Pitanja čitalaca (1)
■ Da li se Isusovo obećanje o vječnom životu, dano u Ivanu 11:25, 26 primjenjuje samo na pomazanike ili ove riječi obuhvaćaju i ‘veliko mnoštvo’ koje s veseljem očekuje živjeti na rajskoj Zemlji?
IZVJESNO vrijeme u prošlosti Kula stražara je sugerirala da je primjena ovog stavka ograničena samo na kršćane koji primaju nebeski život. Do tog stava očito je došlo zato što je Isus tamo govorio osobama, koje su kasnije stekle ovu nadu. No, pažljivo ispitivanje tih biblijskih stavaka pokazuje da Isus nije postavio takvo ograničenje. Kao što se potvrđuje u studijskim člancima ovog broja Kule stražare, stavcima iz Ivana 11:25, 26 moramo pripisati šire značenje, što uključuje i osobe čija je nada vječni život na rajskoj Zemlji. Zašto dajemo ovakvu izjavu?
Zapazi što Marta kaže o umrlom Lazaru u Ivanu 11:24: “Znam, da će ustati uskrsnućem, u posljednji dan.” Na koje je uskrsnuće mislila? Na uskrsnuće koje su u vjeri očekivali Abraham i drugi Židovi koji su sačuvali čistoću — na zemaljsko uskrsnuće! Kako su, onda, slijedeće Isusove riječi privukle Martu? Objasnile su joj situaciju u vezi zemaljskog uskrsnuća.
Isus je zatim označio sebe kao onoga koji uskrsava mrtve. Ali nije rekao da govori samo za neke od mrtvih koji su u njega vjerovali. On je ‘uskrsnuće i život’ za sve koji dobivaju vječni život na nebu ili na Zemlji. Sve što kaže Isus u 25. i 26. retku može se primijeniti na obje grupe, ali na različite načine, pomazani kršćani ‘dolaze u život’ time što budu uskrsnuti za besmrtni nebeski život. Mrtvi koji budu živjeli vječno na Zemlji, uskrsnut će i tada postepeno, rasti do savršenstva (Usporedi sa Otkrivenjem 20:4).
Sasvim je točno, kao što piše u 26. retku, da pomazanici ‘neće nikada umrijeti’ nakon što uskrsnu. Tada će, ‘vidjeti Boga onakvog kakav je’ i više neće morati ‘hodati po vjeri’ (1. Ivanova 3:2; 2. Korinćanima 5:7). Kada Isus kaže, “svaki koji živi i vjeruje u mene”, upoznaje nas s novim faktorom koji je naročito značajan danas za sve koji se nadaju postići vječni život na Zemlji. Pravednost je već pripisana ‘velikom mnoštvu’, jer su pripadnici te klase ‘oprali svoje haljine i ubijelili ih u krvi Janjetovoj’. Već žive u tijelu s nadom da prežive veliku nevolju i njihovi životi se smatraju pravednim, kao i život Abrahama iz drevnog doba. Oni moraju zajedno s uskrsnulima i dalje iskazivati vjeru tijekom Kristove tisućugodišnje vladavine da postignu vječni život u ljudskom savršenstvu (Otkrivenje 7:9, 10, 14, 15; 21:3, 4).
To u stvari nije potpuno novo gledište. S vremena na vrijeme tijekom godina u publikacijama Udruženja Kule stražare predlagala se je šira primjena riječi iz Ivana 11:24-26. Na primjer, u Kuli stražari od 1. lipnja 1959, na strani 337 (engl. izdanje) pisalo je za Jehovine svjedoke, sakupljene iz svih naroda: “Oni koji očekuju živjeti na ovoj Zemlji također se nadaju preživjeti kraj ovog svijeta i dalje živjeti u novom svijetu, bez da ikada umru.” Kao podrška toj izjavi navedeni su stavci iz Jevrejima 11:1, 6 i Ivana 11:26. Slično je pisalo i u Kuli stražari od 15. travnja 1976, na strani 243 (engl. izdanje), da za uskrsnulo čovječanstvo zajedno s ‘velikim mnoštvom’ preživjelih u Harmagedonu vrijede iste Isusove riječi: “I svaki, koji živi i vjeruje u mene, neće nikada umrijeti. Vjeruješ li to?”
Vjeruješ li?