“Zatim opazih prijestolja’, i onima što sjedoše na njih ‘bi dana vlast da sude’. Opazih i duše pogubljenih zbog Isusova svjedočanstva i Riječi Božje i sve one koji se nisu poklonili Zvijeri (Sotonina politička organizacija) ni njezinu kipu i koji nisu primili žiga na svom čelu i na svojoj ruci. Oni oživješe i kraljevaše s Kristom tisuću godina.

(Otkrivenje 20:4, 6, ST).

⁵ Prvi od tih budućih kraljeva i sudaca, koji su umrli kao vjerni svjedoci Isusa i njegovog Oca Jehove, bili su jedanaestorica vjernih apostola. Isus ih u evanđelju po Luki 22:28-30 opisuje kako s njim sjede na prijestoljima u njegovom kraljevstvu i ‘sude dvanaest plemena Izraelovih’ (nesvećenička plemena, koja predstavljaju ostatak čovječanstva).

 6. Koliko će sudaca pomagati Kristu dok bude sudio živima i mrtvima i do kojeg preobražaja dolazi njihovim uskrsnućem?

⁶ Drugi biblijski stavci pokazuju, da je ta posebna prednost — biti sukraljevi i suci s Kristom u njegovom Kraljevstvu — ograničena na “malo stado” od 144 000 vjernih kršćana, ‘otkupljenih sa Zemlje’, ‘kupljenih od ljudi’ (Luka 12:32; Otkrivenje 14:1-4). Oni se odriču uobičajene i prirodne nade u vječni život na Zemlji, da ‘bi bili jedno s Kristom u uskrsnuću’ (Rimljanima 6:5, ST). O takvima je Pavao pisao: “Tako je i sa uskrsnućem mrtvih: sije se u raspadljivosti uskrsava u neraspadljivosti. ... Sije se tijelo zemaljsko, uskrsava tijelo duhovno. ... tijelo i krv ne mogu baštiniti kraljevstvo Božje ... Jer treba da se ovo smrtno tijelo obuče besmrtnošću” (1. Korinćanima 15:42-53, ST).