Vjerni zastupnici Kraljevstva

 1. Koje je značajne događaje prorekao Danijel?

DANIJELOVO proročanstvo je mnogo vremena unaprijed ukazivalo na 29. g. n. r. vr. kao na godinu, u kojoj će se pojaviti Mesija kao čovjek. Osim toga, ukazivalo je i na 1914. g. n. r. vr., kada će biti ustoličen u nebeskoj krasoti. Nadalje, Danijel je također do u pojedinosti prorekao kako će se odvijati velika razračunavanja za svjetsku prevlast.

 2. Koje sporno pitanje treba sada biti riješeno i pred kojim sudskim kolegijem?

² Sada je došlo vrijeme da napokon bude razjašnjeno veliko sporno pitanje pravovaljane vladavine nad Zemljom. Ali, pred kojim sudom? Pred najvišim sudskim kolegijem u cijelom svemiru! Danijel ga opisuje slijedećim riječima:

“Gledao sam: prijestolja bjehu postavljena i Pradavni sjede. Odijelo mu bijelo poput snijega; vlasi na glavi kao čista vuna. Njegovo prijestolje kao plamenovi ognjeni i točkovi kao žarki oganj. Rijeka ognjena tekla, izvirala ispred njega. Tisuću tisuća služahu njemu, mirijade stajahu pred njim. Sud sjede, knjige se otvoriše” (Danijel 7:9, 10, ST).

 3. a) Tko je sudac? b) Što piše u knjigama? c) Kakva će se osuda izreći?

³ Dakle, “kralj vječnosti”, Jehova Bog, sudi (Otkrivenje 15:3). A što su “knjige” koje sada leže otvorene pred njim? To je žalosni izvještaj o vladanju naroda tijekom povijesti. Budući da su vremena pogana istekla 1914. godine, to je odgovarajuće da “sud” oduzima narodima njihovu vladalačku moć, jer im “duljina života bi na jedno vrijeme i rok” — do pravog izvršenja kaznenog suda u Harmagedonu (Danijel 7:12, ST; Otkrivenje 16:14, 16).

4, 5. a) Kome se predaje vlast? b) Kako jedino možemo primijetiti prisutnost Kralja?

⁴ Kome se sada predaje vlast? Danijel nastavlja:

“Gledah u noćnim viđenjima i gle na oblacima nebeskim dolazi kao Sin čovječji. On se približi Pradavnome, i dovedu ga k njemu. Njemu bi predana vlast, čast i kraljevstvo, da mu služe svi narodi, plemena i jezici. Vlast njegova vlast je vječna i nikada neće proći:, kraljevstvo njegovo neće propasti” (Danijel 7:13, 14, ST).

⁵ Tko je taj “kao Sin čovječji”? Nitko drugi, nego proslavljeni Gospodin Isus Krist. Budući da “oblaci nebeski” predstavljaju nevidljivost, mi očima vjere primjećujemo nebeski “znak” njegove prisutnosti, zajedno sa “znakom”, koji se očitovao na Zemlji u događajima koji su se zbili na “početku strašnih bolova”, 1914. godine. (Matej 24:3, 7, 8, 30, ST; Otkrivenje 1:7).

 6. a) U čiju korist se još izriče osuda? b) Što oni primaju i kada?

⁶ Iz Danijelovog proročanstva proizlazi dalje da se osuda izriče “u korist svetaca Svevišnjega”, te da i oni primaju “kraljevstvo, vlast i veličanstvo pod svim nebesima” (Danijel 7:22, 27, NS). Tko su ti “sveci”? Oni očito stoje u suprotnosti s podmitljivim, sebičnim zastupnicima ljudskih vladavina, koje su tako dugo tlačile narod. To su nitko drugi do 144 000 pomazanih “svetaca” — ljudi koji su “bez mane” obzirom na svoju čistoću. Oni su bili “otkupljeni od ljudi kao prvenci Bogu i Janjetu”, da bi mogli postati suvladarima “Sina čovječjeg” u njegovom nebeskom Kraljevstvu. Uskrsnuti će “u posljednji dan”, kako bi se našli s njim (Otkrivenje 14:3-5; Matej 24:30; Ivan 6:40). I kada će Isus doći u svoje Kraljevstvo, ostatak tih “svetaca” će još uvijek živjeti na Zemlji, gdje će morati izvršiti određene zadatke!

7, 8. a) Koja je grupa započela djelo pripreme i kada? b) Čega su se oslobodili? c) Za što je postojano nastupala? d) Na koji je datum ukazivala? e) Kojim se pomoćnim sredstvom koristila pri objavljivanju Božjeg Kraljevstva?

⁷ Očito je bila Božja volja da se ovdje na Zemlji provede djelo pripreme, dok se približavalo vrijeme da “Sin čovječji” primi svoje Kraljevstvo. U 1870-im godinama organizirao je Charles T. Russell u Pitsburgu (Pensylvania, SAD), malu grupu Bogu predanih kršćana. Oni su ubrzo shvatili da se religiozne zajednice kršćanstva temelje na babilonskim naukama i običajima, kao i na Platonskoj nauci o besmrtnosti duše, a ne na Riječi Božjoj. Pripadnici te male grupe odvojili su se od krive religije, postavši tako postojanim braniteljima biblijske nauke o uskrsnuću, o Isusovoj otkupnini i o Božjem Kraljevstvu kao nadi za bolesno čovječanstvo.

⁸ Preko časopisa “Kule stražare”, koja neprekidno izlazi od jula 1879., Russell i njegovi drugovi javno su nastupali za biblijsku nauku o stvaranju, izjašnjavajući se protiv Darwinove teorije o evoluciji. Oni su “polijevali pakao”, ukazujući na temelju Biblije da nikada nije postojalo vatreno mjesto muka za “duše” umrlih, nego da je biblijski “pakao” zapravo grob (Psalam 16:10; Djela apostolska 2:29-32). Unaprijed su ukazivali na 1914. godinu, objašnjavajući da ona predstavlja značajni datum u vezi s ‘dolaskom’ Božjeg Kraljevstva. Časopis s naslovom Kula stražara objavljuje Jehovino Kraljevstvo, koji izlazi u preko 100 različitih jezika u nakladi od više milijuna primjeraka svakog izdanja, ostao je do današnjeg dana vjerni zastupnik Mesijanskog Božjeg Kraljevstva, kao jedine nade za narode cijelog čovječanstva (Matej 12:21; Psalam 145:10-12).

 9. Kako se na tim “svjedocima” ispunilo Otkrivenje 11:7-12?

⁹ 31. oktobra 1916. umro je C. T. Russell, nakon što je preko 30 godina vjerno služio kao prvi predsjednik Udruženja Kule stražare. Naslijedio ga je J. F. Rutherford. Tada su svećenici iskoristili ratna zbivanja, da bi pojačali pružanje otpora vijesti o Kraljevstvu. Bili su raspušteni kršćanski sastanci, a u više zemalja vjerni sluge Božji dospjeli su u zatvor. Rutherford i sedam drugih odgovornih slugu glavne poslovnice Kule stražare u Brooklynu (New York, SAD), bili su osuđeni na visoke kazne zatvora. No, ti sluge Božji nisu bili obeshrabreni, jer ta su progonstva bila prorečena u Bibliji. Tako su, primjerice, u Otkrivenju 11:7-12 narodi uspoređeni sa “zvijeri” koja vodi rat protiv Božjih “svjedoka” da bi ih ‘pobijedila i ubila’. Bili su zaustavljeni u svojem proricanju, i tako su simbolično govoreći ležali poput leševa na “širokoj ulici” kršćanstva, sve dok nisu počeli zaudarati. Sve se to dogodilo kada su Božji sluge širom svijeta bili izloženi ruganju javnosti. Međutim, kada se ohladila ratna histerija, a zatvorenici otpušteni — potpuno oslobođeni svih optužbi — ‘uđe u njih životni duh, koji dolazi od Boga’. Bili su podignuti na položaj Božje milosti, te 1919. godine stupili u razdoblje revnog djelovanja za Kraljevstvo (Izaija 52:7, 8; Rimljanima 10:15).

10. Kojom su se krivicom opteretile religiozne zajednice kršćanstva i kako?

¹⁰ U tim ratnim godinama svećenstvo kršćanstva je ne samo prednjačilo u proganjanju pravih kršćana, nego je također odbijalo dokaze da je došlo Božje Kraljevstvo. Imali su svoje vlastito “kraljevstvo”, naime, Babilon Veliki (Otkrivenje 17:5, 6, 18). Na obje su strane svećenici držali propovijedi mladićima u streljačkim jarcima, podupirući cijelim srcem ta užasna krvoprolića. Radi takvog načina postupanja svećenstvo kršćanstva je opterećeno teškom krivnjom za krv, jednako kao religiozni vođe starog Jeruzalema, kojima je rekao Jehovin prorok: “I jošte na skutovima tvojim nalazi se krv siromaha pravih” (Jeremija 2:34; 19:3, 4; vidi također Matej 23:34, 35).

11. Kako možemo izvještaj iz Ezehijela 22:3, 4, 16, primijeniti na kršćanstvo?

¹¹ Ta se krivnja za krv dodaje idolopoklonstvu kršćanstva, kao i krivim babilonskim naukama. Stoga se riječi proroka Ezehijela mogu primijeniti na otpalo kršćanstvo:

“Ovako govori Jahve Gospod: Grade što u sebi krv toliku prolijevaš i što svuda sebi kumire praviš da se okaljaš, kucnu čas tvoj: krvlju što je proli ti sagriješi, i kumirima koje napravi ti se okalja, skrativši tako dane svoje i ubrzavši svoje godine. I zato ću te sada učiniti sramotom među narodima, ruglom po svim zemljama. I bit ćeš opet moja baština naočigled naroda. I znat ćeš da sam ja Jahve!” (Ezehijel 22:3, 4, 16, ST).

12. a) Koji se značajni događaj zbio 1919. godine? b) Od kakve je to koristi bilo za Božji narod na Zemlji?

¹² Jehova Bog je tu religiju kršćanstva, krivu za prolijevanje krvi, odbacio, jer, iako tvrdi da ga obožava, ipak ne upotrebljava rado njegovo ime. Stoga je 1919. g. zajedno sa preostalom krivom religijom doživjela veliki slom širom svijeta. Sada ne uživa više nikakav ugled kod Najvišega. Ona ne može više pokazivati svoju silu nad obožavateljima Jehove, a to ne može više niti jedan drugi dio Babilona velikog, svjetskog carstva krive religije. Jer, “Gospodin Jehova” šalje svim vjernima — “svetima” na Zemlji poziv:

“Ja, Jahve, Bog tvoj, tvojem dobru te učim, vodim te putem kojim ti je ići. ... Izađite iz Babilona! ... Glasno kličući, kazujte, objavljujte” (Izaija 48:16, 17, 20, ST).

13. a) Koji oblik “klicanja” se sada počeo isticati? b) Koji se poziv čuo?

¹³ “Sin čovječji” je u svojem proročanstvu o “svršetku sustava stvari” opisao naročiti oblik tog “klicanja”. On je rekao:

“Ova dobra vijest o Kraljevstvu propovijedat će se po cijeloj nastanjenoj Zemlji za svjedočanstvo svim narodima; i tada će doći kraj” (Matej 24:3, 14, 37, NS).

No, “sveci” moraju biti organizirani za obavljanje tog djela, koje ne mogu provoditi vlastitom snagom. I srećom, na međunarodnim kongresima, održanima 1919. i 1922. u Cedar Pointu (Ohio, SAD), na njih je na čudesan način bio izliven Jehovin duh. Tada su bili organizirani i ojačani da bi mogli slijediti poziv: “Objavljujte, objavljujte, objavljujte Kralja i njegovo Kraljevstvo!” (Matej 24:31). Pred tim je “izabranima”, koji su se čvrsto držali nebeske nade, ležalo veličanstveno djelo.

14. Zašto Joelovo proročanstvo doživljava sada veće ispunjenje?

¹⁴ I kao što se Joelovo proročanstvo počelo ispunjavati u vrijeme “posljednjih dana” židovskog sistema stvari, i to na dan Duhova 33. g. n. r. vr., tako je veće ispunjenje tog proročanstva započelo u “posljednjim danima” Sotoninog svjetskog sustava. Prosvijetljeni i potaknuti duhom Božjim, započeli su novovremeni pomazani Jehovini ‘sinovi i kćeri’ ‘proricati’, upozoravajući ljude na blizinu ‘velikog i strašnog dana Jehovinog’, kao i na potrebu ‘prizivanja Jehovinog imena’, da bi se mogli spasiti (Djela apostolska 2:16-21; Joel 2:28-32).

15. a) Tko je taj “vjerni i razboriti sluga”? b) Kako ga možemo prepoznati u današnje vrijeme?

¹⁵ U velikom proročanstvu o “znaku” Isus je postavio pitanje:

“Tko je, dakle, onaj vjerni i razboriti sluga koga je postavio gospodar nad služinčadi svojom da im daje hranu u pravo vrijeme?”

U vrijeme prvih kršćana vjerni je razred “sluge” služio sve do pojave velikog otpada. Možemo li i u naše vrijeme naći takvu organizaciju “sluge”, koja je dijelila duhovnu hranu, kada se pojavio Gospodin Isus u svojem Kraljevstvu? Svakako! “Istraživači Biblije”, kako su se tada zvali, izvršili su djelo pripreme svjetskih razmjera. A Isus je rekao:

“Blago onomu sluzi koga gospodar njegov, kada dođe, nađe da tako čini. Zaista, kažem vam, postavit će ga nad svim imanjem svojim” (Matej 24:45-47, ST).

16. a) Kako se “sluga” pobrinuo za “imanje” Gospodara? b) Koje biblijsko ime je “sluga” radosno prihvatio?

¹⁶ Kolektivni pomazani “sluga” cijeni imenovanje koje je primio od svojeg Gospodara. On se prihvatio brige za interese Kraljevstva ovdje na Zemlji, naime, da se objavljuje “dobra vijest”. Tako su u 1920-im godinama objavljivane snažne osude protiv Sotone i njegove organizacije, osobito protiv babilonske religije. 1931. godine “sluga” je radosno prihvatio ime, koje ga je jasno razlikovalo od svih krivih religija — ime “Jehovini svjedoci” — preuzevši tako na sebe odgovornost i prednost, na koju je prorok Izaija ukazao slijedećim riječima:

“Vi ste moji svjedoci, veli Jehova, i sluga moj kojega izabrah, ... Ja sam, ja sam Jehova, i osim mene nema spasitelja. ... Vi ste mi svjedoci, veli Jehova, i ja sam Bog” (Izaija 43:10-12).

17. Koje pitanje traži sada odgovor?

¹⁷ No, kako je “sluzi”, kojeg su preostali pomazani članovi broj ili svega nekoliko desetina tisuća, bilo moguće ‘propovijedati ovu Radosnu vijest o Kraljevstvu po svemu svijetu za svjedočanstvo’? Jehova je ubrzo odgovorio na to pitanje?