlju” (2. Ivanova 3, NS).
Nezaslužena dobrota dolazi od Jehove i Isusa jer se grešni ljudi ‘opravdavaju (Božjom) nezasluženom dobrotom i otkupom koji je Isus Krist platio’ (Rimljanima 3:23, 24, NS). Dakle, nebeski Otac je izvor milosti, koja dolazi nesavršenim ljudima kroz Krista (Jevrejima 4:14-16; Juda 20, 21). Da bi grešnici bili u miru s Jehovom, trebali su uz to biti iskupljeni i njihovi grijesi, što je bilo omogućeno Isusovom žrtvenom smrću (Kološanima 1:18-20).
8. Što je možda mišljeno u 2. Ivanovoj 3 s izrazom “s istinom i ljubavlju”?
8 Ivan je dodao riječi “s (ili “u”) istinom i ljubavlju” (Kingdom Interlinear Translation). Možda je želio reći da ‘uz istinu i ljubav’ pravi kršćani uživaju i u ljubaznoj dobroti, milosti i miru. Ili je možda Ivan mislio, da će Jehovini sluge doživjeti te blagoslove, ako ostanu u istinu i nastave pokazivati ljubav.
‘Hoditi u istini i ljubavi’
9, 10. a) Kakav razlog je imao Ivan za “veliku radost”? b) Što su “neki” činili obzirom na istinu?
9 Apostol je naveo razlog za osobnu radost, a dao je i zdravu opomenu kada je dodao:
“Vrlo sam se obradovao što sam među tvojom djecom našao takve koji hode u istini — kao što smo primili zapovijed od Oca. I sada te molim, gospođo, ne kao da ti pišem novu zapovijed, nego onu koju smo imali od početka, da ljubimo jedan drugoga” (2. Ivanova 4, 5, NS).
10 Ivan je imao razloga za veliku radost, jer su neki ‘hodali u istini’. Oni su vjerovali u ime Isusa Krista, ljubili jedni druge i trudili se odgovarati uzoru, koji je ostavio Božji sin (Jevrejima 12:1-3; 1. Ivanova 3:23). Ako je Ivan pisao ženi imenom Kyria, tada su neka od nje rođena djeca bila u istini. No ako su riječi “djeca” i “izabrana gospođa” simbolične, tada se mogao radovati što su se neki članovi skupštine na skrovitom mjestu oduprli otpadu i držali se istine živeći u vjernosti prema Jehovi. Vjerni kršćanski Jehovini svjedoci uistinu su uvijek smatrali svojom obavezom držati se istine ili ‘hoditi u njoj’. Njima je to zapovijed njihovog nebeskog Oca i nije im teško slijediti je. (Usporedi 1. Ivanova 5:3.)
11. a) Što zahtijeva slijeđenje zapovijedi, ‘ljubite jedan drugoga’? b) Zašto je Ivan mogao reći, da to ‘nije bila nova zapovijed’?
11 Apostol je zamolio ‘gospođu’ da poštuje zapovijed “da ljubimo jedan drugoga”. (Usporedi 1. Ivanova 3:11.) Objašnjavajući Jehovinu volju za bogobojazne osobe, Isus je zapovjedio svojim učenicima da ‘ljube jedan drugoga, kao što ih je on ljubio’ i ta zapovijed nije zahtijevala samo ljubav prema bližnjima nego i samopožrtvovnu ljubav koja je spremna dati čak život u korist drugoga (3. Mojsijeva 19:18; Matej 22:39; Ivan 10:14, 15; 13:34; 15:13). Ona je povezivala Kristove sljedbenike ‘od početka’ njihovog predanog odnosa prema Bogu — u stvari, od kada je Isus prvi put dao tu zapovijed, a osobito od osnivanja kršćanske skupštine o Duhovima 33. g. n. r. vr. U tom smislu, prema Ivanovim riječima, to ‘nije bila nova zapovijed’.
12. Što je Ivan mislio kada je rekao: “To je zapovijed (...) da u njoj hodite”?
12 Osvrnuvši se na ljubav Ivan je dodao: “U tome se sastoji ljubav da i dalje hodimo u skladu s njegovim zapovijedima. To je zapovijed, kao što ste čuli od početka, da u njoj hodite” (2. Ivanova 6, NS).
Pravi obožavatelji dragovoljno slušaju Jehovu, jer ga ljube svim svojim srcem, svom dušom, snagom i umom (Luka 10:27). “Od početka”, to jest od vremena Isusove službe ili od svog predanja Bogu imali su “ljudi”, kojima je Ivan pisao, zapovijed o ljubavi. Ipak, što je apostol mislio kada je rekao: “To je zapovijed (...) da u njoj hodite”? Iako bi se izraz “u njoj” mogao odnositi na “zapovijed” o ljubavi (The New English Bible), vjerojatno se ipak odnosio na samu “ljubav”. U svakom slučaju izraz ‘hoditi u njoj’ značio je nastaviti pokazivati ljubav jedan prema drugome (1. Ivanova 3:18; usporedi Rimljanima 13:8-10).
Čuvati se otpadnika
13. a) Među kojima su zavodnici pokušavali pridobiti obraćenike? b) Koju su lažnu nauku širili “zavodnici”?
13 Potrebno se naprezati da bi netko i dalje hodio u ljubavi i istini. Ivan je objasnio zašto, pišući:
“U svijetu su se pojavili mnogi zavodnici, koji ne priznaju da je Isus Krist došao u tijelu. To je zavodnik i antikrist” (2. Ivanova 7).
Očito su neki lažni učitelji putovali okolo pokušavajući pridobiti obraćenike između pravih kršćana. (Usporedi Djela apostolska 20:30.) Iako su se izdavali za kršćane, ti obmanjivački “zavodnici” nisu priznali da je Isus Krist došao u tijelu kao čovjek. Takve lažne nauke bi umanjile Isusovu ulogu Mesije i otkupitelja, kao i njegov uzvišeni nebeski položaj (Marko 1:9-11; Ivan 1:1, 14; Filipljanima 2:5-11).
14. Zašto je Ivan nazvao otpadnike ‘zavodnikom i antikristom’?
14 Ivan je nazvao te otpadnike ‘zavodnikom i antikristom’, jer su njihove nauke bile prijevarne, a i sami su se protivili Kristu. Apostol se osvrće na ‘mnoge antikriste’ ukazujući time da su bili brojni pojedinačni Kristovi neprijatelji, a svi zajedno su sačinjavali združenu osobu označenu kao “antikrist” (1. Ivanova 2:18). Poricanje Isusa kao Krista i Božjeg Sina uključuje poricanje bilo koje ili svih biblijskih nauka u vezi njega. Vjerni Jehovini svjedoci potpuno odbacuju stanovište takvih lažnih učitelja.
15. a) Koju bi ‘punu plaću’ dobili duhom pomazani kršćani ako bi “pazili” na sebe? b) Zašto se treba svaki Jehovin svjedok čuvati otpadničke nauke?
15 Budući da je postojala opasnost da se neki okrenu od istine k otpadništvu, Ivan je posebno naglasio:
“Pazite sami na se; da ne izgubite što ste zaradili, već, naprotiv, da primite potpunu plaću. Tko god se gura naprijed i ne ostaje u Kristovoj nauci, nema Boga. Tko ostaje u toj nauci, ima i Oca i Sina” (2. Ivanova 8, 9, ST).
Radom kao što je propovijedanje ‘dobre vijesti’ Ivan i drugi su “proizveli” plod, koji se očitovao u obraćanju prvobitnih primalaca tog pisma. Samo ako bi i dalje pazili na sebe u duhovnom pogledu, ne bi ‘izgubili’ nezasluženu dobrotu, milost i mir od Jehove i njegovog Sina, kao i trajno zajedništvo u vjeri svih onih, koji su povezani u istini i ljubavi. Ako bi Ivanova duhom pomazana braća ostala u vjeri, nastavila bi uživati u nagrađujućoj službi Jehovi. Govoreći o ‘punoj plaći’, Ivan je očito mislio i na nebesku ‘krunu’ koju primaju vjerni pomazani kršćani (Otkrivenje 2:10; 1. Korinćanima 9:24-27; 2. Timoteju 4:7, 8; Jakov 1:12). Naravno, svaki Jehovin svjedok treba odbaciti otpadničku nauku, jer ga ona može lišiti vječnog života, bilo nebeskog ili zemaljskog.
16. a) Kako su se otpadnici ‘udaljavali’? b) Kako vjerni Jehovini svjedoci imaju i ‘Oca i Sina’?
16 Otpadnički ‘zavodnici’ su se ‘udaljavali’ i nisu ‘ostali u nauci Kristovoj’, jer se nisu držali istine naučavane po Isusu i njegovim vjernim apostolima. Dakle, ti krivovjerci nisu ‘imali Boga’, jer nisu bili u zajednici sa Jehovom niti u ispravnom odnosu s njim. (1. Ivanova 1:5, 6; 2:22-25). Međutim, vjerni Jehovini svjedoci ‘priznaju da je Krist došao u tijelu’, i zato vjeruju u njegovu otkupnu žrtvu i drže se onoga što su naučavali On i njegovi vjerni apostoli (Matej 20:28; 1. Timoteju 2:5, 6; 2. Ivanova 7). Ti se pravi kršćani drže istine i zato imaju ‘i Oca i Sina’ budući da ih poznaju, cijene njihova svojstva i nastavljaju uživati u bliskom odnosu s njima.
Stanovište prema otpadnicima
17. Kako su trebali postupati vjerni kršćani sa ‘zavodnicima’ prema 2. Ivanovoj 10, 11?
17 Kršćani trebaju biti gostoprimljivi, ali ne i prema otpadnicima od prave vjere (1. Petrova 4:9). Ivan je učinio to posve jasnim rekavši:
“Ako tko dođe k vama a ne donosi ove nauke, ne primajte ga u kuću i ne pozdravljajte ga. Tko ga pozdravlja, sudjeluje u njegovim zlim djelima” (2. Ivanova 10, 11, NS).
‘Zavodnici’ su putovali okolo i aktivno širili lažnu nauku. Naravno da bi bilo neispravno od nekog predanog kršćanina, da prijateljski pruži ruku i primi u svoj dom takve lažne učitelje. Bilo bi također neispravno bilo kakvim pozdravom pozdravljati otpadnike, niti im poželjeti dobrodošlicu pri dolasku ili ‘sreću’ (Authorized Version) pri odlasku. Ni jedan vjerni kršćanin ne bi poželio uspjeh u radu namjernom širitelju krive nauke. Zacijelo, ni jedan Jehovin svjedok neće se željeti družiti s takvima (1. Korinćanima 5:11-13).
18. Zašto neće ni jedan vjerni Jehovin svjedok čak ni pozdraviti otpadnika?
18 Osim toga, ako bi predani Jehovin sluga ugostio u svojoj kući takvog prevarljivog učitelja, postao bi “sudionikom” u “zlim djelima” dotičnoga (The New English Bible). Stoga neće ni jedan vjerni suvremeni Jehovin svjedok pozdravljati isključenog ili samoisključenog otpadnika, niti će takvome dopustiti da koristi njegov kršćanski dom kao mjesto odakle bi širio zabludno učenje. Sigurno bi vjernik snosio tešku odgovornost pred Bogom, ako bi pružio gostoprimstvo otpadniku i time prouzročio duhovnu smrt nekog obožavatelja Jehove. (Usporedi Rimljanima 16:17, 18; 2. Timoteju 3:6, 7.)
19. Kakvo stanovište zauzimaju vjerni Jehovini svjedoci prema suvremenim otpadnicima?
19 Neki, koji su jednom služili kao Jehovini svjedoci, odbacili su razna biblijska gledišta utemeljena na učenjima Isusa Krista i njegovih apostola. Primjerice, uporno tvrde da mi ne živimo u ‘posljednjim danima’ i unatoč neoborivih dokaza da živimo (2. Timoteju 3:1-5). Ti otpadnici su ‘izišli od nas ali oni nisu bili naše vrste’ (1. Ivanova 2:18, 19, NS). Dakle, više nemaju zajedništva sa vjernim pomazanim Jehovinim svjedocima i njihovim suputnicima i zato ti koristoljubivi krivovjerci nemaju ‘udjela’ s Ocem i Sinom, bez obzira koliko se hvalili da su u prisnom odnosu s Bogom i Kristom. Umjesto toga, oni su u duhovnoj tami (1. Ivanova 1:3, 6). Ljubitelji svjetla i istine moraju zauzeti čvrsti stav protiv takvih širitelja lažnog učenja. Vjerni Jehovini svjedoci nikako ne žele biti sudionicima u ‘zlim djelima’ takvih nevjernih osoba podupirući na bilo koji način njihove bezbožne riječi i djelatnosti. Radije nastojmo ‘voditi čvrstu borbu za vjeru koja je jednom zauvijek predana svetima’ (Juda 3, 4, 19, NS).
Držati se istine
20. Što se nadao Ivan da će učiniti umjesto daljeg pisanja?
20 Nakon poticanja svoje braće u vjeri da odbace otpadništvo i drže se istine, Ivan je zaključio svoje drugo nadahnuto pismo riječima:
“Premda (...) bih vam imao još mnogo pisati, neću to učiniti papirom i crnilom, nego se nadam da ću doći k vama i razgovarati se s vama licem u lice, da vaša radost bude potpuna. Pozdravljaju te djeca tvoje izabrane sestre” (2. Ivanova 12, 13, NS).
Ono što je apostol još imao u svom srcu nije htio napisati. Zato je odložio papir od papirusa, pero od trske i crnilo (vjerojatno crna mješavina gume, čađi i vode). Usprkos svoje poodmakle dobi, on se nadao posjetiti ih i razgovarati “licem u lice” ili, doslovno, “iz usta u usta”, dakle, uživati u bliskom razgovoru (Kingdom Interlinear Translation; usporedi 4. Mojsijeva 12:6-8). Posjeta ostarjelog apostola sigurno bi prouzročila duhovno nagrađujuću razmjenu ohrabrenja, uz obilje radosti. (Usporedi Rimljanima 1:11, 12.)
21. Što se očitovalo u zaključnim riječima Druge Ivanove poslanice?
21 Kršćanska ljubav, koja povezuje Jehovine obožavatelje, očitovala se i u pozdravima koje je poslao. Ako je pisao nekoj sestri imenom Kyria, ona je očito imala tjelesnu sestru čija su joj djeca poslala najbolje želje. No ako je apostol mislio na drugu skupštinu (možda onu u Efezu), spomenuta ‘sestra’ je bila onda skupština kao cjelina a ‘djeca’ su bila njeni pojedini pripadnici.
22. a) U čemu pomaže Jehovinim svjedocima Ivanovo drugo nadahnuto pismo? b) Što još trebamo razmotriti?
22 Ivan je u svom drugom nadahnutom pismu bio otvoren u davanju ljubaznih savjeta, koji mogu pomoći braći u vjeri odbiti otpadništvo i držati se istine. Upravo to je ono, što su današnji Jehovini svjedoci odlučili činiti uz Božju pomoć. No, osim toga, mi moramo unapređivati i kršćanske interese kao udruženi ‘suradnici u istini’ (3. Ivanova 8). Kako je to moguće?
Možeš li odgovoriti?
□ Što znači ‘hoditi u istini’?
□ Koje su lažno učenje širili ‘zavodnici’?
□ Kako trebaju Jehovini svjedoci gledati na otpadnike prema 2. Ivanovoj 10, 11?
[Slika na stranici 13]
Jehovini vjerni svjedoci su uvijek odbacivali otpadništvo