spašavajte ih grabeći iz vatre. A drugima dalje pokazujte milost i to sa strahom, mrzeći čak unutrašnju haljinu okaljanu tijelom.” (Juda 22, 23, NS).

Takvi nepostojani su bili u opasnosti od “ognja” ili vječnog uništenja. (Usporedi Matej 18:8, 9; 25:31-33, 41-46.) Brzim pružanjem pomoći s duhovnim opominjanjem i molitvom, postojani kršćani, naročito skupštinski nadglednici, mogu biti u stanju spasiti ih “grabeći iz vatre”. (Galaćanima 6:1; Jakov 5:13-20).

13. a) Na koji su način neki ‘uprljali svoju donju haljinu’? b) Kako bi se mogli spasiti nosioci ‘uprljanih haljina’?

¹³ Neki su možda podlegli oskvrniteljima tijela i upali zajedno s njima u nemoral ili možda u duhovni preljub (Jakov 4:4). Postupajući poput životinje, uprljali su, tako rekuć, ‘donju haljinu’. Uprljali su svoju unutrašnju osobnost pravog kršćanina, ovdje uspoređenom s donjom haljinom ili (donjim rubljem). (Usporedi Otkrivenje 3:4, 5.) Vjerni Jehovini svjedoci su se čuvali da na taj način ne uprljaju svoju haljinu kršćanske osobnosti, jer se to ne dopada Jehovi i moglo bi dovesti do uništenja. Ipak, pobožni, naročito imenovani starješine, puni sažaljenja, trudili su se u pomaganju nepostojanim nosiocima ‘uprljanih haljina’, da se vrate na put spasenja. Ako bi se ti samovoljni iskreno pokajali, bilo bi ih moguće ‘spasiti’ iz smrti u božanskoj nemilosti, kuda bi ih odvelo nečisto postupanje (Priče Salamunove 28:13).